Gosp. Sutliću i gospođo Hloverka: Uklonite tog „novinarskog gnoma“ sa HTV-a!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 24. rujna 2009.

Uredništvu „Dragovoljca“ i „HaKaVe-a“

Gosp. Sutliću i gospođo Hloverka:

Uklonite tog „novinarskog gnoma“ sa HTV-a!

Vječiti HTV-ov „kandidat za novinara“ i „novinarski gnom“ Aleksandar Stanković (kako ga je 2004.g. nazvao ugledni beogradski novinar Aleksandar Tijanić; jedan stariji tekst iz 2004.g. o tom znamenitom TV-dvoboju donosima u drugom dijelu ovog teksta!) opet nam je napravio jednu svoju tipičnu televizijsku svinjariju, odnosno diverziju; kao već profesionalni provokator, zločesti začinjavac i patološki medijski huškač, u svojoj je zloglasnoj TV-emisiji „Nedjeljom u 2“ tobože „ugostio“ novog splitskog gradonačelnika Željka Keruma i vezao ga na svoju srpsku „Prokrustovu postelju“! Na njoj je Aca Stanković javno „isleđivao“ gosp. Keruma kao tipični srpski gedžovanski „islednik“, ali se namjerio na pravog junaka: Kerum mu nije ostajao dužan, te je Aci Stankoviću odgovarao recipročno drsko i bez ikakvog zazora!

Istini za volju, takvo što Aca Stanković čini nama Hrvatima već desetak godina (javno „isleđuje“ naše najbolje uglednike!) i za to prima vrlo visoku plaću, po tzv. „autorskom ugovoru“. E, pa došlo je vrijeme da se tog primivca, po-četničkog „islednika“ i novinarskog gnoma konačno i definitivno ukloni s naše „hrvatske“ HTV, gosp. Vanja Sutliću i gospođo Hloverka Novak Srzić! Postupite s njim mnogo strože nego sa zloglasnim Denisom Latinom: Latin, zvani „Ćirilica“, bio je veliki manipulator poluistinama, Aca Stanković je veliki provokator i agresivac, ukratko agresor!

* * * * * *

Rezultat tog TV- intervjua nam je dobro poznat: potpredsjednik hrvatske Vlade, inače Srbin, dr. Slobodan Uzelac je taj intervju nazvao „kao primjer nedavne verbalne polucije gradonačelnika drugog po veličini grada u Hrvatskoj“ - citiram Novi list, odnosno Glas Istre od 23. rujna ove 2009.g. na str.8. – „Uzelac je mislio na Keruma, koji je za nedjeljnog gostovanja na HTV-u kazao da nema šanse da mu Srbin bude zet. Uzelcu je zasmetalo i to što se javna televizija, kad je u pitanju taj istup, nije distancirala i ogradila, a od javnih je institucija zatražio da počnu provoditi zakonom propisane akcije protiv agresivnih ispada u javnosti“.

„Nužno je zaštititi javnu riječ od govora mržnje“ rekao je dr. Slobodan Uzelac, potpredsjednik aktualne hrvatske Vlade.

Lijepo rečeno, važno rečeno i čini se, na prvi pogled, opravdano rečeno. Ali je prilično nejasno rečeno i k tome još jakojednostrano rečeno! A „pola istine je cela laž“ kažu Srbi.

Naime, ta potpredsjednikova tvrdnja o „agresivnoj verbalnoj poluciji“ bi se u jednakoj ili još većoj mjeri mogla atribuirati (pridodati, pripisati) i njegovom Srbinu, „vječitom kandidatu za novinara“ Aleksandru Stankoviću, jer je on taj koji već desetak godina non-stop zagađuje naš medijski prostor. On je taj koji nama Hrvatima stalno pripisuje nekakav „rasizam“, broji nam krvna zrnca, on je taj najveći govornik mržnje, on je taj medijski mutivoda, koji nam nikad ne da mira. A to još nijednom nije zasmetalo potpredsjedniku hrvatske Vlade dr. Slobodanu Uzelcu!! Zanimljivo. A zašto?

Zato što je to njihov zajednički teror manjine, pa je zadnji čas da to shvati i dr.Slobodan Uzelac, kome nismo zaboravili onaj njegov huškački govor u Srbu 27. srpnja ove godine, kad je ucjenom aktualne vlasti (u kojoj je on potpredsjednik Vlade!) tražio obnovu spomenika četničko-partizanskog ustanka protiv tadašnje hrvatske Države.

Krajnje je vrijeme da se HRTV vrati svom hrvatskom narodu, koji ga i plaća, te da već jednom prestane teror manjine u medijskom prostoru Države i Republike Hrvatske! Mi se tom medijskom teroru s HRTV-a moramo suprostaviti svim snagama, inače će nam se ovaj novi totalitarizam Udbo-fašističkog javnog mnijenja u Hrvatskoj petrificirati (okammeniti) za još najmanje sedamdeset slijedećih godina! Posebno na HR1!

I da upozorim: ne dešava se to samo nama – Hrvatima: na to je još prije tri i pol godine u Zagrebu upozoravao ugledni francuski filozof, sjajni Židov Alain Finkelkraut, poznati prijatelj Hrvata, koji je i sam u svojoj zemlji Francuskoj čest plijen medijskog linča i njihovih medijskih hijena, jer je „povrijedio popularno „pravo manjina“. I protiv njega su „mediji nastupili kao porota, kao sila pravde koja mora ugušiti 'rasističku' pomisao bilo kakvog osporavanja „multikulturalizma“. Ukratko, i u Francuskoj su mediji postali propovjedaonice, s kojih se upravlja emocijama masa, umjesto informacijsko sredstvo, što je bila njihova prvotna namjena.

Prošle nedjelje, 20. rujna ove 2009.g. u stalnom nedjeljnom podlistku srpskog Novog lista „Mediteran“ je neizostavni medijski „diverzant“ Slobodan Šnajder u svojoj stalnoj jednostraničnoj kolumni objavio veliki članak o još jednom sjajnom Židovu Walteru Laqueur-u (rođenom u Breslau/Wroclavu u Poljskoj, a živućem u Americi) povodom njegove knjige „Posljednji dani Europe“ (Nakladnika „Prometeja, Zagreb), u kojoj autor hrabro progovara o nezadrživoj, štetnoj i kobnoj islamizaciji Europe. A to zloglasni kroatofob Slobodan Šnajder (o kome sam naoštrije pisao još 21. lipnja 1995.g.: „Šnajderove narcističke rane“ - objavljeno na mojem blogu „Semper Paratus Prometheus“ 12. rujna 2008.g.) autoru osporava, otvoreno se nadajući liberalizaciji i sekularizaciji Islama, navodeći sumnjive primjere Irana, Turske i nekih arapskih zemalja.

Jadni Slobodan Šnajder: on je zaboravio (ili nikad nije ni znao?) za proročansku tvrdnju Karla Kautzkog iz 1922.g. (Velikog Židova rođenogu Pragu, vodećeg socijalistu svog vremena, koji je dugo živio i radio u Beču) da „budućnost pripada primitivnijim narodima“, što se u potpunosti i potvrdilo već u XX. Stoljeću (koje smo netom preživjeli), a još će se više i tragičnije potvrditi u ovom XX. Stoljeću! Dakle, već sada živimo posljednje dane Europe!!

I da ovdje završim s jednim drugim „kandidatom za novinara“ i „novinarskim gnomom“,

inače Udbo-katolikom Carlosom - Dragom Pilselom , sada „novinarem“ šerbo-ištrijan-skog „Glasa Istre“, a do nedavno „novinarom“ fekaliziranog srpsko- orjunaškog „Novog lista“ iz „Srpske Rijeke“! I on se post festum okomio na gosp. Željka Keruma, u svojoj stalnoj kolumni „Democroacia“ (ispravnije bi bilo „Demoncroazia“, odnosno „Demonizirana Croazia“!!), u tekstu pod naslovom „Od Thompsona do Keruma“.

Tko o čemu, a Udbo-katolik Drago Pilsel o Thompsonu, o ratnom zatvoru u Lori, o njemu i njegovim Gazdama u Londonu poželjnoj zabrani križa u javnom prostoru Hrvatske, te na kraju o Kerumu. A od čega bi drugog živio Udbo-katolik Drago Pilsel?

Taj se Udbo-katolik Pilsel posebno jarosno okomio na dio izjave gosp. Keruma da „Srbi nam nikad ništa nisu dobrog donijeli nama, pa neće ni sad“, te na uvodnu rečenicu gosp. Keruma, koju je Pilsel ovako prezentirao: „one gnjusobe o Srbima 'koji trebaju znati gdje im je mjesto“, o „novinarima Jugoslavenima“, o političkim suparnicima koji laju“, tek su medijske poslastice koje služe javnosti za jednokratnu zabavu, odvraćaju pažnju od pravih svinjarija....“. Dalje sljedi još jedna promašenih kvazi-crkvenih propovijedi Udbo-katolika Drage Pilsela, koja nikome više nije zanimljiva. Stoga taj dio preskočimo. Još samo citirajmo ovo: „Tad ga je Stanković priupitao bi li ikad pristao na to da mu zet bude Srbin? I dobio je ono što je tražio: 'Nikako i nikad neće biti' rekao je oštro Kerum, dodajući da je tako odgojen“.

A evo što tome misli sam Udbo-katolik Drago Pilsel: „To, taj 'odgoj' to je ta strašna stvar“.

Hm, a što bi Srbin Aca Stanković odgovorio da mu netko postavi slično pitanje: bi li pristao da mu neki Šiptar bude zet ili da mu se sin oženi nekom Šiptarkom??!!

E, to bi tek bilo:,„Cvrc Milojka!“.

Eto, to je taj medijski teror Soroševih hijena, koji nas agresivno non-stop zasipa s HRTV-a i sa stranica srpskog Novog lista i udbaškog Glasa Istre – tek da samo njih spomenem!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

* * * * * *

A u nastavku, pročitajte još i ovo:

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 19. studeni 2.000.g.

Uredništvu „Vjesnika“ Komu Treba: Ministru (MUP-a)

Uredništvu „Novog Hrvatskog slova“ dr. Marijanu Mlinariću

Uredništvu „Glasa Istre“/“Novog lista“

Reagiranje: „Iskorak u sjeni tetovaže“, „Draža tetovaža“ (15./17. studenog 2.000.g.)

„Novinarski gnomi“ ili Sramota našeg novinarstva !

Vjesnik skoro svakodnevno u svojoj velikoj rubrici „iz dnevnog tiska“ prenosi pisanje vrsnog novinara Branka Mijića iz riječkog Novog lista. I to nije loše. Dapače, to je Vjesniku jedna od tri najbolje stranice. Loše je samo to da gosp. Branko Mijić sve češće „zastranjuje“ u vode plitkog propagandizma starog komunističkog tipa, a to se pokazalo u njegovom članku „Draža tetovaža“, objavljenom u Novom listu dne 15. studenog ove 2.004.g., a prenešenom sutradan u Vjesniku.

Novinar Branko Mijić spočitava našem ministru „policije“ (dr.) Marijanu Mlinariću da se „proslavio“ kad je zabranio prelazak državne granice košarkašu „Partizana“ Milanu Guroviću, onom dotičnom koji na nadlaktici ima istetoviran lik četničkog vojvode Draže Mihajlovića... Pa, Bože moj, što je loše u toj zabrani našeg ministra gosp. Mlinarića?

Dalje citiram tu žalopojku Branka Mijića: „Gurović tako nije stigao u Zagreb, jer je odbio prekriti Dražu tetovažu flasterom ili nečim sličnim“. A onda slijedi Mijićev „davež“ čitatelja mnogo kultiviranijeg Vjesnika samom činjenicim što je (citiram): “Galićeva katedrala duha ugostila u emisiji „Nedjeljom u dva“ nekadašnjeg ministra Slobodana Miloševića Aleksandra Tijanića, koji je s dalekovidnice nesmetano veličao dotičnog Miloševića, ustvrdivši da je „u najmanju ruku diskutabilno pitanje je li bio fašist“. Mijiću je, dakle, zasmetalo i to što je hrvatska policija mirno pustila „da se nekadašnji novinar slobodno odšetao zagrebačkim ulicama“, te plitko zaključuje: „Teško je pretpostaviti po čemu je to Mlinarićevi policajci razlikuju Gurovićevo od Tijanićeva četnikovanja, kada jedne te iste zakone prema njima suprotno primjenjuje“ (završen citat).

Previše je tu stvari „nadrobljeno“, te stoga neću ni spominjati ostatak tog neprimjerenog i za Vjesnik sasvim nepotrebnog Mijićevog teksta. Već ovo što sam naveo premašilo je svaku mjeru dobrog ukusa, jer osim plitkog propagandizma sadrži u sebi i brojne druge insunuacije!

Prije svega, Aleksandar Tijanić uopće nije „veličao“ Dražu Mihajlovića, već ga je samo vrlo oprezno i uljudno branio, na granici svog nacionalnog dostojanstva, a vjerovatno i vodeći dobro računa da tu emisiju HTV-a pomno prate i u Srbiji. I branio ga je samo tom jednom spomentom rečenicom! Pa ma koliko bila prostačka navaljivanja voditelja te nesretne TV emisije „Nedjeljom u 2“ Aleksandra Stankovića, gospodin Tijanić se nije dao navući na tanak led i isprovocirati (kao ni drugi vrsni sugovornici Aleksandra Stankovića u gotovo istovjetnim situacijama). Jedino je gosp. Tijanić takve novinare odrešito nazvao „novinarskim gnomima“ (izraz koji i ja osobno godinama i redovito upotrebljavam za takve novinare u Hrvatskoj!).

Gosp. Aleksandar Tijanić je izvrsno pokazao brojnim našim „novinarskim gnomima“ kako se svoju Domovinu (odnosno Otadžbinu) ne pljuje ni na kakvom stranom i tuđem „vrućem terenu“, kakav mu je bio pripremio njegov imenjak Aleksandar Stanković, pa makar to bilo i usred Zagreba!

Kamo sreće da su isto tako nastupali u Beogradu brojni hrvatski „novinarski gnomi“, da ih sada i ovdje ne nabrajam poimenice. Ima ih par čak i u umjerenom i kulturnom „Vjesniku“. Tijanić je, kada je trebalo, odlučno odbacivao brojne prostačke aluzije Ace Stankovića na njegovu povezanost sa Slobodanom Miloševićem i njegovim prljavim ratom u Hrvatskoj (ali i u BiH i na Kosovu), odlučno izjavljujući: „Taj rat nije bio moj rat!“. Izjavio je i da „naša sudbina je bila da se raziđemo“, te da je „Milošević bio jedan od glavnih krivaca rata“, spominjući u nastavku ulogu međunarodnih faktora u raspadu Jugoslavije. Itd.

Mene je kao Hrvata posramilo ponašanje voditelja te nesretne emisije Aleksandra-Ace Stankovića, kojeg nipošto ne mogu nazvati ili titulirati „gospodinom“ ( što bez krzmanja atribuiram gosodinu Tijaniću!). Stankovićeva dosadna i stupidna, uz to i neprekidna navaljivanja je gosp. Tijanić (na kraju uvrijeđen prostaklucima Aleksandra Stankovića) gorko okarakterizirao ovim riječima i rečenicama: „Ja sam loš, ali ne toliko loš koliko se Vi trudite da me lošim predstavite“. No nakon novih navaljivanja Aleksandra Stankovića je morao nažalost odgovoriti istom mjerom: „Vi ste (Stankoviću) kontejner nepotrebnih informacija u ovoj emisiji“, te nakon toga: „To je jedino što dobro znate“ i na kraju, na prostačku aluziju Ace Stankovića da se gosp. Tijanić kndidirao za političara“, odgovorio mu je: „Vi ste se kandidirali za novinara!“. Bravo gospodine Tijaniću!!

Naš zagrebački, dugogodišnji „novinarski kandidat“ Aleksandar Stanković očito nije bio ni blizu dorastao velikom beogradskom novinaru Aleksandru Tijaniću, pa njegova RTS sada vodi protiv Galićeve HTV sa 5:0 ! Zanima me što će sada Glavni direktor HRTV-a Galić učiniti sa svojim lošim „goalkeeperom“ Acom Stankovićem? Za početak mu predlažem da nam tu Stankovićevu emisiju barem ponovo prikaže, da još jednom bolje vidimo tko nas je, kako i zašto toliko osramotio! A ja bih rado mijenjao Stankovića za Tijanića! I to u omjeru 5:1 ! I slovima: pet Stankovića za jednog Tijanića!

Vraćam se na onaj nesretni početak članka „Draža tetovaža“, inače vrsnog riječkog novinara Branka Mijića, onaj dio o košarkašu „Partizana“ Milanu Guroviću. Dakle, Gurović nije stigao u Zagreb , jer je na našoj granici odbio prekriti svog „Dražu tetovažu“ flasterom ili nečim sličnim, na svojoj nadlaktici. Djelomično mu je odgovorio novinar-kolumnist našeg Vjesnika Zoran Vodopija, inače i pomoćnik glavne urednice Vjesnika Andree Latinović, dva dana kasnije, argumentom da ni u Beograd ne bi bio pripušten neki imaginarni košarkaš Cibone s tetoviranim Antom Pavelićem na svojoj nadlaktici. Bravo!

No, ja ću to još pojačati argumentima: što bi se dogodilo da njemački košarkaš Dirk Nowitzky na svojoj nadlaktici istetovira lik Adolfa Hitlera (ili na ramenu znak „Svastike“)?! Kako bi na to reagirao Svjetski židovski Kongres?! Što bi se dogodilo s košarkašem Dirkom Nowitzkym? Drugi primjer: kako bi reagirao Izrael kad bi neki gostujući talijanski košarkaš, u utakmici protiv „Maccabi-ja“, došao s tetovažom lika Mussolinija na svojoj nadlaktici (ili njegovog liktorskog znaka „fascia“)?

Konačno, što bi se dogodilo da neki košarkaš „Splita“ ili „Širokog“ na svojem ramenu istetovira znak „U“? Digla bi se sva najotrovnija pera brojnih hrvatskih „novinarskih gnoma“, dirigiranih od strane hrvatskih „Gedža s Pantovščaka“, zar ne! I odmah bi u to „udrobili“ (kao i novinar Branko Mijić!) i našeg Thompsona, našeg Ivicu Kostelića („spremnog poput njemačkog vojnika prije napada na SSSR 1941.g.“), naše dečke iz Kaštel Lukšića koji su nedavno napisali grafite „Živio Saddam Husein!“ (kad je to trebalo napisati!!), a neizostavno bi opet „udrobili“ i njima strahovito mrski „Glas Koncila“ i njegovog bivšeg urednika don Anđelka Kaćunka.

Da, gospodo „drugovi“: „Mržnja je uHrvata uvijek bila relativan pojam“. Kao i u Branka Mijića! Kao uostalom i na Mesićevom Pantovščaku!

Semper paratus!

Ante Rokov Jadrijević

P.S.: Nitko ovo pismo reagiranja nije htio objaviti. Ni Vjesnik, ni Glas Istre, ni Novi list. Pa čak ni sveprisutni Domagoj Margetić.

A.R.J.

"NAŠI" I "NJIHOVI" MRTVI

www.Dragovoljac.com Utorak, 22 Rujan 2009

Diana Majhen

"NAŠI" I "NJIHOVI" MRTVI

Iako sam dugogodišnji suradnik Hrvatskog uljudbenog pokreta, moram priznati da me je vijest o podizanju spomenika Anti Paveliću i odlasku u Srbiju radi konzultacija vezano za isto, koja se već danima objavljuje u našim medijima, zatekla nespremnu, premda sam o njoj bila obaviještena i prije javne objave.

Moja je prva reakcija bila nevjerica. Kao prvo, ne shvaćam kakva je korist za Hrvatsku da se takav spomenik podigne, te koji je uopće razlog da se podigne spomenik nekome pod čijom je vladavinom našlo smrt tisuće ljudi, od čega najveći dio u koncentracijskim logorima?

Oduvijek sam bila mišljenja da se o NDH, ustaškom pokretu pa i o samom Paveliću treba pisati i sa drugog aspekta izuzev aspekta Jasenovca, jer su oni dio naše povijesti, a desetljećima se o tome nije smjelo razgovarati ni pisati, pa smo tako ostali uskraćeni za mnoga saznanja, ukoliko se nismo dokopali nekih, u ono vrijeme, zabranjenih knjiga ili imali nekog svoga koji je čudom preživio pa nam je mogao govoriti o tome.

No, podići spomenik Anti Paveliću?

Pokušavam zamisliti kako se osjeća netko tko to pročita, a obitelj mu je stradala u Jasenovcu (onom dijelu njegovog rada do 45.) Ili netko, čija je obitelj bila proganjana za vrijeme NDH zato što nije bila odgovarajućih krvnih zrnaca. Sa koliko boli, bijesa i ljutnje ti ljudi čitaju o podizanju spomenika nekome radi koga su im pobijeni najmiliji.

I onda pomislim, pretpostavljam da se osjećaju isto tako kao i ja svaki put kada prodjem Trgom Maršala Tita. Isto kao svi oni koji još po jamama traže svoje mrtve, ili im je njihova sudbina poznata, a nikako da dočekaju kaznu za njihove ubojice.

Jer, Tito je ubijao u ime dvije ideologije, ne jedne.

Prvo su njegovi partizani u ime antifašizma pobili tisuće razoružanih vojnika, žena, djece i staraca i zatrpali ih u jame uvjereni kako njihov zločin nikada neće biti otkriven. Vodja i vrhovni zapovjednik tih „antifašista“ bio je Josip Broz Tito.

Onda su njegovi komunisti desetljećima ubijali, progonili i zatvarali neistomišljenike. Vodja tih komunista bio je takodjer Josip Broz Tito.

I nikada, do dana današnjega, nitko nije odgovarao za svoje zločine, ni „antifašisti“ ni komunisti. A usred Zagreba ponosno i dalje stoji trg sa imenom zločinca pod čijom su se komandom sva ta ubijanja dogadjala.

Ako čovjek slijedi ovu misao, onda nije teško zamisliti zašto spomenik Anti Paveliću. Ako može jednom zločincu, zašto ne bi i drugom? Jer, ne zavaravajmo se, još uvijek imamo „naše“ i „njihove“ mrtve.

Razmišljaju li oni što i danas štuju i ljube Tita koliko je smrti i boli donijela njegova vladavina drugima, te kako se osjećaju oni koji su zahvaljujući njegovim „antifašističkim“ i komunističkim ubojicama ostali bez obitelji? Dok ozareno gledaju u ploču sa natpisom „Trg Maršala Tita“ padne li im koji put na pamet kako se radi te ploče osjećaju njihovi sugradjani koji su, direktno ili indirektno, bili njegove žrtve? Vode li oni računa o našim osjećajima, o našim mrtvima?

Odgovor je, naravno, ne. Ne vode računa i nije ih briga.

Pa tako, mogu ja shvatiti ono što radi Dr Tomislav Dragun, mogu shvatiti i zašto to radi. Samo se jednostavno ne mogu sa time složiti. Podizanjem spomenika Anti Paveliću mi ne samo da vrijedjamo osjećaje svojih sugradjana, nego se i deklariramo kao fašisti i cijelu svoju zemlju prikazujemo fašističkom. A to sigurno nije istina. Ne, kada je u pitanju moja zemlja i ne bar kada sam u pitanju ja osobno.

Dapače, ovim se činom daje oružje u ruke svima koji tvrde da je Hrvatska prepuna fašizma i dan danas, svima koji domoljublje zamjenjuju fašizmom, ne zato što ne shvaćaju razliku nego zato što im odgovara da rade na taj način. Tko još sluša fašiste i tko ih uzima ozbiljno? Proglašavanje neistomišljenika fašistima stara je UDBA-ina škola, koja joj je desetljećima davala alibi za sva zatvaranja i ubijanja, te u startu činila nevjerodostojnim svakoga tko je progovorio o teroru koji je doživljavao u ime bratstva i jedinstva.

Slijedom toga, sve što se radi, bit će čin i govor fašista. Pa tako korisne stvari poput prosvjeda pred kućama Hršaka, Manolića, Perkovića itd neće biti prosvjedi protiv partizanskih nekažnjenih krvnika i UDBA-inih ubojica, nego fašistički prosvjedi protiv antifašista. I tako dalje, sve što se izgovori ili uradi bit će „djelo šačice fašista“.

No, koliko god se ja ne slagala sa onim što radi Hrvatski uljudbeni pokret, ne mogu reći da taj potez osudjujem. Od početka Domovinskog rata prošlo je 18 godina. U našoj se zemlji promijenilo malo toga, izuzev što sada ne možemo više govoriti kako nas pljačkaju Srbi, jer to dalje uredno rade Hrvati.

Kroz tih se 18 godina nebrojeno puta pokušala ishoditi istraga i sudjenje za „antifašističke“ i komunističke zločince, pokušalo se ukazati na nužnost lustracije, no sve je ostalo samo na pokušajima. Oni koji Hrvatskom vladaju još uvijek izgleda imaju koga štititi i koga čuvati, a onaj dio našeg naroda, koji nije na svojoj ili na koži svojih bližnjih osjetio sve „blagodati“ režima koji je provodio Josip Broz Tito jednostavno nije briga za njegove žrtve.

Pa onda nikakvo čudo, da je netko možda pomislio na onu staru da se klin klinom izbija, te da će tek ovakav neki čin konačno malo protresti režim u našoj zemlji, koji uredno dopušta da se slavi zločinac pod čijim su vodstvom pobijene tisuće i tisuće ljudi, ali zato skače na noge kada je u pitanju pozdrav Za Dom spremni, koji je inače bio sastavni dio regularnih oznaka bojovnika HOS-a u Domovinskom ratu, te i danas čini sastavni dio statuta raznih njegovih organizacija, uredno ovjeren i priznat od strane te iste hrvatske države.

Možda ovakav, na izgled osudjujući i besmisleni čin otvori oči onima koji su sposobni suosjećati samo sa ustaškim žrtvama, ali ih za partizanske i komunističke ni malo nije briga.

Nije li već krajnje vrijeme da osudimo sve zločine, čiji god oni bili, da se prestanemo klanjati svim zločincima i slaviti ih, čiji god oni bili i da se pobrinemo za bolje sutra koje treba dočekati našu djecu?

U suprotnom, to sutra nikada neće doći.

A što se tiče posjeta Srbiji i Ravnoj Gori, nikako da shvatim zašto se za tako nešto treba ići tamo. Predložila bih radije posjet Kumrovcu, gdje bi iz prve ruke mogli naučiti kako jedan zločinac, masovni ubojica i diktator može ostati vječno slavljen, kako mu se mogu podizati spomenici i nazivati trgove njegovim imenom, te kako i zašto je u Hrvatskoj moguće nekažnjeno ubijati u ime jedne ideologije, a istovremeno osudjivati ubijanje u ime druge.

Diana Majhen

IZDAJA ! A što se drugo moglo i očekivati od „Vlajine“ Jadranke Kosor?!

Ante Rokov Jadrijević 16. rujan 2009.

IZDAJA ! A što se drugo moglo i očekivati od

„Vlajine“ Jadranke Kosor?!

Konačno je proradila republikanska svijest i savjest nezavisnog hrvatskog javnog mnijenja! I to na Internetu, a ne u etabliranim stranačkim ili režimskim dnevnim novinama i tjednicima. I ne na HRTV-u ili stranom RTL-u i Novoj TV, koji su je svojski kočili.

Konačno smo na Internetu proteklih dana (od dr. Miroslava Tuđmana!) saznali što je to naša premijerka Jadranka Vlaisavljević – Kosor tajno dogovorila sa slovenačkim premijerom Borutom Pahorom: odustajanje Hrvatske od svog dijela Piranskog zaliva i teritorijalni spoj Slovenije s otvorenim morem (op. A.R.J. – putem onog famoznog Račanovog „dimnjaka“!!). A to je nož u leđa Hrvatskoj, to je IZDAJA !

Uostalom, što se drugo moglo i očekivati od bivše Račanove učenice u partijskoj školi u Kumrovcu? Ona je nastavila točno tamo gdje je Račan stao, odnosno gdje je Račan bio zaustavljen: na sporazumu Račan – Drnovšek! A to je bio i ostao neostvaren san slovenačkih nacionalista. No, to je tek njihova „prva faza“ prodora na jug!

Srećom, nezavisna hrvatska javnost nije pristala na tajnovitost predsjednice hrvatske Vlade gospođe Jadranke Vlaisavljević – Kosor glede njenih tajnih pregovora sa slovenačkim premijerom Borutom Pahorom, i neće pristati na rezultate tih tajnih pregovora! To jest, ne prihvaćamo nikakve pregovore na temelju dopunjenog Rehnovog prijedloga, kojeg je njemu usilila Pahorova Vlada 14. svibnja ove 2009.g., a po kojem je, (citiram novinara Denisa Romca u Glasu Istre od 15. svibnja 2009.g.), „Slovenija od Rehna zahtijevala da arbitražni sud primjeni načelo pravičnosti i to za cijelu granicu, i morsku i kopnenu, da se Sloveniji zajamči dodir s otvorenim morem, da predsjednika arbitražnog tribunala bira Europska komisija, a ne Međunarodni sud u Haagu, te da se hrvatski pregovori deblokiraju tek poslije ratifikacije sporazuma o arbitraži“.

Sve je to Jadranka Vlaisavljević-Kosor potpuno svijesno prihvatila i zbog toga se uporno skrivala iza tajnovitosti svojih pregovora s Pahorom, jer je itekako dobro znala da obavlja prljav posao - za nekoga sa strane čija je ona marioneta! A upravo za to je - sa strane - i dovedena na vlast!

Međutim, zadnju riječ će morati opet imati naš Hrvatski Sabor. Sada je na njemu da se iskaže! Stoga, evo nekoliko krucijalnih argumenata – protiv tog dogovora J.V. Kosor i Boruta Pahora.

Jadranka Vlaisavljević – Kosor je umjesto stručne pomorsko-pravne arbitraže Međunarodnog suda u Haagu, prihvatila političku arbitražu EU – i to pod patronatom blijedog i nesigurnog Olli-a Rehn-a, koji u svemu sluša diktat Londona!

A da bi postigla svoj prljavi cilj, J.V.K. je izostavila iz pregovora (dogovora) našeg vrhunskog stručnjaka dr. Davorina Rudolfa, profesora međunarodnog pomorskog prava! Zašto? Zato što slovenački političari dobiju ospice svaki put kad im se spomene naš prof. dr. Davorin Rudolf i njegovo načelo svjetski usvojenog pomorskog prava – nasuprot njihovom šašavom političkom „načelu pravičnosti“.

S druge strane, Hrvatska država nije članica EU, pa je izvan ikakve zdrave pameti da prihvati njenu (pristranu!) političku arbitražu, a na uštrb svjetski prihvatljive pomorsko-pravne arbitraže Međunarodnog suda u Haagu (koja je već jednom bila obostrano prihvaćena, ali su je onda bezobrazni Slovenci jednostrano odbacili!)!

Drugo, (citiram predsjedničkog kandidata dr. Miroslava Tuđmana od 14. rujna ove 2009.g. u njegovoj „Izjavi o Slovenskim zahtjevima“: „Ni premijerku Kosor ni Vladu u cjelini nitko nije ovlastio da odstupaju od saborske odluke i u najstrožoj tajnosti dogovaraju da se odlučivanje o teritorijalnom moru, po međunarodnom pravu pod isključivom suverenošću Republike Hrvatske, povjeri tijelu, većinski sastavljenom od suprotne pregovaračke strane. Raniji ultimativni zahtjev EU, da se Hrvatska odrekne primjene međunarodnog prava u drugom ključnom pitanju njezinih prava na moru (Zerp, odnosno gospodarski pojas), čine ovaj korak hrvatske premijerke još nerazumnijim“.

Nadalje, predsjednički kandidat dr. Miroslav Tuđman smatra da hrvatska vlast „lakoumno i olako odustaje od jamstava buduće primjene međunarodnog prava glede neutemeljenih slovenskih zahtjeva za hrvatskim teritorijem“, te dodaje: "Kako bi se stvorio privid brzog zaključenja pristupnih pregovora s EU, Hrvatska je prihvatila napuštanje već postignutog dogovora sa Slovenijom, iz kolovoza 2007., da se rješavanje graničnog spora povjeri Međunarodnom sudu pravde. Time je Slovenija postigla ključni strateški cilj svoje blokade, a Hrvatska bitno unazadila svoju poziciju u graničnom sporu. Slovenskom zahtjevu za spoj svoga teritorijalnog mora s otvorenim morem moguće je udovoljiti jedino tako da Hrvatska odstupi od preko 230 četvornih kilometara, koji su po međunarodnom pravu neprijeporno dio hrvatskog teritorijalnog mora. Sudeći po izjavama slovenskih čelnika, hrvatska je predsjednica Vlade sada prihvatila da se odluka o slovenskim zahtjevima donese u arbitražnoj komisiji čijih bi četvero od pet članova imenovala Europska unija, odnosno Slovenija. To je potpuno suprotno odluci Hrvatskog sabora, koji je odobrio prijedlog povjerenika Rehna od 22. travnja ove godine – tada predstavljen kao konačan i nepromjenljiv. Po njemu, arbitraža se trebala povjeriti arbitražnom vijeću, u kojem bi, uz dva člana imenovana od država u sporu, u konačnici predsjednik Međunarodnog suda pravde imenovao predsjednika arbitražnog vijeća te preostalu dvojicu članova“. (završen citat) * * * * * * Dakle, da ovdje i sada damo prvi zaključak: gospođa Jadranka Vlaisavljević – Kosor nam je ponovo lagala! To je njoj izgleda u krvi. To uostalom potvrđuje i njena zvanična biografija objavljena na Internetu (u Wikipediji), a još bolje to potvrđuje njena biografija objavljena na našem „Dragovoljcu“ pod naslovom: „Jadranka Vlaisavljević – Kosor s velikom rupom“, objavljena 8. srpnja 2008.g. Iako je prva asocijacija na taj naslov vulgarna, riječ je o velikoj rupi u njenoj biografiji od čak dvadesetak godina! Naime, ona kao da je rođena tek 1995.g., kada se učlanila u HDZ i tek se tada krstila u katoličkoj crkvi! (ostalo se može pročitati na www.Dragovoljac.com) Činjenica je da ona nikad nije javno obznanila što je radila tih dvadesetak godina! Sada je krajnje vrijeme da to javno obznani! * * * * * * Očito je Jadranki Vlaisavljević – Kosor istekao njen politički medeni mjesec i vrijeme je da joj se uskrati daljnji politički kredit! Najbolje bi bilo da ona sama podnese ostavku, ali ona to nipošto neće učiniti, jer cijela njena biografija pokazuje da se radi o osobi vrlo debelog obraza. Uostalom, sva je na svog političkog mentora Vladimira Šeksa, glavnog Zloduha HDZ-a, koji isto tako ima debeo obraz, a koji ju je i uzdigao na političku pozornicu. Stoga nema druge nego da HDZ - akcijom iz svoje stranačke baze – svrgne Jadranku Vlaisavljević – Kosor i na njen položaj izabere časniju osobu – a ja ovdje i sada na taj položaj predsjednika Hrvatsk vlade i na položaj predsjednika HDZ-a predlažem – dr. Darka Milinovića! A što se tiče dogovora/sporazuma J.V. Kosorice i Boruta Pahora, ja sada i ovdje predlažem da se o tome izjasni hrvatski narod i svi građani Hrvatske na narodnom referendumu! Naime, politika je previše ozbiljna stvar da bi se prepustila šačici političara, izabranih na famoznim stranačkim listama! A jedino tako se Vlajina Jadranka Kosor i mogla popeti na glavnu scenu naše političke pozornice. I tosamo uz lojtre zločestog mefistofeleskog Vladimira Šeksa, glavnog Zloduha HDZ-a! Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing Semper Paratus Croatiae (com)

Dr. Miroslav Tuđman: Izjava o slovenskim zahtjevima

Kandidat za predsjednika Republike Hrvatske

Dr. Miroslav Tuđman:

Izjava o slovenskim zahtjevima

Predsjednički kandidat dr. Miroslav Tuđman smatra da hrvatska vlast lakoumno i olako odustaje od jamstava buduće primjene međunarodnog prava glede neutemeljenih slovenskih zahtjeva za hrvatskim teritorijem. Kako bi se stvorio privid brzog zaključenja pristupnih pregovora s EU, Hrvatska je prihvatila napuštanje već postignutog dogovora sa Slovenijom, iz kolovoza 2007., da se rješavanje graničnog spora povjeri Međunarodnom sudu pravde. Time je Slovenija postigla ključni strateški cilj svoje blokade, a Hrvatska bitno unazadila svoju poziciju u graničnom sporu. Slovenskom zahtjevu za spoj svoga teritorijalnog mora s otvorenim morem moguće je udovoljiti jedino tako da Hrvatska odstupi od preko 230 četvornih kilometara, koji su po međunarodnom pravu neprijeporno dio hrvatskog teritorijalnog mora. Sudeći po izjavama slovenskih čelnika, hrvatska je predsjednica Vlade sada prihvatila da se odluka o slovenskim zahtjevima donese u arbitražnoj komisiji čijih bi četvero od pet članova imenovala Europska unija, odnosno Slovenija. To je potpuno suprotno odluci Hrvatskog sabora, koji je odobrio prijedlog povjerenika Rehna od 22. travnja ove godine – tada predstavljen kao konačan i nepromjenljiv. Po njemu, arbitraža se trebala povjeriti arbitražnom vijeću, u kojem bi, uz dva člana imenovana od država u sporu, u konačnici predsjednik Međunarodnog suda pravde imenovao predsjednika arbitražnog vijeća te preostalu dvojicu članova. Ni premijerku Kosor ni Vladu u cjelini nitko nije ovlastio da odstupaju od saborske odluke i u najstrožoj tajnosti dogovaraju da se odlučivanje o teritorijalnom moru, po međunarodnom pravu pod isključivom suverenošću Republike Hrvatske, povjeri tijelu, većinski sastavljenom od suprotne pregovaračke strane. Raniji ultimativni zahtjev EU, da se Hrvatska odrekne primjene međunarodnog prava u drugom ključnom pitanju njezinih prava na moru (Zerp, odnosno gospodarski pojas), čine ovaj korak hrvatske premijerke još nerazumnijim. Žalosno je, ali i znakovito za hrvatski medijski prostor, da je da se poraznom rezultatu posljednjih pregovora raznim makinacijama pokušava dati pozitivan predznak i da se hrvatskom narodu i biračima taji neugodna stvarnost. Pozivam Hrvatski sabor da se odlučno ogradi od služinskog pristupa, na kome se zasniva posljednji prijedlog i kojim se suverena prava hrvatske države stavljaju u ruke onih koji su ranije iskazali izrazito nepoštivanje međunarodnog prava. Stožer dr. Miroslava Tuđmana Podijeli sa prijateljima! Komentar ... napisao/la Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., Rujan 14, 2009 Nikakva arbitraža ne dolazi u obzir! O tome sam pisao još 2.002.g. (može se pročitati na mojim blogovima, a i na našem Dragovoljcu 9. kolovoza ove 2009.g. (www.Dragovoljac.com). Hvala Bogu i dr. Tuđmanu da se još držimo! Čuvajmo se Jadranke Kosor! Ona je bila i ostala izbor Vladimira Šeksa, najvećeg Zloduha HDZ-a, a tko je bio "Kolega" i "Sova" Šeks to dobro znamo. Vrijeme je za još jednu veliku promjenu i ja se nadam da će nam ju dr. Miroslav Tuđman uskoro i donijeti! U toj vjeri i nadi, pozdrav svima našima! Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. Semper Paratus Croatiae (com)

Svi uz pravu Ružu Hrvatske - Ružu Tomašić !!

AMAC-Hrvati (com): Subota, 12 Rujan 2009

Oko 70 posto pravaša uz Ružu Tomašić?

U Bapskoj kod Iloka osnovana je nova pravaška stranka - Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević. U stranci će biti, rečeno je na osnivačkom skupu, oko 70 posto članova stranke kojoj je na čelu Anto Đapić. Za predsjednicu je izabrana Ruža Tomašić.

Njezini zamjenici su Radoslav Galić i Pero Kovačević.

Kao najvažniju zadaću stranke Tomašić je istaknula ujedinjenje svih pravaša. Članovima stranke poručila je da žive i rade pošteno, u korist hrvatskog naroda. Mi smo pravaši 21. stoljeća i više smo nego ikad potrebni Hrvatskoj. Ovo je tek bljesak, a mi imamo potrebu napraviti oluju i postati stvarna moralna vertikala u hrvatskom društvu, poručio je Pero Kovačević

.

Prvi redovni sabor HSP - dr. Ante Starčević održat će se, kako je najavljeno, u narednih godinu dana a ukoliko dođe do prijevremenih parlamentarnih izbora, 60 dana prije izbora. (HRT)

Prošireni komentar: Ante Rokov Jadrijević 13. rujna 2009.

Svi uz pravu Ružu Hrvatske - Ružu Tomašić !!

Potpuno se slažem sa svim komentatorima prije mene - od g. Zvonimira do g. Slavka Pecirepa - Bosanca iz Domaljevaca.

Ovdje želim upozoriti na jedan veliki problem koji sada stoji pred našom Ružom Tomašić - jedinom preostalom "Ružom Hrvatske"! (Tu nipošto ne mislim na "drugaricu" Savku - koja to nije bila!).

Naime, teško će biti ujediniti sve te druge pravaške "Male Napoleone"( kako sam ih ja već opisivao). Stoga evo mog skromnog prijedloga:

Neka se svi oni lijepo i smjesta učlane u novi "HSP dr. Ante Starčevića" (jer je vrijeme kratko i prekratko za neko novo gubljenje vremena!) i neka automatski uđu u novi vrhovni organ te nove stranke, koji može brojati i do 30 članova (nešto kao Senat HSP-a), a onda nakon devet mjeseci neka se dogovorno stvori jedno uže stranačko tijelo (s nekim novim nazivom), koje će biti mnogo operativnije.

Vjerovatno će biti i boljih prijedloga od ovog, ali držim da se od nečeg ovakvog mora početi.

E, pa sretan Vam početak novi "Starčevićanci"!!

Ante Rokov Jadrijević,

Semper Paratus Croatiae (com)

Nihil novi sub sole !

AMAC-Hrvati.com Utorak, 08 Rujan 2009

Komentar: Ante Rokov Jadrijević Nihil novi sub sole ! Na Vaš tekst: Geoffrey Corn u obrani generala: 'Svjedok tužiteljstva pogrešno tumači vojnu doktrinu“

Nizozemski topnički ekspert tužilaštva Harry Konings "na neobjašnjiv način iskrivljuje vojnu doktrinu", rekao je svjedok obrane generala Gotovine u vezi s točkom iz izvještaja koji kaže da se odluka o upotrebi topništva može donijeti samo "ako je cilj dalje od mogućnosti kolateralne štete". Na suđenju trojici hrvatskih generala optuženih za ratne zločine u Oluji u ponedjeljak je pred Haaškim sudom počeo svjedočiti svjedok obrane američki ekspert Geoffrey Corn koji je ukazao na pogreške što ih je otkrio u stručnom izvještaju jednog od svjedoka optužbe a tiču se obveze zapovjednika da se pobrine da gađanje vojnih ciljeva na području naseljenom civilima bude u skladu s odredbama prava o oružanom sukobu. ..... Po vlastitim riječima, kad je otkrio neke pogreške u izvještaju topničkog vještaka optužbe Nizozemca Harryja Koningsa koji je svjedočio počekom 2009., Corn se obratio braniteljima optuženoga Ante Gotovine, da ih ispravi. Corn dovodi u pitanje dio izvještaja koji govori o nužnosti upotrebe tzv. "izdvojenih ili prednjih promatrača"..... "No iskrivljavanje je postojećih propisa i zakona o ratovanju tvrditi da se indirektna vatra ne smije upotrijebiti"..... Nizozemski topnički ekspert tužilaštva Harry Konings "na neobjašnjiv način iskrivljuje vojnu doktrinu", rekao je svjedok obrane generala Gotovine....

(ostatak tog članka može se pročitati na našem AMAC-u (www.amac.hrvati-amac.com)

* * * * * *

Prošireni komentar: Ante Rokov Jadrijević

Nihil novi sub sole !

Ne treba nas Hrvate čuditi taj Nizozemac i topnički ekspert tužilaštva Haaškog suda Harry Konings. Čitav naš Domovinski rat potvrđuje da je Nizozemska, na vrlo čudan i naoko neshavtljiv način, stalno i uporno bila protiv Hrvatske. Jedan od najboljih primjera je bio onaj njihov tadašnji ministar vanskih poslova Hans Van der Broek!

Zbog čega je tako? Pa to je odavno poznato! Amsterdam, Rotterdam i London su najmoćnija uporišta Židova u Europi. Podsjetio bih na poznatu povijesnu činjenicu: Amsterdam se još u 17. stoljeću nazivao i „Novi Jeruzalem“!! To nam valjda sve govori.

Dakako, kad spominjem Židove, ja ovdje, kao i uvijek, mislim prije svega na Cioniste i na njihove znamenite "Protokole sionskih mudraca“. Stoga ponovo, po stoti put tvrdim da je Haaški sud instument u rukama svjetske judeomasonerije, na čijem vrhu sve konce vuku Cionisti! A oni patološki mrze Vatikan i katoličku crkvu, jer ih je ona prva prozrela!

Uostalom, nekima od nas je poznato da Nizozemskom upravlja „Tajna vlada Velike Britanije“, kojom upravlja lord Rotschild! Tko u to ne vjeruje, neka pročita knjigu dr. Johna Colemana „Diplomacija prijevarom“ („Diplomacy by Deception“/ Nakladnik Detecta, Zagreb, 2005., str. 224.-232. i dalje...).

Dakle, mi se Hrvati nemamo što čuditi: "Knjiga je oružje, uzmi je u ruke"! (Bertold Brecht). Uzmite Hrvati u svoje ruke knjigu "Protokoli sionskih mudraca“ i vidjet ćete da se sve u svijetu odvija baš po tim „protokolima“! I u Hrvatskoj, dakako.

Naravno, mogao bih preporučiti još mnogo drugih knjiga koje sam u tom okviru pročitao, primjerice knjige „Povratak Židova u zemlju Izraelov“ pokojnog Milovana Baletića (nakladnik ČGP Delo/Globus, Zagreb, 1982.g., posebno str. 49.-64.), „Mitovi cionizma“ dr.Johna Rose-a (Naklada Ljevak, Zagreb, 2005., posebno str.203.-227.), „Velika Britanija i Balkan“ Carole Hodge (Naklada Detecta, 2007., posebno str. 83.-111.), itd.

Inače, sve je ovo sadržano u onoj staro-latinskoj izreci: "Nihil novi sub sole"!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(Hrvatski socijal-radikal)

GOSPOĐO KOSOR, ZAŠTO TAJNOVITOST U DRŽAVI KOJA SEBE NAZIVA „REPUBLIKOM“?

Ante Rokov Jadrijević (Semper Paratus Croatiae) 6. rujna 2009.g.

Uredništvu „Dragovoljca“

GOSPOĐO KOSOR, ZAŠTO TAJNOVITOST

U DRŽAVI KOJA SEBE NAZIVA „REPUBLIKOM“?

Slušamo jučer (5. rujna 2009.g.) da bi „granični spor sa Slovenijom mogao bi biti rješen uskoro“. Koji to granični spor? Onaj na Muri? Onaj na Svetoj Geri? Onaj u Metljici? Onaj u Podgradu i Obrovu? Onaj u Hrvojima i Topolovcu?

I, konačno, što je to sporno u Piranskom zalivu? Slovenačke teritorijalne pretenzije prema hrvatskom ozemlju ili možda slovenački iredentizam nedostižne Velike Slovenije?!

Uostalom, što je s drugim i nama jednako važnim sporovima sa Slovenijom? Što je s ukradenom štednjom naših štediša u Ljubljanskoj banki? Što je s 260 milijuna eura njihovog prvog duga nama za neisporučenu struju (četiri godine!) iz naše zajedničke Nuklearke u Krškom? Što je – nakon toga – s onim drugim dugom, onom kasnije neisporučenom strujom (novih šest mjeseci!), u vrijeme Račana i njegove „Koalicije narodnih izdajnika“?

I da ne zaboravimo: Republika Slovenija sistematski opstruira napore Austrije i Italije da se sa Republikom Hrvatskom povežu bržim i modernim međunarodnim cestama: Graz - Zagreb i Trst – Rijeka. A to je istovremeno i namjerno blokiranje pristupa građanima Hrvatske Zapadnoj Europi!

Isto to se naročito osjeća ovdje na našoj Bujštini: zašto nam se uporno blokira izgradnja brže i modernije autoceste Buje-Trst, odnosno Umag – Trst?

Nejasno je zbog čega Hrvatske stalno popušta Sloveniji? Neću ovdje špekulirati o bezbroj mogućih razloga (primjerice, o podmićivanju naših političara ili stranačkih vrhuški! Zvalo se to mito ili enormna provizija, sve je to isto!). Osobno glavni razlog tome vidim u kriminalnoj tajnovitosti pojedinih političara na vlasti!

Stoga, gospođo premijerko Jadranka Kosor: ako nećete da i Vi osobno uskoro završite na stupu srama ili na smetlištu povjesti, čuvajte se naših oštrih pera! Ako i Vi prevarite ovaj naš hrvatski narod, posebno u Piranskom zalivu ili u našem epikontinentalnom pojasu našeg dijela Jadrana, kao što su to učinili Račan i Sanader (prve četiri godine Ive ZERP-a Sanadera!), smjesta ćemo Vas prozvati i upozoriti da Vaša nova Vlada nije položila prisegu pred Hrvatskim Saborom, da je puna kriminalaca koji su pobrali kriminalne „provizije“, da je .... a onda....

..... onda „ni Vaša neće gorjeti do zore“!!

* * * * * *

Svrha ovih novih i starih tekstova o desetogodišnjim jalovim i uzaludnim pregovaranjima sa Slovencima o hrvatskom dijelu Piranskog zaliva, o hrvatskoj granici na Muri, o slovenačkoj okupaciji hrvatskog dijela Svete Gere, o zajedničkoj Nuklearki u Krškom (koju su nam Slovenci drsko i bezobrazno već dvaput otimali!), o dugovima Ljubljanske banke hrvatskim štedišama (koji nam se već dvadeset godina ne vraćaju!), - jest da se hrvatski narod ponovo mobilizira protiv novih mogućih podvala i kapitulacije još jedne hrvatske Vlade (Račan-Sanader. Jadranka Kosor), te davanju novih ustupaka Sloveniji.

Želimo ovdje i sada upozoriti gospođu Jadranku Kosor da njoj i njenoj HDZ-ovskoj Vladi nećemo dozvoliti sklapanje nikakvog tajnog sporazuma s još jednom bezobraznom slovenačkom Vladom – ovaj put s Pahorovom Vladom. Hoćemo da zadnju riječ ima naš parlament, odnosno naš Hrvatski Sabor! Hoćemo da hrvatska javnost zna koji se novi hrvatski ustupci ovaj put daju Sloveniji.

Hoćemo da to spriječimo!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(Semper Paratus Croatiae)

* * * * * *

Ante Rokov Jadrijević, Pula 29. svibnja 2001.

Uredništvu „Vjesnika“

Uredništvu „Hrvatskog slova“ Komu Treba: g. Ivici Račanu

Slovenci bi s nama mijenjali „naše za naše“

Pažnju su mi privukla dva članka u „Vjesniku“ o našim spornim problemima s Republikom Sloveniji: „Diplomatske igre sa sporazumom“ sjajne slovenačke novinarke Saše Vidmajer, te „I u malograničnom sporazumu ustupci Sloveniji“, našega sjajnog novinara „Vjesnika“ Marka Barišića.

Napomena: Izvadke članka Saše Vidmajer dati ćemo u post scriptumu ovog teksta.

Dakle, slovensko ministarstvo vanjskih poslova gosp. Dimitrija Rupela, i poslije gotovo četiri godine, na sve načine opstruira ratifikaciju Sporazuma o malograničnom prometu i suradnji, potpisanoga još 28. travnja 1997.g. S druge strane, Republika Hrvatska stalno daje neke ustupke: ustupila je Republici Sloveniji svoja dva sela (Hotize i Murišće), ustupila je slovenačkim ribarima (besplatno) pravo izlova ribe na 750 četvornih kilometara južno od Poreča, i t.d. Ono što i novinari često zaboravljaju, Hrvatska je 1956.g. (prisilno) „ustupila“ šest naših crkvenih župa u sjeverozapadnoj Istri, između Buzeta i Momjana (Hrvoji, Topolovac, Gradin, Pregare, itd.). A ono što sam i ja gotovo zaboravio: Hrvatska je Sloveniji oprostila oko 600 milijuna DEM stare devizne štednje, koju nam je ukrala Ljubljanska banka i koju je Tuđmanova Vlada pretvorila u državni dug!

Hrvatska je 1946.g. urotom Kardelj-Ranković-Đilas bila prisiljena ustupiti Sloveniji više od 60 hektara svog zemljišta u Piranskom zalivu (lijevo od ušća rijeke Dragonje u more) i pristati na pomicanje granice za oko dva kilometra južnije – s ušća rijeke Dragonje na odvodni kanal Svetog Odorika. Čovjek koji se tome protivio bio je smjenjen s najviših državnih položaja FNRJ, uhićen i poslije dvije godine tamnovanja u beogradskoj Glavnjači ubijen. Zvao se Andrija Hebrang!

Dakle, vrijeme je da se odnosi s Republikom Slovenijom s tzv. „bratskih odnosa“ reduciraju na hladne odnose reciprociteta. A evo zašto.

Ako mi njima damo cijeli Piranski zaliv za našu deviznu štednju (kako nas Slovenci sada ucjenjuju!), dali smo naše za naše! Ili pak, ako mi njima „ustupamo“ dva naša sela – Hotize i Murišče – a oni će nama vratiti našu Svetu Geru. I to je opet naše za naše!

Nisam za to da u naše i njihovo ime razgovaraju i pregovaraju naše i njihove desnice. Kad pregovaraju desnice, onda ni ratni sukob nije daleko! Ali sam za „hladni rat“ s njima. Zašto? Zato što oni upravo tako već deset godina postupaju s nama!

Ante Rokov Jadrijević

Pula

(„Vjesnik“ je ovo objavio, a „Hrvatsko slovo“ je ovaj tekst odbilo)

Post scriptum:

U našoj „Slobodnoj Dalmaciji“ legendarnog Glavnog urednika Josipa Jovića je 28. siječnja 2001.g. objavljen mali članak:

Ljubljansko „Delo“ o odnosima Slovenije i Hrvatske

Štednju vratiti, od Pirana odustati!

Ljubljana (Hina) – „Slovenija se mora odreći maksimalističkih očekivanja i u rješavanju otvorenih pitanja s Hrvatskom ići na kompromis, ma koliko to bilo bolno za vladu i javnost“, piše u subotnjem komentaru vodećeg slovenskog dnevnika „Dela“.

.........................

Jedini siguran put do sređivanja međudržavnih odnosa vodi preko snižavanja slovenskih očekivanja, što uključuje i gorku spoznaju o kompromisu“, piše komentatorica Saša Vidmajer.

„Depoziti Ljubljanske banke su im oduzeti i žele ih natrag. Neće se odreći Piranskog zaliva, jer slute da ga niti međunarodna arbitraža ne bi u cijelosti dodijelila Sloveniji“, piše u komentaru.

„Neka se državno vodstvo konačno posavjetuje i razmisli o novcu s naslova Ljubljanske banke, koji je potrebno platiti i o morskoj granici, koja neće biti onakva kakvu crtaju“, savjetuje kommentatorica, dodajući da „nakon što stvari rasčisti u svojoj sredini, neka vodstvo stvar pojasni i javnosti, razumjet će, neće biti prvi put“.

Komentatorica tvrdi da bi slovenski državni zbor trebao odustati od Memoranduma o cjelovitosti Piranskog zaliva iz 1995.g., a u pogledu duga Ljubljanske banke pokazati znak dobre volje, kako bi dočekali isti znak od Hrvatske.

„Previše je razloga, od susjednih do europskih, koji diktiraju preokret u odnosima s Hrvatskom“, zaključuje komentatorica.

„Slobodna Dalmacija“

(28. siječnja 2001)

* * * * *

P.S.: nastavak u sutrašnjem prilogu gosp. Daniele Koleca, predsjednika UPR Mare

Croaticum iz Umaga.

Ante Rokov Jadrijević

Brtonigla

TAKO JE GOVORIO ČASNI PRAVAŠ IVAN KRANJČINA

Ante Rokov Jadrijević, Semper Paratus Craoatiae (com) 4. rujan 2009.

Uredništvu „Dragovoljca“ (www. Dragovoljac.com)

o Manolićevom i Šeksovom lažnom „pravašu“ Anti Đapiću (5. dio)

TAKO JE GOVORIO ČASNI PRAVAŠ IVAN KRANJČINA

Pokojni gosp. Ivan Kranjčina, bio je prije svoje brutalne smjene predsjednik Županijskog vijeća HSP-a grada Zagreba. Ovdje će biti objavljeni dijelovi njegovog posljednjeg intervjua, koji je dao novinarki Novog lista gospođi Sanji Modrić, nakon „velikog loma“ u HSP-u, sredinom veljače 2006.g.,“nakon što je časni sud HSP-a pod predsjedanjem Tomislava Opačaka isključio u nedjelju (op. A.R.J.: 11. veljače 2006.g.) Antu Đapića iz Hrvatske stranke prava, a Borisa Kandarea kaznio opomenom“ (završen citat).

Iz tog intervjua donosimo samo najvažnije citate (zbog opširnosti intervjua objavljenog na stranici i pol „Glasa Istre“!), kako bi se s odmakom od 12 godina ukratko opisao veliki lom uzurpatora Ante Đapića u Hrvatskoj stranki prava, nakon izgubljenih paralamen-tarnih izbora krajem 1995.g., kada je tajni Đapićev mentor i Zloduh Vladimir Šeks u svom mefistofelovskom stilu u posljednji minut gubitniku izbora Anti Đapiću namakao nedostajućih 0,5 posto izbornih glasova, kako bi Đapićev HSP i nadalje ostao parlamentarna stranka – i daljna potpora tada već do kraja korumpiranom HDZ-u.

„Raspravu o Đapiću i Kandareu tražili su pravaši iz Australije, te vijeća HSP-a Primorsko-goranske, Šibenske i Splitsko-dalmatinske županije. Međutim, već u ponedjeljak iz stranke je priopćeno da odluke Časnog suda ne vrijede.

Kakva je to paklena zbrka u HSP-u“ upitala je novinarka S.M. časnog pravaša Ivana Kranjčinu.

I.K.: - To je Božja kazna stranci, jer se nije uspjela izboriti za to da na svom čelu ima časnu osobu.... No, Đapić je s uskim krugom – Kandareom, Vladom Jukićem i još nekima – ipak uzurpirao povjerenje koje mu je stranka dala. Već 1994. on počinje sterilizirati pravaštvo i time cijelu stranku dovodi u pitanje..... Mi želimo očistiti Hrvatsku od lopovluka i jednoumlja, želimo da hrvatski ljudi dobiju šansu da u svojoj zemlji normalno i dostojanstveno žive. A pod Đapićevim vodstvom HSP je izdao hrvatskog čovjeka koji je gladan i koji želi vidjeti Hrvatsku kao pravnu i socijalnu državu. .....

Jedan od prvih kikseva dogodio se u toku parlamentarne krize 1994.g..... Đapić potpuno preuzima vlast u stranci, čak daje skandalozne izjavu da HSP-u članstvo uopće nije ni potrebno.... Dajući mi žig predsjednika Županijskog vijeća HSP-a Zagreba rekao je da „nama“ ne treba nikakvo vijeće, ni članstvo, jer je članstvo „samo opterećenje za stranku“....

Đapić, dakle, u svemu odlučuje po svome , ne saziva stranačke organe i ne podnosi račune o financijama. Na saboru HDZ-a (kao gost!, op. A.R.J.) Đapić je izrekao najgoru kletvu hrvatskom narodu: „Dao Bog da Vam HDZ vlada, a da HSP bude druga stranka!“. Đapićev otvoreni politički blud s HDZ-om, strankom koja je opljačkala hrvatski narod.... šokirao je naše članove. Mnogi naši članovi su se istog časa okrenuli na drugu stranu, jer što kaže Dostojevski, ulizicu ne voli ni onaj kome se ulizuje, ni onaj na čiju štetu to čini..... Kad je sve to prevršilo mjeru, grupa ljudi u HSP-u počela je postavljati pitanja, no, umjesto da se s tim ljudima suoči, Đapić je sve učinio da ih makne. Sklonio je u stranu petnaestak od ukupno 25 članova Glavnog stana, čak se drznuo izbaciti iz HSP-a Antu Prkačina.

S.M.: - Je li točno da je Prkačin prije prošlih jesenskih (parlamentarnih, op. A.R.J.) izbora pokušao preuzeti vlast u HSP-u?

I.K.: Točno je da smo prije izbora pokušali održati sjednicu Glavnog stana, jer se tijelo jednostavno nije sazivalo, kako bismo rasčistili sva sporna pitanja. No, tada je u pomoć Đapiću priskočila državna tajna policija. Prije sastanka policija je kidnapirala članove Glavnog stana Gorana Trdina iz Osijeka i Denisa Gotala iz Požege, isljeđivali su ih i ucjenjivali..... Ti ljudi su se jednostavno prepali....

Predsjednika Županijskog vijeća HSP-a iz Splita, Luku Podruga, koji je tada radio u SIS-u, pozvao je izvjesni MUP-ovac Ante Gugić, i predložio mu sljedeće: „Luka, pomogni Đapiću da se riješi Prkačina i dobit ćeš mjesto u centrali SIS-a“. Luka mu je odgovorio da to ne dolazi u obzir i napustio je Službu..... A onda mu je stigla druga ponuda: „Stanite na stranu Đapića i bit ćete direktor mirovinsko-invalidskog osiguranja u Splitu!“. Podrug je i to odbio jer je bio pravaš.... Nakon toga je degradiran u običnog referenta.

Dakle, sukob Đapić – Prkačin iniciran je direktno odozgo, od samog vrha HDZ-a, a stranka na vlasti - koja se boji Prkačinovih antologijskih govora – u toj namještaljki teško zlouptrebljava državne funkcije.

S.M.: - Prkačin je ipak izbačen iz HSP-a.

I.K.: - Da, na jedan odvratan način. Nekoliko dana prije izbora, sazvao je Đapić Glavni stan. Unatoč svemu što se dogodilo, u ime mira u stranci, ja molim Prkačina da dođe i razgovara s Đapićem, i Prkačin ipak pristane. Međutim, Đapić prije toga održi nekakav tajni sastanak i izbaci ga iz HSP-a.

Tada sam znao da sam ja slijedeći.

S.M.: - Ako je Đapić radio sve to da upropasti HSP, onda je logično sljedeće pitanje: kakav može biti interes čelnika jedne imenom ugledne stranke da se zamjeri svome članstvu, da izazove odijum javnosti, da mu se ljudi rugaju, da riskira izborni kolaps? Zašto bi on to činio?

I.K.: - Đapić ne može bez politike, a u poštenoj konkurenciji on kao lider ne može opstati. On sada kaže da je Prkačin sitan igrač, te da se on ne želi spuštati na Prkačinovu razinu. Ali pritom stalno izbjegava politički ring! Zna čovjek da bi u tom ringu bio gubitnik. Tada bi bilo gotovo s privilegijama koje uzima na ime stranke, a koje mu daje HDZ.

S.M.: - Koje su to privilegije?

I.K:: - Je li on dobio četverosobni stan ili nije, čuva li da ili ga je otkupio – to ja ne znam i ne zanima me. Plaća li mu netko lojalnost, ne znam ni to. Zašto ga šiti državna obavještajna služba SIS, to neka narod pogađa. Ali vrijeme će sve pokazati.....Jer radost služenja vlasti je najgori porok koji se može zamisliti.

S.M.: - Zašto je HDZ-u potreban Đapić?

I.K.: - Zato što će se, nakon Tuđmanove smrti, HDZ raspasti kao kula od karata. Đapićev HSP oni sebi čuvaju kao odstupnicu i za to ga drže. U HSP Prkačina i Kranjčine neće moći ući te poturice i ptice selice –Vukojević, Šeks, Bebić, Šušak – ali ući će u Đapićev. Eto zašto im on treba. ....

S.M.: - Jeste li i Vi dobivali kakvih ponuda od vladajućeg HDZ-a?

I.K: - Jedna osoba, koju ne želim imenovati, javila mi je da me u Privrednoj banci Zagreb čeka 700.000 njemačkih maraka kredita na 150 godina, samo ako dam intervju u kojem ću izjaviti da su Tomac,Tomčić, Budiša, Čačić i ostali lideri oporbe jugounitaristi i neprijatelji Hrvatske..... Dakako, odbio sam to .... Kasnije mi je rečeno da sam neozbiljan. Da, gospodo, ali treba živjeti i dan nakon intervjua!

S.M.: - Od kada se nije sastao Glavni stan HSP-a?

I.K.: - Od početka srpnja 1995. do danas ( sedam mjeseci, op. A.R.J.). Đapić po haustorima održava neke tajne sastanke, ali s kime on hoće.

S.M.: - Vi ste član Glavnog stana?

I.K.: - jesam.

S.M.: - Je li odluka Časnog suda o isključenju Đapića iz HSP-a legalna? Đapić kaže da nije.

I.K.: Naravno da je legalna. Predsjednik Časnog suda Opačak je pozvao Đapića i Kandarea da u roku od pet dana daju izjave i da se očituju na kritike članstva. Zatim je trebao biti sazvan Glavni stan da bi se problem razriješio do kraja. Međutim, Đapić i Kandare se nisu odazvali.....

S.M.: - A što je s tim novčanim donacijama HSP-u iz Australije, kojima se, navodno, ne može ući u trag?

I.K.: - To nitko živ ne zna. Neki govore da smo dobili 45.000 dolara, neki govore 100.000 dolara, ali te novce nitko od nas nije vidio i ne zna se što je s njima.....

S.M.: - Tko u stranci raspolaže novcima?

I.K. – Đapić i Vlado Jukić. Oni mogu dizati s računa.

S.M.: - Što, dakle, mislite poduzeti. Hoće li na subotnjem saboru HSP-a stranka dobiti vodstvo kakvo Vi priželjkujete?

I.K.: - Neeee. To će biti Đapićev sabor. On se održava u Kazalištu lutaka, a u blizini je tržnice. Ako Đapiću bude falilo glasova, na placu će uvijek naći cugera i piljarica koji će za deset kuna doći i dignuti ruku. Đapićev lutkarski sabor mi ne priznajemo. Tamo će na bini biti lutke, a moguće je da će u gledalištu bude čak i čestitih ljudi.

S.M. (Sanja Modrić): - Znači, Vi nećete biti tamo?

I.K. (Ivan Kranjčina) : Što bismo mi tamo radili? Nama tamo nije mjesto.

S.M.: - Nego što?

I.K.: - Desetog travnja organiziramo udruživanje svih pravaša Hrvatske, a to su časni dio HSP-a, HOR, HOP, republikanci, Kramarićeva demokratska stranka prava, vjerojatno i Paraga. Stranka će se zvati ha-es-pe. To ime nama pripada.

S.M.: - No, u Saboru ostaju Đapićevi momci, a Vas tamo nema?

Ivan Kranjčina: Bolje da HSP ima svoju čast, pa makar i nikoga u Saboru. Pa mi ni sada nemamo nikoga u Saboru. Mi imamo četiri godine da izgradimo stranku moralnih ljudi i to ćemo napraviti.

* * * * *

Tako je, eto, govorio časni pravaš Ivan Kranjčina. Ovaj tekst je njemu u čast i slavu.

Nažalost, Šeksova i Manolićeva sotonerija je uspjela pobijediti našu „Anđeosku vojsku nebesku“ časnih i moralnih ljudi. Ali, nadajmo se ničija nije gorjele do zore!

Jer, sutra je novi dan. Dan za nove i bolje ljude. Časne i moralne. Kao što je bio pokojni Ivan Kranjčina.

Hoće li se sutra obistiniti ono sudbonosno po našu izmučenu i ispaćenu Domovinu:

„Bože, ipak postojiš! Dugo čekaš, al' gadno udaraš“ (Soljženjicin).

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

KAKO JE LAŽNI „PRAVAŠ“ ANTO ĐAPIĆ GODINAMA UZURPIRAO HRVATSKU STRANKU PRAVA

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 1. rujan 2009.g.

Uredništvu „Dragovoljca“

KAKO JE LAŽNI „PRAVAŠ“ ANTO ĐAPIĆ GODINAMA

UZURPIRAO HRVATSKU STRANKU PRAVA

Vrijeme Ti je Anto Đapiću za konačno polaganje računa! Vrijeme Ti je otići na smetlište povijesti, jer nisi časno položio nijedan od Tvojih sudbonosnih pravaških ispita! Jer nikada i nisi bio pravi pravaš! Zapravo, Ti si bio samo Manolićev i Šeksov „trojanski magarac“ u HSP-u i njihova „sitna moneta za potkusurivanje“ (kako je često govorio Manolićev i Šeksov „drug“ Tito).

A da je to doista tako, neka posluži ova moja malena retrospektiva Tvog gnjusnog, štetočinskog i izdajničkog djelovanja u HSP-u. Zapravo uzurpatorskog, jer ti zapravo i nisi izdajnik! Jer Ti nisi nikad izdao Manolića i Tvog osječkog pajdaša, opskurnog „Kolegu“ Vladimira Šeksa!

U ovom današnjem tekstu (kao 3. nastavku u seriji pod naslovom „Zbaciti Manolićevog 'pravaša' Antu Đapića!!“) bit će objavljena još dva povezana teksta, iako je među njima vremenska razlika od čak deset godina. Prvi je tekst iz 1994.g., iz pera dr. Zorana Božića iz Zagreba, ondašnjeg člana Glavnog stana Hrvatske stranke prava, objavljen u „Vjesniku“ 21. rujna 1994.g., a drugi je moj tekst iz 2004., objavljen u „Ultimatumu“ g. Mladena Schwartza u ljeto 2004.g. Tek toliko da se pokaže povijesni kontinuitet 15-godišnjih uzurpacija lažnog „pravaša“ Ante Đapića nad Hrvatskom strankom prava.

A.R.J.

* * * * *

Dr. Zoran Božić, Zagreb „Vjesnik“, 21. rujna 1994.

„Otvoreno pismo g. Anti Đapiću, samozvanom 'prvom čovjeku HSP-a',

u povodu neostaljinističke lakrdije zvane 'Druga konvencija HSP-a',

održane u njegovoj režiji u Rijeci 17.rujna 1994.“

Đapićeva „Konvencija HSP-a“

posramila bi i afričke diktatore

Dragi Ante, u nemogućnosti komunikacije, rasprave i dogovora uobičajenim putem, što je u unutarstranačkim odnosima standard u svim civiliziranim sredinama, a što Ti uporno izbjegavaš, obraćam Ti se javnim putem. Opće je poznato da je rad HSP-a, Tvojim zalaganjem već dulje vrijeme potpuno izvanstatutaran, a Ti strankom upravljaš na uzurpatorski i samovoljan način pomoću organa zvanog Izvršni odbor, koji si ti izmislio, koji u statutu stranke ne postoji.

U tom se pogledu nimalo ne razlikuješ od svog prethodnika g. Dobroslava Parage. Glavni stan, prema statutu vrhovni organ HSP-a, potpuno je monopoliziran, ne sastaje se prema odredbama statuta i više uopće nema nikakvog utjecaja na kreiranje stranačke politike.

Pogubna devijacija

Toj očiglednoj i za stranku pogubnoj devijaciji na žalostan se način pridružila „Druga Konvencija HSP-a , neostaljinistička lakrdija režirana po uzoru na svečane sjednice Kominterne u Boljšom teatru u Moskvi tridesetih godina XX. stoljeća, gdje unaprijed pripremljena skupina uzdanika iznosi referate, o kojima delegati kasnije ne smiju raspravljati.

Nigdje u demokratskom svijetu nije moguće organizirati i provesti konvenciju političke stranke bez rasprave, jer je rasprava delegata najvažniji dio susreta, na kojem se planira i određuje stranački program, što znači i sudbina stanke na slijedećim izborima. No, naravno, takva rasprava može za pojedinca biti vrlo neugodna, a može dovesti u pitanje i opstanak vodstva stranke, pa ju je u tom smislu najbolje zabraniti ili onemogućiti.

Onemogućavanje rasprave, uz to potpuno neregularno, jer je rasprava bila prihvaćena od delegata konvencije kao točka dnevnog reda, predstavlja civilizacijsku sramotu i šamar kako delegatima HSP-a, te pravaškom pokretu u cjelini, tako i cijelom hrvatskom narodu i njegovoj mnogostoljetnoj kulturi.

Jesi li mislio na to, dragi Ante, da će ovaj postupak, kao ništa drugo, zorno ilustrirati budućim biračima na izborima, što će se dogoditi s demokracijom u Hrvatskoj budu li glasovali za HSP.

Ovakvim je manevrom delegatima konvencije uskraćeno bilo kakvo, inače statutarno pravo da odlučuju o programu i budućnosti stranke, a isti je program u Tvojoj verziji trebala izraditi mala skupina Tvojih uzdanika, naravno pod Tvojom kontrolom. Pred takvim postupkom mogli bi se posramiti svi afrički dikatori, uključujući i cara Bokasu I.

Kad Kandare spava ...

Uspjehu cijelog susreta zanačajno je pridonio i njegov voditelj, predsjednik Glavnog stana HSP-a prof. dr. Boris Kandare, koji je na stolcu postavljenom na bini, pred četiristo nazočnika , u prekidima, poluotvorenih usta i na krajnje degutantan način, prespavao praktično čitav radni dio sjednice, te je u uvjetima tako reducirane prostorne i vremenske orijentacije izgubio svaku kontrolu nad tijekom zbivanja.

Na konvenciji je osim toga osobito vješto izbjegnuto iznošenje i formuliranje stavova stranke na polju radnosocijalne i sindikalne politike, politike zapošljavanja, mirovinskog i invalidskog osiguranja, te zdravstvene zaštite i osiguranja, a upravo će se na tom kompleksu problema dobivati idući izbori. Stječe se dojam da je u vodstvu stranke nekom posebno stalo da HSP i dalje ostane neosjetljiv na egzistencijalne probleme običnog građanina, kako ne bi eventualnim izbornim uspjehom nekom drugom pomrsio račune.

Nazočne na konvenciji vrlo je neugodno dojmilo oduzimanje prava da govore , skupini delegata iz Centralne Bosne, koji su vrlo teško i uz savladavanje mnogih prepreka uspjeli doći u Rijeku, vjerojatno kako ti jadnici ne bi mogli za biološko uništenje hrvatskog naroda i njegovo stradanje u tom kraju optužiti službenu hrvatsku politiku i poimence njene kreatore.

Nasilje i teror

Dragi Ante, Hrvatskom strankom prava se ne može upravljati prijetnjama, nasiljem i terorom. U Virovitičkoj je podružnici, od ruku stranačkih batinaša pretučen, te zadobio teške tjelesne ozljede, rizničar, g. Josip Hodak, samo zato što je, uostalom kao i ja, mislio svojom glavom i nije iskazivao bespogovornu odanost velikom vođi. Jesi li uopće svijestan, dragi Ante, u kojoj će mjeri taj postupak, kao ništa drugo, zorno ilustrirati budućim biračima na izborima u Virovitici, kakva će im biti sudbina budu li glasovali za HSP.

Dragi Ante, Ti si svoje osobne interese stavio iznad interesa sranke i interesa vlastitog naroda. Oni koji su Te iz osječkog HDZ-a poslali k nama pravašima i lansirali Te na političku pozornicu, nisu Te, međutim, naučili da se takva greška plaća osobnim debaklom, krahom stranke na izborima i nesrećom naroda. Uostalom, politika HSP-a u zadnje vrijeme s pravaštvom ima vrlo malo veze.

Stan od HDZ-a

P.S.: Budući da si od rješavanja svojega stanbenog pitanja u svojim nastupima napravio javni problem, a rješavanje stanbenog pitanja je zapravo osobna stvar pojedinca, ja Ti isto tako javno čestitam na stanu dobivenom od hrvatskih vlasti. Vrlo je pohvalno da se HDZ brine za rješavanje stanbenih problema opozicijskih političara.

Svojim pokroviteljima poruči da ćeš pravaški pokret podvesti od njihovu rezervnu političku opciju za iduće izbore samo preko nas mrtvih. I molim Te nemoj, poput Josipa Broza, paranoidno tragati za grupama vanjskih i unutarnjih neprijatelja, da bi ih optužio za skandalozne događaje u riječkom kazalištu. Žalostan ishod Druge konvencije HSP-a isključivo je rezultat i posljedica Tvoje totalitarne svijesti.

Dr. ZORAN BOŽIĆ

član Glavnog stana

Hrvatske stranke prava

Zagreb

II. dio

Semper Paratus (A.R.J.), Pula 10.II.2004.g.

Komu Treba:

ĐAPIĆEVE LOŠE TEZE I PROTEZE

Kako se od dvije loše političke teze može doći do dvije loše političke proteze, pokazuje najnovija Đapićeva izjava (7./8. veljače ove 2004.g.) da njegova stranka HSP više ne smije biti politički talac HDZ-a, te da je sasvim logično i normalno očekivati da će HSP već na općim lokalnim izborima koalirati čak i sa SDP-om, najvjerojatnije u Zagrebu!

Da nešto nije u redu s tim njegovim novim stavom (znanim kao prizemni politički oportunizam!), jasno je i Anti Đapiću, kad se opravdava: «Do sada je bilo prešutno pravilo da je koalicija sa SDP-om nezamisliva. Međutim, želimo srušiti te predrasude i tražiti partnere izvan političkih krugova u kojima smo do sada percipirani». Prije će biti riječ o isčašenom političkom razmišljanju, te pokušaju neprincipijelne političke koalicije sa svojim smrtnim neprijateljima. Probao je to već gosp. Dražen Budiša, pa je nepovratno potonuo u živo političko blato.

Najčudnije je da je istog dana, nešto prije te njegove konferencije za novinare, Ante Đapić od svog «Glavnog stana» dobio «jednoglasnu» potporu kao kandidatu za predsjednika HSP-a, za još jedan mandatni period, na saboru HSP-a 28. veljače, jer je «njegov dosadašnji rad ocijenjen vrlo uspješnim». Đapićev «rad» ili Tadićev i Rožićev trud?

Dakle, ako sam dobro razumio stvar, uskoro bi Hrvatskom mogao vladati Račanov i Đapićev «Centralni komitet Glavnog stana» Stranke Demagoških Promjena i Hrvatske Stranke Praha (i pepela pomirbe s oznašima i udbašima)! Znači da bi uskoro mogle vladati dvije loše teze i dvije loše proteze!

Gadna stvar je euforija (subjektivno dobro osjećanje kod teških bolesnika, katkada baš pred smrt)! Tako se, pretpostavljam, osjećao i gosp. Dražen Budiša prije dvije godine, baš uoči svog političkog Sudnjeg dana. Đapić sve češće pokazuje iste simptome gubljenja kompasa i orjentacije u vremenu i prostoru.

Samo dan-dva ranije je Ante Đapić dao intervju za «Jutarnji list» i tamo izjavio: «Nisam bio ratnik, ali sam apsolutno bio aktivni sudionik Domovinskog rata. Ja sam u HOS-u bio ono što je Antun Tus bio u HV-u». Đapić je tako obrazložio zbog čega se, u sudskoj tužbi kojom je Grad Zagreb tražio njegovo iseljenje iz gradskog stana, odjednom pozvao na svoj braniteljski status i tako, privremeno, izbjegao deložaciju (citat).

E, pa vrijeme je da nas naš dragi Ante Đapić malo podsjeti na to zašto je pobjegao iz Osijeka u ljeto 1991.g., baš kad je u njemu počinjao teški i krvavi Domovinski rat! Da nas podsjeti kako se po Zagrebu ljuto borio protiv srpskih ražnjića i čevapčića, kako je od toga teško otekao oko trbuha i oko vrata, takorekuć smrtonosno, što je bio skoro nerješiv problem za njegove krojače, koji su mu svaki mjesec morali krojiti i šiti novo odijelo, te da nam objasni u čemu je bila njegova sličnost sa časnim generalom Antonom Tusom, ondašnjim Načelnikom Glavnog stožera HV-a. Nije valjda da je vidjela žaba kako se konji potkivaju, pa i ona digla nogu?

A bilo bi dobro još jednom čuti priču kako ga je Manolić «delegirao» u Paraginu i Paradžikovu Hrvatsku stranku prava i kako je odmah nakon toga Ante Paradžik mučki ubijen. Ako su to zaboravili Velimir Kvesić, Vlado Jukić i dr. Boris Kandare, mi ostali skromni «pristaše, ali ne i ustaše» (!!) to nismo i nećemo nikad zaboraviti!

Čudim se ostalim «pobočnicima» u Đapićevom «Glavnom stanu»: Kuda Vam se toliko žuri ljudi Božji? Sanader srlja naprijed u minsko polje američkog militarista Donalda Rumsfelda, koji je baš tog istog dana u Zagrebu pohodio svoje nove marionete u Banskim dvorima, kako bi im zapovijedio da mu u Irak i Afganistan pošalju hrvatske vojnike (kao «glinene golubove»), e da bi iračka i afganistanska nova gerila (!!) imala na nišanu neke druge mete, a ne "jadne i nedužne» Ameri-kance.Takva je, eto, sudbina marionetskih režima, pa HDZ-u treba ostaviti da se sam koprca u svojim kučinama i svojim svakodnevnim gubljenjem obraza. Vrijeme je počelo raditi protiv Sanaderovih «mirotvoraca». Sličnu je cijenu već platio i Ivica Račan. I on je htio sjediti na dvije stolice.

Pametan vođa jedne zdrave hrvatske stranke bi znao mirno čekati ishod tog vazalnog i vazelinskog odnosa. Bolje gubiti vrijeme, nego izgubiti obraz! A za takvo što HSP mora naći novog vođu. Đapić je svoj obraz izgubio još 1991.g. On povratkom SDP-u ustvari zatvara svoj osobni krug?

A što je s nama ostalima, nama «pristašama, ali ne i ustašama»?

Semper Paratus (A.R.J.)

Pula