Saturday, September 26, 2009

Gosp. Sutliću i gospođo Hloverka: Uklonite tog „novinarskog gnoma“ sa HTV-a!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 24. rujna 2009.


Uredništvu „Dragovoljca“ i „HaKaVe-a“


Gosp. Sutliću i gospođo Hloverka:

Uklonite tog „novinarskog gnoma“ sa HTV-a!


Vječiti HTV-ov „kandidat za novinara“ i „novinarski gnom“ Aleksandar Stanković (kako ga je 2004.g. nazvao ugledni beogradski novinar Aleksandar Tijanić; jedan stariji tekst iz 2004.g. o tom znamenitom TV-dvoboju donosima u drugom dijelu ovog teksta!) opet nam je napravio jednu svoju tipičnu televizijsku svinjariju, odnosno diverziju; kao već profesionalni provokator, zločesti začinjavac i patološki medijski huškač, u svojoj je zloglasnoj TV-emisiji „Nedjeljom u 2“ tobože „ugostio“ novog splitskog gradonačelnika Željka Keruma i vezao ga na svoju srpsku „Prokrustovu postelju“! Na njoj je Aca Stanković javno „isleđivao“ gosp. Keruma kao tipični srpski gedžovanski „islednik“, ali se namjerio na pravog junaka: Kerum mu nije ostajao dužan, te je Aci Stankoviću odgovarao recipročno drsko i bez ikakvog zazora!


Istini za volju, takvo što Aca Stanković čini nama Hrvatima već desetak godina (javno „isleđuje“ naše najbolje uglednike!) i za to prima vrlo visoku plaću, po tzv. „autorskom ugovoru“. E, pa došlo je vrijeme da se tog primivca, po-četničkog „islednika“ i novinarskog gnoma konačno i definitivno ukloni s naše „hrvatske“ HTV, gosp. Vanja Sutliću i gospođo Hloverka Novak Srzić! Postupite s njim mnogo strože nego sa zloglasnim Denisom Latinom: Latin, zvani „Ćirilica“, bio je veliki manipulator poluistinama, Aca Stanković je veliki provokator i agresivac, ukratko agresor!


* * * * * *


Rezultat tog TV- intervjua nam je dobro poznat: potpredsjednik hrvatske Vlade, inače Srbin, dr. Slobodan Uzelac je taj intervju nazvao „kao primjer nedavne verbalne polucije gradonačelnika drugog po veličini grada u Hrvatskoj“ - citiram Novi list, odnosno Glas Istre od 23. rujna ove 2009.g. na str.8. – „Uzelac je mislio na Keruma, koji je za nedjeljnog gostovanja na HTV-u kazao da nema šanse da mu Srbin bude zet. Uzelcu je zasmetalo i to što se javna televizija, kad je u pitanju taj istup, nije distancirala i ogradila, a od javnih je institucija zatražio da počnu provoditi zakonom propisane akcije protiv agresivnih ispada u javnosti“.


„Nužno je zaštititi javnu riječ od govora mržnje“ rekao je dr. Slobodan Uzelac, potpredsjednik aktualne hrvatske Vlade.


Lijepo rečeno, važno rečeno i čini se, na prvi pogled, opravdano rečeno. Ali je prilično nejasno rečeno i k tome još jakojednostrano rečeno! A „pola istine je cela laž“ kažu Srbi.


Naime, ta potpredsjednikova tvrdnja o „agresivnoj verbalnoj poluciji“ bi se u jednakoj ili još većoj mjeri mogla atribuirati (pridodati, pripisati) i njegovom Srbinu, „vječitom kandidatu za novinara“ Aleksandru Stankoviću, jer je on taj koji već desetak godina non-stop zagađuje naš medijski prostor. On je taj koji nama Hrvatima stalno pripisuje nekakav „rasizam“, broji nam krvna zrnca, on je taj najveći govornik mržnje, on je taj medijski mutivoda, koji nam nikad ne da mira. A to još nijednom nije zasmetalo potpredsjedniku hrvatske Vlade dr. Slobodanu Uzelcu!! Zanimljivo. A zašto?


Zato što je to njihov zajednički teror manjine, pa je zadnji čas da to shvati i dr.Slobodan Uzelac, kome nismo zaboravili onaj njegov huškački govor u Srbu 27. srpnja ove godine, kad je ucjenom aktualne vlasti (u kojoj je on potpredsjednik Vlade!) tražio obnovu spomenika četničko-partizanskog ustanka protiv tadašnje hrvatske Države.


Krajnje je vrijeme da se HRTV vrati svom hrvatskom narodu, koji ga i plaća, te da već jednom prestane teror manjine u medijskom prostoru Države i Republike Hrvatske! Mi se tom medijskom teroru s HRTV-a moramo suprostaviti svim snagama, inače će nam se ovaj novi totalitarizam Udbo-fašističkog javnog mnijenja u Hrvatskoj petrificirati (okammeniti) za još najmanje sedamdeset slijedećih godina! Posebno na HR1!


I da upozorim: ne dešava se to samo nama – Hrvatima: na to je još prije tri i pol godine u Zagrebu upozoravao ugledni francuski filozof, sjajni Židov Alain Finkelkraut, poznati prijatelj Hrvata, koji je i sam u svojoj zemlji Francuskoj čest plijen medijskog linča i njihovih medijskih hijena, jer je „povrijedio popularno „pravo manjina“. I protiv njega su „mediji nastupili kao porota, kao sila pravde koja mora ugušiti 'rasističku' pomisao bilo kakvog osporavanja „multikulturalizma“. Ukratko, i u Francuskoj su mediji postali propovjedaonice, s kojih se upravlja emocijama masa, umjesto informacijsko sredstvo, što je bila njihova prvotna namjena.


Prošle nedjelje, 20. rujna ove 2009.g. u stalnom nedjeljnom podlistku srpskog Novog lista „Mediteran“ je neizostavni medijski „diverzant“ Slobodan Šnajder u svojoj stalnoj jednostraničnoj kolumni objavio veliki članak o još jednom sjajnom Židovu Walteru Laqueur-u (rođenom u Breslau/Wroclavu u Poljskoj, a živućem u Americi) povodom njegove knjige Posljednji dani Europe (Nakladnika „Prometeja, Zagreb), u kojoj autor hrabro progovara o nezadrživoj, štetnoj i kobnoj islamizaciji Europe. A to zloglasni kroatofob Slobodan Šnajder (o kome sam naoštrije pisao još 21. lipnja 1995.g.: „Šnajderove narcističke rane“ - objavljeno na mojem blogu „Semper Paratus Prometheus“ 12. rujna 2008.g.) autoru osporava, otvoreno se nadajući liberalizaciji i sekularizaciji Islama, navodeći sumnjive primjere Irana, Turske i nekih arapskih zemalja.


Jadni Slobodan Šnajder: on je zaboravio (ili nikad nije ni znao?) za proročansku tvrdnju Karla Kautzkog iz 1922.g. (Velikog Židova rođenogu Pragu, vodećeg socijalistu svog vremena, koji je dugo živio i radio u Beču) da „budućnost pripada primitivnijim narodima“, što se u potpunosti i potvrdilo već u XX. Stoljeću (koje smo netom preživjeli), a još će se više i tragičnije potvrditi u ovom XX. Stoljeću! Dakle, već sada živimo posljednje dane Europe!!


I da ovdje završim s jednim drugim „kandidatom za novinara“ i „novinarskim gnomom“,

inače Udbo-katolikom Carlosom - Dragom Pilselom , sada „novinarem“ šerbo-ištrijan-skog „Glasa Istre“, a do nedavno „novinarom“ fekaliziranog srpsko- orjunaškog „Novog lista“ iz „Srpske Rijeke“! I on se post festum okomio na gosp. Željka Keruma, u svojoj stalnoj kolumni „Democroacia“ (ispravnije bi bilo „Demoncroazia“, odnosno „Demonizirana Croazia“!!), u tekstu pod naslovom „Od Thompsona do Keruma“.


Tko o čemu, a Udbo-katolik Drago Pilsel o Thompsonu, o ratnom zatvoru u Lori, o njemu i njegovim Gazdama u Londonu poželjnoj zabrani križa u javnom prostoru Hrvatske, te na kraju o Kerumu. A od čega bi drugog živio Udbo-katolik Drago Pilsel?


Taj se Udbo-katolik Pilsel posebno jarosno okomio na dio izjave gosp. Keruma da „Srbi nam nikad ništa nisu dobrog donijeli nama, pa neće ni sad“, te na uvodnu rečenicu gosp. Keruma, koju je Pilsel ovako prezentirao: „one gnjusobe o Srbima 'koji trebaju znati gdje im je mjesto“, o „novinarima Jugoslavenima“, o političkim suparnicima koji laju“, tek su medijske poslastice koje služe javnosti za jednokratnu zabavu, odvraćaju pažnju od pravih svinjarija....“. Dalje sljedi još jedna promašenih kvazi-crkvenih propovijedi Udbo-katolika Drage Pilsela, koja nikome više nije zanimljiva. Stoga taj dio preskočimo. Još samo citirajmo ovo: „Tad ga je Stanković priupitao bi li ikad pristao na to da mu zet bude Srbin? I dobio je ono što je tražio: 'Nikako i nikad neće biti' rekao je oštro Kerum, dodajući da je tako odgojen“.


A evo što tome misli sam Udbo-katolik Drago Pilsel: „To, taj 'odgoj' to je ta strašna stvar“.

Hm, a što bi Srbin Aca Stanković odgovorio da mu netko postavi slično pitanje: bi li pristao da mu neki Šiptar bude zet ili da mu se sin oženi nekom Šiptarkom??!!


E, to bi tek bilo:,„Cvrc Milojka!“.


Eto, to je taj medijski teror Soroševih hijena, koji nas agresivno non-stop zasipa s HRTV-a i sa stranica srpskog Novog lista i udbaškog Glasa Istre – tek da samo njih spomenem!


Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.


* * * * * *


A u nastavku, pročitajte još i ovo:


Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 19. studeni 2.000.g.


Uredništvu „Vjesnika“ Komu Treba: Ministru (MUP-a)

Uredništvu „Novog Hrvatskog slova“ dr. Marijanu Mlinariću

Uredništvu „Glasa Istre“/“Novog lista“


Reagiranje: „Iskorak u sjeni tetovaže“, „Draža tetovaža“ (15./17. studenog 2.000.g.)


„Novinarski gnomi“ ili Sramota našeg novinarstva !


Vjesnik skoro svakodnevno u svojoj velikoj rubrici „iz dnevnog tiska“ prenosi pisanje vrsnog novinara Branka Mijića iz riječkog Novog lista. I to nije loše. Dapače, to je Vjesniku jedna od tri najbolje stranice. Loše je samo to da gosp. Branko Mijić sve češće „zastranjuje“ u vode plitkog propagandizma starog komunističkog tipa, a to se pokazalo u njegovom članku „Draža tetovaža“, objavljenom u Novom listu dne 15. studenog ove 2.004.g., a prenešenom sutradan u Vjesniku.


Novinar Branko Mijić spočitava našem ministru „policije“ (dr.) Marijanu Mlinariću da se „proslavio“ kad je zabranio prelazak državne granice košarkašu „Partizana“ Milanu Guroviću, onom dotičnom koji na nadlaktici ima istetoviran lik četničkog vojvode Draže Mihajlovića... Pa, Bože moj, što je loše u toj zabrani našeg ministra gosp. Mlinarića?


Dalje citiram tu žalopojku Branka Mijića: „Gurović tako nije stigao u Zagreb, jer je odbio prekriti Dražu tetovažu flasterom ili nečim sličnim“. A onda slijedi Mijićev „davež“ čitatelja mnogo kultiviranijeg Vjesnika samom činjenicim što je (citiram): “Galićeva katedrala duha ugostila u emisiji „Nedjeljom u dva“ nekadašnjeg ministra Slobodana Miloševića Aleksandra Tijanića, koji je s dalekovidnice nesmetano veličao dotičnog Miloševića, ustvrdivši da je „u najmanju ruku diskutabilno pitanje je li bio fašist“. Mijiću je, dakle, zasmetalo i to što je hrvatska policija mirno pustila „da se nekadašnji novinar slobodno odšetao zagrebačkim ulicama“, te plitko zaključuje: „Teško je pretpostaviti po čemu je to Mlinarićevi policajci razlikuju Gurovićevo od Tijanićeva četnikovanja, kada jedne te iste zakone prema njima suprotno primjenjuje“ (završen citat).


Previše je tu stvari „nadrobljeno“, te stoga neću ni spominjati ostatak tog neprimjerenog i za Vjesnik sasvim nepotrebnog Mijićevog teksta. Već ovo što sam naveo premašilo je svaku mjeru dobrog ukusa, jer osim plitkog propagandizma sadrži u sebi i brojne druge insunuacije!


Prije svega, Aleksandar Tijanić uopće nije „veličao“ Dražu Mihajlovića, već ga je samo vrlo oprezno i uljudno branio, na granici svog nacionalnog dostojanstva, a vjerovatno i vodeći dobro računa da tu emisiju HTV-a pomno prate i u Srbiji. I branio ga je samo tom jednom spomentom rečenicom! Pa ma koliko bila prostačka navaljivanja voditelja te nesretne TV emisije „Nedjeljom u 2“ Aleksandra Stankovića, gospodin Tijanić se nije dao navući na tanak led i isprovocirati (kao ni drugi vrsni sugovornici Aleksandra Stankovića u gotovo istovjetnim situacijama). Jedino je gosp. Tijanić takve novinare odrešito nazvao novinarskim gnomima (izraz koji i ja osobno godinama i redovito upotrebljavam za takve novinare u Hrvatskoj!).


Gosp. Aleksandar Tijanić je izvrsno pokazao brojnim našim „novinarskim gnomima“ kako se svoju Domovinu (odnosno Otadžbinu) ne pljuje ni na kakvom stranom i tuđem „vrućem terenu“, kakav mu je bio pripremio njegov imenjak Aleksandar Stanković, pa makar to bilo i usred Zagreba!


Kamo sreće da su isto tako nastupali u Beogradu brojni hrvatski „novinarski gnomi“, da ih sada i ovdje ne nabrajam poimenice. Ima ih par čak i u umjerenom i kulturnom „Vjesniku“. Tijanić je, kada je trebalo, odlučno odbacivao brojne prostačke aluzije Ace Stankovića na njegovu povezanost sa Slobodanom Miloševićem i njegovim prljavim ratom u Hrvatskoj (ali i u BiH i na Kosovu), odlučno izjavljujući: „Taj rat nije bio moj rat!“. Izjavio je i da „naša sudbina je bila da se raziđemo“, te da je „Milošević bio jedan od glavnih krivaca rata“, spominjući u nastavku ulogu međunarodnih faktora u raspadu Jugoslavije. Itd.


Mene je kao Hrvata posramilo ponašanje voditelja te nesretne emisije Aleksandra-Ace Stankovića, kojeg nipošto ne mogu nazvati ili titulirati „gospodinom“ ( što bez krzmanja atribuiram gosodinu Tijaniću!). Stankovićeva dosadna i stupidna, uz to i neprekidna navaljivanja je gosp. Tijanić (na kraju uvrijeđen prostaklucima Aleksandra Stankovića) gorko okarakterizirao ovim riječima i rečenicama: „Ja sam loš, ali ne toliko loš koliko se Vi trudite da me lošim predstavite“. No nakon novih navaljivanja Aleksandra Stankovića je morao nažalost odgovoriti istom mjerom: „Vi ste (Stankoviću) kontejner nepotrebnih informacija u ovoj emisiji“, te nakon toga: „To je jedino što dobro znate“ i na kraju, na prostačku aluziju Ace Stankovića da se gosp. Tijanić kndidirao za političara“, odgovorio mu je: „Vi ste se kandidirali za novinara!“. Bravo gospodine Tijaniću!!


Naš zagrebački, dugogodišnji „novinarski kandidat“ Aleksandar Stanković očito nije bio ni blizu dorastao velikom beogradskom novinaru Aleksandru Tijaniću, pa njegova RTS sada vodi protiv Galićeve HTV sa 5:0 ! Zanima me što će sada Glavni direktor HRTV-a Galić učiniti sa svojim lošim „goalkeeperom“ Acom Stankovićem? Za početak mu predlažem da nam tu Stankovićevu emisiju barem ponovo prikaže, da još jednom bolje vidimo tko nas je, kako i zašto toliko osramotio! A ja bih rado mijenjao Stankovića za Tijanića! I to u omjeru 5:1 ! I slovima: pet Stankovića za jednog Tijanića!


Vraćam se na onaj nesretni početak članka „Draža tetovaža“, inače vrsnog riječkog novinara Branka Mijića, onaj dio o košarkašu „Partizana“ Milanu Guroviću. Dakle, Gurović nije stigao u Zagreb , jer je na našoj granici odbio prekriti svog „Dražu tetovažu“ flasterom ili nečim sličnim, na svojoj nadlaktici. Djelomično mu je odgovorio novinar-kolumnist našeg Vjesnika Zoran Vodopija, inače i pomoćnik glavne urednice Vjesnika Andree Latinović, dva dana kasnije, argumentom da ni u Beograd ne bi bio pripušten neki imaginarni košarkaš Cibone s tetoviranim Antom Pavelićem na svojoj nadlaktici. Bravo!


No, ja ću to još pojačati argumentima: što bi se dogodilo da njemački košarkaš Dirk Nowitzky na svojoj nadlaktici istetovira lik Adolfa Hitlera (ili na ramenu znak „Svastike“)?! Kako bi na to reagirao Svjetski židovski Kongres?! Što bi se dogodilo s košarkašem Dirkom Nowitzkym? Drugi primjer: kako bi reagirao Izrael kad bi neki gostujući talijanski košarkaš, u utakmici protiv „Maccabi-ja“, došao s tetovažom lika Mussolinija na svojoj nadlaktici (ili njegovog liktorskog znaka „fascia“)?


Konačno, što bi se dogodilo da neki košarkaš „Splita“ ili „Širokog“ na svojem ramenu istetovira znak „U“? Digla bi se sva najotrovnija pera brojnih hrvatskih „novinarskih gnoma“, dirigiranih od strane hrvatskih „Gedža s Pantovščaka“, zar ne! I odmah bi u to „udrobili“ (kao i novinar Branko Mijić!) i našeg Thompsona, našeg Ivicu Kostelića („spremnog poput njemačkog vojnika prije napada na SSSR 1941.g.“), naše dečke iz Kaštel Lukšića koji su nedavno napisali grafite „Živio Saddam Husein!“ (kad je to trebalo napisati!!), a neizostavno bi opet „udrobili“ i njima strahovito mrski „Glas Koncila“ i njegovog bivšeg urednika don Anđelka Kaćunka.


Da, gospodo „drugovi“: „Mržnja je uHrvata uvijek bila relativan pojam“. Kao i u Branka Mijića! Kao uostalom i na Mesićevom Pantovščaku!


Semper paratus!


Ante Rokov Jadrijević


P.S.: Nitko ovo pismo reagiranja nije htio objaviti. Ni Vjesnik, ni Glas Istre, ni Novi list. Pa čak ni sveprisutni Domagoj Margetić.


A.R.J.


Wednesday, September 23, 2009

"NAŠI" I "NJIHOVI" MRTVI


www.Dragovoljac.com Utorak, 22 Rujan 2009

Diana Majhen

"NAŠI" I "NJIHOVI" MRTVI


Iako sam dugogodišnji suradnik Hrvatskog uljudbenog pokreta, moram priznati da me je vijest o podizanju spomenika Anti Paveliću i odlasku u Srbiju radi konzultacija vezano za isto, koja se već danima objavljuje u našim medijima, zatekla nespremnu, premda sam o njoj bila obaviještena i prije javne objave.


Moja je prva reakcija bila nevjerica. Kao prvo, ne shvaćam kakva je korist za Hrvatsku da se takav spomenik podigne, te koji je uopće razlog da se podigne spomenik nekome pod čijom je vladavinom našlo smrt tisuće ljudi, od čega najveći dio u koncentracijskim logorima?


Oduvijek sam bila mišljenja da se o NDH, ustaškom pokretu pa i o samom Paveliću treba pisati i sa drugog aspekta izuzev aspekta Jasenovca, jer su oni dio naše povijesti, a desetljećima se o tome nije smjelo razgovarati ni pisati, pa smo tako ostali uskraćeni za mnoga saznanja, ukoliko se nismo dokopali nekih, u ono vrijeme, zabranjenih knjiga ili imali nekog svoga koji je čudom preživio pa nam je mogao govoriti o tome.


No, podići spomenik Anti Paveliću?


Pokušavam zamisliti kako se osjeća netko tko to pročita, a obitelj mu je stradala u Jasenovcu (onom dijelu njegovog rada do 45.) Ili netko, čija je obitelj bila proganjana za vrijeme NDH zato što nije bila odgovarajućih krvnih zrnaca. Sa koliko boli, bijesa i ljutnje ti ljudi čitaju o podizanju spomenika nekome radi koga su im pobijeni najmiliji.


I onda pomislim, pretpostavljam da se osjećaju isto tako kao i ja svaki put kada prodjem Trgom Maršala Tita. Isto kao svi oni koji još po jamama traže svoje mrtve, ili im je njihova sudbina poznata, a nikako da dočekaju kaznu za njihove ubojice.


Jer, Tito je ubijao u ime dvije ideologije, ne jedne.


Prvo su njegovi partizani u ime antifašizma pobili tisuće razoružanih vojnika, žena, djece i staraca i zatrpali ih u jame uvjereni kako njihov zločin nikada neće biti otkriven. Vodja i vrhovni zapovjednik tih „antifašista“ bio je Josip Broz Tito.


Onda su njegovi komunisti desetljećima ubijali, progonili i zatvarali neistomišljenike. Vodja tih komunista bio je takodjer Josip Broz Tito.


I nikada, do dana današnjega, nitko nije odgovarao za svoje zločine, ni „antifašisti“ ni komunisti. A usred Zagreba ponosno i dalje stoji trg sa imenom zločinca pod čijom su se komandom sva ta ubijanja dogadjala.


Ako čovjek slijedi ovu misao, onda nije teško zamisliti zašto spomenik Anti Paveliću. Ako može jednom zločincu, zašto ne bi i drugom? Jer, ne zavaravajmo se, još uvijek imamo „naše“ i „njihove“ mrtve.


Razmišljaju li oni što i danas štuju i ljube Tita koliko je smrti i boli donijela njegova vladavina drugima, te kako se osjećaju oni koji su zahvaljujući njegovim „antifašističkim“ i komunističkim ubojicama ostali bez obitelji? Dok ozareno gledaju u ploču sa natpisom „Trg Maršala Tita“ padne li im koji put na pamet kako se radi te ploče osjećaju njihovi sugradjani koji su, direktno ili indirektno, bili njegove žrtve? Vode li oni računa o našim osjećajima, o našim mrtvima?


Odgovor je, naravno, ne. Ne vode računa i nije ih briga.


Pa tako, mogu ja shvatiti ono što radi Dr Tomislav Dragun, mogu shvatiti i zašto to radi. Samo se jednostavno ne mogu sa time složiti. Podizanjem spomenika Anti Paveliću mi ne samo da vrijedjamo osjećaje svojih sugradjana, nego se i deklariramo kao fašisti i cijelu svoju zemlju prikazujemo fašističkom. A to sigurno nije istina. Ne, kada je u pitanju moja zemlja i ne bar kada sam u pitanju ja osobno.


Dapače, ovim se činom daje oružje u ruke svima koji tvrde da je Hrvatska prepuna fašizma i dan danas, svima koji domoljublje zamjenjuju fašizmom, ne zato što ne shvaćaju razliku nego zato što im odgovara da rade na taj način. Tko još sluša fašiste i tko ih uzima ozbiljno? Proglašavanje neistomišljenika fašistima stara je UDBA-ina škola, koja joj je desetljećima davala alibi za sva zatvaranja i ubijanja, te u startu činila nevjerodostojnim svakoga tko je progovorio o teroru koji je doživljavao u ime bratstva i jedinstva.


Slijedom toga, sve što se radi, bit će čin i govor fašista. Pa tako korisne stvari poput prosvjeda pred kućama Hršaka, Manolića, Perkovića itd neće biti prosvjedi protiv partizanskih nekažnjenih krvnika i UDBA-inih ubojica, nego fašistički prosvjedi protiv antifašista. I tako dalje, sve što se izgovori ili uradi bit će „djelo šačice fašista“.


No, koliko god se ja ne slagala sa onim što radi Hrvatski uljudbeni pokret, ne mogu reći da taj potez osudjujem. Od početka Domovinskog rata prošlo je 18 godina. U našoj se zemlji promijenilo malo toga, izuzev što sada ne možemo više govoriti kako nas pljačkaju Srbi, jer to dalje uredno rade Hrvati.


Kroz tih se 18 godina nebrojeno puta pokušala ishoditi istraga i sudjenje za „antifašističke“ i komunističke zločince, pokušalo se ukazati na nužnost lustracije, no sve je ostalo samo na pokušajima. Oni koji Hrvatskom vladaju još uvijek izgleda imaju koga štititi i koga čuvati, a onaj dio našeg naroda, koji nije na svojoj ili na koži svojih bližnjih osjetio sve „blagodati“ režima koji je provodio Josip Broz Tito jednostavno nije briga za njegove žrtve.


Pa onda nikakvo čudo, da je netko možda pomislio na onu staru da se klin klinom izbija, te da će tek ovakav neki čin konačno malo protresti režim u našoj zemlji, koji uredno dopušta da se slavi zločinac pod čijim su vodstvom pobijene tisuće i tisuće ljudi, ali zato skače na noge kada je u pitanju pozdrav Za Dom spremni, koji je inače bio sastavni dio regularnih oznaka bojovnika HOS-a u Domovinskom ratu, te i danas čini sastavni dio statuta raznih njegovih organizacija, uredno ovjeren i priznat od strane te iste hrvatske države.


Možda ovakav, na izgled osudjujući i besmisleni čin otvori oči onima koji su sposobni suosjećati samo sa ustaškim žrtvama, ali ih za partizanske i komunističke ni malo nije briga.


Nije li već krajnje vrijeme da osudimo sve zločine, čiji god oni bili, da se prestanemo klanjati svim zločincima i slaviti ih, čiji god oni bili i da se pobrinemo za bolje sutra koje treba dočekati našu djecu?


U suprotnom, to sutra nikada neće doći.


A što se tiče posjeta Srbiji i Ravnoj Gori, nikako da shvatim zašto se za tako nešto treba ići tamo. Predložila bih radije posjet Kumrovcu, gdje bi iz prve ruke mogli naučiti kako jedan zločinac, masovni ubojica i diktator može ostati vječno slavljen, kako mu se mogu podizati spomenici i nazivati trgove njegovim imenom, te kako i zašto je u Hrvatskoj moguće nekažnjeno ubijati u ime jedne ideologije, a istovremeno osudjivati ubijanje u ime druge.


Diana Majhen



Thursday, September 17, 2009

IZDAJA ! A što se drugo moglo i očekivati od „Vlajine“ Jadranke Kosor?!

Ante Rokov Jadrijević 16. rujan 2009.


IZDAJA ! A što se drugo moglo i očekivati od

„Vlajine“ Jadranke Kosor?!


Konačno je proradila republikanska svijest i savjest nezavisnog hrvatskog javnog mnijenja! I to na Internetu, a ne u etabliranim stranačkim ili režimskim dnevnim novinama i tjednicima. I ne na HRTV-u ili stranom RTL-u i Novoj TV, koji su je svojski kočili.


Konačno smo na Internetu proteklih dana (od dr. Miroslava Tuđmana!) saznali što je to naša premijerka Jadranka Vlaisavljević – Kosor tajno dogovorila sa slovenačkim premijerom Borutom Pahorom: odustajanje Hrvatske od svog dijela Piranskog zaliva i teritorijalni spoj Slovenije s otvorenim morem (op. A.R.J. – putem onog famoznog Račanovog „dimnjaka“!!). A to je nož u leđa Hrvatskoj, to je IZDAJA !


Uostalom, što se drugo moglo i očekivati od bivše Račanove učenice u partijskoj školi u Kumrovcu? Ona je nastavila točno tamo gdje je Račan stao, odnosno gdje je Račan bio zaustavljen: na sporazumu Račan – Drnovšek! A to je bio i ostao neostvaren san slovenačkih nacionalista. No, to je tek njihova „prva faza“ prodora na jug!


Srećom, nezavisna hrvatska javnost nije pristala na tajnovitost predsjednice hrvatske Vlade gospođe Jadranke Vlaisavljević – Kosor glede njenih tajnih pregovora sa slovenačkim premijerom Borutom Pahorom, i neće pristati na rezultate tih tajnih pregovora! To jest, ne prihvaćamo nikakve pregovore na temelju dopunjenog Rehnovog prijedloga, kojeg je njemu usilila Pahorova Vlada 14. svibnja ove 2009.g., a po kojem je, (citiram novinara Denisa Romca u Glasu Istre od 15. svibnja 2009.g.), „Slovenija od Rehna zahtijevala da arbitražni sud primjeni načelo pravičnosti i to za cijelu granicu, i morsku i kopnenu, da se Sloveniji zajamči dodir s otvorenim morem, da predsjednika arbitražnog tribunala bira Europska komisija, a ne Međunarodni sud u Haagu, te da se hrvatski pregovori deblokiraju tek poslije ratifikacije sporazuma o arbitraži“.


Sve je to Jadranka Vlaisavljević-Kosor potpuno svijesno prihvatila i zbog toga se uporno skrivala iza tajnovitosti svojih pregovora s Pahorom, jer je itekako dobro znala da obavlja prljav posao - za nekoga sa strane čija je ona marioneta! A upravo za to je - sa strane - i dovedena na vlast!

Međutim, zadnju riječ će morati opet imati naš Hrvatski Sabor. Sada je na njemu da se iskaže! Stoga, evo nekoliko krucijalnih argumenata – protiv tog dogovora J.V. Kosor i Boruta Pahora.


Jadranka Vlaisavljević – Kosor je umjesto stručne pomorsko-pravne arbitraže Međunarodnog suda u Haagu, prihvatila političku arbitražu EU – i to pod patronatom blijedog i nesigurnog Olli-a Rehn-a, koji u svemu sluša diktat Londona!


A da bi postigla svoj prljavi cilj, J.V.K. je izostavila iz pregovora (dogovora) našeg vrhunskog stručnjaka dr. Davorina Rudolfa, profesora međunarodnog pomorskog prava! Zašto? Zato što slovenački političari dobiju ospice svaki put kad im se spomene naš prof. dr. Davorin Rudolf i njegovo načelo svjetski usvojenog pomorskog prava – nasuprot njihovom šašavom političkom „načelu pravičnosti“.


S druge strane, Hrvatska država nije članica EU, pa je izvan ikakve zdrave pameti da prihvati njenu (pristranu!) političku arbitražu, a na uštrb svjetski prihvatljive pomorsko-pravne arbitraže Međunarodnog suda u Haagu (koja je već jednom bila obostrano prihvaćena, ali su je onda bezobrazni Slovenci jednostrano odbacili!)!


Drugo, (citiram predsjedničkog kandidata dr. Miroslava Tuđmana od 14. rujna ove 2009.g. u njegovoj „Izjavi o Slovenskim zahtjevima“: Ni premijerku Kosor ni Vladu u cjelini nitko nije ovlastio da odstupaju od saborske odluke i u najstrožoj tajnosti dogovaraju da se odlučivanje o teritorijalnom moru, po međunarodnom pravu pod isključivom suverenošću Republike Hrvatske, povjeri tijelu, većinski sastavljenom od suprotne pregovaračke strane. Raniji ultimativni zahtjev EU, da se Hrvatska odrekne primjene međunarodnog prava u drugom ključnom pitanju njezinih prava na moru (Zerp, odnosno gospodarski pojas), čine ovaj korak hrvatske premijerke još nerazumnijim“.


Nadalje, predsjednički kandidat dr. Miroslav Tuđman smatra da hrvatska vlast lakoumno i olako odustaje od jamstava buduće primjene međunarodnog prava glede neutemeljenih slovenskih zahtjeva za hrvatskim teritorijem“, te dodaje:


"Kako bi se stvorio privid brzog zaključenja pristupnih pregovora s EU, Hrvatska je prihvatila napuštanje već postignutog dogovora sa Slovenijom, iz kolovoza 2007., da se rješavanje graničnog spora povjeri Međunarodnom sudu pravde.


Time je Slovenija postigla ključni strateški cilj svoje blokade, a Hrvatska bitno unazadila svoju poziciju u graničnom sporu.


Slovenskom zahtjevu za spoj svoga teritorijalnog mora s otvorenim morem moguće je udovoljiti jedino tako da Hrvatska odstupi od preko 230 četvornih kilometara, koji su po međunarodnom pravu neprijeporno dio hrvatskog teritorijalnog mora.


Sudeći po izjavama slovenskih čelnika, hrvatska je predsjednica Vlade sada prihvatila da se odluka o slovenskim zahtjevima donese u arbitražnoj komisiji čijih bi četvero od pet članova imenovala Europska unija, odnosno Slovenija.


To je potpuno suprotno odluci Hrvatskog sabora, koji je odobrio prijedlog povjerenika Rehna od 22. travnja ove godine – tada predstavljen kao konačan i nepromjenljiv. Po njemu, arbitraža se trebala povjeriti arbitražnom vijeću, u kojem bi, uz dva člana imenovana od država u sporu, u konačnici predsjednik Međunarodnog suda pravde imenovao predsjednika arbitražnog vijeća te preostalu dvojicu članova“.

(završen citat)


* * * * * *


Dakle, da ovdje i sada damo prvi zaključak: gospođa Jadranka Vlaisavljević – Kosor nam je ponovo lagala! To je njoj izgleda u krvi. To uostalom potvrđuje i njena zvanična biografija objavljena na Internetu (u Wikipediji), a još bolje to potvrđuje njena biografija objavljena na našem „Dragovoljcu“ pod naslovom: „Jadranka Vlaisavljević – Kosor s velikom rupom“, objavljena 8. srpnja 2008.g. Iako je prva asocijacija na taj naslov vulgarna, riječ je o velikoj rupi u njenoj biografiji od čak dvadesetak godina! Naime, ona kao da je rođena tek 1995.g., kada se učlanila u HDZ i tek se tada krstila u katoličkoj crkvi!


(ostalo se može pročitati na www.Dragovoljac.com)


Činjenica je da ona nikad nije javno obznanila što je radila tih dvadesetak godina! Sada je krajnje vrijeme da to javno obznani!


* * * * * *


Očito je Jadranki Vlaisavljević – Kosor istekao njen politički medeni mjesec i vrijeme je da joj se uskrati daljnji politički kredit! Najbolje bi bilo da ona sama podnese ostavku, ali ona to nipošto neće učiniti, jer cijela njena biografija pokazuje da se radi o osobi vrlo debelog obraza. Uostalom, sva je na svog političkog mentora Vladimira Šeksa, glavnog Zloduha HDZ-a, koji isto tako ima debeo obraz, a koji ju je i uzdigao na političku pozornicu. Stoga nema druge nego da HDZ - akcijom iz svoje stranačke baze – svrgne Jadranku Vlaisavljević – Kosor i na njen položaj izabere časniju osobu – a ja ovdje i sada na taj položaj predsjednika Hrvatsk vlade i na položaj predsjednika HDZ-a predlažem – dr. Darka Milinovića!


A što se tiče dogovora/sporazuma J.V. Kosorice i Boruta Pahora, ja sada i ovdje predlažem da se o tome izjasni hrvatski narod i svi građani Hrvatske na narodnom referendumu!


Naime, politika je previše ozbiljna stvar da bi se prepustila šačici političara, izabranih na famoznim stranačkim listama! A jedino tako se Vlajina Jadranka Kosor i mogla popeti na glavnu scenu naše političke pozornice. I tosamo uz lojtre zločestog mefistofeleskog Vladimira Šeksa, glavnog Zloduha HDZ-a!


Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing

Semper Paratus Croatiae (com)


Monday, September 14, 2009

Dr. Miroslav Tuđman: Izjava o slovenskim zahtjevima

Kandidat za predsjednika Republike Hrvatske

Dr. Miroslav Tuđman:

Izjava o slovenskim zahtjevima


Predsjednički kandidat dr. Miroslav Tuđman smatra da hrvatska vlast lakoumno i olako odustaje od jamstava buduće primjene međunarodnog prava glede neutemeljenih slovenskih zahtjeva za hrvatskim teritorijem.


Kako bi se stvorio privid brzog zaključenja pristupnih pregovora s EU, Hrvatska je prihvatila napuštanje već postignutog dogovora sa Slovenijom, iz kolovoza 2007., da se rješavanje graničnog spora povjeri Međunarodnom sudu pravde. Time je Slovenija postigla ključni strateški cilj svoje blokade, a Hrvatska bitno unazadila svoju poziciju u graničnom sporu.


Slovenskom zahtjevu za spoj svoga teritorijalnog mora s otvorenim morem moguće je udovoljiti jedino tako da Hrvatska odstupi od preko 230 četvornih kilometara, koji su po međunarodnom pravu neprijeporno dio hrvatskog teritorijalnog mora.


Sudeći po izjavama slovenskih čelnika, hrvatska je predsjednica Vlade sada prihvatila da se odluka o slovenskim zahtjevima donese u arbitražnoj komisiji čijih bi četvero od pet članova imenovala Europska unija, odnosno Slovenija.


To je potpuno suprotno odluci Hrvatskog sabora, koji je odobrio prijedlog povjerenika Rehna od 22. travnja ove godine – tada predstavljen kao konačan i nepromjenljiv. Po njemu, arbitraža se trebala povjeriti arbitražnom vijeću, u kojem bi, uz dva člana imenovana od država u sporu, u konačnici predsjednik Međunarodnog suda pravde imenovao predsjednika arbitražnog vijeća te preostalu dvojicu članova.


Ni premijerku Kosor ni Vladu u cjelini nitko nije ovlastio da odstupaju od saborske odluke i u najstrožoj tajnosti dogovaraju da se odlučivanje o teritorijalnom moru, po međunarodnom pravu pod isključivom suverenošću Republike Hrvatske, povjeri tijelu, većinski sastavljenom od suprotne pregovaračke strane. Raniji ultimativni zahtjev EU, da se Hrvatska odrekne primjene međunarodnog prava u drugom ključnom pitanju njezinih prava na moru (Zerp, odnosno gospodarski pojas), čine ovaj korak hrvatske premijerke još nerazumnijim.


Žalosno je, ali i znakovito za hrvatski medijski prostor, da je da se poraznom rezultatu posljednjih pregovora raznim makinacijama pokušava dati pozitivan predznak i da se hrvatskom narodu i biračima taji neugodna stvarnost.


Pozivam Hrvatski sabor da se odlučno ogradi od služinskog pristupa, na kome se zasniva posljednji prijedlog i kojim se suverena prava hrvatske države stavljaju u ruke onih koji su ranije iskazali izrazito nepoštivanje međunarodnog prava.


Stožer dr. Miroslava Tuđmana


Podijeli sa prijateljima!
Del.icio.us!Google!Live!Facebook!MySpace!Twitter!LinkedIn!Joomla Free PHP


Komentar

0

...

napisao/la Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., Rujan 14, 2009


Nikakva arbitraža ne dolazi u obzir!


O tome sam pisao još 2.002.g. (može se pročitati na mojim blogovima, a i na našem Dragovoljcu 9. kolovoza ove 2009.g. (www.Dragovoljac.com).


Hvala Bogu i dr. Tuđmanu da se još držimo!

Čuvajmo se Jadranke Kosor!


Ona je bila i ostala izbor Vladimira Šeksa, najvećeg Zloduha HDZ-a, a tko je bio "Kolega" i "Sova" Šeks to dobro znamo.

Vrijeme je za još jednu veliku promjenu i ja se nadam da će nam ju dr. Miroslav Tuđman uskoro i donijeti!


U toj vjeri i nadi,
pozdrav svima našima!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
Semper Paratus Croatiae (com)

Sunday, September 13, 2009

Svi uz pravu Ružu Hrvatske - Ružu Tomašić !!

AMAC-Hrvati (com): Subota, 12 Rujan 2009


Oko 70 posto pravaša uz Ružu Tomašić?


U Bapskoj kod Iloka osnovana je nova pravaška stranka - Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević. U stranci će biti, rečeno je na osnivačkom skupu, oko 70 posto članova stranke kojoj je na čelu Anto Đapić. Za predsjednicu je izabrana Ruža Tomašić.


Njezini zamjenici su Radoslav Galić i Pero Kovačević.


Kao najvažniju zadaću stranke Tomašić je istaknula ujedinjenje svih pravaša. Članovima stranke poručila je da žive i rade pošteno, u korist hrvatskog naroda. Mi smo pravaši 21. stoljeća i više smo nego ikad potrebni Hrvatskoj. Ovo je tek bljesak, a mi imamo potrebu napraviti oluju i postati stvarna moralna vertikala u hrvatskom društvu, poručio je Pero Kovačević

.

Prvi redovni sabor HSP - dr. Ante Starčević održat će se, kako je najavljeno, u narednih godinu dana a ukoliko dođe do prijevremenih parlamentarnih izbora, 60 dana prije izbora. (HRT)


Prošireni komentar: Ante Rokov Jadrijević 13. rujna 2009.


Svi uz pravu Ružu Hrvatske - Ružu Tomašić !!


Potpuno se slažem sa svim komentatorima prije mene - od g. Zvonimira do g. Slavka Pecirepa - Bosanca iz Domaljevaca.


Ovdje želim upozoriti na jedan veliki problem koji sada stoji pred našom Ružom Tomašić - jedinom preostalom "Ružom Hrvatske"! (Tu nipošto ne mislim na "drugaricu" Savku - koja to nije bila!).


Naime, teško će biti ujediniti sve te druge pravaške "Male Napoleone"( kako sam ih ja već opisivao). Stoga evo mog skromnog prijedloga:


Neka se svi oni lijepo i smjesta učlane u novi "HSP dr. Ante Starčevića" (jer je vrijeme kratko i prekratko za neko novo gubljenje vremena!) i neka automatski uđu u novi vrhovni organ te nove stranke, koji može brojati i do 30 članova (nešto kao Senat HSP-a), a onda nakon devet mjeseci neka se dogovorno stvori jedno uže stranačko tijelo (s nekim novim nazivom), koje će biti mnogo operativnije.


Vjerovatno će biti i boljih prijedloga od ovog, ali držim da se od nečeg ovakvog mora početi.


E, pa sretan Vam početak novi "Starčevićanci"!!


Ante Rokov Jadrijević,

Semper Paratus Croatiae (com)

Wednesday, September 9, 2009

Nihil novi sub sole !

AMAC-Hrvati.com Utorak, 08 Rujan 2009


Komentar: Ante Rokov Jadrijević


Nihil novi sub sole !


Na Vaš tekst:


Geoffrey Corn u obrani generala: 'Svjedok tužiteljstva pogrešno tumači vojnu doktrinu“


Nizozemski topnički ekspert tužilaštva Harry Konings "na neobjašnjiv način iskrivljuje vojnu doktrinu", rekao je svjedok obrane generala Gotovine u vezi s točkom iz izvještaja koji kaže da se odluka o upotrebi topništva može donijeti samo "ako je cilj dalje od mogućnosti kolateralne štete".



Na suđenju trojici hrvatskih generala optuženih za ratne zločine u Oluji u ponedjeljak je pred Haaškim sudom počeo svjedočiti svjedok obrane američki ekspert Geoffrey Corn koji je ukazao na pogreške što ih je otkrio u stručnom izvještaju jednog od svjedoka optužbe a tiču se obveze zapovjednika da se pobrine da gađanje vojnih ciljeva na području naseljenom civilima bude u skladu s odredbama prava o oružanom sukobu.


..... Po vlastitim riječima, kad je otkrio neke pogreške u izvještaju topničkog vještaka optužbe Nizozemca Harryja Koningsa koji je svjedočio počekom 2009., Corn se obratio braniteljima optuženoga Ante Gotovine, da ih ispravi. Corn dovodi u pitanje dio izvještaja koji govori o nužnosti upotrebe tzv. "izdvojenih ili prednjih promatrača".....


"No iskrivljavanje je postojećih propisa i zakona o ratovanju tvrditi da se indirektna vatra ne smije upotrijebiti".....

Nizozemski topnički ekspert tužilaštva Harry Konings "na neobjašnjiv način iskrivljuje vojnu doktrinu", rekao je svjedok obrane generala Gotovine....


(ostatak tog članka može se pročitati na našem AMAC-u (www.amac.hrvati-amac.com)


* * * * * *


Prošireni komentar: Ante Rokov Jadrijević


Nihil novi sub sole !


Ne treba nas Hrvate čuditi taj Nizozemac i topnički ekspert tužilaštva Haaškog suda Harry Konings. Čitav naš Domovinski rat potvrđuje da je Nizozemska, na vrlo čudan i naoko neshavtljiv način, stalno i uporno bila protiv Hrvatske. Jedan od najboljih primjera je bio onaj njihov tadašnji ministar vanskih poslova Hans Van der Broek!


Zbog čega je tako? Pa to je odavno poznato! Amsterdam, Rotterdam i London su najmoćnija uporišta Židova u Europi. Podsjetio bih na poznatu povijesnu činjenicu: Amsterdam se još u 17. stoljeću nazivao i „Novi Jeruzalem“!! To nam valjda sve govori.


Dakako, kad spominjem Židove, ja ovdje, kao i uvijek, mislim prije svega na Cioniste i na njihove znamenite "Protokole sionskih mudraca“. Stoga ponovo, po stoti put tvrdim da je Haaški sud instument u rukama svjetske judeomasonerije, na čijem vrhu sve konce vuku Cionisti! A oni patološki mrze Vatikan i katoličku crkvu, jer ih je ona prva prozrela!


Uostalom, nekima od nas je poznato da Nizozemskom upravlja „Tajna vlada Velike Britanije“, kojom upravlja lord Rotschild! Tko u to ne vjeruje, neka pročita knjigu dr. Johna Colemana „Diplomacija prijevarom“ („Diplomacy by Deception“/ Nakladnik Detecta, Zagreb, 2005., str. 224.-232. i dalje...).


Dakle, mi se Hrvati nemamo što čuditi: "Knjiga je oružje, uzmi je u ruke"! (Bertold Brecht). Uzmite Hrvati u svoje ruke knjigu "Protokoli sionskih mudraca“ i vidjet ćete da se sve u svijetu odvija baš po tim „protokolima“! I u Hrvatskoj, dakako.


Naravno, mogao bih preporučiti još mnogo drugih knjiga koje sam u tom okviru pročitao, primjerice knjige „Povratak Židova u zemlju Izraelov“ pokojnog Milovana Baletića (nakladnik ČGP Delo/Globus, Zagreb, 1982.g., posebno str. 49.-64.), „Mitovi cionizma“ dr.Johna Rose-a (Naklada Ljevak, Zagreb, 2005., posebno str.203.-227.), „Velika Britanija i Balkan“ Carole Hodge (Naklada Detecta, 2007., posebno str. 83.-111.), itd.


Inače, sve je ovo sadržano u onoj staro-latinskoj izreci: "Nihil novi sub sole"!


Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(Hrvatski socijal-radikal)