SEMPER PARATUS CROATIAE

Šuplje frazetine Ive Haaškog Josipovića o „pravdi“ i „novoj pravednosti“

noreply@blogger.com (SEMPER PARATUS CROATIAE) — Thu, 07 Jan 2010 11:03:00 +0000

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist 5. jan./ siječnja 2010.

Uredništvu „AMAC-Hrvati.com“ (amac.hrvati-amac.com)

Šuplje frazetine Ive Haaškog Josipovića

o „pravdi“ i „novoj pravednosti“

Već više od mjesec i pol dana, naročito tijekom ove njegove predsjedničke predizborne kampanje, bombardira nas svojim praznim frazama Ivo Josipović, predsjednički kandidat SDP-a, o njegovoj „pravdi“, a da nijednom suvislom rečenicom nije ni pokušao pobliže objasniti na što je zapravo mislio. Dakle, „viđeno-prodano-kupljeno!“, pa tko je toliko glup nek se unaprijed raduje, onako po balkanski: „obećanje ludom radovanje“!

A od jučer je Ivo Haaški Josipović očito od Vesne Pusić dobio na uporabu njenu izlizanu frazetinu o „novoj pravednosti“, koju je ona (vjerovatno na mig Londona) pokušala podvaliti nama Hrvatima prije četiri mjeseca, kad se ono naša premijerka Jadranka Vlaisavljević Kosor onako ustreptalo držala za ručicu sa slovenačkim premijerom – manekenom Borutom Pahorom, sretno se osmjehujući osmjehom „Glupog Augusta“ (ili još bolje: osmjehom pokojnog Bennyija Hilla!), vjerujući u njihov šuplji i lažni „Sporazum o arbitraži“. Tada je Vesna Pusić slavodobitno brbljala i blebetala o nekoj svojoj „novoj pravednosti“, po kojoj bi mi Hrvati trebali biti malo „pravedniji“ prema Slovencima, te im ustupiti dio svog mora, putem famoznog Račanovog i Drnovšekovog „dimnika“.... odnosno „junction-a“ s otvorenim morem.

Dakako, ta se Pusićkina „nova pravednost“ trebala odnositi također i na hrvatske Srbe, potom i na njihovu „Republiku Srpsku“, a najposlije i Državu Srbiju....

Evo što je o njemu pisao „Večernji list“ u utorak 29. prosinca 2009.g., dva dana nakon prvog kruga naših predsjedničkih izbora, iz pera novinarke Renate Rašović:

„Ivo Josipović ostao je vjeran svom mlakom i statičnom imidžu: govor mu je bio mlak, bez jasne poruke, osim naučenih poruka iz svoje kampanje, koje je ponavljao poput papagaja“ - ocijenila je profesorica fiziognomije Ljiljana Buhač i konzultantica komunikacijskih vještina – Stekao se dojam da je zatečen, da improvizira i na licu mjesta smišlja što će reći. Njegova poruka o „svjetlu i tami“, te o „zakonu i bezakonju“, također je izrečena bez snage: bio je neuvjerljiv i skrušen. Te poruke upućuju na to da će se i u budućnosti ponašati u rukavicama. Malo više živosti i entuzijazma ne bi mu škodilo.

Želi li pobijediti Bandića u drugom krugu, morat će promijeniti držanje i biti uvjerljiviji i odlučniji.

Kad izlazi iz njegovih usta, borba protiv kriminala zvuči kao čaj od kamilice“ – zaključila je profesorica Ljiljana Buhač.

Pogledajmo sada koje je vrste ta famozna Josipovićeva „PravDA“?

Ivo Josipović dosad nijednom nije spomenuo socijalnu pravdu – iako je on „ugledni“ član SDP-a. To je jako čudno! Je li SDP za „socijalnu pravdu“ ili oni to samo foliraju, kao u neuspjelom mandatu Vlade pokojnog Ivice Račana?

Ivo Josipović dosad nije jasno spomenuo ni pravosudnu pravdu - koja je- (bla-bla!!) „spora ali dostižna“. Dakle, on kao univerzitetski profesor prava očito cilja samo na pravo, a ne na pravdu. On cilja na jus, a ne justitiu! A to je kod nas ogromna razlika!!

Josipović bi već morao znati (ono što ja već šest godina neuspješno pišem u mojim Žalbama Županijskom sudu u Puli i Vrhovnom sudu R.H.) da je „pravo surogat pravde“, pa se ta njegova proklamirana „PravDA“ odnosi samo na naše famozno „krivosuđe“, koje je još uvijek dvije svjetlosne godine udaljeno od pravde!

Vraćajući se na Pusićkinu, a sada i Josipovićevu „novu pravednost“, čini se da dolazimo na izvor te njegove enigme „PravDA“: to je, prije svega, „pravda“ za rizične grupe u društvu, kao što su to homoseksualni pojedinaci i pojedinke, te za konzumente marijuhane i sličnih „lakih droga“, a najposlije i druge kategorije raznih pervertita u našem društvu.

A što se drugo od Vesne Pusić i Ive Josipovića i može očekivati?!!

* * * * * *

Je li možda netko od Ive Haaškog Josipovića čuo bilo koji drugi značajan atribut ili značajnu imenicu u govoru Josipovića, koji su jednako važni kao i „pravda“?

Recimo, je li netko iz njegovih usta ikad u ovih posljednjih mjesec i pol dana čuo one krucijalne riječi, odnosno kategorije kao što su:

- dostojanstvo čovjeka i svog naroda?

- čast i ponos čovjeka i svog naroda?

- istina o svom narodu?

- pravda za svoj narod?

- poštenje?

A propos „poštenja“ Ive Josipovića, dobro bi bilo triput pročitati novinarski članak

„Josipović - Umrežen sa "zvijezdama" afere Posmrtna pripomoć“ u današnjem (5.I.2010.) „Večernjem listu“!! A to nije teško naći na internetskoj adresi www.vecernji.hr, samo treba požuriti dok nam još ne bude kasno!

Naime, polako izranja istina o pravom „identitetu i pravednosti Ive Josipovića“, kako je o tome pisalo naše „Hrvatsko slovo“ prije 11 dana, točnije 25. prosinca 2009.g. (ja sam taj tekst dobio dan ranije, 24. prosinca 2009., posredstvom akademika Josipa Pečarića i objavio ga na mojem drugom blogu „Ohrana Semper Paratus“, na koji ću se opet referirati).

Malo po malo uviđamo što su bili životni prioriteti sluzavog, skliskog i ljigavog „jegulje“ Ive Josipovića!! (referiram se na odličan tekst gosp. Zarre na našem portalu „Dragovoljac.com“, koji sam i ja od njih preuzeo na gore spomenuti moj blog). A ta njegova sluzavost i skliskost „jegulje“ se već pokazala na njegovom prvom izravnom TV-sučeljavanju na HTV-u 30. prosinca 2009.g., gdje je izmicao jasnim odgovorima novinara Branimira Bilića (ponovo pročitati zaključak profesorice Ljiljane Buhač s početka ovog teksta).

Vratimo se „identitetu i pravednosti Ive Josipovića“, kako je o tome pisalo naše „Hrvatsko slovo“ u svom broju od 25. prosinca 2009.g., uoči prvog kruga ovih naših predsjedničkih izbora.

Ivo Haaški Josipović prije svega relativizira krivnju agresora – Srbije Slobodana Miloševića – za nove balkanske ratove, naročito one u Hrvatskoj i BiH.

Ivo Haaški Josipović javno propovijeda da u BIH treba ostati (Holbrooke-ov i judeomasonerijski!) „status quo“, što je i podmukli plan Londona (lord Carrington, lord David Owen, general Michel Rose i drugi).

Ivo Haaški Josipović u istom smjeru propovijeda i „nepromljenivost granica“ unutar BiH, a iskazuje i „zabrinutost“ glede „stabilnosti Regije“ – a i to je politika „perfidnog Albiona“ iz Londona“!! Nakon propalog plana o novoj „Srboslaviji“ Slobodana Miloševića, sada nam se pokušava podvaliti to isto kroz „Regiju Zapadnog Balkana“, a apostol toga je Ivo Haaški Josipović!

Ivo Haaški Josipović tvrdi da je „Republika Srpska – realitet“ – zacementirana za vijek-vjekova! (nije isključeno da mu je djed po ocu iz Banja Luke!). Uzalud se Ivo Josipović predizborno udvarao Hrvatima iz BiH – od njih je dobio samo – „Šipak“!!

Zaključak je jasan:

Ivo Haaški je na razmeđi između vulgarnog Stipe Haaškog Mesića i zmijskog jezika Vesne Pusić! On nema svog vlastitog stava (citiram profesoricu Ljiljanu Buhač s početka ovog teksta: „govor mu je bio mlak, bez jasne poruke, osim naučenih poruka iz svoje kampanje, koje je ponavljao poput papagaja....Želi li pobijediti Bandića u drugom krugu, morat će promijeniti držanje i biti uvjerljiviji i odlučniji.....Kad izlazi iz njegovih usta, borba protiv kriminala zvuči kao čaj od kamilice“.

A propos njegove „borbe protiv kriminala“- privatizacijski grabež (moje riječi!), otimačina i korupcija – to je jedina njegova „nova pravednost“. Ali o Udbo-mafiji i njenim privatizacijskim pljačkama (primjerice u „Dubrovačkoj banki“, u „Riječkoj banki“, u brodogradilištu „Viktor Lenac“, o lopovskog prodaji naših najvećih banaka, a naročito o Udbomafiji u našem „pravosuđu“ – „krivosuđu“...

Ivo Haaški Josipović ni da bekne!?

Ni riječi o „Crnoj Hobotnici“ s Gedžinog Pantovščaka (o kojoj sam ja pisao još 2004.g. u našem hrvatskom „Fokusu“)!?

A zašto o tome šuti Ivo Haaški Josipović?

Zato što se boji da oni o njemu znaju mnogo više!

To je pravi „Identitet i prevednost“ Ive Haaškog Josipovića!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)

P.S.: znakovit je i sastav Josipovićevog izbornog stožera, u kojem su i takve „perjanice kao što su zloglasni Udbo-katolik Drago Pilsel, anti-Hrvat Zoran Pusić, uporni zagovornik obnove „Jugoslavije/Srboslavije, te „politički analitičar“ Davor Gjenero, čije „političke analize“ prijaju samo Mesićevim udbašima na Pantovščaku i Udbo-masoneriji roda Angjelinovića.

A.R.J.

Zloduh HDZ-a Šeks opet izbacio Sanadera...

noreply@blogger.com (SEMPER PARATUS CROATIAE) — Tue, 05 Jan 2010 08:22:00 +0000

AMAC-Hrvati.com/“Sanader izbačen iz HDZ-a!“/ Ponedjeljak, 04 Siječanj 2010

(Uz komentar Ante Rokova Jadrijevića)

Sanader izbačen iz HDZ-a!

Ponedjeljak, 04 Siječanj 2010

Ivo Sanader nije više počasni predsjednik HDZ-a, ali ni obični član stranke na vlasti. Predsjedništvo HDZ-a isključilo ga je iz članstva. Za je bilo 16 članova, trojica protiv (Luka Bebić, Damir Polančec i Mario Zubović) i dvoje suzdržanih (Bianca Matković i Petar Selem).
Predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor rekla je kako su predsjednici županijskih odbora na svom sastanku to zaključili jednoglasno.

Sanader je prekršio statut, nanio nepopravljivu štetu HDZ-u, a time i Hrvatskoj. HDZ je okosnica Vlade. Ako nas napuste partneri i stranka se raskoli, to će nam donijeti još šest mjeseci pregovora s EU-om. Nitko ne može otići da bi ostao, niti može ostati a da je otišao. Paralelizam traje šest mjeseci. Ne želim biti odgovorna, a da netko drugi vuče poteze, rekla je Kosor.

Ivo Sanader nije više počasni predsjednik HDZ-a, ali ni obični član stranke na vlasti. Predsjedništvo HDZ-a isključilo ga je iz članstva. Za je bilo 16 članova, trojica protiv (Luka Bebić, Damir Polančec i Mario Zubović) i dvoje suzdržanih (Bianca Matković i Petar Selem).

Predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor rekla je kako su predsjednici županijskih odbora na svom sastanku to zaključili jednoglasno.

Pojasnila je kako je došlo do odluke o isključenju Sanadera iz stranke.

Nakon Sanaderove konferencije za novinare, uže vodstvo stranke razmišljalo je kako je zaštititi. Bivši je premijer preskakao vodstvo stranke i dovodio u zabludu zastupnike, manipulirao. Nije imao pravo kritizirati odluku da HDZ ne podupire nikoga u drugom izbornom krugu. Održano je nekoliko sastanaka: užeg vodstva (predsjednik, potpredsjednici, zamjenik, tajnik), predsjednika županijskih odbora, zastupnika HDZ-a i na kraju predsjedništva, rekla je Kosor.

Veliki Sanaderov pristaša i zagovornik povratka u politiku Luka Bebić ljutit je izjurio iz sjedišta stranke bez komentara za novinare.

Za izbacivanje Sanadera trebalo je čak cijeli dan, od sastanaka užeg vodstva HDZ-a, preko sastanka s članovima HDZ-a koji su jučer bili na konferenciji Sanadera pa do Predsjedništva stranke. Tako je Sanader završio svoj šestomjesečni put od premijera, odlaska s te funkcije i povlačenja iz politikeponovnog pokušaja vraćanja u politiku koje je rezultiralo izbacivanjem iz stranke koju je podignuo iz pepela nakon smrti osnivača stranke Franje Tuđmana, kada je stranka izgubila izbore 2000.

Naime, prema Statutu HDZ-a, počasni predsjednik uživa doživotnu funkciju, pa ipak, čini se da je Vladimir Šeks, HDZ-ov pravni stručnjak, pronašao način da zaobiđe Statut HDZ-a i izbriše Sanadera iz članstva.

Prihvaćam odluku Predsjedništva stranke ako je to za dobrobit HDZ-a. Izjavio je to za Hinu bivši premijer i počasni predsjednik HDZ-a Ivo Sanader.

Predsjedništvo HDZ-a odlučilo je izbrisati iz članstva dosadašnjeg počasnog predsjednika stranke Ivu Sanadera nakon njegova jučerašnjeg istupa i najave o povratku u politiku.

Za brisanje je glasovalo 16, protiv je bilo troje članova Predsjedništva i dvoje je bilo suzdržano.

(HRT)

Comments (2)

04-01-2010 21:55

Šta su čekali?

Sto su čekali 6 mjeseci, da ga izbace, trebalo je njega i Mesića davno vec ukućiti u Remeticu.

Trebalo je samo za konferenciju za novinare da bude tamo i Miomir Žužul.

Savjetujem Milanu Bandiću, da se javno ogradi, ako bi mu ovaj velelopov dao podršku. Podrška Sanadera bi bila, kao da je Hitler dao podršku Židovima za vrime Drugog svjetskog rata.

Sanader je najomraženiji velelopov i veleizdajnik Hrvatske, on je politički mrtvac, a ubrzo ce biti i iza rešetaka.

Nije ni čudo da ga politička fukara Luka Bebić podržava.

Registered

Ante Žanetic

05-01-2010 08:59

Zloduh HDZ-a Šeks opet izbacio Sanadera...

...iz igre, a sada konačno i iz HDZ-a!

A Mesićeva novinarka HR1 Marija Gerbec Njavro jutros "U mreži Prvog" se tome naslađuje! I tome se pridržio i njen "gost" Mario Harapin, drugi privatni novinar Stipe Mesića! Kao, to je "pobjeda Jadranke Kosor"!

Šipak! To je pobjeda njenog mentora i sponzora nečastivog Vladimira Šeksa!!

Primjećujem ovo: Sanader je pokušao kontra-prevratom revanširati se Šeksu i Mesiću za njihov prevrat protiv Sanadera 1. srpnja 2009.g. - i to je cijela ta priča.

Prisjetimo se jedne nevjerovatno glupe izjave dr. Ivića Pašalića iz 1998.g. da "Šeks ima nagon, ali nema pogon"! Kakva politička naiva dr. Ivića Pašalića!!

Jučer je ponovo Šeksov i Mesićev udbaški pogon (uključujući i Jadranku Vlaisavljević Kosor!) radio punom parom - do usijanja. Nakon šest sati tog usijanja, rezultat je bio - izbacivanje Sanadera iz HDZ-a.

Šeks je jučer šest sati smišljao kako da zaobiđe Statut HDZ-a i krivotvori svoju famoznu " proceduru" i na kraju je uspio - i to u odsustvu Ive Sanadera!!!

To treba dobro zapamtiti, kad god nam Šeks ili Mesić spomenu svoje famozne "Procedure"!!

Slijedeći korak u obranu nezajažljivih Šeksovih ambicija će biti "nagovor" (pritisak!) na Luku Bebića da mirno i "svojevoljno" ode u penziju! A onda će se Zloduh HDZ-a vratiti u fotelju predsjednika Hrvatskoh državnog Sabora!

* * * * * *

A mi?? Mi ostali Hrvati (što Šeks i Mesić nisu!!) glasno kažimo:

a što se sve to nas tiče?!!

Sve su to izdajice! I Mesić, i Šeks, i Sanader, a najposle i Jadranka Vlaisavljević Kosor!

Sve ostalo je ispred mene već rekao naš gosp. Ante Žanetić iz daleke i naše Australije!

Hvala mu za to!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)

Registered

Ante Rokov Jadrijević

Rob će biti onaj koji čeka....

noreply@blogger.com (SEMPER PARATUS CROATIAE) — Sat, 02 Jan 2010 22:01:00 +0000

AMAC-Hrvati.com/Don Kaćunko: Zašto se povlačim u izbornu šutnju.../

Petak, 01 Siječanj 2010

Komentar: Ante Rokov Jadrijević 2. siječanj 2010.

Rob će biti onaj koji čeka....da ga drugi oslobode!

A nakon udbo-katolika Drage Pilsela, evo se iznenada pojavio i Udbo-mason "don" Kaćunko! Očito je da Udbomasonerija u podnožju Mesićevog Pantovščaka konačno otvoreno izlazi na našu političku scenu.

Ne spominjite nam gosp. Kaćunko Duha Svetoga! Daleko ste vi od Duha Svetoga, a baš sada ste izabrali trenutak da mu se narugate.

Stoga mi nećemo bojkotirati ove posljednje izbore, nego ćemo bojkotirati Vas gosp. Kaćunko!

Očito je, Kaćunko, da ste Vi osobno izgubljeni i u vremenu i u prostoru!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

Semper Paratus Croatiae com)

Spasimo ostatke ostataka Hrvatske...

noreply@blogger.com (SEMPER PARATUS CROATIAE) — Sat, 02 Jan 2010 21:56:00 +0000

AMAC-Hrvati.com/Čitatelji pišu - Žalosna Hrvatska/

Petak, 01 Siječanj 2010

Komentar Ante Rokova Jadrijevića

01-01-2010 21:28

Spasimo ostatke ostataka Hrvatske...

... uz pomoć gosp. Milana Bandića! On nam je sada posljednja nada.

Ako sada ispustimo ovu posljednju priliku i ne izađemo na drugi krug izbora, našu Hrvatsku čeka još jedna "Duga mračna noć", koju kao narod možda i nećemo preživjeti!

Ostalo sam rekao na našem AMAC-u u ova tri protekla dana, a posljednje jutros u mojem komentaru "Pozor! UDBA ubacuje svoje agente..".

Podržavam i ovo što je ovdje prije mene izrekao gosp. Zvonimir.

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

Semper Paratus Croatiae (com)

Pobjeda Nove ORJUNA i njihovih medija !

noreply@blogger.com (SEMPER PARATUS CROATIAE) — Wed, 30 Dec 2009 11:58:00 +0000

AMAC-Hrvati.com/ U utrci ostaju Josipović i Bandić

Ponedjeljak, 28 Prosinac 2009

U utrci ostaju Josipović i Bandić

(uz komentar Ante Rokov Jadrijevića i drugih)

Ivo Josipović s 32,42 posto glasova birača i Milan Bandić s 14,83 posto, kandidati su koji ulaze u drugi krug predsjedničke utrke, potvrdilo je Državno izborno povjerenstvo nakon što je zbrojilo sve podatke s birališta s iznimkom jednog biračkog mjesta.

(skraćeno....)

Do 11 sati obrađeno je 6864 od ukupno 6865 biračkih mjesta. Od ukupno 4.495.119 birača na izbore ih je izašlo 1.975.853 ili 43,96%. Broj važećih listića je 1.954.387, odnosno 98,94%.

Najviše glasova očekivano je dobio SDP-ov kandidat Josipović, 32,42%. Njegov dojučerašnji kolega, nezavisni kandidat Bandić ostvario je drugi rezultat s 14,83%.

Slijedi Hebrang s 12,05% glasova te nezavisni Nadan Vidošević, koji je osvojio 11,33% glasova. Na petome je mjestu Vesna Pusić (7,25%) te na šestom Dragan Primorac (5,93%).

Slijede Miroslav Tuđman (4,09%), Damir Kajin (3,87%), Josip Jurčević (2,74%), Boris Mikšić (2,10%), Vesna Škare-Ožbolt (1,89%) te Slavko Vukšić (0,42%).

Josipoviću Zagreb i 18 županija

Jedna od zanimljivosti ovih izbora jest uvjerljiva pobjeda Josipovića nad Bandićem u njegovu Zagrebu. Prema neslužbenim rezultatima Josipović je u glavnome hrvatskom gradu osvojio 34,57% glasova, dok se Bandić morao zadovoljiti s tek 15,64% glasova birača.

Na izbore u Zagrebu izišlo je respektabilnih 52%, koji su Nadanu Vidoševiću dali 12,1% glasova, a Vesni Pusić 10%.

U Zagrebačkoj županiji Josipović je dobio 33,22% glasova, a Bandić 17,80% glasova.

Ivo Josipović osvojio je najviše glasova u svim županijama, osim u Istarskoj, u kojoj ga je pretekao Damir Kajin, te Ličko-senjskoj u kojoj je ispred njega bio Andrija Hebrang.

Gospić i Pazin jedina su županijska središta u kojima Josipović nije pobijedio. U Gospiću je Hebrang dobio 40,12 posto glasova, Josipović 17,09 posto, dok je Bandić kao treći osvojio 11,98 posto glasova. U Pazinu Damir Kajin osvojio je 34,84 % glasova, Josipović 28,03 te Vidošević 9,16.

Bandić osvojio dijasporu

Zanimljivo je i da je Milan Bandić HDZ-u preoteo njegovo tradicionalno biračko tijelo u Bosni i Hercegovini. Neslužbeno se doznaje da je u susjednoj državi Bandić premoćno pobijedio HDZ-ova Hebranga.

U inozemstvu su obrađena sva biračka mjesta. Od ukupnog broja birača 406.208 glasovanju je pristupilo njih 66.164 ili 16,29%. Broj važećih listića je 65.766 ili 99,42 posto.

Bandić je osvojio 47,60% glasova. Slijede Hebrang sa 23,78% glasova te Miroslav Tuđman sa 8,61% glasova.

Iza njih su Primorac sa 7,28%, Josipović sa 5,37%, Vidošević sa 2,90% glasova. Jurčević je osvojio 1,35%, Vesna Pusić 1,22%, Mikšić 0,59%, Vesna Škare- Ožbolt 0,34%, Kajin 0,29% te Vukšić 0,07% glasova birača. (HRT)

Comments (6)

28-12-2009 18:06

Izbori

A što treba komentirati - jad i čemer.
Po izlasku na izbore svega nepunih 44% birača govori o mišljenju naroda o svojim političarima i zrelosti samih birača. Čekajmo drugi krug, ali mislim da nemamo koga birati. Ostat će po starom.

Registered

Frano Bilić

28-12-2009 19:05

Pobjeda Nove ORJUNA i njihovih medija !

Ne slažem se s gosp. Franom Bilićem da nemamo koga birati!

Možemo birati manje zlo - a to je Milan Bandić!

"Kakav je takav je, ipak je muškarac!". I to pravi muškarac!

Osim toga, gosp. Bandić je - citiram - desničar na ljevici (što je slično Novoj Europskoj Desnici - čitati knjigu dr.sc. Tomislava Sunića!).

Izađimo na drugi krug izbora i - putem gosp. Milana Bandića - pomrsimo račune Novoj ORJUNI i svjetskoj sotoneriji iz Londona i u pozadini Haaškog suda!

Ja ću tako učiniti, a Vi ??

Ante Rokov Jadrijević
(hrvatski socijal radikal)

Registered

Ante Rokov Jadrijević

28-12-2009 21:14

Josipovic Mesicev pion !

Sve karte su pale sada na stol, Mesicevi specijalci Buda Loncar, Aleksandar Perkovic pojavili su se u stozeru Josipovica, kreatora Haaske optuznice protiv Generala Gotovine i drugih hrvatskih generala,

nisu valjda dosli, da uzjasu novog konja.

Mesic je podrzao kandidaturu Josipovica, a ovaj ce po svim pravilima, ako pobjedi nastaviti istu izdajnicku politiku Mesica.

Zato svi Hrvati izidjite na izbore i glasajte za Milana Bandica.

Bandic sigurno sada, kada je Mesic podrzao Josipovica, ne ce biti marioneta predcetnika i veleizdajnika. Mesica

Bandic, iako manje zlo, sigurno ima malo hrvatskog duha, a sada ce viditi da bez podrske drzavotvornih Hrvata nema nikakve prilike dobiti izbore.

Josipovic bi bio najvece zlo, ako postane predsjednik Hrvatske. Svi znamo otac mu je bio partizanski koljac, kao i Mesicev.

Registered

Crocop

Predsjednički predizborni poliptih (1) - Hebrang, Josipović, Bandić

noreply@blogger.com (SEMPER PARATUS CROATIAE) — Sat, 26 Dec 2009 20:48:00 +0000

Amac-Hrvati.com/ Utorak, 15 Prosinac 2009.

Predsjednički predizborni poliptih (1)

- Hebrang, Josipović, Bandić

Građani Hrvatske ovih su dana zasuti medijskim porukama kandidata za položaj predsjed-nika Republike Hrvatske. Svjedoci smo kampanje koja u većini slučajeva nema nikakvog smisla a još manje vjerodostojnosti - osobito ako se događaji promatraju uz barem minimalnu količinu kritičnosti ili prisjećanja na događaje iz proteklih desetak godina u kojima su pojedini kandidati sudjelovali.

Neki od kandidata za predsjednika Hrvatske relativno su dugo na političkoj sceni i kroz to vrijeme nakupilo se mnoštvo saznanja o njima kroz različite 'zgode' i situacije bremenite političkim sadržajem. Svi oni od reda Hrvatima žele sve najbolje, sreću i napredak, častan život, i tome slično, dok publika pretpostavlja da su sve te parole (dakle riječi) doista programi djelovanja pojedinaca - kada i ako dospiju na predsjednički položaj.

Mediji jednima izvlače negativnosti iz prošlosti a ako ovih nema, izmišljaju ih. Ako ih nema, nepoželjne kandidate se ignorira. Kritičkih osvrta ima jedino u sučeljavanjima kandidata; sami novinari se stide dotaknuti temelje političkih platformi kandidata ili korijene njihove političke tj ideološke opredijeljenosti. Zašto je to tako?

Novinari u najvećem broju slučajeva nisu u stanju postavljati pitanja o temeljnim stvarima jer ih ne poznaju, a izvore ideološke opredijeljenosti kandidata ne postavljaju zbog vlastita jednoumlja ili u najboljem slučaju zato jer se boje gubitka posla u medijima koji su potpuno u funkciji deformiranog i nedemokratskog političkog sistema.

Promatramo li međutim kandidatsku listu s pozicije koja se temelji na onome što se narodnim jezikom zove 'izvorni hrvatski interes' (što pod time mislimo postat će ubrzo jasno!) ili pak istražujući postoje li osnove da pojedini kandidati doista nešto postignu u tome smislu, utrka za predsjednički položaj pretvara se u sramotno jeftinu kazališnu predstavu.

Kako bi se sakrila neutemeljenost ili ispraznost većine izbornih programa mediji kritički šute o njihovome sadržaju baveći se uglavnom 'citiranjem izvornika'. Tako se mediji pretvaraju u zidne novine čiji su autori sami sudionici predizborne utrke.

Kritičnost se može naći jedino na pojedinim internetskim stranicama, no te u Hrvatskoj prati premalen dio stanovništva da bi ono što se na njima može pročitati bitnije utjecalo na javno mišljenje. Ipak, da li je uistinu tako? Za slučaj da jest, uredništvo portala Hrvati-Amac.com odlučilo je predstaviti listu kandidata s jednom od mogućih argumentacija 'za' ili 'protiv' svakog od pretendenata na predsjednički položaj.

Na što zapravo mislimo spominjući 'izvorni hrvatski interes'? Mislimo na ono što se u dosadašnjoj kampanji spominje vrlo rijetko. Sudeći prema riječima samih sudionika u većini slučajeva zastupaju se vrlo općeniti stavovi koje je gotovo nemoguće negirati ali samo do trenutka u kojem se postavi dodatno pitanje koje glasi 'kako'? U ovome trenutku izvorni hrvatski interes ne razlikuje se mnogo od onoga što se pod time podrazumijevalo 1995 - barem prema našem razumijevanju.

Samostalnost, suverenost, pozitivna razvojna prespektiva, socijalna država i tome slično spominju se samo kao 'opća mjesta'. Sadašnja kriza spominje se samo ovlaš, kao nešto iz čega ćemo izaći uz zalaganje svakog od pojedinog kandidata (malo tko joj 'zna' pravi uzrok ili je smješta u povijesni kontekst jer je tako što prekomlicirano) te se putevi za izlazak iz krize traže kroz brojne 'plemenite namjere', tj nekom vrstom molitve kako se već uobičajilo kad složenost situacije prelazi naše mogućnosti.

Evo dakle bitnih naglasaka pojedinih programa, našeg mišljenja o njima kao i zaključaka o tome treba li na osnovu takvih programa glasovati za pojedine kandidate ili ih naprosto 'preskočiti'.

Treba voditi računa o veoma zanemarenoj činjenici, a ta je da predsjednik države u Hrvatskoj ima vrlo malu moć, te da nema ozbiljnih mogućnosti utjecati na politiku vlade. Zato, grandiozna obećanja iz sadašnje kampanje ili izbornih programa o drastičnim promjenama na kojima će 'nastojati' posve su besmislena. Osim u jednom jedinom slučaju (Miroslav Tuđman) predizborni programi temelje se na djelomičnim ili potpunim besmislicama i suprotni su svemu što su pojedini kandidati dosad radili, posebno za vrijeme dok su bili aktivni u politici u ulozi npr ministara.

Što mi uopće znamo o tim kandidatima?

(skraćeno...)

Zbog svega toga odlučili smo na Amacu objaviti jedan nekonvencionalan (za hrvatske prilike) prikaz većeg broja kandidata za položaj predsjednika Republike.

(skraćeno...)

Andrija Hebrang

Naglasci iz programa

Kao predsjednik posjećivat će i Jasenovac i Bleiburg (!), angažirat će se na reformama svih vrsta usmjerenih na rast blagostanja svih građana, slijedit će pravila 'pravednog kapitalizma' u kojem poslodavci dijele profit s radnicima, zastupat će 'flat tax' porezni sistem, uvođenje poreza na imovinu, pooštrit će zakon o javnoj nabavi da se izbjegne korupcija, nastojati će uvesti elastično radno zakonodavstvo, itd. Poseban dio u programu su umirovljenici (poticati organizacije koje osmišljavaju druženje u prirodi, posjete značajnim objektima i drugim odredištima od interesa umirovljeničke populacije). Također predlaže ‘Program za ponosnu Hrvatsku' kakva danas ne postoji, obnavljanje vrijednosti Domovinskog rata koja je danas posve zatomljena . Hebrang također drži da su sigurnost i obrana temeljni strateški interes države i da na tome treba intenzivno raditi (detalje vidi na web stranici A. Hebranga)

U stvarnosti...

Hebrangu je nemoguće poreći da ako ničim drugim barem svojom obiteljskom poviješću predstavlja osobu koja zna ili bi mogla znati što je ili u čemu se krije 'izvorni hrvatski interes'. Da je to doista slučaj vidi se u mnoštvu detalja samog programa (kojeg je ovdje nemoguće iznijeti u cjelini).

Problem međutim leži u dvije činjenice.

Prvo, većina onoga što je izvorno u interesu Hrvatske danas je zamijenjeno onime što je u interesu Hrvatske kao dijela Europske Unije,

te Hrvatske koja sudjeluje na globalnom tržištu koje je svojim postulatima uništilo 'izvorne interese', dakle interese suverenih država (tim više čim je država manja).

Jedna od najvećih laži s kojima smo suočeni posljednjih godina jest da su interesi Hrvatske i Europske Unije identični.

Većina onoga što bi Hebrang nastojao provesti neostvarivo je ne promijeni li se bitno ideja o mjestu Hrvatske na kojem se ona nalazi ili bi se trebala nalaziti, ne samo politički već i geografski. On sam bez obzira na položaj tu bi bio posve bespomoćan.

Drugi problem s Hebrangom je u tome što njegov program u dobrom dijelu stoji nasuprot politici koju je i on sam zastupao ali još više provodio kao ministar HDZ-ove vlade u dva mandata.

Bitan dio programa, onaj o razvoju i poticanju nacionalnog ponosa u potpunoj je suprotnosti s politikom koaliranja njegove vlade s SDSS-om pri čemu nakon šest godina HDZ-ove vlade od tog koalicijskog partnera sada dolaze optužbe da prisjećanja na tragediju Vukovara potiče mržnju prema Srbima... a sama vlada još i financira objavljivanje tih nebuloza ili ponovnu izgradnju partizansko-četničkih spomenika.

Kako dakle razviti nacionalni ponos u Hrvatskoj uz Hebranga kao ministra u vladi, ali i budućeg predsjednika države, kad ta ista vlada od najnovijeg financira srpski tjednik i u njemu stavove kojima bi se ponosio svaki pošten Srbin, od Save Štrpca do autora čuvenog Memoranduma?

Zaključak:

površno domoljublje i još površnije argumentirana borba za hrvatske interese koju je nemoguće dobiti, kako zbog opće situacije oko Hrvatske tako i zbog unutrašnjih političkih odnosa. (Ovu je 'bitku' je moguće dobiti tek nakon sveobuhvatne kritičke revalorizacije posljednjih deset godina hrvatske povijesti za što u ovome trenutku u Hrvatskoj ima vrlo malo nade a još manje 'kadra' a Hebrang sam tu ne može učiniti ništa).

Program je u dobroj mjeri pamflet s popisom želja.

Jedan od posve besmislenih detalja Hebrangove kampanje - može se naći i na njegovoj mrežnoj stranici - on će zastupati potrebu uvođenje jedinstvene porezne stope!

Jedinstvena porezna stopa jedan je od najgorih alata kojim se se imućni bogate a siromašni osiromašuju; to je metoda prema kojoj Ante Todorić i penzioner s par tisuća kuna penzije plaćaju jednaki porez.

Tko je Hebrangu podmetnuo ovo kukakvičje jaje u izborni program? Očito ne prijatelj ili netko tko očekuje da publika poklanja bilo kakvu pažnju tome što predsjednički kandidat zapravo govori.

Kako dakle glasovati kad je u pitanju Andrija Hebrang? U dosadašnjim suočavanjima s drugim kandidatima Hebrang je pokazao rijetku superiornost; samo ga jedan kandidat nadmašuje u uobličavanju misli i konciznosti izražavanja. Mnogima u publici ta superiornost smeta, a tome je i sam Hebrang kriv, jer je jednakim žarom i konciznošću branio i ono što je trebalo i što se moglo braniti kao i brojne besmislice po kojima će ostati zabilježeno doba vladavine Ive Sanadera (sjetimo se samo svih zakona koji su doneseni pa potom ukinuti ili mijenjani).

Moglo bi se reći da je Hebrang djelomično 'profućkao' svoj autoritet.

Unatoč svemu tome, moguće je biti siguran da Hebrang ne će djelovati poput Mesića ili Pusićke i zato je odgovor na pitanje 'da' ili 'ne' sasvim jasno - 'da', osobito u prvom krugu i nasuprot kandidatima tzv 'ljevice'.

Nepromišljene bedastoće poput one o jedinstvenoj poreznoj stopi ionako ne ulaze u prerogative predsjednika države pa se u to Hebrang kao predsjednik ne će (moći) uplitati.

Ivo Josipović

Naglasci iz programa

Hrvatska je nepravedna država koja jednima daje više a drugima manje ili nimalo. Pravednost je moj program. Želim novu Hrvatsku, pravednu Hrvatsku. Nova pravednost znači novo domoljublje i povratak morala u politiku. Domoljub je čovjek koji poštuje druge i drukčije, onaj tko marljivo radi, živi od rada i plaća porez, poduzetnik koji ulaže, zapošljava i uredno plaća radnike. Domoljub je onaj političar kojemu je opće dobro ispred vlastita džepa. Borba protiv korupcije, rast gospodarstva, pristojne plaće i mirovine, socijalna sigurnost i jednake šanse za sve građane, posebno mlade, temelj su nove pravednosti koju zagovaram.... Ulaskom Republike Hrvatske u NATO savez završena je prva etapa modernizacije vojske...Jamčim da ću tijekom svoga predsjedničkoga mandata u europsku obitelj uvesti gospodarski razvijenu i konkurentski pripremljenu Hrvatsku koja će biti partner, a ne vlasništvo Europske unije. Tako će se na najbolji način osigurati ravnopravni i razmjerni utjecaj hrvatske u institucijama Europske unije, uz istovremeno očuvanje temeljnih odrednica hrvatskoga nacionalnoga identiteta, tradicije, kulture, jezika i prirodnih i društvenih vrijednosti... Očekujem od Vlade da u reformama i pristupnim pregovorima polazi od toga da je puno važnije zadovoljiti očekivanja hrvatskih građana, nego li očekivanja europskih pregovarača.... Antifašizam je još uvijek potreban: U modernoj Hrvatskoj antifašisti su svi oni koji nikoga ne isključuju zbog toga što je drugačiji, što se po nečemu razlikuje od većine, zbog toga što je slabiji ili naprosto zbog toga što o nečemu drugačije misli. Antifašisti danas, to su borci protiv homofobije, seksizma, rasizma, uskogrudnog nacionalizma, kao i borci za slobodu govora, slobodu okupljanja, za pravo na prosvjed.

Iz ovih kratkih izvadaka iz Josipovićeva programa vidljivo je da on ostaje unutar uobičajenog okvira lijevo liberalnog svjetonazora koji funkcionira pomoću dva elementa.

Prvi je ‘lijeva demagogija' koja je to po manjku instrumenata pomoću kojih misli stići do cilja pretvarajući tako program u deklaraciju pozitivnih namjera.

Drugi je instrumentalizacija vlastita svjetonazora u cilju automatske diskvalifikacije svega različitog iako njegov program započinje spominjanjem ‘pravednosti'.

Neke odrednice njegova programa potpuna su besmislica,

posebice ona o tome kako će Hrvatska biti partner Europe a ne njezino vlasništvo.

Da bi se razumjelo odakle dolazi Ivo Josipović, odakle sve ono što se može pročitati na njegovoj mrežnoj stranici, potrebno je zaviriti malo dublje u prošlost. Tko je

uopće Ivo Josipović?

Budući je sve ono što on o sebi želi reći lako naći na drugim mjestima, postoji li nešto čega tamo nema? Kad je neki dan na sučeljavanju kandidata Ivo Josipović izjavio da je osim njega Vesna Pusić najbolji kandidat za predsjednika, tom je rečenicom o sebi rekao više nego li cijelim svojim programom.

O Vesni Pusić bit će riječi u drugom dijelu ovog teksta; zadržimo se sada samo na detalju njezine prošlosti i obiteljske genealogije ukorijenjene u jugoslavenstvu u najboljem ili u krvoločnom orjunaštvu u najgorem slučaju.

Odakle Josipoviću ideja takvu Pusićku proglašavati vrhunskim kandidatom za predsjednika (uz samog sebe, naravno?). Ukratko, to je zato jer njih oboje dolaze iz ‘istog lonca'.

U stvarnosti...

Otac Ive Josipovića, poznati Ante Josipović, bio je rigidni komunistički aparatčik i najbliži suradnik Vladimira Bakarića i Milke Planinc u slamanju tzv ‘Maspoka'. Jednome sudioniku tih događaja ostala je u sjećanju rečenica Ante Josipovića izgovorena sedamdesetih godina prošlog stoljeća u uskom krugu istomišljenika koja je glasila ovako: ‘Hrvatski nacionalizam ponovno diže glavu; sve to treba preorati i zatrti mu sjeme'.

Uz ovakve informacije, simpatije prema Vesni Pusić postaju mnogo jasnije.

Ivo Josipović je u vrijeme Ivice Račana bio zastupnik u Saboru. Sjeća li se netko koliko se on puta javio za riječ i što je rekao?

‘Urbani intelektualac' uglađene vanjštine dizajniran je tako da izaziva čim manje trenja u javnosti (osim naravno kad definira fašizam i antifašizam), pa nije čudan optimizam anketa o ishodu predsjedničkih izbora prema kojima je on u samome vrhu ‘izglednika'.

Nakon što je proglasivši antifašizam neisključivim odnosno sveuključivim, domenom onih koji nemaju ništa protiv onog drugog (koji misli različito!), istovremeno proglasivši fašistima svakog tko misli drugačije od njih (ova zbrkanost na žalost postaje jasna tek nakon pomnijeg iščitavanja njegova programa), Josipović postaje samo urbana verzija Stipe Mesića. Tamo gdje je Mesić primitivni kafandžija, Josipović je uglađeni profesor.

Oni koji bez naprezanja razumiju Mesića s jednakom će lakoćom asimilirati Josipovićevu političku platformu uspavani njegovom uglađenom vanjštinom i umjerenošću izričaja. Čitanje Josipovićeve platforme uz minimalnu dozu kritičnosti otkriva npr redefiniranje domoljublja kao trivijalni populizam a ‘novu pravednost' kao najtipičniji mogući ljevičarski diskurs koji se u povijesti uvijek potvrđivao u samo dva oblika; prvom jalovom a drugom zločinačkom (ovisno o tome koliko mu se dade vremena za ‘razvoj').

Ivo Josipović voli se hvaliti svojom pravničkom karijerom, posebno onim njezinim dijelom vezanim za ustanovljavanje haškog tribunala. On je neko vrijeme pokušavao postati sucem u Haagu, no to mu nije uspjelo, budući sile koje su iznjedrile tribunal nisu imale povjerenja u suca iz države zbog koje je sam sud i osnovan. Josipović je jednim dijelom bio uključen u razvoj optužnice protiv hrvatskih generala koji su danas u Haagu te u razvoj koncepcije zločinačkog pothvata, iako on to danas vrlo žustro negira, barem u onim rijetkim trenucima kad se tema spominje u javnosti.

Kakvu je poziciju pri tom zauzimao jasno je po tome da se npr u haškim procesima od strane tužiteljstva rabe podaci iz njegove knjige (450 Srba civila ubijenih u Oluji u čemu je pretekao i Savu Štrpca).

Josipović posve otvoreno u televizijskim emisijama brani jednu od najbezočnijih laži tužiteljstva, onu o prekomjernom granatiranju Knina.

Josipović je za savjetnika u kampanji uzeo Dragu Pilsela, potpuno neuravnoteženog (zapravo poremećenog) novinarčića, o kojem je na ovome portalu rečeno gotovo sve što je trebalo reći. Ili, što reći na Josipovićevo otvoreno zagovaranje statusa quo u BiH, dakle potpore unitarnoj državi, dominantno muslimanskoj, pri čemu on posve otvoreno kaže da će nastaviti Mesićevu politiku?

A što onda reći na njegovu tvrdnju da je poslije njega najbolji kandidat Vesna Pusić koja se ovih dana zaputila u Hercegovinu nudeći BiH Hrvatima zasebnu federalnu jedinicu - dakle potpuni zaokret u odnosu na Josipovićev program?

Ideološki, između Josipovića, Mesića i Pusićke nema baš nikakve razlike. Kamo nas je Mesić doveo sa svojom politikom (ali i Sanader, s ovim prvim posve sukladan), znamo.

Kako dakle glasovati kad je u pitanju Ivo Josipović? Samo i isključivo 'ne'.

Milan Bandić

Bandić je najveći 'zabavljač' ove predizborne predsjedničke kampanje. Za razliku od npr Vesne Pusić čije su političke oprijedeljenosti glasači najčešće nesvjesni jer se mediji time ne bave, Bandić je u tome pogledu kao 'desničar na ljevici' posve 'otkriven'.

Njegov program odnosno platforma s koje djeluje u kampanji predstavljaju salatu u koju je stavljeno baš sve što se našlo u frižideru. Autor tog jela nije poznat kao kuhar već kao drvosječa ali on se ipak nada i vjeruje kako će ući u anale kulinarstva. Bandić je političar u najgorem mogućem značenju te riječi, jedan od onih zbog kojih je politika sve više nečastan posao poput posla kojim se bave svodnici ili pedofili. Bandić je trenutno zagrebački gradonačelnik pa ako nekom treba objasniti u čemu je problem s Milanom Bandićem i politikom kao 'poslom' dovoljno je provesti desetak minuta s rezultatima Bandićevog načelništva nad Zagrebom.

Naglasci iz programa:

Ključni problem kojim se namjeravam baviti u svome mandatu, jest gospodarska stabilnost Hrvatske, odnosno jačanje hrvatskog gospodarstva, smanjenje nezaposlenosti, povećanje izvoza i rast inozemnih ulaganja... ... želim otvoriti novu stranicu u stvaranju hrvatskog zajedništva, uz korjeniti rez u pogledu napuštanja svih ideoloških i drugih podjela... ... treba stvoriti odgovarajuće preduvjete u institucionalnom, pravnom, materijalnom i vrijednosnom smislu, te brzo i učinkovito provesti svojevrsni preporodni program Hrvatske, u čijem će središtu biti bolji život svih, uz očuvanje nacionalnog identiteta i društvenih vrednota... U vremenu krize, a posebno besperspektivnosti mladih i sve većeg broja ljudi bez posla, u partnerstvu s Vladom Republike Hrvatske, radit ću na tome, koristeći ustavna prava i okupljajući pametne, marljive i sposobne suradnike, bez obzira na njihovu svjetonazorsku i stranačku pripadnost... svjedoci smo ogromnih razočarenja ljudi nepravdama, nerješavanjem globalnih i pojedinačnih problema. Ukratko osjećaj bespomoćnosti i nepravde, pojačan slikama bahatosti onih koji su se obogatili bez rada, hrvatsko društvo pretvara u društvo bez nade i bez jasne vizije budućnosti... odlučno ću se zauzimati za reformu pravosuđa, promjenu birokratskog mentaliteta i reformu državne administracije, reformu sustava javne nabave, progon svih oblika kriminala, borbu protiv korupcije i nepotizma... Hrvatski je interes da Bosna i Hercegovina bude stabilna, uključena u euroatlantske integracije i da hrvatski narod u Bosni i Hercegovini bude ravnopravan i kostitutivan...Moramo zaustaviti pogubnu deindustrijalizaciju Hrvatske koja na kraju ima za cilj istjerivanje zaposlenih i ovladavanje vrijednim nekretninama. Ponižavanje rada i radnika doseglo je donju granicu. Treba sačuvati sve ugledne hrvatske tvrtke uz dioničarstvo zaposlenih... Hrvatska mora kontrolirati svoje energetske resurse. Treba izraditi energetsku strategiju koja će biti prihvaćena konsenzusom. U pogledu aktiviranja i korištenja energetskih resursa prihvatljivo je kontrolirano uvođenje koncesija, kako za temeljne izvore tako i za alternativne.

U stvarnosti...

Zbog čega bi se npr energetska strategija trebala prihvaćati konsenzusom i je li Bandić uopće kvalificiran za upotrebu tog pojma, dok grad Zagreb vodi kao vlastiti kokošinjac i uz nikad manji konsenzus?

Kako će se Bandić baviti gospodarskom stabilnošću Hrvatske kad je u dva mandata uspio financijski uništiti grad Zagreb koji predstavlja polovicu hrvatske financijske i industrijske moći?

Što znači ‘stvarati uvjete za preporodni program za bolji život svih...'? Bandić je uz današnjeg predsjednika Sabora nositelj provincijalnog rušilaštva i poslanik plemenskog nasuprot urbanog.

O kakvoj se brizi za nacionalni identitet radi kod Bandića, poznatog desnog ljevičara znajući da desni i lijevi o tome imaju posve različita mišljenja?

Kako će to Bandić skupljati pametne, marljive i sposobne suradnike, bez obzira na njihovu svjetonazorsku i stranačku pripadnost kad znamo iz zagrebačkog primjera kako je u vlastitu artističku trupu mobilizirao sve koji su prema njemu bili kritični začepivši im tako usta, bez obzira na bilo kakvu ‘stručnost' svih tih pojedinaca.

Što zapravo osjeća Milan Bandić i što on zna o osjećaju bespomoćnosti i nepravde, a da bahatost i ne spominjemo, kad znamo koliko je on sam svemu tome pridonio razvijajući korupciju u Zagrebu do stratosferskih visina?

Treba samo razgovarati s bilo kojim obrtnikom koji je u proteklih pet-šest godina pokušao dobiti bilo kakav ugovor od Zagrebačkog Holdinga, nasuprot bezbrojnom Bandićevom kumstvu...

Može li doista Bandić nešto reći o reformi sustava javne nabave, kojem zapravo ne nedostaje ništa osim činjenice da je on sam rodonačelnik ignoriranja zakonitog sustava, pa je oko 95% sveukupne javne nabave u gradu Zagrebu protuzakonito; naravno bez bilo kakvih posljedica po njega samoga ili bilo koga iz njegove gradske uprave?

Što uopće Bandić ima za reći o deindustrijalizaciji Hrvatske, sada kad je ova gotova i to upravo on, provincijalni političar i nasljednik mentaliteta tako dobro oslikanih u Raosovim ‘Prosjacima i sinovima'?

I tako od pitanja do pitanja otkriva se bespredmetnost predsjedničke kampanje Milana Bandića.

Kakve su posljedice Bandićeva vladanja Zagrebom i kakve bi mogle biti posljedice njegova predsjednikovanja na Pantovčaku?

Iako je moć u rukama predsjednika mala, plemenske metode vladanja Milana Bandića, tako uzorno demonstrirane za vladanja Zagrebom, Hrvatsku mogle bi provincijalizirati daleko više nego je to sada slučaj.

On bi sasvim sigurno premrežio hrvatsku političku scenu raznim kumovima, dogovaralo bi se javno a djelovalo tajno. Bandić je Zagreb doveo do duga od milijardu Eura ("Zagreb je kupio u deset godina imovinu od 600 milijuna Eura; nije je prodao, znate mnogo je lakše prodati nego kupiti"), a Holding je praktično bankrotirao

- to će biti objavljeno nakon izbora kako mu ne bi naškodilo u predizbornoj kampanji.

Zagreb jest kupio ali ništa nije njegovo jer je sve kupljeno na kredit. Samo jedan dio Holdinga, Zagrebački električni tramvaj u minusu je od 800 milijuna kuna, ponajviše zato jer Bandićevo kupovanje javnosti besplatnim prijevozom više nitko nije u stanju financirati.

Pola milijarde kuna spiskanih u Arenu Zagreb tek će doći na naplatu, kad postane jasno da ni grad od milijun stanovnika ne će biti u stanju plaćati basnoslovne troškove javno-privatnog partnerstva prema dizajnu Ive Sanadera i Milana Bandića.

Tri stotine milijuna Eura inozemnih kredita namijenjenih komunalnoj infrastrukturi potrošeno je na plaće, stanove koji se ne mogu prodati i tome slično...

Kako izgleda kad jedan grad bankrotira vidimo danas u Zlataru gdje gradski službenici osam mjeseci nisu primili plaću.

Za otplaćivanje Bandićevih političkih ambicija Zagrepčani će barem jedno desetljeće stenjati pod teretom cijena komunalnih usluga, koje će se povećavati sve dok se ne otplati svo bezumlje jednog provincijalnog šerifa kojem je životna ambicija bila dokazati da je jednak Helmutu Zilku (gradonačelnik Beča) koji mu je uzor.

Dok odgovara na pitanja raznih sugovornika, naročito na TV, Milan Bandić ne gleda sugovornika u oči već gleda nekamo neodređeno naniže poput nekog opsjednutog i nesvjesnog gdje se nalazi.

Poput američkih televizijskih propovjednika koje je nemoguće navesti da javno posumnjaju u ono što govore i Bandić djeluje kao netko tko svaki trenutak žrtvuje samo i isključivo za opće dobro.

U stvari, ono što je Sanader napravio za Hrvatsku - dovodeći je do bankrota pretvorivši cijelu državu u vlastitu igračku Bandić je napravio u Zagrebu. Sanader se povukao jer mu se situacija otela kontroli; u čemu, otkrit ćemo s vremenom. Bandić, duhovno i prostorno mnogo bliži Raosovim šverecerima duhana naslućuje finance iza brda pa bježi na drugu čuku nadajući se kako će skrivajući se u podrumima predsjedničke vile izbjeći Sanaderovu sudbinu.

Na građanima Hrvatske je da ne dopuste takav razvoj situacije. Najveći problem za javnost kad je u pitanju Bandić jest činjenica da je malo kome izvan Zagreba poznato što je Bandić ostavio gradu u naslijeđe nakon svoja dva mandata, ponajviše zahvaljujući medijima.

Zato se tekstovi poput ovog doživljavaju kao napad na Bandića jer je ‘Hercegovac' i tome slično.

Danas, Bandić troši najmanje petnaestak milijuna kuna na svoju izbornu kampanju, do posljednje kune iz Holdingove ili zagrebačke kase.

Ili mu je možda plaćaju svi kumovi koje je zadužio proteklih godina ili pak kumovi aspiranti.

Produžiti politički život Milana Bandića i čak mu omogućiti uspon na najviši politički položaj u državi i tako ga praktično razriješiti svih grijehova koje je napravio a koje će stanovnici Zagreba otplaćivati desetljećima bio bi znak krajnje nezrelosti svih koji bi u tome sudjelovali. Zbog svega toga odgovor na pitanje treba li ili ne glasovati za Milana Bandića može biti samo jedan jasan i čvrsti ‘ne'.

Comments (13)

(skraćeno...)

16-12-2009 01:15

'flat tax rate '

Ovo je krivo! Dezinformira ljude.

-Jedinstvena porezna stopa jedan je od najgorih alata kojim se se imućni bogate a siromašni osiromašuju; to je metoda prema kojoj Ante Todorić i penzioner s par tisuća kuna penzije plaćaju jednaki porez.--

flat tax rate ' ili jedinstvena porezna stopa je ono sto kaze, JEDINSTVENA POREZNA STOPA, recimo 30%, sto znaci da svi placaju porez na prihod od 30%. Dakle, oni s velikim primanjima placaju mnogo vece iznose nego oni s manjim primanjima.

Jos je gluplja tvrdnja da je to nacin bogacenja! To je cisti komunizam i svaka drzava koja uvede tzv. progresivni porez, mora propasti!

Nije dovoljno da je 30% od milijun 300.000, a od 100.000 samo 30.000, nego bi da onom koji je zaradio milijun uzmu jos vise.

Ja sam mislio da Hebrang ima dovoljno katastrofalnih izjava, da mu ne treba trpati nesto sto NIJE krivo!

Mnoge uspjesne zemlje imaju flat tax rate. Bilo kako bilo, flat tax rate sigurno nije nesto zbog cega ne bi trebalo glasati za Hebranga! Ima puno vaznijih stvari.

Registered

Ognjistar

16-12-2009 07:57

Krivo ili nije krivo?

Prvo, flat tax rate nikad nije 30% već 15-17%. Drugo, ako se prisjetimo tko zagovara 'flat tax rate' stvari postaju jasnije.

Na primjer, jedan od najmilitantnijih zastupnika ovakvog poreza u Hrvatskoj je 'Adriatic Institute' i Natasa Srdoč. Tko ne zna za nju neka potraži njihovu stranicu pa neka se onda javi s impresijama.

Tvrdnja da svaka zemlja s 'PROGRESIVNIM POREZOM'-om MORA propasti je nečuvena.

Ne radi se o APSOLUTNIM IZNOSIMA koji su potpuno beznačajni već se radi o tome može li se u društvu s jedinstvenom poreznom stopom održavati minimalna forma nekakve nazovime to 'pravednosti'.

Jedinstvena porezna stopa je duboko nepravedna i vodi socijalne razlike koje nemaju opravdanja.

Također, treba pogledati tko (koje države) imaju takvu poreznu stopu? Ima je čini mi se Srbija. Takvu stopu nameću institucije poput tog Adriatic Instituta koji su svi prirepci krupnog kapitala, jer jedan MMF ili Svjetska banka uza sav anomozitet koji su stvorile same nemaju petlje nametati sistem jedinstvene porezne stope.

Nema tu nikakve mudrosti - krupni kapital generira socijalne razlike jer ga ove ne zanimaju, one su 'dobre' pa je zato i flat tax rate 'dobar' jer je u interesu krupnog kapitala.

Osim toga, dajte primjerima pokažite koja od država odakle dolaze zagovornici flat tax-e ima uveden taj sistem? I na osnovu kojih parametara je utvrđeno da je on dobar i za što je dobar?

Registered

Zvonimir

Predsjednički predizborni poliptih (2) - Primorac, Pusić, Vidošević

noreply@blogger.com (SEMPER PARATUS CROATIAE) — Thu, 24 Dec 2009 10:16:00 +0000

AMAC-Hrvati.com - Predsjednički predizborni poliptih (2) - Primorac, Pusić, Vidošević

Četvrtak, 17 Prosinac 2009

Dragan Primorac

...zajedništvo i partnerstvo svih građana Hrvatske nema alternative, ...Učinit ću sve da cijela vertikala obrazovanja od predškolskih institucija pa sve do visokoškolskih obrazovnih institucija bude dostupna svima pod jednakim uvjetima... Prošlo je vrijeme kada su rješenja dolazila odozgo, po naputcima. Novo društvo i novi društveni odnosi moraju krenuti odozdo... Želim stvoriti kulturu dijeljenja i razmjene, a ne - zbrajanja i uzimanja ... Neophodno je iniciranje kvalitetnog dijaloga svih aktera uz aktiviranje domaćih stručnjaka i hrvatskim gospodarskim prilikama prihvatljivim okvirima kako bismo uveli model zdravstvene zaštite po svojoj mjeri...Stabilna međunarodna pozicija za Hrvatsku predstavlja mogućnost suodlučivanja u razrješavanju brojnih pitanja, čime je osigurano jačanje državnog ugleda i pregovaračke moći u međunarodnoj zajednici, što za posljedicu ima između ostaloga stjecanje statusa države s minimalnim investicijskim rizicima, razvija se gospodarska suradnja s najrazvijenijim zemljama te je neminovna uključenost u suvremene znanstvene, tehnološke i informacijske tokove ... Kod procesa pristupanja EU Hrvatska mora angažirati stručnjake koji mogu zagovarati i braniti hrvatske pozicije na ravnopravnoj razini s europskim pregovaračima. Ulazak Hrvatske u EU nema alternativu, kao niti hrvatski teritorij cijenu.

Kako se vidi iz gornjih primjera, program Dragana Primorca nema dodirnih točaka sa stvarnošću.

Poznavajući ga, rekli bismo da to nije nikakvo čudo. Naime, Dragan Primorac sličan je Milanu Bandiću u jednome; oni su i jedan i drugi sami sebi životni projekti koji su neostvarivi ako ih netko ne financira i ako nemaju ‘publiku'. A oni koji bi to trebali iznijeti na svojim leđima, financirati i preživjeti svi su građani ove države. Istina o Primorcu slabo je poznata u javnosti; kao i Bandić on je prije svega ‘public relations manager' ili osoba za odnose s javnošću koja se bavi sama sa sobom i odatle silna neuravnoteženost koju svak osjeća kad im je u blizini ili kad ih promatra na televizijskom ekranu. Jednostavno, vidljivo je da ni s jednim ni s drugim ‘nešto nije na svom mjestu'. I jedan i drugi izvan uloge vlastitog ‘public relations managera' potpuno su bezvrijedni i prazni od bilo kakva korisnog tereta. Kao pravi i poduzetni javni radnici organizirali su stvari tako da taj njihov teret na leđima nosi netko drugi.

U stvarnosti...

Životopis Dragana Primorca u mnogo je detalja drugačiji od onoga objavljenog u javnosti.

U kolovozu 1991 u vrijeme početka napada na Vukovar otputovao je u SAD. Sve je počelo neuspjelim upisom na Medicinski fakultet u Zagrebu zbog čega je upisao stomatologiju u Sarajevu. Treba znati da je Primorac od šesnaeste godine (!) bio član SKJ; taj mu je afinitet prema autoritetu i vlasti pomogao da se uz pomoć direktora Medicinskog fakulteta Škrbića (SKJ) u Zagrebu sa sarajevske stomatologije prebaci na MEF u Zagrebu. Diplomirao je s prosjekom ‘dobar', a nakon što je netko odustao od dodijeljenu mu stipendije poslan je u Connecticut na poslijediplomski studij.

U SAD-u je Primorac imao mentora Dr Dubravka Pavlina, zubara i ni manje ni više nego protestantskog pastora. Shvativši što mu je od veće koristi (biti ili ne biti katolik u državi protestanata) Primorac se priključio toj Pavlinovoj grupi. Od 1991-1995 mladi doktor nije objavio niti jedan znanstveni rad kao prvi autor. Najveći uspjeh je status drugog autora u članku u Journal of Clinical Investigation. Primorac je u SAD-u pokušavao sedam puta nostrificirati diplomu ali je svih sedam puta pao na prvom koraku i konačno se 1996 vraća u Hrvatsku gdje puni stranice Arene i Slobodne Dalmacije o svojim velikim znanstvenim uspjesima.

Ugurao se u lokalni HDZ te se povezao sa Šimom Anđelinovićem, patologom iz Splita uz čiju asistenciju dobija poziciju na fakultetu i stan od grada Splita (vjerojatno kao mlada nada hrvatske znanosti).

Iz vremena njegova boravka u SAD-u postoji kontroverza oko uloge Dragana Primorca i nestanka veće svote novca iz donacije za Hrvatsku tijekom rata. Iako nikada nije zarađivao više od 25,000 dolara godišnje što je u SAD prihod na granici siromaštva, po povratku u Hrvatsku kupuje sebi Mercedes a bratu Jeep (brat je s 24 godine života bio predsjednik splitskog suda s prosjekom ocjena na fakultetu ‘dovoljan'). Poznat je po dijeljenu poklona ljudima od značaja; položio je specijalistički ispit pred komisijom čiji su članovi svi prethodno zaradili prenosivi kompjuter...

S dolaskom na vlast koalicijske vlade 2000 godine Primorac prodaje stan u Splitu i kupuje stan u Zagrebu. Potom slijedi skandal s privatizacijom dijalize na Svetom Duhu u Zagrebu čime se bavio i Uskok. Rezultati istrage nikad nisu objavljeni što je posve uobičajena pojava za vladavine Ive Sanadera.

U to vrijeme Primorac je kupio novi stan za 300,000 Eura; kao što je uobičajeno, osim ponekog novinskog komentara nitko ga nije pitao odakle mu takav novac.

S vremenom se približio crkvenim krugovima koji su bili oduševljeni mladim i ambcioznim katolikom (protestanti su tako definitivno izgubili na važnosti).

Pred izbore 2003 godine približio se Miomiru Žužulu, poznatom političkom mešetaru koji ga dovodi Sanaderu i tako Primorac dobija položaj ministra.

Primorac je osoba koju mediji podižu na drugu razinu svijesti (kao brahmana meditacija); on vrlo dobro razumije da bez obzira na sve vlastite neuspjehe ili promašaje najvažnije od svega jest vladati medijima. On odlično raspoznaje vlastitu jalovost pa mu smetaju osobe poput prof. Radmana stoga ga pokušava neutralizirati sitnim podvalama i lažima u medijima.

Poznato je da je za ministarskog mandata Primorac ‘domaći' u redakcijama Jutarnjeg lista gdje je određivao što se o njemu može a što se ne može napisati. U svojoj biografiji Primorac spominje kako su o rezultatima njegova znanstvenog rada pisali i sljedeći listovi tj novine (nadamo se da je čitaocima poznato o kavim se novinama radi i kakvu referencu takvo pisanje može predstavljati): Cosmopolitan, Arena, Nacional, Haaretz, In-Flight Magazine Croatia Airlinesa (!)....

Profesura na ‘američkim sveučilištima' kojom se Primorac diči zapravo je održavanje seminara koje nema nikave veze s bilo kakvom profesurom u smislu u kojem se rabi taj pojam. Članstvo u američkoj akademiji za sudsku medicinu ostvaruje se registracijom na jednom seminaru i članarinom od 100 dolara...

Takav kakav jest Primorac je s položaja ministra odlučivao o alociranju sredstava za visoko školstvo. Šest milijuna dolara kredita svjetske banke namijenjenih financiranju povratka mladih znanstvenika iz inozemstva prema nekim je znakovima završilo u klinici Primorčeva prijatelja prof. Pavelića u Istri.

Zna li tko gdje je završilo osamdeset milijuna eura kredita Svjetske banke uzetih za prva Primorčeva mandata za modernizaciju hrvatskog školstva?

Tragovi Primorčevog novca vode sve do Europa Press Holdinga u Zagrebu što je samo jedan od bezbroj nikad istraženih korupcionaško-političkih skandala koji nikad nisu ugledali puno svjetlo dana.

Šutnja te medijske kuće o svim sličnim Primorčevim makinacijama zato je posve razumljiva...

Bezbroj je skandala vezanih za ministra Primorca i njegovo djelovanje tijekom njegova mandata. O njima je svima bilo riječi tijekom proteklih godina, ali sada valja spomenuti i najnoviji, u svjetlu uvoda u Primorčev plan djelovanja kao predsjednika: Predsjednički izbori 2010. godine ključni je trenutak koji će odrediti daljnji smjer njezina razvoja. Kriza je danas zahvatila sve segmente društva. Neki od stupova hrvatskog društva poput rada, poštenja, obiteljskih vrijednosti i domoljublja, ozbiljno su narušeni. Građani Hrvatske u trenucima trenutačne gospodarske, moralne i duhovne krize sve više gube nadu. U svojem predsjedničkom programu 2010. - 2020. nudim rješenja za izlaz iz te krize.

Tijekom svojeg ministrovanja Dragan Primorac postao je profesor na fakultetu u Osijeku. To je ispod njegovih ambicija ali postati professor na fakultetu u Zagrebu nije mogao unatoč nadljudskim naporima (cjelovita priča o Primorcu i MEF-u dade se iščitati iz raznih izvora vezanih na sukobe na tom fakultetu tijekom proteklih godina koji se nalaze na http://portal.connect.znanost.org/content/view/1284/).

I u čemu je sada problem?

Problem je u tome što sistem akademskog napredovanja jest doista sistem s točno poznatim i utvrđenim stepenicama. Privremenim napuštanjem akademskog položaja tj odlaskom u politiku radna knjižica svakog takvog akademskog radnika odlazi s fakulteta, a njegova akademska karijera stavlja se u mirovanje. Nema nikakvog zakonskog i zakonitog načina da netko primijeni akademski status dok mu je taj status u mirovanju!

Dakle, ne samo da je Primorac nezakonito postao sveučilišni profesor pa je time njegov status bezvrijedan, već su svi upleteni u taj proces napravili krivično djelo. No, bilo je lako platiti vlastitu profesuru javnim sredstvima ili uslugama s položaja ministra.

Takvim svojim primjerom Primorac savršeno pokazuje gdje su rješenja izlaza iz krize u kojoj se nalazimo.

Sve svoje manjkove Primorac nadoknađuje agresivnošću koja je vrlo dobro poznata svima koji su radili s njime u MZOŠ-u. Bezobziran je na granici bezosjećajnosti.

Što dakle možemo zaključiti o Primorcu kao kandidatu za predsjednika Republike Hrvatske?

Primorac je potpuna fikcija, jednako kao i pravna država u kojoj se cijela ova priča odigravala tijekom posljednjih dvadesetak godina.

Primorac ne razumije ništa, zna jednako toliko i da nije bilo praktične primjene principa življenja pod skutima boljih od sebe Primorac bi danas bio u najboljem slučaju ispodprosječni srednješkolski profesor.

Zamislimo novopečenog diplomanta Medicinskog fakulteta u Zagrebu koji dobije stipendiju, a potom sedam puta nije u stanju nostrificirati diplomu - doista, što je takvome stručnjaku preostalo osim da se bavi politikom?

Glasovati za takvu fikciju koja se usuđuje zazivati pravnu državu kad netko javnosti otkrije njegovu prošlost ili povjerovati da bilo što u njegovom programu ima veze sa stvarnošću bila bi smrtna pogreška.

Vesna Pusić

Naglasci iz programa

...postepeno se izgubilo temeljno pitanje i svrha demokratskih promjena, a to je pravo na slobodu i pristojan život svakog pojedinca. Problemi svakodnevne politike gotovo su potpuno s političke scene i iz javnog govora potisnuli pitanje ljudskih i građanskih prava svake osobe u ovoj zemlji... Vlada ih samo "prima na znanje", ali ne poduzima potrebne akcije, a Sabor ih mjesecima prebacuje sa sjednice na sjednicu, stvarajući dojam marginalnosti i nevažnosti tih pitanja... Ako se dozvoli da se ta tema potpuno izgubi iz politike i nadomjesti je cinizam prema svakom pravu i autonomiji pojedinca, sve reforme i sve promjene bit će uzaludne. Zato će moja prva zadaća kao nove predsjednice Republike Hrvatske biti glavnom zagovornicom slobode osobe u hrvatskom društvu i biti kritičarkom svake diskriminacije, društvene isključivosti i nametanja svjetonazora.. Pozitivan stav i politika prema zemljama u regiji, od stavljanja na raspolaganje hrvatskih prijevoda europske pravne stečevine, do modela reforme pravosuđa, izgradnje i financiranja autocesta ili kandidiranja zajedničkih projekata za financiranje iz europskih predpristupnih fondova, daje Hrvatskoj ulogu zemlje predvodnice koja osnažujući sebe osnažuje i za svoje susjede... Takva uloga Hrvatske ne nosi samo politički autoritet, već otvara mogućnosti za gospodarsku suradnju i zajedničke prekogranične projekte... O Hrvatskoj se godinama govori kao o društvu znanja, međutim malo je poznato da se upravo u obrazovanju najčešće krše ljudska prava... Predsjednik svojim političkim djelovanjem unutar države i na međunarodnom planu može i mora dati podršku hrvatskoj proizvodnji i promociji pravednog tržišta... Nepravedno je održavanje invalidnosti temeljem porijekla invaliditeta, a ne vrste invalidnosti....

Predsjednik može i mora iskoristiti priliku za pozicioniranje Hrvatske nakon ulaska u Europsku uniju kao ključnog stabilizatora i reformatora jugoistočne Europe, čiji utjecaj prelazi njezinu veličinu i ekonomsku snagu.

Program Vesne Pusić neusporedivo je realniji od svih dosad spomenutih, jer sadrži najmanje neodrživih obećanja i dalekosežnih planova o promjenama na koje predsjednik države uopće nema mogućnosti utjecati. Gotovo bi se moglo reći da njezin program ne sadrži ništa osim bavljenja ljudskim pravima i položajem Hrvatske u ‘okruženju' koji bi trebao biti veći od njezine veličine i ekonomske snage.

Da bi bilo moguće protumačiti što Vesna Pusić zapravo ovdje govori...

treba podsjetiti tko je ona i ‘odakle dolazi' - kao uostalom i svi ostali kandidati.

U stvarnosti...

Vesna Pusić je treća generacija obitelji Pusić koja se na ovaj ili onaj način nalazi u politici već preko sedam desetljeća.

Pred drugi svjetski rat njezini su pripadnici bili militantni orjunaši u Splitu,

nakon drugog svjetskog rata (otac V. Pusić) bili su lojalni Jugoslaveni kojima je hrvatska država izvan Jugoslavije bila nezamisliva –

Eugen Pusić putovao je svijetom i držao predavanja u Americi u vrijeme kad je putovnica za obične građane Jugoslavije bila nedostižna.

Vesna Pusić se u pogledu svojih političkih stavova prema samostalnoj hrvatskoj državi drži utvrđenih obiteljskih tradicija.

Nikad i ni u kojoj prilici V. Pusić ne bavi se problemima hrvatske države same za sebe;

nju mnogo više zanima prostor ‘bivše Jugoslavije' pa sve hrvatske probleme smješta u povijesni kontekst ili geografske koordinate Jugoslavije.

Odnos Vesne Pusić prema sadašnjoj Hrvatskoj jednak je onome Stjepana Mesića.

Kad je riječ o Hrvatskoj državi radi se o u ovom povijesnom trenutku nepriličnoj nacionalnoj (nacionalističkoj) državi nastaloj u manje više dogovorenom ratu uz mnoštvo zločina napravljenih na objema stranama.

Vesna Pusić je sve donedavno bila jedan od najžustrijih zastupnika teorije prema kojoj je Hrvatska bila agresor na Bosnu i Hercegovinu.

Nije zabilježeno da se V. Pusić ikad bavila srpskim genocidom u Hrvatskoj, niti je to komentirala (Vukovar, Škabrnja, Voćin itd).

U svim slučajevima kad se napadalo Hrvatsku ili F. Tuđmana V. Pusić bila je u blizini.

Pusić je bila bliski suradnik Soroseva ‘Otvorena društva' dok je ovo formalno djelovalo u Hrvatskoj.

O čemu zapravo Vesna Pusić govori u svojem programu kad spominje kako se ‘u ovoj državi nitko ne bavi ljudskim i građanskim pravima', kad govori o ‘pravu i autonomiji pojedinca', o ukidanju diskriminacije'? Naravno, bavi se srpskom populacijom u Hrvatskoj koja se sada osjeća zlostavljana i zanemarena.

Pored te srpske populacije koju bi silom željela vratiti na predratnu razinu,

Pusićkina meta su i marginalne grupe u društvu, tema toliko prirasla srcu liberala, koji društvo vide kao aglomeraciju slobodnih pojedinaca, jer jedino tako prolazi terror manjine nad većinom

to je tobože demokratskije od terora većine nad manjinom.

Svako veće okupljanje (koje prelazi tu ‘manjinu'), u njih odmah zvoni za uzbunu.

Ideja o Hrvatskoj čija bi uloga morala prelaziti njezinu fizičku veličinu ili ekonomsku težinu (dakle govori o ‘regiji') pokazuje kroz njezin angažman u predsjedničkoj utrci što ona zapravo smjera i koji joj je cilj.

Ono što neizostavno treba držati na pameti kad je riječ o Vesni Pusić jest, ponovno, da između nje i sadašnjeg predsjednika nema ni najmanje razlike, osim u razini diskursa;

dok je Mesić u tome vrlo ‘bazičan' V. Pusić je svoje stavove skriva, kao i u predsjedničkom programu, iza vrlo općenitih moralnih principa iza kojih je moguće sakriti i najmračnije namjere.

Vesna Pusić zna ono što hrvatskoj populaciji nije ni u najudaljenijem kutku svijesti, a to je da ulaskom Hrvatske i Srbije u Europsku Uniju Hrvatskoj prijeti srpska autonomija jer nema zakonskog načina da se ona spriječi.

Pupovac je zasada postigao da mu hrvatska vlada plaća javno glasilo, koje će raditi na tome tijekom sljedećih godina,

a Pusićka se pozicionira kao predstavnik visoke politike koji će sve to sankcionirati s pozicija ljudskih prava.

Zbog svega toga odnosno zbog dugoročnih posljedica ovih skrivenih planova, glasovanje za Vesnu Pusić na predstojećim izborima ravno je demontaži hrvatske države izborene Domovinskim ratom. Nakon bradatog Mesića još jedan Mesić ali u suknji Hrvatskoj doista nije potreban.

Nadan Vidošević

Naglasci iz programa:

Prije navođenja pojedinosti iz Vidoševićeva programa potreban je kratki uvod kako bi i neupućeni mogli čitati između redaka. Vidošević je sve donedavno bio apologet rasta i razvoja bez obzira na sve okolnosti, pa je tako utvrdivši da za pravi rast Hrvatskoj treba milijun radnika iznio u javnost ideju da se te radnike treba uvesti iz inozemstva.

Nitko s barem minimalnim razumijevanjem ove teme ne će naglas iznijeti tako nešto,

jer slične seobe naroda nisu zabilježene još od naseljavanja sjevernoameričkog kontinenta; moglo bi se reći da ideja nema veze sa stvarnošću.

Nakon iznošenja ove inicijative Vidošević je utihnuo zbog vrlo oštrih reakcija, ali nije shvatio da problem leži u njegovom posve krivom poimanju problema hrvatske ekonomije, pa dakle i njegova rješavanja.

Da je ostao pri svome može se iščitati u programu koji bez ovih ‘predznanja' zvuči besmisleno. Pogledajmo ove primjere:

Hrvatska mora biti otvorena svakome tko svojim radom i kapitalom želi sudjelovati u njenom prosperitetu poštujući vrijednosti hrvatskog društva... Najjače oružje u borbi za uspjeh je samopouzdanje, a ono proizlazi iz obrazovanja, znanja i mobilnosti. To širi prostor rada koji je temelj za ljudsku slobodu.

Kako će to Hrvatska asimilirati svakoga tko svojim ‘radom ili kapitalom' želi sudjelovati u njezinom razvoju, kad Hrvatska nije u stanju formulirati, a još manje braniti ni vlastite najtemeljnije interese?

Asimiliranje pretpostavlja barem djelomično ‘nametanje' - ima li nekoga u Hrvatskoj tko je u stanju formulirati takve hrvatske stavove i politiku; nametati nešto nekome?

‘Mobilnost' je ovdje metafora za Sanaderov termin ‘fleksibilnost' iliti ‘hire and fire' radne odnose.

Iako su u programu objavljene na udaljenim mjestima, ove dvije rečenice posve jasno pokazuju koje su prave Vidoševićeve namjere.

... U tom i takvom zemljopisnom položaju mora se izgraditi svijest o korisnosti Hrvatske kao prostora razvoja cijele Srednje Europe - Europa je već u Hrvatskoj.

Mora se potaknuti još jači i beskompromisni europski angažman u Hrvatskoj, da bi skori trenutak našeg ulaska u EU, voljom i pozivom EU, prošao neosjetno, jer će naši standardi već biti standardi EU. Radimo zajedno na europskim standardima u našoj državi, poziv EU za pridruženjem će uslijediti... Hrvatska ne mora biti liderska snaga u Jugoistočnoj Europi, ali mora biti utjecajna u regiji. Svojom pouzdanom i vjerodostojnom politikom Hrvatska će biti zagovornica mira, demokracije, tolerancije, dobrosusjedskih odnosa, pune normalizacije uzajamnih odnosa i jamčenja europskih vrijednosti. Hrvatska mora biti odgovoran i principijelan subjekt u regiji Jugoistočne Europe, u cijeloj Europi i na globalnoj razini...

Rad nije socijalna nego gospodarska kategorija, a čovjek ne može imati uvjete za rad ako živi u društvu neizgrađene socijalne zaštite. Treba zaštititi one koji nisu u mogućnosti sudjelovati u tržišnoj utakmici. Hrvatska može pokrenuti novi zamah u gospodarstvu kroz sustav navodnjavanja, otkupne stanice ili sustav otkupa, hladnjače, burze roba itd.

Budući se Vidoševićev program može naći na njegovoj mrežnoj stranici, nema potrebe ovdje ga prenositi u cjelosti. U stvari, programa nema nigdje već se radi o 'načelima programa' - sudeći prema Vidoševićevoj internetskoj stranici.

U ovim objavljenim načelima doista nema ničeg osim nabacanih ideja bez zajedničke točke.

Vidošević je dobar dio karijere proveo na položaju predsjednika Privredne komore Hrvatske, pa iako on voli reći da zbog toga dobro poznaje probleme hrvatske privrede,

svi oni koji godinama plaćaju doprinose ovoj komori ne dobijajući za to ništa, tvrde da je Komora posve beskorisna ustanova.

S te strane gledano Vidošević je naprosto samo još jedan birokrat koji živi na tuđoj grbači.

U stvarnosti...

Ovih dana koji su mnogo bremenitiji događajima nego što to izgleda na prvi pogled počela se odvijati drama na relaciji između bivšeg premijera, Hypo banke i hrvatske vlade koja neodoljivo podsjeća na sadašnju situaciju s Nadanom Vidoševićem.

Naime, pokazuje se da je Sanader bio jedan od hrvatskih odličnika koji su pomogli da se Hypo banka iz lokalne klagenfurtske štedionice pretvori u značajnu regionalnu banku, da je za to dobijao proviziju a što za sobom povlači bezbroj reperkusija glede svekolike privatizacije tijekom posljednjih deset godina. Svi koji su za to trebali znati (obavještajne službe npr) znali su, no sve je zataškano po dolasku Sanadera na premijerski položaj. U čemu je tu sličnost s Vidoševićevim slučajem?

Na tu temu na ovome portalu je u ožujku 2009 godine objavljen podulji tekst (http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=2867&Itemid=192) koji se detaljnije bavi Vidoševićevom imovinom koja je posve neobjašnjiva porijekla i jednako neobjašnjivih dimenzija.

U članku se iznose podaci o tome gdje je i kada u prošlosti Vidošević imao prilike steći tu imovinu a spominju se i njegovi pokušaji da početkom te uspješne poduzetničke karijere zatvori usta pojedincima koji su ga mogli ugroziti kompromitirajućom dokumentacijom.

S obzirom na obujam imovine spomenute u članku, koja je dopunjena popisima u člancima koji su uslijedili u javnosti tijekom ove godine, radi se desecima milijuna Eura za koje Vidošević običava reći da su rezultat njegove uspješne poduzetničke karijere.

Na tome elaboracija završava. I sve bi to bilo podnošljivo (iako u najminimalnijem opsegu i samo za izuzetno naivne) da Vidošević nije bio stožer privatizacije Dalmacija cementa u kojoj je bilo mnoštvo čudnovatih događaja - o čemu se radilo može se naći u spomenutom članku.

Čuli smo mišljenja da je ovo neobjašnjivo bogatstvo nedovoljno za Vidoševićevu diskvalifikaciju 'jer mu ništa nije dokazano'.

Ovakve tvrdnje posve su krive odnosno bile bi točne kad bi netko od onih koji su za to zaduženi pokazivao interes a što nije slučaj. Jednako kao što nije bio slučaj ni 2000 godine kad se počeo vrtjeti film sa Sanaderom i Hypo bankom.

Činjenica jest da su svi organi koji u pojedinim državama obavljaju poslove ovog tipa u Hrvatskoj potpuno pod kontrolom upravo onih koje moraju kontrolirati.

U slučajevima kad su u korupciju upleteni pojedinci iz sfere visoke politike pravna država u Hrvatskoj ne postoji.

I kao što je Sanaderova sudbina na ovaj ili onaj način zapečačena iako sa zaostatkom od desetak godina, zapečačena je i sudbina Nadana Vidoševića. Kad-tad postavit će se pitanje imovine koja kao da je pala s neba.

Ono što treba spriječiti jest mogućnost da se Vidošević dokopa položaja predsjednika države odakle ga se zbog sramote nitko ne će usuditi micati.

A dogodi li se da on ipak dođe na Pantovčak, Hrvatska će tada postati jednaka Bugarskoj čiji predsjednik također funkcionira u sprezi s mafijaškim podzemljem. Odgovor na pitanje treba li glasovati za njega ili ne - time postaje sasvim razvidan.

Comments (3)

17-12-2009 09:23

Profesorica

"...postepeno se izgubilo temeljno pitanje i svrha demokratskih promjena, a to je pravo na slobodu i pristojan život svakog pojedinca."

A tko bi to trebao njoj i takvima osigurati "pristojan život". Radnicka klasa? Inzinjeri? Pa koji je inzinjer tako glup da radi za Vesnu Pusic!?

Netko bi trebao malo razraditi njen zivotopis, kao sto je to ucinjeno s Primorcem. Gdje, kada i kako je, recimo, maturirala. Njena "nuacnicka" karijera, "znanstveni" radovi ove "profesorice"(sociologije)!

Pa naslov i dijelove njene "doktorske disertacije"! To bi tek pokazalu VP u pravom svjetlu(mraku!).

Registered

Ognjistar

17-12-2009 11:05

i Poduzetnik

"...za koje Vidošević običava reći da su rezultat njegove uspješne poduzetničke karijere...".

Ova je tvrdnja vec kazneno djelo! Posto je cijeli svoj zivot bio drzavni sluzbenik(Ministar, pa P.Privredne komore), NIJE MOGAO i SMIO biti poduzetnik! Ako je to bio, onda treba vratiti sve place i beneficije koje je uzivao kao drzavni sluzbenik. Takodjer zakonski prekrsaj s posljedicama!

Registered

Ognjistar

17-12-2009 12:13

Karijerist, orjunasica i maneken

Hvala autoru na jos jednom fenomenalnom clanku i pravom istrazivackom novinarstvu (posebno informacije glede Primorca su jako svjeze i nove, bravo druze Primorac, clan SK sa 16, to sve govori koji je ovo maloumni i po svaku cijenu na vlasti karakter).

On je vjernik, on je sve ako to odgovara usponu, mislim da Primorac najbolje odrazava pravog hrvatskog trojanskog konja na tkz. desnici ili tkz. konzervativcima, takvi su bili svi oni koji su bili dousnici UDBE i koji su iznutra rusili sve hrvatske organizacije unutra i vani.

O Pusicki ne treba trositi puno rijeci, orjunasica i to otvorena, da joj to prolazi govori vise o bolesti hrvatskog drustva nego sve drugo.

G. Vidosevic, isto oportunist, mozda cak u odnosu na ova druga dva kalibra jos relativno najnormalniji pripadnik vladajuce lopovske kaste.

Neznam da li je i on bio u partiji kao Primorac, ali me ne bi cudilo.

Svi ti kandidati bi trebali biti na listi DORH-a zbog vise teskih krsenja Ustava i prava hrvatske drzave, umjesto sto teze polozaju da budu Burdus II. Bila je dobra ona karikatura u Hrvatskom Slovu (koje treba siriti i citati) o Burdusu kako gleda globus i kaze gdje jos sve nije stigao ici za vrijeme svoga mandata!!

Mislim da je i za gasenje Fokusa kriva ova pobjeda domacih neotitoista (citaj hrvatskih cetnika) kojima je pocelo u Fokusu previse smrdjeti kada svjedoci komunisticko-cetnickog genocida nad hrvatskom drzavom i narodom objavljuju u pismima citatelja sta je ustvari tkz. NOB bio i kako su i koje zlocine radili protiv Hrvata.

Mislim da za to prije ili poslije moraju jos svi zivuci odgovarati, a na nivou skolskih udzbenika itd. mora se rascistiti sa svima koji su rusili hrvatske drzave i pravili nove velike Srbije.

Oj drugovi jel vam nije zao
rastanak od vlasti se primakao!

IHP

T. Kralj - Crocop

Registered

Crocop

24-12-2009 10:56

Plašim se glasovanja žena !!

AMAC nam je donio još tri izvrsna članka; stoga im treba ponovo čestitati! Šteta što nema imena autora (pretpostavljam da je to naš sjajni Spectator?!).

Od ove trojke, najviše se plašim don Žuana (Juana) Nadana Vidoševića. Dakako, ne njega osobno, nego glasovanja žena za njega! Jer, najmanje 30 posto žena će glasovati očima! I svojim ženskim hormonima! Čuo sam na HTV-u jednu žensku iz Zagreba, koja mu je na jednom trgu (Kvaternikovom?) udivljeno rekla da ima lijepu košulju! To je ženski način udvaranja. A druga ženska iz Splita je za njega rekla (u nekoj uličnoj TV-anketi) da će glasati za njega, jerbo on ima lipu "prežencu", a ne kao ova rugoba s Pantovščaka (očito je mislila na ovog Mesić-džudžu!).
Stoga ne smijemo podcjenjivati Vidoševićeve šanse! Malo će žena pročitati ove sjajne članke na našem AMAC-u. One uglavnom čitaju svoju maloumnu žensku literaturu a la Glorija, Cosmopolitan, ali i mnoštvo još gorih ženskih trač-časopisa.

Ipak,najveća nam opasnost prijeti od Vesne Pusić, koja je očito u službi londonske Judeomasonerije i njenih "Protokola sionskih mudraca"! Zbog toga će i na ovim izborima biti spreman (u rezervi!) velik broj neregistriranih glasačkih listića - barem pola milijuna, koje će Manolićeva udbaška družba u post-izbornoj gužvi pripisati Vesni Pusić!!

Uostalom, to su učinili i na prošlim predsjedničkim izborima, kada su oduzeli glasove Borisu Mikšiću, i pridodali je svojoj "Vlajini" Jadranke Kosor! Uostalom, Manolić je jednom prije 17 ili 18 godina to sam priznao i opisao tu svoju udbašku tehniku!

A nedavno je o tome jasno govorio i gosp. Boris Mikšić, koji je rekao da su mu bili pokrali 300.000 glasova i pripisali ih Jadranki Kosor!

Registered

	Ante Rokov Jadrijević

USPOREDNA ANALIZA PREDIZBORNIH PROGRAMA PREDSJEDNIČKIH KANDIDATA

noreply@blogger.com (SEMPER PARATUS CROATIAE) — Sun, 20 Dec 2009 07:11:00 +0000

AMAC-Hrvati.com/Predsjednički predizborni poliptih (3) - Miroslav Tuđman

Subota, 19 Prosinac 2009

USPOREDNA ANALIZA PREDIZBORNIH PROGRAMA

PREDSJEDNIČKIH KANDIDATA

Miroslav Tuđman
Naglasci iz programa

Pokušavajući iz objavljenog programa izvući karakteristične dijelove (kao što smo napravili s prethodnim kandidatima) u slučaju programa Miroslava Tuđmana to je gotovo nemoguće učiniti. Program Miroslava Tuđmana neobičan je za ovu predizbornu kampanju po svojoj razrađenosti i argumentiranosti; iza svake ideje stoji njezina argumentacija, racionalna i svrsishodna pa je izvlačenje pojedinosti iz dijelova programa zapravo destruktivno. Za primjer dovoljno je pogledati prvu točku programa koja sama za sebe stoji i u programima nekih drugih kandidata: "Vrijeme je da Hrvatska postane zemlja u kojoj će se dobro i dostojanstveno živjeti". Razlika je međutim u tome što kod Tuđmana slijedi argumentacija i objašnjenje kojima se odgovara na pitanja zašto i kako. Evo dakle tog dijela: Da bismo to ostvarili moramo prvo svima jasno poručiti da smo odlučni u ostvarivanju svojih ciljeva, da poštujemo sebe i cijenimo druge. Zato moramo prestati sa međusobnim podjelama i svađama, ideološkim isključivostima i netolerancijom, te novim/starim podjelama na fašiste i antifašiste, podjelama koje nam nameću nesposobni političari i zarobljenici prošlih vremena. Postavlja se pitanje zbog čega samo Tuđman govori na ovaj način našoj žalosnoj sadašnjosti? Zašto samo on na ovaj način spominje podjele i to bez uvijanja i to upravo one podjele koje nam nanose najviše štete dok drugi o njima samo gromoglasno šute? Ili drugi primjer: "Iseljena Hrvatska" javlja se u nekoliko predizbornih programa. Budući bi komparativna analiza svih slučajeva premašila podnošljiv obujam teksta predlažemo zainteresiranima da pročitaju osmi paragraf Vidoševićevog te jedan od ‘ostalih prioriteta' u djelovanju Milana Bandića ("Povratak korijenima hrvatskih iseljenika") te usporede ove tekstove s drugom točkom Tuđmanova programa "(Vrijeme je da obnovimo zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske").

Čitajući na taj načim Tuđmanov i ostale programe u kojima se spominje iseljena Hrvatska (posebno Vidoševićev i Bandićev) dobija se utisak da njegovi konkurenti ne znaju o čemu govore. Čak i kad govori o ‘obnovi moralnih vrijednosti' (četvrta točka programa) što zvuči kao uobičajena i otrcana predizborna tema svakog političara između Ognjene zemlje i Vladivostoka u posljednjih stotinu godina Tuđmanov program je analitičan, razložan i sveobuhvatan; nema mu se što dodati ni oduzeti.

Jedan od najboljih primjera razlika u programima i smisla različitosti i pravih namjera kandidata nalazimo uspoređivanjem nečega o čemu je bilo riječi kad je analiziran ‘slučaj' Vesne Pusić. Tuđman se u svom programu bavi ‘obnavljanjem demokratskih institucija kao garancije zaštite osobnih i kolektivnih prava svih hrvatskih državljana' što je u dobroj mjeri tematski slično Pusićkinoj brizi za slobodu i pristojan život svakog pojedinca... pitanje ljudskih i građanskih prava svake osobe u ovoj zemlji... Vlada ih samo "prima na znanje", ali ne poduzima potrebne akcije, a Sabor ih mjesecima prebacuje sa sjednice na sjednicu... Ako se dozvoli da se ta tema potpuno izgubi iz politike i nadomjesti je cinizam prema svakom pravu i autonomiji pojedinca, sve reforme i sve promjene bit će uzaludne. Zato će moja prva zadaća kao nove predsjednice Republike Hrvatske biti glavnom zagovornicom slobode osobe u hrvatskom društvu i biti kritičarkom svake diskriminacije, društvene isključivosti i nametanja svjetonazora...

Pusićku dakle zanima samo pojedinac; nema govora o zajednici, društvu, zajedničkom interesu. Kod Tuđmana stvari su obrnute; ono govori o zajednici i njezinim demokratskim institucijama koje garantiraju zaštitu osobnih i kolektivnih prava. ... Ako želimo stabilnost i demokratsko društvo onda moramo obnoviti ukinute i ustanoviti nove demokratske institucije. Uvjeren sam da treba promijeniti izborni zakon za hrvatski Sabor, tako da se izbori organiziraju u sto izbornih jedinica u kojima se bira po jedan zastupnik. Cilj je omogućiti građanima da neposredno biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor. Time bi se spriječilo da velike stranke na liste stavljaju ljude koji inače nikada u direktnim izborima ne bi prošli u hrvatski državni Sabor. Svakih 40 000 hrvatskih građana biralo bi prema ovom modelu izravno svoga predstavnika u jednoj od stotinu jedinica. Ta praksa iz razvijenog zapadnog svijeta uči nas da tako najkvalitetniji ljudi mogu biti birani u Sabor... Potrebno je ponovo vratiti drugi dom u Hrvatski sabor. Županijski dom ima zadaću voditi računa o ravnomjernom regionalnom razvoju Hrvatske... Izbornim zakonom trebalo bi omogućiti svim hrvatskim državljanima, ma gdje živjeli u svijetu, dopisno glasovanje kako za parlamentarne tako i za predsjedničke izbore...Referendum kao osnovnu demokratsku formu odlučivanja treba primjenjivati pri donošenju odluka o svim bitnim pitanjima po budućnost Hrvatske. ...Imenovanje glavnog državnog odvjetnika treba ustanoviti kao nadležnost predsjednika države, kako bi tužiteljstvo bilo neovisno od utjecaja političkih i drugih centara moći.

Kako vidimo, Tuđman se u svojem programu bavi i potrebom reforme izbornog sistema - teme kojom se potrebno početi baviti ovog trenutka jer uz sadašnji izborni sistem nije moguće naći ljude sposobne izvesti državu iz slijepe ulice kojom se krećemo. Nitko od ostalih kandidata nije se bavio ovom temom.

U cjelini, programi ostalih kandidata ne mogu se usporediti s Tuđmanovim programom. Za sve programe karakteristična je naglašena ‘politička korektnost'; gotovo se čini kako je sveukupna hrvatska politika talac potrebe da se bude korektan (‘umiven') prema svemu i svakome, da se ne ‘talasa', da sve bude na ekvidistanci od svega drugoga. Rezultat je da su uz izuzetak Tuđmanovog programa svi ostali na razini jeftinih predizbornih dokumenata koji ne vrijede više od papira na kojima su tiskani; u mnogih je očito da im ne vjeruju ni njihovi autori osim ako se ne radi o tome da ni oni sami ne raspoznaju posljedice vlastitih planova.

Drugim riječima, program kojeg je Miroslav Tuđman predstavio kao svoj ‘predsjednički program' daleko je superioran svemu što su njegovi konkurenti uspjeli predstaviti javnosti.

U stvarnosti: Na ovome mjestu trebala bi uslijediti ‘reinterpretacija kandidata' kao i u slučaju ostalih sudionika u izbornoj utrci. Međutim, u Tuđmanovom slučaju to je neizvedivo; u njega naime nema ničega što bi se moglo reinterpretirati kao u slučaju Vidoševićeve ‘uspješne' poduzetničke karijere, Bandićeve gradonačelničke uspješnosti, Pusićkina ‘liberalizma' i borbe za prava pojedinca, Hebrangove odlučnosti i inicijativa koje su dosad nisu mogle doći do izražaja ili Primorčeve super-uspješne znanstvene karijere (a o onoj ministarskoj da i ne govorimo). Postavljati pitanje ‘Tko je zapravo Miroslav Tuđman' posve je besmisleno nasuprot posvemašnjoj smislenosti postavljanja tog istog pitanja za npr Dragana Primorca ili Nadana Vidoševića. Čini se dakle da s ulaženjem u detalje životopisa, karijere, društvenih položaja koje su zauzimali i rezultata koje su pri tom postizali razlika između Tuđmana i ostalih kandidata postaje sve veća. Svi njegovi konkurenti pokušavajući se predstaviti kao svemogući moderatori stvarnosti (ali još više budućnosti) zapravo se uspijevaju prikazati kao scenski zabavljači čije se riječi zaboravljaju nakon predstave jer sve je to ipak samo - kazalište.

Miroslav Tuđman je zauzimao važne položaje u vladi svog oca i iako su se na tu činjenicu mrštili svi, od britanskih i američkih tajnih službi do domaćih dušebrižnika zaduženih za demokraciju nitko i nikada nije njegovu obavljanju posla našao ni najmanje zamjerke. Tuđmanovo ime ne veže se ni za kakve afere, osobe iz polusvijeta (kao što je to slučaj s današnjim predsjednikom), neobjašnjivu imovinu i tome slično. Miroslav Tuđman jedini je od kandidata bio na političkim funkcijama u vrijeme kad nije bilo zabune niti diskusija oko toga što je hrvatski interes i kako raditi na njegovu realiziranju. U sadašnje vrijeme kad su razumne diskusije zamijenili jalovi kompromisi te kakofonija ‘razmjene mišljenja' u kojoj nitko ne sluša nikoga drugog osim vlastitih interesa a vrlo često i interesa koji su za Hrvatsku pogubni, nema kandidata osim Miroslava Tuđmana koji s pozicije ‘hrvatskog interesa' bolje može razumjeti potrebe vremena koja nailaze.

Zbog svega ovoga čini nam se da unatoč skepsi s kojom mediji pišu o Tuđmanu (nedovoljno energičan) ili pojedinim mišljenjima o tome da u usporedbi s kandidatima koji imaju veće izborne fondove Tuđman nema šansi, među kandidatima za predsjednički položaj nema kandidata s više integriteta i iskustva potrebnog za ovaj posao. Jedini način da ga se dovede to toga jest izaći na izbore i glasovati bez obzira što mislimo da će učiniti netko drugi.

Umjesto uobičajenog pitanja i sugestije odgovora - glasovati ‘za' ili ne glasovati ovdje slijedi samo jednostavna tvrdnja: na predstojećim izborima nema racionalnijeg izbora od Dr Miroslava Tuđmana.

Comments (12)

Napomena urednika bloga:

Ovdje će biti preneseni samo nekoliko karakterističnih komentara s Web portala AMAC-Hrvati, uključujući i moj komentar. Za ostale komentare preporučujem portal AMAC-Hrvati !

A.R.J. (hrvatski socijal-radikal)

* * * * * *

19-12-2009 07:22

Vesna Pusić i Hrvati iz BiH

Premda njene protu hrvatke nebuloze obicno ne komentiram, jer su samo optuzujuce, ovo je ipak NEZABILJEZENI biser u povijesti izbora. Slusam na radiu, obraca se "svojim biracima u BiH" i nakon slatkorjecivih opcenitosti, kaze "da Hrvati iz BiH NISU DIJASPORA, pa prema tome nemaju pravo glasa", dakle ce im ODUZETI pravo glasa( kada bude izabrana predsjednica).

Od njene mrznje prema Hrvatskoj, puno vise iritira njen lazni intelektualizam (kao i Puhovskog i ostalih orjunasa, bezuvjetnih neprijatelja SVAKE Hrvatske i SVIH Hrvata!). Kada se pogledaju njihovi zivotopisi, skoro kipi PRAZNINA. Intelektualna. Nista nisu nikada radili, NISTA ne znaju, i najkrace, kao osobe su NISTA! A o njihovom "postenju" je jedini dostojan pisati Ivezicev ugasli humoristicki list "Zvekan".

Registered

		Ognjistar

19-12-2009 18:35

Hrvatska

Želio bih znati zašto se na ovim stranicama ne piše i o Borisu Mikšiću isto predsjedničkom kandidatu i to iz dijaspore? A što se tiče M.Tuđmana, njegova tvrdnja da Hrvatima u BiH treba dati 3.entitet znači da se zauvijek odričemo bosanske posavine i da ne kažem povijesnih Hrvatskih prostora, činjenica da je M. Tuđman bio dio državnog aparata dok mu je otac bio predsjednik i znao i pokrivao (jer nije ništa činio) pljačku u pretvorbi i privatizaciji, prodaju bankarskog sustava (koju je koalicija završila), znači bio je dio vlasti kada se sve to događalo i nije ništa poduzeo, kako mu možemo vjerovati da će spriječavati takve rabote.

Mislim da bi trebalo povjerenje dati nekome koji nije sudjelovao u strukturama vlasti niti u bivšoj niti u sadašnjoj državi, ispravite me ako griješim, ali kao dragovoljac koji je branio državu i koji u njoj pokušava živjeti te je bio vinovnik svih događaja u ovoj državi od osamostaljenja do danas ne može oprostiti prvom hrvatskom predsjedniku što je dopustio da u vlasti ostanu UDBAši i upropaste nam državu koju su generacije sanjale, a i M.Tuđman je bio dio vlasti koja je to omogučila.

Uz stari Hrvatski pozdrav
Za dom spremni.

Registered

Josip

19-12-2009 19:32

Referendum barem dvaput u mandatu!

U predizbornom programu dr. Miroslava Tuđmana posebno pozdravljam dvije posve nove stvari, citiram:

"Referendum kao osnovnu demokratsku formu odlučivanja treba primjenjivati pri donošenju odluka o svim bitnim pitanjima po budućnost Hrvatske. ...".

Ja dodajem: barem u jednom političkom mandatu!

Primjerice, referendum o povjerenju Vladi - i to na polovici njenog mandata, a isto tako i predsjedniku Republike!

Ostalo - kao u gornjem tekstu.

Drugo,citiram: "treba promijeniti izborni zakon za hrvatski Sabor, tako da se izbori organiziraju u sto izbornih jedinica u kojima se bira po jedan zastupnik. Cilj je omogućiti građanima da neposredno biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor. Time bi se spriječilo da velike stranke na liste stavljaju ljude koji inače nikada u direktnim izborima ne bi prošli u hrvatski državni Sabor. Svakih 40.000 hrvatskih građana biralo bi prema ovom modelu izravno svoga predstavnika u jednoj od stotinu jedinica. Ta praksa iz razvijenog zapadnog svijeta uči nas da tako najkvalitetniji ljudi mogu biti birani u Sabor...".

I sam sam o tome pisao prije pet godina, u svom članku "Nakazni izborni sustav" (u Hrvatskoj) - s gotovo istim argumentima kao i dr. Miroslav Tuđman.

Ako to ostvarimo u slijedeće dvije godine, već bi napravili pola cijelog posla!

Posebno se slažem s ovim novim komentarom gosp. Ognjištara!

Ujedinimo se, mi Hrvati, oko dr. Miroslava Tuđmana (unatoč poštenoj zamjerki gosp. Josipa).

Ante Rokov Jadrijević

Registered

Ante Rokov Jadrijević

19-12-2009 23:39

Mikšić vs Tuđman

I na prošlim izborima Mikšiću nitko nije pružao šansu pa su se morali dobro potruditi da ga udalje iz drugog kruga.
Oprostite mi što nisam opijen s G. Tuđmanom ali nekako sam previše puta prevaren otkad imamo Hrvatsku državu i nemogu nikome tko je obnašao funkcije u 90-im godinama pokloniti svoje povjerenje.
Miroslav Tuđman je obnašao visoke pozicije u obavještajnoj zajednici u 90. ima , nemogu shvatiti kako je dopustio da se UDBAši infiltriraju toliko u Hrvatsko društvo i to do te mjere da mogu reći kako je Hrvatska trenutno baštinik komunizma na ovim prostorima.
Iako neobično cijenim Hrvatsku emigraciju (bez koje bi bili goli i bosi 91.) mislim da opet živite u nekom svojem svijetu, i dopuštate da Vas se razjedinjuje , kod nas u domovini to rade smišljeno i sustavno mediji i državne-komunističke strukture (HDZ je na vlasti već 6 godina), mislim da bi bilo bi već vrijeme da svi skupa progledamo i obavimo lustraciju jednom za svagda kako mi ovdje tako i vi u svijetu, jer komunisti nam još uvijek rade o glavi te se nemogu pomiriti s nestankom Jugoslavije.

Registered

Josip

19-12-2009 23:47

Izborni zakon

Da se nadovežem na g. Jadrijevića, važeći izborni zakon uz manje preinake imamo iz 90-ih godina, znači donio ga je F.Tuđman i njegov mag za izborne zakone a kasnije i ustavni sudac Smiljko Sokol.
Eto zašto nemem povjerenja , i onda je M. Tuđman bio dio vladajućih struktura.

Registered

Josip

20-12-2009 00:38

Tuđman i Mikšić

G. Josipe, nitko državu ne vodi sam pa ni službe koje se bave posebnim poslovima. Problem koji smo na žalost naslijedili od F. Tuđmana nije nešto što bi se moglo pripisati M. Tuđmanu pa ga zato diskvalificirati. Razlog zbog kojeg FT nije razjurio udbaške kadrove krio se u činjenici da si nije mogao dozvoliti otvaranje unutrašnjeg fronta. Osim što se trebalo boriti s četnicima i Srbima općenito, kako domaćih tako i uvezenih, FT se bojao da ako antagonizira i udbašku 'zajednicu' - a ta nije ni danas zanemariva - da će biti previše frontova za istovremeno ratovanje.

Registered

Zvonimir

Napomena (A.R.J.):

Tekst gosp. Zvonimira je jako skraćen, zbog nekih „nezgodnih“ kvalifikacija na račun gosp. Josipa... Tko želi, neka ga pročita na AMAC-u (www.amac.hrvati-amac.com).

dr. Miroslav Tuđman - Zahtjev Vladi RH

noreply@blogger.com (SEMPER PARATUS CROATIAE) — Thu, 10 Dec 2009 21:40:00 +0000

prof. dr. Miroslav Tuđman 10. dec/prosinac 2009.g.

Neovisni predsjednički kandidat

Zahtjev Vladi RH

da odustane od nezakonitih i represivnih mjera

prema časnicima Hrvatske vojske

Upadom u stanove, pretresima i privođenjem na razgovore hrvatskih časnika, uključujući i načelnike Glavnoga stožera na sam dan obilježavanja 10. obljetnice smrti prvoga hrvatskog predsjednika i vrhovnog zapovjednika Hrvatske vojske dr. Franje Tuđmana, hrvatska

politika i država institucionalizira represiju kao „prihvatljiv“ oblik ponašanja prema visokim časnicima i dužnosnicima Oružanih snaga.

Time vlast opetovano iskazuje krajnji podanički mentalitet prema Tužiteljstvu Haaškoga suda i svojim političkim mecenama.

Primjenom represije očito se želi poručiti kako za sudionike Domovinskoga rata ne vrijedi zaštita ljudskih prava.

Uporaba staljinističko-rankovićevske metode kao institucionalizirani oblik nove represije, ima za svrhu diskreditaciju Domovinskog rata u cjelini, s konačnim ciljem poništavanja uspostave i međunarodnog priznanja samostalne i suverene države Hrvatske.

Premda je činjenično stanje poznato, da u vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja“ nije bilo nikakva prekomjernog granatiranja, kao ni izgona Srba,

što je i potvrđeno i dosadašnjim tijekom sudskoga procesa protiv hrvatskih generala Gotovine, Markača i Čermaka, onda se mora zapitati:

Zašto hrvatska Vlada poduzima represivne mjere prema sudionicima „Oluje“ ?

Teško je povjerovati da hrvatskoj Vladi nije poznato da je potraga za fantomskim topničkim dnevnicima, dio specijalnoga rata, kojem je cilj iznuditi poželjne presude, nepostojećim topničkim dnevnicima.

Obrana generala Gotovine jasno je pokazala kako su spomenuti postupci nezakonito miješanje u sudski proces, a zašto je prvenstveno odgovorna Vlada Republike Hrvatske, svojom politikom prema Tužiteljstvu i postupcima prema hrvatskim braniteljima.

Umjesto da surađuje sa Sudom i odbaci neprimjerene i neutemeljene zahtjeve Tužiteljstva, ovakvom politikom Vlada izravno radi protiv hrvatskih nacionalnih interesa i obrane generala Gotovine, Markača i Čermaka.

Zato od Vlade RH tražimo da punu potporu da obrani hrvatskih generala, te da poštuje odluke Hrvatskoga sabora i Ustavnog suda Republike Hrvatske o Domovinskom ratu i vojno-redarstvenim operacijama „Bljesak“ i „Oluja“, kako bi se zaštitio dignitet Domovinskog rata i svih njegovih sudionika.

Zagreb, 10 prosinca 2009. prof. dr. Miroslav Tuđman

Neovisni predsjednički kandidat

OTVORENO PISMO PROGRAMSKOM VIJEĆU HRT-A

noreply@blogger.com (SEMPER PARATUS CROATIAE) — Wed, 09 Dec 2009 20:25:00 +0000

Posredovanjem akademika Josipa Pečarića

Datum: Wed, 09 Dec 2009 16:57:10 +0100

OTVORENO PISMO PROGRAMSKOM VIJEĆU HRT-A

Poštovani gospodo,

iznenađeni smo viješću po kojoj ste raspravljali o pokrenutom postupku razrješenja glavne urednice Informativnog programa HTV-a, Hloverke Novak Srzić.

Utvrdili ste da je ravnatelj HTV-a Blago Markota (koga ste inače smijenili) pokrenuo postupak njezina razrješenja, te zaključili kako od Ravnateljstva o tom postupku treba tražiti mišljenje u roku od tri dana, a od Hloverke Novak Srzić očitovanje u roku od sedam dana. Ovaj zaključak donijeli ste jednoglasno.

Jasno nam je da niste uopće razmatrali dva pisma koja smo uputili HTV-u. Očito je da ste se time svrstali uz one o kojima pišemo u svom drugom pismu HTV-u:

„Zato je zaista nevjerojatno kako ljudi nasjedaju podvalama toga rigidnoga komunističkog "štaba" instaliranog na HTV-u, a koji čine Denis Latin, Aleksandar Stanković i mnogi pridošli drugovi.“

A da je to tako potvrdila je reakcija voditelja emisije „Nedjeljom u 2“ (27. rujna 2009.) Aleksandra Stankovića na skandaloznu izjavu njegova gosta Igora Mandića da je u 90.-tim godinama prošlog stoljeća, odnosno „nakon što su izbačeni iz ustava trećina Srba ili ubijena, trećina Srba raseljena, trećina lojalizirana i Pavelić mirno spava“.

Doduše, voditelj Stanković je nakon što je Mandić spomenuo Pavelića konstatirao da je Mandić „upotrijebio teške riječi kad je govorio o položaju Srba u Hrvatskoj nakon 1991. i usporedio to s naumom Ante Pavelića“, ali je nakon Mandićeva novog i odlučnog zaključka da je

„Tuđmanova politika išla za time da riješi srpsko pitanje u Hrvatskoj, isto kao što je Hitler htio riješiti pitanje Židova“, odnosno da je „na isti način Tuđman riješio pitanje Srba u Hrvatskoj“, izostala voditeljeva reakcija na tu izjavu.

Zar takva Stankovićeva reakcija zapravo ne pokazuje koga se može optužiti da „HRT nije katedrala već tamnica hrvatskog duha“,

što je glavna optužba protiv gđe Hloverke Novak Srzić?

* * * * * *

Zato Vas pozivamo, da umjesto zahtjeva za smjenom gđe Hloverke Novak Srzić razmotrite odgovornost g. Stankovića,

za ovakvo izjednačavanje suvremene Republike Hrvatske s nacističkom Njemačkom!

Njegovo nereagiranje je zapravo slaganje s takvom tvrdnjom, a to je kleveta najgore vrste kojom su povrijeđeni svi gledatelji HTV-a, isti oni koji su od države primorani vašoj televiziji plaćati «pristojbu». A HTV im to vraća ovakvim uvredama!

Već smo konstatirali da je sve to u funkciji predsjedničkih izbora, tj. u funkciji još većeg favoriziranja pojedinih predsjedničkih kandidata. To nam je pokazao i predsjednički kandidat SDP-a Ivo Josipović, kojega otvoreno podržavaju čak i neki članovi Programskog vijeća, a koji je jedan od onih koje vaša kuća favorizira preko svake mjere i ukusa.

Naime, i on se uključio u zahtjeve za smjenom gđe Novak Srzić:

"svaki građanin koji je zadnjih mjeseci gledao HTV-ov središnji dnevnik mogao je i bez nekog velikog istraživanja zaključiti koga preferira gospođa Novak-Srzić".

Trebamo li vas podsjetiti da je upravo Ivo Josipović onaj kandidat kojeg je HTV postavio kao posljednjega u redosljedu nastupanja na vašoj televiziji. O tome se oglasilo i Hrvatsko kulturno vijeće:

„Iako smo već predugo svjesni bijede hrvatske demokracije ipak nismo očekivali da će se vladajući u Hrvatskoj usuditi dovesti u pitanje jednakopravnost kandidata u predsjedničkoj kampanji. U tom smislu najteža je situacija na HRT -u gdje se događa nastavak ideologijskih ratova nezamislivih na javnoj televiziji i na kraju sramotna programska podjela u redoslijedu nastupanja pojedinih predsjedničkih kandidata.

Treba li reći da je SDP-ov kandidat Josipović, inače izvan svake logike prezastupljen u svim medijima, dobio mogućnost da nastupi posljednji što je ozbiljna prednost do koje se dolazi ili sretnim ždrijebom (što ovaj put nije bio slučaj, barem ne javno) ili nepoštenim i zakulisnim favoriziranjem protiv kojega dižemo svoj glas zajedno s većinom hrvatskog naroda koja to isto gleda i osjeća.“

Hrvatskoj javnosti dužni ste objasniti, u najmanju ruku, na koji je način HTV dobio spomenuti redoslijed u predstavljanju kandidata.

S obzirom na ovakvo činjenično stanje, očito je da ste predložili smjenu gđe Hloverke Novak Srzić samo zato što smatrate da tzv. javna televizija treba dati potporu predsjedničkom kandidatu SDP-a.

U kontekstu, kako HKV kaže, „ideologijskih ratova“, trebali biste uzeti u obzir i sljedeću vijest:

„Europska pučka stranka, koja ima najviše zastupnika u Europskom parlamentu, osudila je u utorak promicanje komunističkih simbola u nekim zemljama članicama, spominjući kao primjer Sloveniju zbog imenovanja ulica po Josipu Brozu Titu i odlikovanja jednog dužnosnika bivše jugoslavenske tajne službe.

- U kontekstu 20. obljetnice demokratskih promjena u Europi, kada se demokratska Europa prisjeća važnosti događaja od prije dvadeset godina, zastupnička skupina EPP-a u Europskom parlamentu odbacuje sustavno ohrabrivanje promidžbe komunističkih simbola i diktatora u nekim zemljama članicama. Primjerice, u Ljubljani, glavnom gradu Slovenije, jedna ulica imenovana je po diktatoru Josipu Brozu Titu ove godine, a slovenski predsjednik Danilo Tuerk prošli je tjedan odlikovao Tomaža Ertla, bivšeg šefa tajne komunističke policije UDBA - kaže se u priopćenju EPP-a.

- To nije samo revidiranje povijesti i stvaranje podjela u društvima, nego i postavljanje loših primjera za mlade naraštaje.

To usporava ozdravljenje društava što je ključni cilj dovršetka tranzicije prema demokraciji. To šalje posebno negativnu poruku domaćoj i međunarodnoj javnosti kao i mlađim naraštajima - ističe šef zastupničke skupine EPP-a Joseph Daul.

- Žalimo zbog odlikovanja bivšeg šefa tajnih službi Slovenije. To je kao da ste odlikovali čelnika STASI-a u istočnoj Njemačkoj - zaključuje Daul.“

Ponovo ćemo Vas podsjetiti da na upozorenje dano u našemu drugom pismu:

„U općoj zbrci koja se ovih dana odvija na HTV-u (da li slučajno upravo sada pred izbore?) to zanimljivo društvance vidi svoju priliku da zauzme Informativni program HTV-a i tako bitno odredi tijek i ton izbora za Predsjednika Republike Hrvatske, a jednako tako i za nešto kasnije parlamentarne izbore.“

U tom kontekstu prirodno se nameće zaključak da HTV preferira Iva Josipovića koji je bio član SK još od 1980. godine (prema „Slobodnoj Dalmaciji“ od 31. 10. 2009. u Partiju je ušao zbog tuge za Titom), zbog njegova mišljenja kako je Tito pozitivna ličnost (vidjeti Index.hr, utorak 16. rujna 2008. - prenio Portal Dragovoljaca Domovinskog rata RH 8. prosinca 2009.):

„Ne bih mogao odgovoriti je li on bio heroj ili zločinac, jer to su preopćenite kvalifikacije. Imao je svoje i dobre i loše strane, ali on je za mene u konačnici pozitivac,“

Jeste li se i vi napadima na gđu Hloverku Novak Srzić, zapravo uključili u borbu za HTV koja će isključivo biti dostupna zagovornicima lika i djela jednog od najvećih zločinaca dvadesetoga stoljeća?

Uvjereni smo da naše pismo u sadržajnom smislu ima potporu ne samo nas potpisnika (a potpisali smo i nedavno pismo sličnoga sadržaja), nego i velikog dijela naroda koji sa zaprepaštenjem promatra drsko vrijeđanje najdubljih hrvatskih osjećaja, koje već predugo traje bez ikakvih sankcija odnosno posljedica po one koji to čine.

I, umjesto da se postavi pitanje čudne i problematične djelatnosti jednog Stankovića ili Latina na HRT-u, postavlja se problem Hloverke Novak-Srzić,

a u tu prozirnu hajku ukljućuje se javno, ništa manje nego i jedan predsjednički kandidat (Ivo Josipović), što je skandal nezabilježen u svijetu demokracije.

Ovo je slućaj koji ukazuje da je demokracija u Hrvatskoj ozbiljno ugrožena.

Upozoravamo stoga članove Programskog vijeća da stanu u obranu krvlju stečene demokracije, koja, nažalost, upravo na HRT-u pokazuje dramatične oblike ugroženosti.

Zagreb, 9. 12. 2009.

Podršku ovom Otvorenom pismu potpisuju:

Ivan Balić, službenik

Andrija Baltić, dipl. ing.

Ante Bevanda, Cleveland, SAD

Marica Bevanda, Cleveland, SAD

Mr. sc. Nikola Bičanić

Vlatko Bilić, dipl. ing. arh.

Pero Blazević, Cleveland, SAD

Gojko Borić, novinar i publicist

Andrijana Brekalo, dipl. ing.

Tvrtko Brekalo, dipl. iur.

Ivica Brešić, mag. oecc.

Anton Bruketa, poduzetnik, Cleveland, SAD

Joso Cindrić, Cleveland, SAD

Mr.sc. Ferdo Colak, prof. (Njemačka)

Davor Cvitanić, dipl. ing.

Fanika Cvitanić, dipl. ing.

Joško Čelan, novinar i publicist

Tihomir Čuljak dipl.eoc.

Jadranka Čuljak-Duvnjak, odvjetnica

Prof dr.dr.h.c. Nikola Debelić

Julije Derossi, književnik

Zlata Derossi, prof.

Davor Dijanović

Franjo Dragaš, Hrvatski Institut za Preporod Kulture; Filip-Jakov

Tomislav Držić, prof., novinar i urednik "Hrvatskog lista"

Prof. Malkica Dugec, hrvatska pjesnikinja

Ante Duvnjak, ing. građ.

Drago Duvnjak, dipl. ing.

Ivo Dužević, dr. med., psihijatar, psihoterapeut

Dunja Gaupp, menađer prodaje

Osvin Gaupp, dipl. el. ing.

Ivo Gelo, Cleveland, SAD

Stana Gelo, Cleveland, SAD

Danica Glavaš

Vlado Glavaš

Frano Grbavac, poduzetnik

Mate Grbavac, student

Dr. sc. Branko Hanžek

Petar Hinić, Hrvatska kulturna zajednica, Stuttgart

Anđela Hodžić, ing. informatike

Elamer Hodžić, student

Branko Hrkač, sam. lik. umjetnik

Kornelija Ivoš, službenica

Dr. sc. Zvonimir Janović, sveučilišni profesor u m.

Dr. sc. Milan Jelić, ekonomist u m., Argentina

Tomislav Jurkić, dipl. ing.

Ivan Katić, industrijalac, Cleveland, SAD

Slavko Katić industrijalac, Cleveland, SAD

Ivan Klarić, umirovljenik, Zagreb

Nedjeljko Kovacavić, Cleveland, SAD

Mate Kovačević, novinar i publicist

Tomo Kucinić, Cleveland, SAD

Ruža Kutleša prof.

Prof. Ive Livljanić, hrvatski veleposlanik u m.

Mario Mađer, dipl. ing.

Blažena Magdić

Ivan Magdić, umirovljeni časnik HV

Marija Markić, CTC

Slobodan Markić, P. Eng.

Jela Medvidović-Grbavac, obrtnik

Nikola Mulanović, umirovljenik

Ivo Paradžik, umirovljenik

Andrija Marić, poduzetnik, Cleveland, SAD

Ivo Masina, Cleveland, SAD

Milka Masina, Cleveland, SAD

Marko Milinković, Varaždin

Petar Mladinić, prof.

Ninoslav Mogorović, predsjednik Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva 'Krasna zemljo'

Michael Pack, za Hrvatski Svjetski Kongres – UK

Josip Papković

Ankica Pečarić, prof.

Akademik Josip Pečarić

Dragutin Perić, Cleveland, SAD

Mr. sc. Marina Periša, prof.

Alojzije Petračić, umirovljenik

Prof. dr. sc. Ivan Petrović, Predstojnik Zavoda

Akademik Stanko Popović

Damir Primorac, Belgija

Mile Radas, Cleveland, SAD

Jela Radas, Cleveland, SAD

Ivo Radeljak, Cleveland, SAD

Ing. Nijo Radočaj, industrijalac Cleveland, SAD

Nedjeljko Razov, Cleveland, SAD

Sonja Razov, Cleveland, SAD

Dr. Stjepan Razum

Milan Ribičić, dr. vet. med.

Božidar Ručević, dipl. ing.

Neda Sarić-Rosandić, veleposlanica Cleveland, SAD

Ante Susnjara, Cleveland, SAD

Barbara Stanić, pjevačica

Stjepan Jimmy Stanić, estradni umjetnik

Jaroslav Stučka, umirovljenik

Ante Šare, dipl. ing. el., sveučilišni nastavnik u mirovini i Predsjednik HUV-a

Oskar Šarunić, novinar i snimatelj

Mijo Šimić, dipl. ing.

Mr.sc. Ljubomir Škrinjar

Mr. sc. Đuro Škvorc

Ivana Tanovitski, prof.

Željko Tomašević, dipl. iur, pričuvni časnik HV

Damir Tučkar, dipl. ing.

Franjo Valentić, Cleveland, SAD

Zdravko Vlaić, dipl. ing.

Prof. dr. sc. Zlatko Vrljičak

Daniel M. Zakarija,dia,aia (Chicago)

Marija Zelic-Artuković, dipl. ing.

Drago Zovko, dipl. iur.

                                                         i Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

 (koji ovaj tekst postavlja na svoj i svehrvatski blog!)

Dossier.hr Ane Jelinić

noreply@blogger.com (SEMPER PARATUS CROATIAE) — Tue, 08 Dec 2009 11:48:00 +0000

Dossier.hr Ane Jelinić 13. nov./studeni 2009.

Uvodna napomena (A.R.J./ 5. dec./prosinca 2009.g.):

Prenosimo transkript razgovora novinarke HTV-a Ane Jelinić s manje poznatim autorom nekoliko knjiga o kriminalu i korupciji u Hrvatskoj.

Napominjemo da je transkript tog TV–razgovora preuzet s Web portala Index.hr (www.index.hr), ali je tek nešto malo pročišćen i uređen (mastan-bold text, dodani zarezi, uklonjene suvišne riječi...itd.). To je urađeno isključivo zato da tekst bude lakše čitljiv.

U svemu drugom, tekst je vjeran originalu s portala Index.hr.

A.R.J.

* * * * * *

Index.hr

Tekst: I.Ć. R.R.
Screenshot: HTV

NAJNOVIJA cenzura Hloverke Novak Srzić na HTV-u, kada je ekspresno s uredničkog mjesta u emisije Dossier.hr smijenjena novinarka HTV-a Ana Jelinić i dalje izaziva oštre kritike ne samo u široj javnosti nego i kod struke.

Već se oglasilo i Hrvatsko novinarsko društvo koje smatra da je bez ikakvog uobičajenog postupka, smijenjena Jelinić samo zbog razgovora s politologom Darkom Petričićem koji je govorio o pojedinim korupcijskim slučajevima koje objavljuje u svojoj novoj knjizi".

> Cenzorske škare opet rade na HTV-u: Hloverka Novak Srzić smijenila urednicu Dossiera.hr

> HND protiv smjene urednice emisije Dossier.hr: HTV je dodatno narušio svoj ugled!

>Petričić traži smjenu Hloverke Novak Srzić i Dražena Majića

Podsjetimo kako je za Prisavlje poziv autoru sporne knjige bio sasvim dovoljan da emisiju Dossier.hr proglasi "teškim uredničkim propustom". Index.hr donosi transkript emisije, koja se više ne može naći ni na službenom portalu HRT-a niti je sama emisija bila reprizirana na HTV-u. Donosimo i kratki videozapis.

ANA JELINIĆ

O kriminalu, korupciji i mafiji večeras s našim gostom politologom Darkom Petričićem. Dobra večer dobro došli. Vi ste autor već poznate knjige o Hrvatskoj pretvorbi i privatizaciji. Uskoro izlazi Vaša knjiga «Hrvatska u mreži mafije kriminala i korupcije». Vidjela sam dijelove vaše knjige. Navodite da je 2008. država na antikorupcijske programe potrošila 321 milijun kuna plus 300 2009. za osnivanje tako zvanog FBI-a. Međutim tvrdite da uspjeh izostaje usprkos dobroj volji i trudu zakonodavaca, jer nije problem kažete prikupiti dokaze i materijale, već je problem u obradi što nema sudskog epiloga, dakle direktno državnog odvjetnika Mladena Bajića kao usko grlo u borbi protiv korupcije?

DARKO PETRIČIĆ

Upravo tako, Mladen Bajić, na žalost moram konstatirati sa svojom pasivnošću ne mogu reći da potiče ovakvu kriminalnu scenu, ali u svakom slučaju usporava nekakve pozitivne trendove koji bi htjeli riješiti tu kriminalnu scenu. Što se tiče aktivnosti Mladena Bajića na svom mjestu državnog odvjetnika, citirati ću jednog kolegu novinara koji je u jednoj kolumni napisao da je Mladen Bajić jedan od rijetkih državnih odvjetnika u svijetu kojemu ne treba fizička niti policijska zaštita. Ta opservacija o radu Mladena Bajića možda najbolje govori o njegovoj odlučnosti i želji da se riješi organizirani kriminal u Hrvatskoj.

ANA JELINIĆ

Ako je državno odvjetništvo usko grlo, a logično je da postoji i zaštitni … korupcije i svih ti negativnih aktivnosti koje vode, dakle, pa do same organizacije mafije . Tko su zaštitnici kriminala korupcije u Hrvatskoj koje vi prepoznajete sada u vladajućim strukturama?

DARKO PETRIČIĆ

Organizirani kriminal i mafija ima čvrstu strukturu. Organizirani kriminal podrazumijeva horizontalnu povezanost kriminalnog sektora, dok mafija kao najorganiziraniji oblik organiziranog kriminala podrazumijeva vertikalnu povezanost kriminalnog .. vertikalne povezanosti, elementi koji ulaze u mafijašku strukturu nalaze se od dakle počinitelja ubojstava i razbojstava pa do samog, samog vrha vlasti, a na vrhu vlasti nalaze se, nalaze se mafijaški politički zaštitnici.

ANA JELINIĆ

Da li hoćete reći pravosuđe, policija, ministarstvo, premijeri, predsjednici, sve je moguće?

DARKO PETRIČIĆ

To je jedan klasični model koji funkcionira od talijanske mafije, američke mafije, a i u Hrvatskoj je takav slučaj. A, hrvatska javnost može i sama primijetiti kako do sada nije ozbiljnije procesuiran niti jedan mafijaški hrvatski boss niti se, niti uopće dolazi na dnevni red.

ANA JELINIĆ

E, pa zašto ta tema ne dolazi na dnevni red, naime, evo i kolege novinari su isticali u ovom prilogu da se o organiziranom kriminalu o mafiji da se kod nas zapravo šuti. Kao da ne postoji, iako je trend da to tako kažem da se širi organizirani kriminal ono brzinom geometrijske progresije tako da je zapravo alarmantno stanje. Kako to da Hrvatska o tome šuti, kao da smo izolirani otok.

DARKO PETRIČIĆ

Model je jasan mafijaši trebaju političarima, političari trebaju mafijašima.

Mafijaši trebaju političare zbog toga da im onemoguće kazneni policijski progon.

A političari trebaju mafijaše da se na van institucionalni način obračuna sa …

Dakle, mafijaš će za političara odraditi nekakvo zastrašivanje, eliminaciju nekakvog protivnika, a za uzvrat će dobiti, dobit će zaštitu od kaznenog progona.

U toj simbiozi jednostavno efikasno pravosuđe pada, pada na svim ispitima.

ANA JELINIĆ

Kako komentirate da ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko nije uopće htio razgovarati o toj temi za našu emisiju, a od USKOK-a oni su nas potpuno ignorirali, nitko .. na pismeni upit.

DARKO PETRIČIĆ

Tema, mafija i organiziranog kriminala za državne strukture i policiju je izuzetno neugodna. Zbog toga što bi oni morali priznati da postoji mafija i organizirani kriminal …

..... ili ti defacto postoji. Vidimo to iz učinaka, koji su svakodnevno prisutni, dakle, mafija postoji, a onda bi ih mogli pitati ako mafija postoji što ste napravili da se to eliminira.

S druge strane ako bi oni rekli da mafija i organizirani kriminal ne postoji, onda bi ih mogli pitati zbog čega ste onda doveli zbog čega ste donijeli onda antikorupcijske, antikriminalne i antiorganizacijsko-kriminalne zakone.

Dakle, činjenica je ta mafija i organizirani kriminal definitivno postoji, ali isto je i činjenica da nadležne institucije ne rade.

I zato je bolje ne doći u emisiju i ne blamirati se pred hrvatskom javnošću nego doći pa trpjeti kritike.

ANA JELINIĆ

Nije bio ministar kao sugovornik na ovu temu, Vi ubojstvo nedužnog prolaznika Zorana Dominija na neki način označavate kao prekretnicu, kada klasično podzemlje u Hrvatskoj prestaje biti klasično podzemlje i strukturira se u mafiju, u nekih pet šest grupa mafije, jer do tada novac već se polagano pere i ulaže se u legalne aktivnosti i naravno i dalje se rade sumnjivi poslovi?

DARKO PETRIČIĆ

Povukao bih paralelu, u Hrvatskoj to je bilo to ubojstvo kada je čaša... kada je kap prelila čašu - u javnosti i kada se krenulo u odlučujući, u malo odlučniju borbu protiv organiziranog kriminala. A u Srbiji je to bilo, recimo, ubojstvo premijera Đinđića, i akcija „Sablja“.

Dakle to su bile prekretnice i u Hrvatskoj i u Srbiji. Dakle moralo se nešto strašno dogoditi da bi se krenulo u obračun. Na žalost.

ANA JELINIĆ

Samo u Hrvatskoj nije bilo „Sablje“?

DARKO PETRIČIĆ

Nije bilo hrvatske „Sablje“, da, bilo je malo tuplje. U svakom slučaju, nakon tog šoka koji je mafija doživjela u Hrvatskoj, zapravo podzemlje, mafija je krenula u nekakve polulegalne poslove. I mafija se strukturira kroz 6 specijaliziranih mafijaških organizacija, koje su u Hrvatskoj. To je u prvom redu mafiokracija kao oblik političke mafije. Druga mafija koja je detektirana na ovim prostorima je treće duhanska mafija, četvrta je ekološka mafija, peta mafija koja isto tako pokušava doći do nekakvih pozicija, a to im i uspijeva, to je građevinska mafija i na kraju imamo turističku mafiju. Ne zna se koja je gora.

ANA JELINIĆ

Kod turističke mafije su zasigurno golf tereni, sada ova aktivnost

DARKO PETRIČIĆ

To je jedna od posljednjih aktivnosti turističke mafije, gdje se preko zakona o poljopriv-rednom zemljištu i zakona o golfu namjerava od građana oduzeti zemlja koja bi se koristila...

ANA JELINIĆ

Vi se ne libite spominjati imena - nekih aktualnih političara i ljudi koji su na vrlo utjecajnim pozicijama u hrvatskom društvu. Svaka od ovih mafija ima neke svoje zaštitnike.

Možemo li ih prepoznati u nekim vodećim strukturama? Zaštitnike ili koji su im bliski?

DARKO PETRIČIĆ

Da, kao što smo već konstatirali, svaka mafijaška struktura ima određenog zaštitnika.

Što se tiče mafiokracije tu je, dakle, tu je sama politika upetljana, u mnogo, u mnogo nezakonitih aktivnosti, a oni se uglavnom bave značenjem novca i tržnog proračuna, jer svakom je političaru važno, važne dvije stvari, dok je na vlasti ukrsti što više novca, (tako da) poslije kad siđe s vlasti - za onda se osigurati.

ANA JELINIĆ

Vi direktno prozivate neke ministre, prozivate ministricu graditeljstva?

DARKO PETRIČIĆ

Da, naravno, što se tiče graditeljske mafije tu su institut IGH, (koji je) duboko ukorijenjen u te strukture građevinske mafije, tu je naravno i bivši ministar Radimir Čačić dosta involviran.

Međutim, najveći kriminalni poslovi građevinske mafije vezane su za splitski Konstruktor.

A tu su onda i Jure Radić i Ivo Sanader itd.

ANA JELINIĆ

I cijela ekipa…

Bojite li se vi tužbe, naime to su samo jedna od imena, naime, ja ću sada spomenuti, dakle, vi u vašoj knjizi govorite … kriminalitete tih kriminalnih aktivnosti koje potječu od (vremena) samostalnosti Hrvatske, dakle od financijskog inženjeringa, koji je već pomalo zaboravljen, a koji je bio pod političkim patronatom, potom tu je naravno i kriminalna pretvorba, pa ratno profiterstvo, šverc naftom, oružjem, pa do gospodarskog kriminaliteta imena Šarinić, Mateša, Valentić Vuković, Bebić Šeks, Pašalić, Jambo,

pa sve do predsjednika države Mesića i bivšeg premijera Ive Sanadera.

Imate li dokaze za to što iznosite, i kako ćete se boriti sa tužbom? I je li bilo prijetnji .. knjigu i je li se saznalo za to što radite?

DARKO PETRIČIĆ

Knjigu sam pisao dosta dugo i ona je trebala biti već davno prije gotova, ali htio sam biti siguran u činjenice koje iznosim. Na žalost što sam išao dalje i dublje kopao to sam nailazio na sve teže i teže veze između političke strukture i mafijaške organizacije.

Spomenuli ste predsjednika Mesića. Na žalost moram konstatirati njegove prve predsjedničke kampanje.

On je bio dosta duboko povezan sa albanskim lobijem u Hrvatskoj, a kasnije,

mnogim ljudima je bilo nejasno zbog čega toliko drži tu nekakvu muslimansku struju i muslimanski lobi u Hrvatskoj.

ANA JELINIĆ

Na popisu onih koji su financirali kampanju predsjednika Mesića danas znakovitije zvuči 70 tisuća kuna donacije bivšeg predsjednika uprave Podravke Darka Marinca?

DARKO PETRIČIĆ

Da, gospodin Mesić, bez obzira na njegovu aktivnost kao predsjednika Republike, mislim da će ga ipak sa ove predsjedničke funkcije ispratiti pridjev kontroverzni,

jer on u jednom .. protiv tajkuna koji su se bogatili preko noći, a s druge strane uzima od tih tajkuna donacije za svoju predsjedničku kampanju.

ANA JELINIĆ

Vi tu,..kod predsjedničkih kampanja, kada govorimo o financiranju kampanja HDZ-a, naravno tu je sada afera kamioni. Tu ispada, iako se predpostavlja, da je višak tog novca od kupovine kamiona trebao ići na stranačke račune ili na račune samo nekih pojedinaca,

ali vi izdvajate i 280 tisuća kuna donacije tvrtke Sobol, d.o.o. u vlasništvu ministra Karamarka ulaganjem u budućnost?

DARKO PETRIČIĆ

Da, Karamarko je vrlo, vrlo spretno i vrlo uspješno materijalizirao tu svoju donaciju i mislim da je on od nedodirljivih osoba u Hrvatskoj političkoj strukturi. Makar je bio prilog gdje on kaže da ne smije biti nedodirljivih,

a njegova nedodirljivost osigurana je visokom pozicijom, dakle, u najvišem ministarstvu unutrašnjih poslova - isto tako i sa kontrolom tajnih službi, pa je i s jedne i s druge strane njegova, njegov status je za sada teško poljuljati.

ANA JELINIĆ

Govorite da je HSS također naplatio svoje koaliciju sa HDZ-om.

Tvrdite da je predsjednik HSS-a Friščić sa predsjednikom tadašnjim predsjednikom HDZ-a Ivom Sanaderom premijerom dogovorio po milijun kuna ili tako nešto za svako zastupničko mjesto u saboru?

DARKO PETRIČIĆ

Tako je. Mnogima nije bilo jasno to su bili motivi koji su stimulirali HSS da se priklone HDZ-u, a ne recimo SDP-u, i od insajdera sam dobio takvu informaciju –

.....da je pored nekih drugih, (da) su trebali biti odrađeni kao poticaj poljoprivrede, itd., (da je) bio dogovoren vrlo konkretan odnos (iznos?)..

ANA JELINIĆ

Kao osobu koja je kao kočničara, dobro, zakona o reviziji pretvorbe i privatizacija, znamo kako je završila prvotna revizija, Vi ste autor te knjige, Slavka Linića za kojeg tvrdite da je čak ucjenjivao koalicijske partnere IDS i LS da ne izađu sa vašim prijedlogom zakona o reviziji pretvorbe i privatizacije?

DARKO PETRIČIĆ

Tako je. Moj prijedlog zakona, koji sam pokušao plasirati u sabor preko IDS-a, HSLS-a, podrazumijevao je da se poništi sva pretvorba, a tajkuni će moći zadržati, zadržati samo one tvrtke za koje mogu dokazati da su ih kupili legalnim putem.

Protivnik tog zakona je bio upravo Slavko Linić koji je izvršio pritisak (zašto?).

Zbog tajnih dogovora između, između stranaka, između pozicije i opozicije koje funkcioniraju od početka devedesetih pa do danas.

ANA JELINIĆ

Povezujete li i bliskost sa određenim tajkunima, vezano za brodogradnju i brodogradilište

DARKO PETRIČIĆ

Svaka, svaka stranka ima svoje tajkune, na žalost pa tako i SDP, a Riječani jako dobro znaju koliko je Slavko Linić napravio štete riječkoj industriji.

ANA JELINIĆ

Bliži se dan obljetnice pada Vukovara.

Političari će pohrliti naravno na počast žrtvama. I vrlo neugodno zvuči poglavlje na koje vi podsjećate u svojoj knjizi, a to je prodaja tenkova M 84....

Da podsjetite što se tada dogodilo i tko je odgovoran?

DARKO PETRIČIĆ

Za vrijeme napada na Vukovar 15 komada tenkova najmodernijih M 84 povučeni su sa bojišta i prodani su u Kuvajt.

Prodani su Kuvajtu, (a) taj je bio meni se čini gospodin Čermak, po nalogu Franje Tuđmana.

Kad su se branitelji bunili zbog čega je to napravljeno, Tuđman je rekao da je to na snazi bio nekakav međunarodni ugovor, da je to trebalo odraditi. Ta činjenica pokazuje da je ipak ovaj rat po najvećem dijelu bio dogovorni i da politički vrh je zapravo i sam odgovoran i zaslužan da je rat tako dugo trajao zbog čega su napravljene tolike štete i zbog čega se Hrvatska još i danas ne oporavlja od tih posljedica.

ANA JELINIĆ

I za kraj malo optimizma, mislite li da će u ostalom ono što se građani nadaju, napokon zaustaviti kriminal i korupcija kad uđe u EU to više neće moći tako, vjerujete li vi u tu sliku?

DARKO PETRIČIĆ

Pa ja odgovorno tvrdim da svatko tko kaže da kad Hrvatska uđe u EU, da će EU riješiti sav kriminal i korupciju u Hrvatskoj i da to ne može govoriti normalan čovjek.

Zbog čega to tvrdim?

Zbog toga što EU ne može izaći na kraj sa korupcijom i mafijom u Italiji niti u bilo kojoj drugoj zemlji,

jer vidimo da tih kriminala ima i u Njemačkoj i u Francuskoj i u svakoj zemlji EU,

jednostavno EU prepušta domaćem zakonodavstvu da se bave sa svojim problemima. Ona nema vremena sa našim problemima i sa našim mukama.

ANA JELINIĆ

A vi dajete jednu pesimističku prognozu za Hrvatsku... Naime vi tvrdite da je kriminal i korupcija da su (u to) do te mjere involvirana politika, u to da bi razbijanje tih lanaca dovodilo razbijanje cijelog sustava, ne samo stranaka, nego i institucija, koje počivaju na koruptivnom ključu po stranačkom ključu zapošljavaju razne ljude

DARKO PETRIČIĆ

Da. Bojim se da bi došlo do paralize vlasti. A tome će se morati pristupiti prije ili kasnije ili na ovaj ili onaj način.