Wednesday, July 8, 2015

Čelnik PGŽ policije planirao ubojstvo unuka Slavice Šote?!



rijekadanas.com/ Čelnik PGŽ policije planirao ubojstvo unuka Slavice Šote?!/8. srpnja 2015.g.

8. srpnja 2015.g.


Uvodna napomena (ARJ):


Gospođa Slavica Šota je danas jedna od najpoznatijih Riječanki, a svakako i najborbenijih! Ona je čelnica POKRETA OTPORA – Riječani protiv korupcije i organiziranog kriminala.

A po korupciji i naročito o “organiziranom kriminalu” Rijeka već dugo, dugo i daleko nadmašuje druge najveće gradove u Hrvatskoj. Split, Osijek... itd.

Poslije drugog svjetskog rata, Rijeka je bila najjači industrijski centar Hrvatske, sa snažnom i dobro očuvanom izvozno orjentiranom privredom: brodogradilišta, brodarske kompanije, lučka postrojenja, banke, snažna poduzeća metalne industrije, relativno dobre i sačuvane prometnice - dakle sve ono što je trebalo novoj državi u nastajanju. A tu je bila i nova vojska, nova vojna i civilna policije, snažne tajne službe, brojna i snažna državna administracija, itd.

I s vremenom neki novi partijski karijeristi, odnosno “nova klasa komitetlija”...

Ovo je dakle priča o takvima... “KOMITETLIJAMA”.

******

Već više od 20 godina je njihov neprikosnoveni Vođa nabusiti Slavko Linić, poznat po nadimku “SLAVKO – STEČAJKO”. 

Nakon što je sve najvrijednije u Gradu Rijeki poslao u stečaj,  sva je preostala imovina budzašto završila u rukama S-Linićeve mafije, odnosno “UDBO-mafije”!

Osilila se preko svake mjere ta S-Linićeva BAGRA.

Ali, malo po malo počeo se u gradu Rijeki rađati i POKRET OTPORA, Riječani protiv korupcije i organiziranog kriminala! Malo po malo pojavili su se i novi vođe – i to prije svih dvije ŽENE! A prvo ime POKRETA OTPORA, Riječani  protiv korupcije i organiziranog kriminala pripalo je borbenoj gospođi Slavici Šota.

S-Linić je naglo počeo gubiti tlo pod nogama. Uzdrmalo se njegovo UDBO-mafijaško “carstvo”. Popustili su ionako slabi S-Linićevi živci...  i dogodilo se ....


A.R.J.


******

Čelnik PGŽ policije planirao ubojstvo unuka Slavice Šote?!


 Sutra će se u Zagrebu u organizaciji Riječkog pokreta otpora organizirati tiskovna konferencija na kojoj će javnosti biti prezentirani dokazi o planiranju ubojstva unuka čelnice te organizacije Slavice Šote.

Stvar je tim šokantnija što u Pokretu tvrde da raspolažu informacijama i dokazima prema kojima je naručitelj ubojstva trebao biti jedan od čelnih ljudi riječke policije, a izvršitelj njegov nećak!

O ovom šokantnom slučaju su proteklog tjedna izviješteni MUP, Ured za nacionalnu sigurnost RH, DORH, USKOK, Hrvatski sabor kao i svi saborski zastupnici (osim Slavka Linića).

Međutim, prozvani policijski čelnik je i dalje na svojoj dužnosti unatoč činjenici da bi u slučaju provođenja istrage trebao biti ključna osoba u istrazi protiv samog sebe.

Kako saznajemo, obitelj Šota raspolaže vrlo uvjerljivim dokazima poput audio snimke i sms-ima svjedokinje, odnosno bliske prijateljice osumnjičenog.


rijekadanas.com


Saturday, July 4, 2015

Marku Babiću čin – generala nad generalima!




Dragovoljac com/ Marku Babiću čin – generala nad generalima!/ Srijeda, 01 Srpanj 2015

Autor Mladen Pavković   



Hrvatski branitelj Marko Babić (Vukovar, 16. veljače 1965. – Zagreb, 5. srpnja 2007.) još za života postao je legenda, ali se nikada tako nije ponašao. Ovih dana obilježit ćemo, na žalost, još jednu obljetnicu njegove smrti. 

 Prerano nas je napustio. No, ono što je najtragičnije o njemu se govori i piše samo i isključivo nekom prigodom, a ovaj čovjek već je odavno zaslužio da i djeca u školi znaju tko je – Marko Babić, junak s Trpinjske ceste, najbliži suradnik general - bojnika Blage Zadre, neustrašivi ratnik koji je rušio srpske tenkove kao „kule od karata“, borac u kojeg su svi imali povjerenja, koji im je bio uzor nad uzorima.

Nikada nije vikao „ja pa ja“, a još manje se poput ministra branitelja, bez branitelja, Predraga Matića „hvalio“ da ima PTSP-i, pa na osnovu i toga sakupljao političke bodove.

Politika ga uostalom nikada nije zanimala. Zanimala ga je istina o hrvatskom oslobodilačkom Domovinskome ratu. Sanjao je o seriji dokumentarnih filmova na tu temu, što je djelomično i ostvario. Roditelje su mu sredinom rujna 1991. odveli iz Vukovara i ubili u jednom obližnjem selu. Mi koji smo ga poznavali, netko više, netko manje, sa sigurnošću možemo tvrditi da nije mrzio, ali nije ni zaboravljao.

Ova vukovarska legenda, čiji se posljednje počivalište nalazi na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata u Vukovaru, samo je metar udaljen od počivališta Blage Zadre. Zajedno u ratu, zajedno na – groblju! Je li to sudbina, ili je to tako naprosto trebalo biti?

Međutim, sramotno je što se po imenu Marka Babića danas naziva tek jedan braniteljski malonogometni turnir. Ni njega ne bi bilo da nije njegovih suboraca koji ne daju da se ugasi uspomena na ovog heroja. Ako je tko zaslužio generalski čin, zaslužio ga je ovaj čovjek. Zašto mu ga ne udjele, makar i posthumno?

Prije nekoliko godina na moju inicijativu (2012.) Udruge proistekle iz Domovinskoga rata dodijelile su mu priznanje Junak hrvatskog Domovinskoga rata. Tom činu, na Trpinjskoj cesti, bio je nazočan i ministar Matić. Priznanje su primili njegovi najbliži, koji se nisu mogli načuditi da ga je i po tom pitanju država zaboravila. Matić je uz ostalo jedno vrijeme vikao da će uvesti odličje Junak Domovinskoga rata s nazivom „Blago Zadro“. Bila je to još jedna njegova „sapunica“, marginaliziranje istinskih junaka.

A ako usporedimo (zašto ne?) sudjelovanje u Domovinskome ratu Marka Babića i Predraga Matića dolazimo i do ovih podataka: Babić je kao branitelj u borbenom sektoru prikupio 1888 dana, a Matić 1127 u borbenom i 716 u neborbenom (ukupno 1843 dana).

Marko Babić se osim u Vukovaru borio i na drugim ratištima, a Matić isključivo u Vukovaru.

Babić je uništio tri puta više srpskih tenkova nego Matić, koji se time hvali i u svakoj radio emisiji.

Matić je s mora (odmora) došao u Vukovar (i to sa velikim zakašnjenjem, op.ARJ)), a Babić iz Švicarske, gdje je bio na privremenom radu.


Babić je bio zapovjednik (pukovnik), a Matić – vojnik.

Nekako bi bilo i za očekivati da jedna od najvećih legendi Domovinskoga rata ima i barem nekoliko puta više ratnih odličja, od recimo Matića. Ali, vraga. Matić je dosad dobio (tko ga je predložio?). Red kneza Domagoja s ogrlicom, red Nikole Šubića Zrinskog, red hrvatskog Križa, Red hrvatskog trolista, red hrvatskog pletera, Spomenicu Domovinskog rata, Spomenicu Domovinske zahvalnosti, medalju „Oluja“ i još niz nagrada i priznanja.

Predrag Matić ih ima daleko više i od Mile Dedakovića i Branka Borkovića!?

Što je od toga dobio Marko Babić, po čijem se imenu ne zove ni jedna ulica ili trg, škola ili kulturna ustanova? Ništa!

A Marko Babić je bio pripadnik Hrvatske vojske do 1997., kad se časno skinuo.

Nije li i to omalovažavanje ljudi koji su bili prvi kad je trebalo? Zašto uostalom Ministarstvo branitelja ne nosi naziv – Ministarstvo hrvatskih branitelja Domovinskog rata „Marko Babić“, ili zašto umjesto crnog (?) goluba zaštitni znak ove ustanove ne bude lik ovog Junaka Domovinskoga rata?

Do još jedne obljetnice smrti Marka Babića (5.srpnja) ostalo je malo vremena. Ali dovoljno dugo da mu se i službeno dodjeli posthumno čin – generala nad generalima!

Matić bi to mogao provesti u djelo, samo da hoće, i bez dodatnih financijskih sredstava.

Ali, neće!

Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91)

Wednesday, July 1, 2015

Hrvatsko pravosuđe u slučaju Končar-Cetinski: dokazi upitni, USKOK ispituje čovjeka na samrti



Ipress.hr/ Hrvatsko pravosuđe u slučaju Končar-Cetinski: dokazi upitni, USKOK ispituje čovjeka na samrti/ 29.06.2015.


Hrvatsko pravosuđe u slučaju Končar-Cetinski:
dokazi upitni, USKOK ispituje čovjeka na samrti


PULAAmerički državljanin S. P., vrhunski liječnik, povratnik iz SAD-a, koji živi u Rovinju, danas 81-godišnjak u terminalnoj fazi bolesti i dementan, ispitivan je od strane PN USKOK-a u privatnoj medicinskoj ustanovi više od pola sata, kako bi tzv. hrvatsko pravosuđe osnažilo slučaj u kojem već gotovo pet godina ne uspijevaju zatvoriti konstrukciju zlouporabe položaja Vinke Cetinski na štetu Danka Končara.

Je li krajnje vrijeme za monitoring hrvatskog pravosuđa, u kojem se razmjeri manipulacije, korupcije i selektivnog pristupa očitavaju kao sama njegova srž? Je li nužno objektivno preispitati okolnosti koje su dovele do toga da se jedan privatni spor u kojem država nije oštećena, a sam navodni oštećenik u drugom sporu na sudu navodi da njegovo pokretanje nije ni tražio, podigne na razinu progona po službenoj dužnosti u kojem su do sada potrošeni milijuni proračunskoih kuna?

Ključna su to pitanja koje otvara obraćanje nizu institucija hrvatske države, Europske unije, SAD-a i međunarodnim organizacijama koje se bave zaštitom ljudskih i građanskih prava, a koje je dospjelo i na našu adresu.

Kako je, naime, poznato, Danko Končar, tajkun relativno neproničnog izvora bogatstva, optužio je Vinku Cetinski da ga je pri kupovini niza zemljišta na području Istre oštetila za znatan iznos novca, koji do danas nije točno utvrđen.

Iako nije utvrđeno da je pri tome porezno oštećena država, DORH je pokrenuo postupak, angažirajući niz institucija te instrumentalizirajući medije u diksreditaciji optuženih uz istovremeno diviniziranje navodnog oštećenika.

- No, 'oštećenik' Končar je nedavno na sudu u Puli ustvrdio da uopće nije oštećen, nego će dobro zaraditi, a da cijeli slučaj nije pokrenuo on, nego policija, navodi se u pismu.

Pismo Vinke Cetinski kojim se zahtijeva međunarodni monitoring našeg pravosuđa poslano na 40-ak međunarodnih adresa donosimo u cijelosti u nastavku.

Spoznaja o nezamislivim razmjerima manipuliranog, korumpiranog i nedvojbeno selektivnog hrvatskog pravosuđa, potkrijepljena brutalnim i krvavim osobnim iskustvom posljednjih pet godina ponukalo me je da se obratim ovim Apelom institucijama hrvatske države, EU- e, SAD-a kao i međunarodnim organizacijama koje se bave zaštitom ljudskih i građanskih prava, a kojim želim izraziti želju da se hrvatsko pravosuđe stavi pod izravni, neposredni monitoring pravosudnih tijela država članica EU s duljom demokratskom tradicijom i iskustvom. Jer prava slika situacije u hrvatskom pravosuđu se ne može dobiti temeljem suhoparnih statističkih podataka i vječitih najava nekakvih reformi, već jedino izravnim uvidom u način funkcioniranja u praksi.

Moj slučaj sporenja sa Dankom Končarom, ali i kompletnim pravosudno – policijskim aparatom RH koji stoji iza njega, je nakon ovih pet godina postao svakom objektivnom promatraču rendgenski jasan: korupcija i privatizacija državnog i pravosudnog sustava od dijela vladajućeg i moćnog interesnog lobija, koji ima neospornu privilegiju da stoji iznad svih zakona u RH, postao je na mom primjeru jasno vidljiv.


Sve je počelo nakon što sam odbila 'pokrivati' istarske moćnike u aferi Hypo

I danas još, nakon što su bezuspješno isprobali na sve moguće načine naći mi bilo kakvu „slabu točku", koja bi im bila kakvo takvo pravno uporište, oni i nadalje troše novce poreznih obveznika da bi opravdali svoj skupi i od samog početna potpuno nepotrebni angažman. Jer on je bio isključivo u funkciji interesa tih moćnika.

Naime, čitava ta, do neviđenih razmjera medijski prenapuhana, afera pokrenuta je samo s namjerom da se prikrije ogroman kriminal lokalnih političara i gospodarstvenika povezan s poslovanjem Hypo banke u Istri.

Naime, nakon što sam odbila sudjelovati u tom ne samo prikrivanju kriminala već i spašavanju glavnih aktera od mogućih zakonskih sankcija masivno je uključen lokalni i nacionalni policijski i pravosudni aparat, pokrenuta dotad u Hrvatskoj neviđena medijska hajka s ciljem mojeg diskreditiranja, kako bih bila nevjerodostojna u mojim tvrdnjama, a što sam na vrijeme iskazala meritornima u pravosuđu, policiji i politici.

I tada se nije radilo samo o tvrdnjama i nekakvim poluistinama, na razini „rekla kazala", već o konkretnim rezultatima istrage austrijske policije o kriminalu povezanom s Hypo bankom u sprezi s lokalnim političarima, odvjetnicima i gospodarstvenicima u Istri.

Državna tijela RH su već dulje vrijeme u posjedu tih dokumenata no, oni i nadalje ne postupaju po njima već očito nastoje zataškati čitav problem.

Končar na sudu ustvrdio kako nije oštećen kod kupnje zemljišta

Osim toga Danko Končar danas tvrdi, kao svjedok na Općinskom sudu u Puli, da on uopće nije oštećen kod kupnje zemljišta već naprotiv da je napravio dobar posao na kojem će zaraditi, te da je policija ta koja je pokrenula kompletan slučaj, a ne on?!

Iz tog iskaza proizlazi da su jedino hrvatska policija (PN USKOK) i DORH zainteresirana strana da dođu do nekog „rezultata" glede inkriminacija prema meni kako bi opravdali svoj nevjerojatan angažman i s njim povezane troškove Bilo bi zanimljivo doznati tko je i zbog čega pokrenuo čitav državni aparat i medije ako to nije bio osobno Danko Končar?


Uskok upao u bolesničku sobu i ispitivao čovjeka na samrti

Neposredan povod za ovaj moj Apel upravo u ovom trenutku jest prije svega tretman kojem je bio izložen jedan prijatelj moje obitelji inače američki državljanin, povratnik iz SAD-a, ugledan i vrhunski liječnik, profesor, koji je dugi niz godina radio u Bostonu, Cornell Universityu u  Washingtonu,  George Washington Hospitalu, George Washington Universityju, a od jeseni 2014. živi u Rovinju.

Čovjek, koji je u visokoj starosnoj dobi, teško bolestan, srce mu radi ispod 20% kapaciteta, u terminalnoj fazi bolesti i dementan je u petak 19. lipnja ove godine u 7 sati ujutro ispitivan u renomiranoj privatnoj medicinskoj ustanovi kao svjedok od riječkog PN Uskoka gotovo punih pola sata.

Nevjerojatno.

Njegova supruga koja je inače dnevno 24 sata s njim bila je u to vrijeme na doručku, a kada se vratila zaustavljena je ispred ulaza u sobu bez objašnjenja. Rečeno joj je samo da trenutačno ne može ući. Žena je bila u šoku, rasplakala se, tresla se, pomislila je da joj je suprug umro.

Može li se taj osjećaj ikako i ikada poništiti i jednostavno zaboraviti ? (u  privitku identitet osoba, fotodokument iz bolnice i medicinska dokumentacija)

A sve to samo zato jer su u DORH-u uvjerenja da je kompletna Porezna uprava u Rijeci pod mojim utjecajem izdala rješenje o porijeklu imovine moga supruga i mene ne samo da je sto posto pokrivena dokazanom zaradom već i da imamo relevantan iznos „viška" novca u odnosu na nepokretnu imovinu.

Da se razumijemo, porezni inspektori su na našem predmetu radili pune dvije godine i to na zahtjev DORH-a. Rješenje je izdano i potpisano od svih odgovornih u toj instituciji, njih petero.

No, rezultat ne zadovoljava gospodu iz DORH-a i oni nastavljaju i dalje nešto „raditi".

Tako pozivaju u Rijeku ljude koje nismo nikada u životu sreli niti imali bilo kakav poslovni kontakt što onda naravno i oni sami potvrde. Ili pak poznate likove koji su kontrahenti u glavnom procesu, za koji još uvijek ne znamo kada će se održati pripremno ročište, a o mojim i suprugovim prihodima nemaju apsolutno nikakva saznanja (Radolović, Pilat). Plate im se putni troškovi i nikom ništa. Ali važno da se „radi".

Oni očigledno „sumnjaju" po nečijem nalogu i ne mogu stati dok nešto ne nađu, a pošto naći ne mogu ništa onda se stvar prolongira u nedogled, pokušavaju se iskonstruirati nove istrage samo da ne izađe na vidjelo pravi razlozi i pozadina mojeg progona.

Moj suprug (Mirko Cetinski, op. ARJ) i ja smo u potpunoj financijskoj blokadi. Sve nam je blokirano. Jedva preživljavamo, a godine prolaze. I tko zna koliko će ih još proći ako ne dođe do radikalne intervencije u ovaj potrošeni, korumpirani i selektivni pravosudni sustav.

Zato mislim da bi izravnim monitoringom određenog broja problematiziranih slučajeva poput ovog mojeg moglo brže doći do nužnih promjena koje su u interesu žrtava takvog nakaradnog, za jednu članicu EU-a, potpuno neprimjerenog pravosudnog sustava, navodi se u dopisu.

(iPress)

Vezani tekstovi: