PERVERZNA ZOG-PRESUDA, PERVERZNOG ZOG-SUDA U HAAGU

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. Brtonigla 18. Aprila/travnja 2011.

PERVERZNA ZOG-PRESUDA, PERVERZNOG ZOG-SUDA U HAAGU

Očito je da je sudac Haaškog suda ICTY-ja gosp. Alfons Orie u sudnici samo glumatao, jer je ‘njegova’ presuda već bila donešena u moćnoj polovici ZOG-Nadvlade svijeta u Londonu. I u suglasnosti s njenim ogrankom u Nizozemskoj, odnosno u Amsterdamu, Haagu i Rotterdamu (u kojem se nalazi najveći naftni ‘Oil spot market’ na svijetu).

Dakle, to je bila demonstracija snage znamenitog i glavnog članka PROTOKOLA SIONSKIH MUDRACA (The elders of Sion) ‘Moć i licemjerje’, koji u najkraćem i najdirektnije označava podlu strategiju Sionskih mudraca i utemeljitelja njihovog cionističkog pokreta (kao i njihovih Protokola) bečkog Židova i novinara Theodora Herzla, na njihovom Prvom sionističkom kongresu u kolovozu 1897.g. u Baselu, u Švicarskoj.

Znači, drakonska presuda matorog nizozemskog sudačkog glumca Alfonsa Oriea dvojici naših hrvatskih generala – Anti Gotovini od 24 godine zatvora i Mladenu Markču od 18 godina zatvora - djelo je londonske sotonerije i njihove žute lihvarske internacionale, odnosno njihovog sionističkog fašizma, pa to konačno tako i treba jasno i glasno reći!

Da se više ovdje u Hrvatskoj ne bi ‘igrali na bedake’ s raznim hrvatskim Goldsteinima, Puhovskima, Pusićkama i Pusićima, komunističkim oficirušama tipa Teršeličke, moćnim i brojnim Soroševim HHO – haharima, a da bezbrojne Soroševe plaćenike- novinare u Hrvatskoj posebno i ne izdvajam iz te subverzivne protuhrvatske falange.

Dakle, da ponovim: očito je da je tendenciozni sudac Haaškog suda ICTY-ja gosp. Alfons Orie u sudnici Haaškog suda tri godine samo glumatao, točno onako kako to rade i suci u našem Udbo-komunističkom i Udbo-mafijaškom ‘krivosuđu’ (naročito kazneni suci !) u Hrvatskoj, kao što je to uostalom radio devet godina i ‘naš’ glavni državni odvjetnik Mladen Bajić.

Posebna priča je perverzno Tužiteljstvo Haaškog suda, koje se više od tri posljednje godine hvatalo za svaku slamku svog spasa, kako bi na bilo koji (prljavi i najprljaviji) način nekako skrpalo svoju optužnicu protiv hrvatskih generala (uključujući tu i generala Praljka i njegove optužene kolege iz Herceg – Bosne !). Usporediti njih s famoznim Josephom Goebbelsom, Hitlerovim ministrom nacističke propagande, kao i sa Staljinovim glavnim državnim tužiteljem Andrejem Višinskim bilo bi uvreda za samog Goebbelsa, kao i za Višinskog !

Danas se moramo upitati koji je skriveni smisao njihove optužbe za navodni hrvatski ‘udruženi zločinački pothvat’? Jamačno je to njihov perfidni plan (Londona, ali i Haaga, itd.) da se našu Hrvatsku prisili da ona Srbima i Srbiji plati ratnu odštetu (što se već čini !), umjesto da Srbija plati odštetu Hrvaima i Hrvatskoj, zbog njene agresije na mladu hrvatsku demokraciju, na njen teritorij i na njenu novu i mladu Državu.

Očito je da je Hrvatska kažnjena, jer se konačno, nakon 76 godina sama oslobodila srpskog jarma i to uzprkos volji podlog London City-ja i uzprkos cijeloj svjetskoj judeomasoneriji i njenoj svjetskoj ZOG-NadVladi svijeta!

Hrvatska je također kažnjena i zato što se ustrajno opire Nagodbi sa Srbijom – koju joj uporno nameće London i Haag - da odustane od svoje Tužbe za genocid i za ra tnu odštetu od Srbije za sva njena razaranja i ljudske žrtve (da ovdje i sada spomenem samo Vukovar, Dubrovnik i Zadar).

Takve političke i sudske perverzije Hrvatska nikad neće prihvatiti, unatoč evidentnoj IZDAJI većine svojih političara, a prije svih Vladimira Šeksa, Stipe Mesića, Ive Sanadera, Ive YUsipovića i cijelog njegovog i Mesićevog Pantovščaka!

Jošt’ Hrvatska nij’ propala, dok mi živimo! Stoga ponovo kličem:

Dolje Udbofašizam s Pantovščaka !

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

Brtonigla

P.S: u nastavku dajem izvrstan i vrlo odmjeren tekst našeg uglednog hrvatskog profesora

iz Splita, dr. Branimira Lukšića, kojemu se ja osobno neskriveno divim. Nadam se

da ćete se i Vi dragi moji čitatelji tome pridružiti.

* * * * * *

HaKaVe.org/ Pismo prof. dr. Branimira Lukšića sucu Haaškog suda Alphonseu Orieu

22. travnja 2011.

Pismo prof. dr. Branimira Lukšića sucu Haaškog suda Alphonseu Orieu (Prijevod s engleskog izvornika) Časni gospodin Alfons Orie, sudac Međunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju p.p. 13888 2501 EW Haag Nizozemska Split (Hrvatska), 17. travnja 2011. Časni gospodine! Dopustite mi, da kao profesor prava ukažem na neke temeljne grješke u presudi koju je Vaše vijeće objavilo 15. travnja 2011. godine u predmetu hrvatskih generala Gotovine, Markača i Čermaka. Ponajprije, izraz koji rabite za legitimnu vojno-policijsku akciju hrvatske države da oslobodi dio svog državnog područja okupiran od secesionističkih pobunjenika. Vi nazivate tu akciju „zajedničkim zločinačkim pothvatom". Ovaj naziv je ne samo teoretski pogrješan, nego bi on mogao imati pogubne posljedice i u praksi. Najprije sa teoretskog gledišta. Izraz „zajednički zločinački pothvat" ( ZZP) nije bio dio međunarodnog običajnog prava u vrijeme kada su kaznena djela koja se stavljaju optuženima na teret navodno bila počinjena. Kao eminentnom pravniku, časni sudče, Vama je zacijelo poznata pravna maksima „nullum crimen sine lege, nulla poena sine lege" („nema kaznenog djela ako ga zakon ne propiše, nema kazne ako je zakon ne propiše"). U ovome slučaju optuženici su osuđeni jer su tobože počinili kazneno djelo, koje, u vrijeme kada je ono navodno počinjeno, nije bilo zakonom predviđeno kao kazneno djelo. Osim toga, ZZP se protivi načelu osobne odgovornosti i individualizirane krivnje, koje je jedno od temeljnih načela suvremenog kaznenog prava, te se ZZP znatno približava pojmu „krivnje pridruživanjem" („guilt by association") koja nije predviđena u statutu Vašega tribunala. Nadalje, optužnice utemeljene na ZZP predstavljaju kolektivnu optužbu cijele hrvatske države, cijele hrvatske civilne i vojne vlasti , a takva optužba, osim što je neutemeljena, nije u stvarnoj nadležnosti Vašega tribunala. Dopustite mi, časni sudče, da Vam sada ukažem na štetne posljedice u praksi zbog uporabe ovoga naziva. Nazvavši legitimnu akciju hrvatske države da oslobodi dio vlastitog državnog područja koji su srpski pobunjenici otrgli od ostalog državnog područja i namjeravali u konačnici priključiti Velikoj Srbiji „zajedničkim zločinačkim pothvatom", Vaša presuda insinuira kolektivnu krivnju cijeloga hrvatskog naroda, što bi prije ili kasnije moglo biti povod osvete protiv hrvatskoga naroda. Međutim, da spomenem samo jednu pohvalu, 13.kolovoza 1995. potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država Al Gore je javno pohvalio predsjednika Tuđmana što je akcijom „Oluja" međunarodnu zajednicu i neučinkoviti UNPROFOR oslobodio napora da zaštite Bihać i tzv. „ružičaste zone", i što je time pridonio ostvarenju američke mirovne inicijative na području bivše Jugoslavije. Koje li ironije povijesti, časni sudče! Nizozemska je postrojba dobila odličje jer nije ništa učinila da spriječi genocid u Srebrenici , dok su ovi hrvatski generali kažnjeni jer su spriječili još gori pokolj od onoga u Srebrenici, koji bi razbješnjena srpska soldateska u povlačenju bila počinila u Bihaću. Ako se sve ovo uzme u obzir teško se može izbjeći pomisao, da je presuda Tribunala u slučaju generala Gotovine i Markača nepravedna i politički motivirana.Dopustite mi da u svezi s time spomenem mišljenje poznatog kanadskog pravnika Christophera Blacke, da je Međunarodni kazneni tribunal za bivšu Jugoslaviju „sramota za civilizirani svijet". Kao pravnik, časni sudče, osobito sam rastužen činjenicom, da zbog ove presude ugled međunarodnog pravosuđa može biti nepopravljivo narušen , i da se može promisliti, da međunarodni sudovi dijele dvije različite vrste pravde, jednu za one iza kojih stoji lobi „moćnika", a drugu i drukčiju za one koji nemaju takve zagovornike, i koji su tretirani kao međunarodni „parije". Zahvaljujem Vam na strpljenju da dočitate ovaj dopis do kraja, i ostajem, časni sudče, s poštovanjem prof. dr. Branimir Lukšić Sukošanska 35, 21000 Split, Hrvatska Na znanje: UN ICTY Ilica 207 10001 Zagreb

Olga Carević: Borisu Tadiću govorila sam o agresiji iz Beograda

Hakave.org/Olga Carević: Ovakva presuda medvjeđa je usluga cijeloj našoj regiji

Utorak, 26. travnja 2011.

Olga Carević: Borisu Tadiću govorila sam o agresiji iz Beograda Prof. dr. Olga Carević poznata je znanstvenica koja je kao medicinska biokemičarka radila na Institutu Ruđer Bošković. A još je poznatija po svojim apelima za mir i protiv nasilja koje je pisala za vrijeme Domovinskog rata kao Srpkinja koja voli svoju hrvatsku domovinu. Njezin sin Mislav bio je pripadnik 100. brigade ZNG-a u Pokupskom, a ona je na dan presude hrvatskim generalima u Haagu poslala poruku sljedećeg sadržaja: „Ako je Domovinski rat zločinački pothvat, kako nazvati razaranje Vukovara, Dubrovnika, Škabrnje i zločina na Ovčari…“ Kraći intervju s njome izašao je u današnjem Večernjaku, a širu verziju objavljujem ovdje. * * * * * * Što ste ovom porukom željeli reći? Sramota me sada izaći na ulicu kada pomislim da su ovu državu u kojoj živim i za koju se moj sin borio nazvali zločinačkom organizacijom. Ako je Gotovina dobio 24 godine, koliko će dobiti Mladić ako ga ikad uhvate? Barem 24 godine na kvadrat! Sve što se događalo za vrijeme Oluje svalilo se na Gotovinina leđa. Nisam političar i nisam ni u jednoj stranci, ali nikako ne mogu razumjeti tu zapovjednu odgovornost, da je za svakog onog tko je učinio zločin odgovoran Gotovina. I to me kao humanisticu strašno smeta. Slažete li se s tvrdnjom o postojanju udruženog zločinačkog pothvata kako bi se trajno protjerali Srbi iz Hrvatske? Za mene je to apsolutno neprihvatljivo. Pa nije cijela Hrvatska vojska išla kako bi ubijala ljude. Ali ovakva presuda zapravo je medvjeđa usluga cijeloj našoj regiji. Sad će se ljudi opet početi prebrojavati. Ja ću prva početi s Mladićem i Hadžićem. Gdje su oni? Zašto nisu procesuirani Kadijević, Adžić, Rašeta? Olujom je oslobođen teritorij koji su zauzeli Srbi jer im nije bila dovoljna Srbija pa su stvarali srpsku Krajinu i srpsku državu u BiH, Republiku Srpsku. Dakle, na teritoriju bivše Jugoslavije trebale su biti tri srpske države. Ja sam Srpkinja, ali to mi je izvan svake pameti. Zašto su zapravo otišli Srbi nakon Oluje? Odmah nakon Oluje u jednom razgovoru odgovorila sam na ovo pitanje. Kako sam i tada rekla, nisam iz tih krajeva da bih mogla točno procijeniti razloge. No kad je novinar jednog čovjeka upitao u koloni zašto ne ostane, kamo idete, hoćete li se vratiti, on je prošaputao: „Ne znam, kako oni gore odluče“. Očito je da ih je netko nagovorio da krenu odmah. Logičan je zaključak da su ih samozvane krajinske vlasti prisilile da odu. Tragična je zabluda svih srpskih izbjeglica da su, ne dvoumeći se, svoju sudbinu predali u ruke „onih gore“ te su otišli daleko od svojih domova i hrvatske domovine. Od početka rata upućivali ste apele za mir i nenasilje. Zašto? Prvi balvani postavljeni su 17. kolovoza 1990. godine. Ja sam to čula na radiju i istog trenutka napisala sam apel, odjurila u Vjesnik te ih molila da ga objave. Naslov je bio „Prijateljstvo Hrvata i Srba i obrnuto“. A u tekstu je pisalo: „Kao Srpkinja i stranački neopredijeljena ograđujem se od izjave o velikoj ugroženosti Srba u Hrvatskoj, koju je, u ime Srba ove republike, dr. Milan Babić, predsjednik Općine Knin, dao dr. Borisavu Joviću, predsjedniku Predsjedništva SFRJ. Bojim se da takve i slične izjave čelnika i drugih članova SDS mogu samo ugroziti brojna prijateljstva stvorena između Hrvata i Srba tijekom poslijeratnih godina. Smatram, međutim, da bi bilo daleko manje nesporazuma, da su čelnici SDS legalno iznijeli svoje mišljenje i primjedbe na Ustav Hrvatske u Saboru Hrvatske, umjesto što su prisustvovali saboru Srba u Srbu. I na kraju, vjerujem da moje mišljenje dijele mnogi Srbi diljem ove republike.„ Na taj apel stigle su mi brojne reakcije. Je li Franjo Tuđman imao želju Srbe protjerati iz Hrvatske? Imala sam vrlo dobro iskustvo s Tuđmanom. On me u više navrata pozvao na razgovor. Jednom me predložio da budem njegova savjetnica. Odbila sam jer sam znanstvenica prirodnih znanosti, a za takvo mjesto treba netko iz društvenih znanosti. Franjo Gregurić zvao me da uđem u Vladu demokratskog jedinstva, da budem ministrica bez portfelja, da se bavim srpskim pitanjem, ali ni to nisam prihvatila. Nisam bila zainteresirana baviti se politikom. I nisam nikad ništa od toga prihvatila da ljudi koji su čitali moje tekstove ne bi mislili kako sam pisala samo zato da dobijem položaj. A meni to nije bilo potrebno, ja sam znanstvenica. Za Tuđmana nikad ne bih mogla reći da je htio protjerati Srbe iz Hrvatske. Imala sam dojam da u njemu ima dosta humanosti. Puno puta bila sam na sastancima gdje je i on bio. Tako nas poznatije Srbe pozvao je i kad je bio aktualan plan Z4. Pričao nam je o većoj autonomiji za Srbe, ali meni nije bio simpatičan taj plan. Imala sam dojam da će Srbi nekako ograditi sami sebe. I to nije nikakva država nego oduzimanje teritorija. Pa kako da u Hrvatskoj kao staroj europskoj državi da unutar nje postoji još jedna srpska država i da se Srbi izoliraju? I za BiH bi bilo bolje da je bez Republike Srpske. Ne vidim razloga za njezino postojanje. Je li rat počeo agresijom ili je bio građanski rat? Rat je započeo pod utjecajem davno stvorene ideje o Velikoj Srbiji koja je trebala uključivati dijelove Hrvatske. Razoren je Vukovar, uništavani su mnogi drugi gradovi, ljudi su s vrećicama napuštali svoje dome, bježali su s djecom u naručju, tisuće kuća spaljene, skrivali se po podrumima… Pa ne možete nakon svega ovoga reći da se vodio građanski rat. To je bila agresija. Kad su ljudi s vrećicama išli iz Vukovara, vidjela sam snimak iz Beograda kako brojni tenkovi s vojskom idu prema Hrvatskoj koja je već tada bila prilično porušena. Beograđani su tenkove ispraćali sa cvijećem, pjevanjem, a gdje oni dolaze? Na tuđi teritorij kako bi ga zauzeli, porušili kuće, ubijali ljude. To je bilo prestrašno! Iz Beograda su za Zagreb krenuli okićeni tenkovi. Ja sam se zgražala kad sam vidjela cvijećem okićenu tenkovsku cijev koja će pucati na nas. To je bio trenutak kad mi je zaista sve prekipjelo. Kako gledate na približavanje Srbije i Hrvatske, na politiku predsjednika Josipovića? Cijenim predsjednika Josipovića jer je demokrat te u regiji pokušava stvoriti povjerenje. Imam dojam da ide otvorenog srca, da ništa ne krije. Evo, bila sam na sastanku kad je u Zagrebu bio predsjednik Srbije Boris Tadić. Osobno sam mu željela uručiti moju knjigu „Moj srpski rod – moj hrvatski dom“. Nadam se da ju je pročitao. A poklonila sam mu i knjigu „Dodirnimo zvijezdu prijateljstva“. To mi je omogućio upravo predsjednik Josipović. Željela sam da Tadić pročita knjigu o ratu, o srpskoj agresiji… On me pozorno slušao kad sam o tome govorila. Ljudi jedino smatraju da je sve ovo možda preuranjeno. A ja mislim da uvijek treba ići od srca do srca. Zvonimir Despot vecernji.hr

DOLJE UDBOFAŠIZAM S PANTOVŠČAKA !

Dragovoljac.com/Vesna Škare-Ožbolt: Osobno sam dala Mesiću šifru sefa s transkriptima / Srijeda, 20 Travanj 2011

Vesna Škare-Ožbolt: Osobno sam dala Mesiću šifru sefa s transkriptima

Autor Tomislav Novak/J.list

* * * * * *

Komentar Ante Rokova Jadrijevića

DOLJE UDBOFAŠIZAM S PANTOVŠČAKA !

Jedan ispravak netočnog navoda - bolje rečeno nadopuna: Prije Željka Bagića bio je pročelnik Mesićevog Ureda Željko Dobranović, koji je bio Mesićeva 'krtica' u HDZ-ovoj vlasti - pisala je Slobodna Dalmacija 2.000-te godine, kada joj je glavni urednik bio gosp. Josip Jović.

Prije Željka Dobranovića je pročelnik Mesićevog predsjedničkog Ureda je bio Damir Vargek.

Željko Dobranović je smjenjen 16. siječnja 2001.g. - formalno zbog lošeg ustrojstva Ureda, pa je umjesto njega imenovan Željko Bagić - formalno samo kao tajnik Ureda. Ukratko: nije šija nego vrat!

Već sutradan, 17. siječnja 2001.g. je Željko Dobranović imenovan brigadnim generalom i to na prijedlog 'Tetkice' Joze Radoša, tadašnjeg Račanovog ministra obrane. Brigadni general Željko Dobranović je istom odlukom i umirovljen s pravom na starosnu mirovinu. Potpis novinara: S. Dukić.

U drugom članku, koji je potpisao novinar B. Lušić rečeno je da će Željko Dobranović navodno karijeru nastaviti u privrednim vodama. Umjesto Ureda predsjednika je osnovan Kabinet Predsjednika, a za pročelnika je imenovan Branko Zebić - osoba od velikog povjerenja Stipe Mesića...

Dakle, sve neki Zebići - Blagoje Udbaš, Novinar Goran Zelić u srpskom novom listu, čelnik GONG-a Dragan Zelić, itd.

Gosp. Tomislava Karamarka u ovom kontekstu izostavljam, premda … Samo se nadam da bi se on mogao mnogo jače i odlučnije angažirati da se našeg bivšeg Ciganina – Predsjednika konačno stavi iza rešetaka i počne postupak za donošenje zakona o veleizdaji, izdaji i ratnom profiterstvu - a ujedno i o lustraciji!

A ponovno uvođenje smrtne kazne za veleizdaju je condition sine qua non !

Dakle, bio sam itekako u pravu kada sam na ovom prosvjedu branitelja u Zagrebu, 16. travnja 2011.g. na Jelačić-placu nosio svoj transparent 'Dolje Udbofašizam s Pantovščaka' !!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(jedini hrvatski socijal-radikal)

Presuđeno hrvatskom ratu!

Presuđeno hrvatskom ratu!

Mladen Schwartz

Hrvatska braćo i sestre!

Hrvatski narode, gdje god da si!

Presuđeno je hrvatskom ratu!

Dogodilo se ono za što smo dobro znali da će se dogoditi, a nadali smo se, prkoseći bjelodanosti, da ipak ne će. Kako bi i moglo biti drugačije! Neprijateljski inozemni sud, na insceniranom staljinoidnom procesu, našao je naše junačke vojvode krivima. Krivima jer su se borili za hrvatsku državu i obranili hrvatski narod od hordi s Istoka te njihovih petokolonaša. Veliki vojvoda Hrvatskoga Naroda, general-pukovnik Ante Gotovina, dobio je 24 godine, a general-pukovnik Mladen Markač osuđen je na 18 godina. General-pukovnik Ivan Čermak je oslobođen, kako bi se Čermaka kompromitiralo, zabio klin među generale i u puk, a Haag se prikazao objektivnim i poštenim sudom. I da su nekim čudom i ostali oslobođeni, ne bi se ovih dana trijumfalno spustili na zagrebački Trg bana Josipa Jelačića Bužimskoga, jer će žalbene procedure obiju strana potrajati, po ritmu zlikovačkoga Haaškog tribunala, još najmanje dvije godine. Farsa se nastavlja.

Hrvatska je poražena u Haagu, ali taj nas se poraz ne tiče, ne treba nas se ticati, samo ako smo svoji i želimo biti svoji. Je li kriv Haag i Bruselj? Kriv je onaj koji nam ih je dao, Haaga i Eurouniju, eda bi im na pladnju bezuvjetno servirao našu svetu Domovinu. Kriva je diletantska klika, veleizdajnička banda, krivi su hrvatski robovi koji uvijek iznova tragaju za novim gospodarom, vlasnikom i sudcem.

Nedostojno se dočekivao i ovaj dan, kada su pročitane presude. Koncilaška je Crkva pozivala na post i molitvu premda su osude već bile kuvertirane, a zna se da Bog, ne baš toliko da ne može, koliko ne će mijenjati ono što je bilo, što se dogodilo. Neki su se odputili na hodočašća, simo i tamo. Netko je naložio da se unaokolo povezuju žute vrpce, a generalima, za slučaj da ih se oslobodi, naložio odvezivanje tih vrpca diljem Hrvatske, kao da ne bi imali prečeg posla! Mogli ste im još smisliti i svladavanje, preskakanje nekih prepona, rješavanje zagonetki, kao uvjet da konačno dospiju u svoje kuće. A protuhrvatski špijunski mediji potpirivali su u beskraj nagađanja, napetost, nervozu, pače paniku. Histerični cirkus, navijačko natjecanje: hoće li biti robija ili oslobađajuće. Brojile su se minute, sekunde, kao pred ispaljivanje kozmičke rakete. Što li će sada biti? Kao da će biti nešto drugo od vječne hrvatske patnje, koja se može okončati samo pobjedom u borbi!

A nakon objave monstruoznih osuda, odnekuda se zatražila trodnevna državna žalost (dočim TV-programi prikazuju na tekućoj vrpci – komedije!). Smijmo se, plačimo i sjedimo prekriženih ruku – što bi od toga moglo biti draže neprijatelju! U kakvim se dobrohotnim, a beznadno nastranim glavama rađaju takve bedastoće?!

U povodu izricanja presude našim pobjedničkim generalima, dva su veleskupa uprigođena na glavnom mjestu u središtu Zagreba. U petak, 15. travnja, pod vodstvom Trusića i Vekića, nakon molitve, na video-zidu usred Trga bana Jelačića, okupljeni je puk primio k znanju sramotnu osudu. Dan poslije, subota šesnaesti, u organizaciji Sačića i drugova, protiv nje se prosvjedovalo. Obojica organizatora, oba dana, zatražila su da se ne pojavljuju stranke, da ne zlorabe općenacionalnu prigodu za svoje probitke, što bi svakako bilo prihvatljivo da ni oni sami nisu na stanovit način vezani za stranke. Uglavnom smo čuli da je General preko odvjetnika odvraćao od prosvjednih skupova, očekujući oslobađajuću presudu. Uz dužno štovanje, ta presuda nije samo njegova osobna stvar, ona je stvar hrvatskog naroda i države.

Režim se također uspaničio i reagirao kako mu i priliči. Koliki su se samo bojali da Gotovina ne bude pušten na slobodu! Koliki među onima koji su ga nemilice lovili i ulovili, locirali i identificirali i transferirali. Mesić je, na dan izricanja presuda, zbrisao u daleku Kinu.

Kosorica Jadranka danima je pozivala da se reagira „mirno i dostojanstveno“, jer da se prosvjedima ništa ne rješava. To bi bilo u redu da je od naroda tražila primjereno držanje u času nevolje. Ali u primisli joj je bilo da bi se „nedostojanstveni nemir“ morao okrenuti protiv stvarnih krivaca ove skandalozne osude, među kojima su i ona i njojzi slični, nedvojbeno. A prosvjedima se, jasno, ne mogu poništiti sramotne presude, ali se mogu pomesti oni koji su ih skrivili.

Uostalom, valja dodati: u ovom slučaju, reagirati „ mirno i dostojanstveno“ znači reagirati kao ovca. A netko je nekoć rekao: bolje živjeti jedan dan kao lav, negoli sto godina kao ovca! Doduše, ovca nema dostojanstva, koje Jaca očekuje od svojih i Haaških podanika. Ali danas biti dostojanstven znači biti upravo nemiran i neposlušan i buntovan! I biti domoljub znači biti revolucionaran!

I biti Hrvat znači pružiti nesmiljeni otpor samim okvirima ovoga nenarodnog sustava koji je urodio i sadašnjim kriminalnim osudama naših osloboditelja! Jer bez toga otpora nema, ne može biti budućnosti narodu Hrvata, da se nitko u tome ne vara, jer nije fraza nego ljuta zbilja!

I još je Jaca Podanica Kumrovica pozvala, otrcano i banalno, na hladnu glavu i vruće srce.

A ja vam kažem, nema hladne glave uz vruće srce, uz njega je i glava vruća, i volja vruća. To ne znači biti nerazuman, kako ona drži da bi ušutkala pravedni narodni bijes. To znači da je ljudsko biće, hrvatsko biće, jedinstveno, da nije shizofreno, da smo iz jednoga komada istesani, jer ne može glava prkositi srcu kada je na djelu odluka da ne budemo tuđinsko roblje!

Još gorje negoli Jaca reagira ubogi Joco: pomalo se smijući, veli da ovim presudama ne će propasti svijet. A režimska dalekovidnica odmah podsjeća kako je za Hrvatsku tobože važniji završetak pristupnih pregovora nego presuda generalima u Haagu.

Da je Ante Gotovina, skupa sa svojim drugovima, zločinac, da su eurointegracije hrvatski nacionalno-državni interes, to bi bilo samorazumljivo. Ovako, to samo znači radi novoga robstva žrtvovati osloboditelja.

Nakon presuda pak nisu imali ništa pametnije negoli najavljivati da će Hrvatska tražiti status „prijateljice suda“, najavljivati nekakav ustavni zakon o braniteljima (dosta nam je bio ustavni zakon o suradnji s Haagom!), te raspirivati smiješne nade u uspjeh sudske žalbe, jednako režim, oporba i novopečena udruga „Hrast“. Možda Generalu za dvije godine smanje osudu s 24 na 23. Reakcija srpskoga predsjednika Tadića, koji je, bez ikakve ozbiljne zagrebačke reakcije, otvoreno priželjkivao osudu: kazne su primjerene, pomirba sada će biti lakša, kaže Tadić. Nedvojbeno će se s time suglasiti i pajdo mu Joso, koji je još za Račanove vlade marljivo radio na Haaškim optužnicama. U najmanju bi ruku sada svi skupa trebali podnijeti ostavku. Ali ne će, jer se osjećaju pobjednicima, a i nama se baš ne žuri, dok ne dovršimo pripreme za alternativnu vlast.

Presude su pale. Borba se nastavlja. Da su generali nekim čudom oslobođeni, mi bismo se radovali i slavili, ali nam na pamet ne bi došlo zahvaljivati Haagu da je, kako robovi vele, „dokazao nevinost“ naših ratnika. Na sudu se ne dokazuje nevinost nego krivnja. Haaški je sud od samoga početka razotkrio svoje zločinačko lice, kao i oni koji su ga prizvali u život. Od ilegalnog „ustavnog zakona“ o Haagu, kojim je zapravo poništen ustav, od veleizdajničkoga prijenosa mjerodavnosti za osloboditeljske akcije poput Oluje na Haaško tužiteljstvo, pa preko konstrukcije o „udruženom zločinačkom pothvatu (koja se može primijeniti tek na Haag i njegove duhovne oce), pa sve do kolektivizacije hrvatske krivnje, koja nam je neprimjetno servirana uime mesićevske tobožnje „individualizacije krivnje“, do ideoloških doskočica o zapovjednoj odgovornosti i ravnovjesju krivnje te do izjednačavanja agresora i žrtve, što je sve na tekućoj vrpci produciralo kriminalno Haaško sudište u dosluhu s domaćim hrvatskim obožavateljima komične, koliko i fatalne Carle del Haag.

Ne priznajemo nikakav Haag, kao što ga od samoga početka nismo priznavali, unatoč galami i prijatelja i neprijatelja! Ne priznajemo Haag, ali bogme ne priznajemo niti onu neojugoslavensku lažnu državicu pod lažnim imenom Hrvatska, koja je tom Haagu kumovala.

Jer, teško je naći u prostorima i vremenima svjetske povijesti primjera da jedan narod, tek što je obnovio svoju državu, dušmanu oprašta a sudi onima koji su mu donijeli spas i nakon rata što ga je po vlastitu dojmu dobio, u kojemu je pobijedio, sudi samome sebi.

General-pukovnik Ante Gotovina – a govorim danas, za ovu zgodu, samo o njemu, ne zaboravljajući general-pukovnika Markača, ne zaboravljajući našu bosansku šestorku i sve druge naše junake – general Gotovina posve je neobičan čovjek, domoljub, nacionalist i ratnik, šarmantni i karizmatični avanturist burna životopisa, ali nije jednoga časa oklijevao kada se je trebalo staviti na raspolaganje Naciji. General Gotovina velika je figura Hrvatskoga Rata. Prošao je pobjedonosno sva ratišta: Zapadna Slavonija, Livno, Split, Maslenica, Tomislavgrad, Dinara, Glamoč, Grahovo, Knin, Oluja, Maestral. General je zapovjednik legendarne Prve gardijske brigade Tigrovi. Zapovjednik je Splitskoga zbornog područja. Bori se protiv srpskoga generala Ratka Mladića. Dospijeva na domak nekoć glavnoga hrvatskog grada Banje Luke, iz koje srpski uljezi begaju glavom bez obzira, i srušena bi bila velikosrpska tvorevina u hrvatskoj Bosni, da nije vrhovnik Tuđman popustio američkom pristisku, jer već je bila u glavama međunarodnih mešetara zamišljena podijeljena Bosna i Hercegovina, da nikada ne bude više hrvatska. Nikada? To ćemo još vidjeti!

General Ante Gotovina kanio je odgovarati na upite Haaga, tadašnja mu vlast to nije dopustila. Izdajica, izrod Mesić umirovio ga je s ostalim vodećim generalima čim je prigrabio vlast, bojeći se jake nacionalne vojske, znajući razmjere svoje predviđene, izprogramirane veleizdaje. Gotovina ne prima optužnicu, sklanja se, strašljivi mu Račan čak u tomu pomaže. Skriva se skoro pet godina, tko će znati po kojim sve zemljama i krajevima. Ne prihvaća poziv da se vrati i povede narod, što je bio vrlo razuman prijedlog, jer će, ako pothvat i ne uspije, i tako skončati u Haagu. Trenutak nesmotrenosti, slijedi uhitba, slijedi beskrajno Haaško natezanje, Gotovina propušta prigodu osobno se braniti, odaslati poruku svijetu. I dok se odlučuje o njegovoj sudbini, još jedan mu zaplotnjački udarac biva zadan iz redova jugo-hrvatskih renegata, trojica ozloglašenih strvinarskih žurnalista Đikić, Krile i (časnoga prezimena) Pavelić objavljuju o njemu lažljivu knjigu „Gotovina: Stvarnost i mit“, kako bi Haaškom tužiteljstvu pružili dodatnih lažiju, kao da ih oni nemaju već i previše.

Ako ga ikada oslobode – a ne ćeš Generale čamiti još četvrt stoljeća, prije će Eunija propasti negoli Ti, mi i hrvatski narod! – očekujemo od Generala da ne odlazi sa svojom Dunjom u francusku mirovinu, da se ne posvećuje turizmu i pecanju u svojim Pakoštanima, jer hrvatski ga narod treba. Gotovina je danas možda jedini koji bi uistinu, čvrsto i pouzdano mogao ujediniti hrvatsku državotvorno-nacionalističku desnicu, čitavu zdravu Hrvatsku. Koliko god zaveden i zaluđen, hrvatski bi ga puk prepoznao, prihvatio, plebiscitarno odobrio. Gotovina bi mogao, kada god zaželi, biti premijer ili predsjednik, vođa generalske junte ili siva eminencija vladavine nacionalnih civila.

Uime Boga u visinama i uime svetoga Hrvatskog Naroda:

Ne priznajemo ni Haag ni Bruselj, niti njihove zagrebačke slugane, ne priznajemo ni Washington, ni Beograd, a bome niti Jeruzalem. Poput Beograda, žalosno je reći ali tako je, Zagreb nam je, ovakav kakav je, postao inozemstvo! Hoćemo li dopustiti da to traje?!

S Gotovinom ili bez njega, oduprimo se braćo! Da bi preživjela, da bi živjela Hrvatska!

Za Hrvatski Dom – Naprijed u boj!

Mladen Schwartz

Čičak: Komunistički klan vlada pravosuđem, medije vode djeca oficira JNA, Udbe i KOS-a

Ipress.hr/ Čičak: Komunistički klan vlada pravosuđem, medije vode djeca oficira JNA, Udbe i KOS-a /Objavljeno: 07.04.2011.

Čičak: Komunistički klan vlada pravosuđem,

medije vode djeca oficira JNA, Udbe i KOS-a

(slijedi komentar Ante Rokova Jadrijevića !)

Predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Čičak izjavio je za najnoviji dvotjednik "Vijenac" da medije i dvadeset godina nakon pada komunizma u Hrvatskoj vode izdanci jugoslavenske komunističke omladinske štampe, djeca oficira JNA, Udbe i KOS-a i drugih komunističkih kadrova te da je njima demokracija ono što oni kažu da je demokracija.

Čičak u razgovoru naslovljenu "Hrvatskom vladaju potomci komunista" tvrdi da mediji funkcioniraju po načelu senzacionalizma i potrebe za što većim isticanjem negativnosti te da su danas znatno više cenzurirani i zatvoreni, ali na suptilniji način nego u Tuđmanovo doba.

"Medijima osnovni ton daju novinari koji se služe govorom mržnje i lažima", izjavio je Čičak, rekavši da pisani mediji "funkcioniraju prema ideološkoj matrici", da u njima "vlada cenzura i huškački govor mržnje" i unaprijed se zna tko je "naš" ili "njihov". Pritom je rekao kako je zbog "sustavne cenzure i neokomunističkog ideologijskog okvira u kojem se ne nalazi dao otkaz".

Čičak je za "Vijenac" kazao da je neposredni povod njegovom otkazu u Jutarnjem listu bila kolumna u kojoj je napisao da je otac sadašnjeg predsjednika države bio glavni egzekutor za izbacivanja i uhićenja nepoćudnih članova Saveza komunista.

"Bila je to moja kolumna od 6. veljače 2010. u kojoj sam, govoreći o olovnim vremenima 1972. napisao: U prvih šest mjeseci 1972. iz Saveza komunista je isključeno oko 1150 članova. Glavni naredbodavac je bio Vladimir Bakarić,

a glavni egzekutor za izbacivanja, hapšenja i pripreme optužnica bio je Ante Josipović, otac novog predsjednika Ive Josipovića", napisao je Čičak,

navodeći da se Ante Josipović "kao predstavnik Partije nalazio na čelu komisije koja je provodila u djelo liste za odstrel koje je radio Bakarić".

"U procesu obračuna s "proustaškom" Maticom hrvatskom i studentima, koji su radili na uspostavi države po uzoru na Pavelićevu, što je rekao drug Tito u Karađorđevu 1971., između ostaloga saslušano je 50 tisuća članova Matice Hrvatske.

Pohapšene su i osuđene stotine ljudi“, rekao je Čičak u intervjuu "Vijencu".

Po njegovim riječima "komunistički klan" i danas kontrolira pravosuđe i zbog njegova djelovanja Hrvatska ima problema s ulaskom u EU.

"Bio sam protivnik lustracije i to je moja velika pogreška", rekao je,

dodavši kako se zato danas za predsjednika Državnoga sudbenog vijeća vraća onaj koji nije prošao za predsjednika Vrhovnog suda, jer je pred sam kraj komunističkog režima ljude osuđivao u političkim procesima.

Čičak smatra kako je od suđenja osobama važnije suđenje komunizmu kao zlu. "To je ono što čini EU. A u nas sve ide obrnuto, pa umjesto suđenja komunizmu, u nas se komunizam glorificira", ustvrdio je, podsjetivši da je HHO prije dvije godine na tiskovnoj konferenciji podastro dokaze o komunističkim zločinima, nakon čega su počeli napadi na HHO, a da su njega nazivali nadriforenzičarom.

"Mi u HHO-u smo da se svi grobovi iskopaju, izbroji koliko je ljudi ubijeno kako se više ne bi moglo lagati, pokopa kao ljude i obilježi mjesto stradanja i pokopa", izjavio je, dodavši kako je ideja o nekoj zajedničkoj grobnici na Krbavskom polju za njega morbidna.

Predsjednik HHO-a rekao je kako je prije otprilike godinu dana predao mjerodavnima 'non paper' HHO-a o Plivi. "Do danas nismo dobili odgovore od tijela vlasti i ne znam tko blokira tu istragu", izjavio je Čičak, spominjući mnoga imena, u opširnu razgovoru za "Vijenac", književni list za umjetnost, kulturu i znanost, nakladnik kojega je Matica hrvatska.

(Hina/iPress)

******

Komentar (A.R.J.):

Podsjećam na moj stari tekst ‘Tko je pravi gospodar kaosa u hrvatskom pravosuđu’ od prije skoro šest godina, točnije od 6. srpnja 2005.g., kako bih ovdje i sada sjajno potvrdio naslov Čičkovog teksta i tako potvrdio kako se ama baš ništa nije promijenilo u “našem” hrvatskom ‘krivosuđu’, kojem je na čelu član opskurnog ‘Komunističkog klana koji vlada pravosuđem’, bivši ‘drug’ Branko Hrvatin, sin jednog bivšeg komunističkog moćnika iz Vineža kod Labina u Istri (istog onog Vineža u koji su labinski partizani bacili 84 Talijana, ali i nekoliko Hrvata krajem rujna i početkom listopada 1943.g.).

Citirat ću ovdje samo dio tog mog opširnog teksta, koji se i dandanas može pročitati na mojem drugom blogu OHRANA Semper Paratus, na kome je konačno i objavljen – ali tek 6. svibnja 2009.:

'UDBA je «gospodar kaosa» u cijelom našem sudskom sistemu, a posebno je to izraženo u našem Županijskom sudu u Puli, čiji je predsjednik dr.sci. Aldo Radolović (premda ni Općinski sud u Puli, čiji je predsjednik g. Bruno Čohilj umiješan u gotovo svaki zemljišno-knjižni kriminal i skandal na jugu Istre, nije mnogo bolji). To ja osobno vrlo dobro znam, jer još pamtim sva imena i prezimena onih koji su me «isljeđivali» i osudili na godinu dana zatvora 1983.g. u tom bivšem Okružnom sudu u Puli zbog političkog «delikta mišljenja» (po zloglasnom čl. 133. KZ SFRJ), premda je to bilo još daleke 1982/83. g. Sada po istim prezimenima vidim da se tamo ugnijezdio njihov brojni udbaški podmaladak (naročito u županijskom državnom odvjetništvu). Što onda očekivati od tog i takvog suda u Puli?!

Podsjetimo se malo: UDBA je bila čvrsto instalirana u bivši jugo-srpski sudski sistem, pogotovu u Hrvatskoj, a naročito u Puli. Hrvatska je bila tretirana kao srpska ratna stečevina, odnosno «bratska» srpska kolonija. Propašću njihove «Velike Srboslavije», koja se slabo prikrivala pod imenom «Jugoslavije», njihova UDBA (u kojoj su, nažalost, participirale i neke izrođene hrvatske marionete!) ostala je bez novčane baze. Kamo je onda nestao taj ogromni ljudski mehanizam? On uopće nije nestao, nego se «restrukturirao»! UDBA je, naime, bila visoko sofisticirana i visoko specijalizirana ustanova, koja je pri svom hijerarhijskom (uličarskom) dnu imala poseban odjel za bavljenje najunosni-jim kriminalom, dakle švercem i raspačivanjem droge, švercom oružja, prostitucijom, trgovinom «bijelim robljem», itd. To se ulično zvalo UDBOMAFIJA! Upravo to «dragocjeno» iskustvo je UDBI u Hrvatskoj poslužilo kao pojas za spašavanje! Evo kako.

UDBOMAFIJA je bila ta plodna grana koja je spasila UDBU u najtežim trenucima i godinama krvavog raspada Jugoslavije. Ona je na sebe preuzela financiranje cijele UDBE. Naime, UDBA je iskoristila ratnu pometnju, te je iz zatvora pustila svoje stare poznanike iz hrvatskog kriminalnog podzemlja. Oni su zajedno i hitno organizirali vrlo unosan šverc oružja (ali i pojačali sve druge grane unosnog kriminala), a na ruku im je išla činjenica što je Hrvatska bila pod embargom uvoza oružja, koji su nam nametnuli Englezi i Amerikanci. Dakako, bilo je tu i brojnih nesporazuma, te je znatan broj kriminalaca-udbomafijaša bivao «greškom» hapšen i zatvaran. Tada su na djelo stupali oni udbaši koji su se u međuvremenu bili pritajili po našim sudovima. Oni su spriječavali i opstruirali istrage protiv svojih udbomafijaša. Oni su poništavali i opstruirali presude. Oni su i oslobađali svoje bivše i sadašnje pajdaše. A vrlo često su i oni sami «kamatarili» druge «kamatare»! Usluga za uslugu. Dakle, kamata na kamatu!

E, upravo je to jedan od glavnih uzroka (namjerne) blokade, odnosno paralize našeg sudskog sistema (mrzim upotrebiti imenicu «pravosuđe», jer ona duboko vrijeđa naš zdrav razum!). UDBA je brzo uočila mogućnost za pljačkanje i običnih građana, koji se iz nekog trivijalnog razloga nađu na sudu! UDBA se sjetila svog starog (ujedno i «fiškalskog») zlatnog pravila: «zakompliciraj, pa vladaj»! I to je ponovo primjenila u našoj novoj sudskoj praksi. Najprije je krenulo visokostručno i višekratno kompliciranje pravosudnih zakona, a potom se u toj pravnoj prašumi prešlo na podmićivanje – svake vrste. Zato nam današnja sudska praksa toliko sliči nekim starim vremenima. Balkanskim. Turskim.

Tako je, zbog nedovoljnog prihoda od grubog i tzv. organiziranog kriminala, počelo i sudsko pljačkanje običnih građana, koji su se iz nekog trivijalnog razloga našli na sudu. Sudovi uzimaju (odnosno sofisticirano pljačkaju) novac od građana, a zauzvrat se sudski predmeti odugovlače unedogled. Ostvarena «dobit» se onda dijeli unatar «pravne mafije» po sudovima, po načelu: «Koliko ti meni, toliko ja tebi!». Skoro da i nema suda u Hrvatskoju kojem ne postoji takav mračni centar moći, obično u vrhu suda (ili iza njegovih leđa), koji vedri i oblači na tom sudu. To pokazuju i sva ispitivanja javnog mnijenja u Hrvatskoj: po korupciji (po kojoj je Hrvatska nažalost na vrlo lošem glasu u Zapadnim demokracijama) naš se sudski sistem nalazi na zloglasnom prvom mjestu i to s vrlo visokim postotkom od čak 83 posto!

Što nam to pokazuje? To nam pokazuje da je naš pravni sistem postao kriminalan i kriminogen sam po sebi! On sam štiti kriminal i kriminalce, čime ustvari potiče rast kriminala u Hrvatskoj. Stoga kriminal u Hrvatskoj stalno raste, tako da već ugrožava i samu opstojnost države i naroda. I to čine ustanove koje bi po svojoj zakonskoj funkciji, odnosno dužnosti, morale goniti, kažnjavati i suzbijati kriminal. Gdje je tu logika zdravog razuma? Konačno, gdje je tu zdrav razum, općenito?

Nažalost, naša nova ministrica pravosuđa je samo malo zagrebala po koži tog našeg udbomafijaškog «pravosuđa». Počela je vrlo dobro i odlučno, a onda je zaustavljena. Taj se duboko korumpirani sistem pokazao u praksi daleko jačim od nje i od cijele Vlade g. Ive Sanadera. Njene nove «pravosudne inspekcije» su odjednom zamrle i vrlo vjerojatno su već raspuštene. To se već primjećuje i po činjenici da vrlo hitno uvedena «tajnost stegovnih postupaka protiv (korumpiranih) sudaca na Državnom sudbenom vijeću». A to je učinjeno tobože zbog «narušavanja ugleda i dostojanstva sudaca». Glupost! Ugled i dostojanstvo nekog suca može narušiti samo on sam osobno, a ne netko drugi sa strane! Pa nisu i ne mogu suci biti «svete krave» sistema, a nisu ni «Sveta Obitelj», da im netko drugi mora čuvati oreol poštenja i nepristranosti. Nažalost, «Suci su postali stalež za koji ne vrijede zakoni», upozorio je nedavno u «Vjesniku» od 28. travnja ove 2005.g. gosp. Krunislav Olujić, bivši predsjednik našeg Vrhovnog suda. Na to je u «Vjesniku» od 1. srpnja 2005.g. upozorio i gosp. Branko Šerić iz Zagreba: «Neovisnost sudaca i o zakonu». Još ranije, u veljači 2005.g. isti je gospodin u «Vjesniku» napisao: «Presude se donose u kafićima i birtijama, dok se u sudnicama samo glumata». To sam prošle godine i sam doživio: od čak 12 suđenja na Općinskom sudu u Bujama, četiri su moja suđenja prekinuta i odgođena već poslije deset ili najviše petnaest minuta, bez obzira što sam na neka od njih morao doći iz Pule (gdje radim kao profesor u Tehničkoj školi Pula), pa nazad, tako prostački nasamaren!

Dakle, zlo je mnogo veće nego što se vidi (na TV i u novinama). Nije li krajnje vrijeme da odlučno desakraliziramo naše suce i sutkinje, a i čitavo sudstvo koje se toliko profaniralo?!' (završen citat)

Za kaznu mi je predsjednik Vrhovnog suda R.H. gosp. Branko Hrvatin blokirao sva moja nedovršena suđenja, iz 2004.g. i 2005.g., (više od polovice ih je fabricirao sam Općinski sud u Bujam svojim odugovlačenjem!), a ono najvažnije kod sutkinje Općinskog suda u Bujama gospođe Tanje Prenc – Kanis delegirao čak u Sl. Požegu – više od 450 km daleko od Buja, odnosno od moje kuće !!

Dakle, gadostima u našem ‘krivosuđu’ nikad kraja! E, pa nećemo više tako!

Šaljem ovaj tekst ambasadama Njemačke, USA i EU na uvid i na znanje: neka znaju kakva politička BAGRA nas vodi u EU !!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

DNA:

-ambasadi Republike Njemačke, Zagreb;

- ambasadi USA, Zagreb;

- ambasadi EU, Zagreb;

JER TI SI, JACO, SKITNICA ...

Ante Rokov Jadrijević, publicist, radikalni politički kritičar 4. april/travanj 2011.

Novi forsirani povratak Srba i četnika

JER TI SI, JACO, SKITNICA ...

.. daljine te vuku, više voliš vjetar, nego mirnu luku

Prije tri dana je u Smederevu, u Republici Srbijici, održan novi sastanak takozvane 'Nove balkanske Trilaterale', odnosno Srbije, Slovenije i Hrvatske. Vijest o tome smo čuli na takozvanom 'hrvatskom radiju iz Zagreba' i na takozvanoj 'hrvatskoj radio televiziji', koju oštroumniji Hrvati nazivaju HRT –YUTEL. Ali u našim provincijskim novinskim izdanjima o tome ni slovca! Ni u srpskom Novom listu iz hrvatskog grada Rijeke, niti u udbaškom Glasu Istre iz Pule.

Naprotiv, u našem Večernjem listu od 2. apr/travnja 2011.g. jedva smo našli jedan omanji članak novinara Branimira Bradarića s velikim i prevelikim naslovom: 'Hrvatska, Srbija i Slovenija zajedno će pokušati graditi u Rusiji i Kuvajtu', a tek u podnaslovu i natuknicu najvažnije teme: 'Premijerka Kosor na sastanku s kolegom Pahorom i predsjednikom Tadićem inzistirala na pitanju nestalih'.

Najčudnije u tom članku je bilo to što se u njemu uopće nije ni spomenulo da je naša Jaca-Skitnica nešto posebno i agilno 'inzistirala' na pitanju nestalih, a još manje da je predsjednik Republike Srbijice dr. Boris Tadić ponovo i uporno (a valjda i oštro?!) insistirao na 'novom i forsiranom povratku izbjeglica'!

Nažalost, takvo je uredništvo i 'novinarstvo' našeg Večernjeg lista. Ostaje nepoznato je li novinar Bradarić sam cenzurirao sebe, prešućujući Tadićevo uporno i strogo insistiranje na novom i forsiranom povratku Srba i četnika u Hrvatsku ili je to učinio neki njegov odgovorni urednik. Uglavnom, najvažnija tema tog summita te 'nove balkanskeTrilaterale' ostala je sakrivena od nas čitatelja Večernjeg lista. Pa onda neka samo njihovi novinari štrajkaju... Kome uostalom treba takvo novinarsko smeće?

Srećom, nama oštroumnijima ostaju barem Ivkošić, Jajčinović, Despot, dr. Mirjana Kasapović, Jasmina Popović, Edi Jurković, Josip Pavičić... Dovoljan razlog za kupovanje Večernjeg lista.

******

A propos te 'nove balkanske Trilaterale': stvara li se pod tim nazivom ili plaštom obnavljanje one nesretne i fatalne 'Države Srba, Hrvata i Slovenaca', koja je skončala u Prvoj Jugoslaviji kralja Aleksandra I. Gedže Oslobodioca, ili se tu ustvari skriva stvaranje Četvrte Jugoslavije na čelu sa srpskim predsjednikom dr. Borisom Tadićem?

Na to ukazuje zajednička izjava da je dogovoreno otvaranje novih zajedničkih tvrtki...prije svega u vojnoj i automobilskoj industriji, građevinskoj, drvoprerađivačkoj i prehrambenoj industriji, itd. Dakle, ukratko, da se Jugoslavija reintegrira i možebitno reinkarnira, odnosno restaurira? Treba samo znati staru vještinu čitanja između redova... jer nije najvažnije što u zajedničkoj izjavi ili u novinama piše, nego ono što u njima ne piše ili je kurvinski prešućeno!! A tu smo mi koji smo tegobno preživjeli 45 godina Titovog komunizma i njegove diktature proletarijata – nenadmašni majstori!

Znači, od nas je sakriveno da se opet strogo insistira (iz Londona i Amsterdama, odnosno njihove judeomasonerije!!) da se nastavi s forsiranim povratkom izbjeglica – ali ne svih, nego samo srpskih! Ali o mogućnosti povratka Hrvata u svoju banovinsku Južnu Posavinu – ni riječi!

Upravo zbog toga ponovo tražim ono isto što sam tražio i prije više od deset godina i prije osam godina: da povratak SVIH IZBJEGLICA bude recipročan!!

Budući da su mi se dva najvažnija i prva članka o tome izgubila, objavljujem ovdje jedan članak iz 2003.g. koji sam uspio pronaći, no prije toga da podsjetim na svoje najvažnije poruke iz svog izgubljenog članka: 'O čemu Vi to g. Picula? od 21. srpnja/jula 2000.g.:

- da se povratak svih izbjeglica izvrši po načelu 'stotina za stotinu i nikako drukčije !' Jedan članak pod tim naslovom objavio mi je 'Istarski glasi iz Labina' još 29. maja /svibnja 1998.g.

To znači da se na svakih sto srpskih povratnika u Hrvatsku, mora vratiti sto Hrvata u Banja Luku ili Derventu, Odžake, Modriču, Gradačac, Bugojno, Kakanj, Vareš, Zenicu, Konjic, itd. Ili u Istočni Srijem ili Zapadnu Bačku.

Ili tako ili nikako drukčije!!

Sve ostalo možete pročitati u jednom mojem osam godina starom članku koji slijedi i kako slijedi!

******

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Pula / Brtonigla 24. V. 2003.g.

Uredništvu Vjesnika Komu Treba: Ivici Račanu

Uredništvu Večernjeg lista (za Forum ili Otvoreno)

NE POVRATKU IZBJEGLICA,

NEGO RECIPROČAN POVRATAK IZBJEGLICA !

Već smo tri mjeseca svjedoci užurbanih i bjesomučnih napora predsjednika Republike Stipe Mesića na pripremi i usvajanju Trojne (trojanske!) deklaracije o povratku izbjeglica, između Hrvatske, Srbije i BiH, koja mu se srećom izjalovila ovih dana u Saltzburgu, gdje se okupio summit srednjeeuropskih država. Stalna Mesićeva dežurna novinarka u riječkom (tzv.) «Novom listu», poznata Jelena Lovrić piše da se dokument koji je međunarodna zajednica s velikim odobravanjem očekivala, nasukao se na na pitanju stanarskih prava (dakako, samo srpskih, ali ne i hrvatskih, op.A.R.J.), i to najvećim dijelom se nasukao na nespremnost Račanove Vlade da zaista riješi pitanje vezana uz povratak (srpskih) izbjeglica.

Dakako da to uopće nije točno! Točno je samo to da se Jelena Lovrić, novinarska perjanica današnjeg Pantovščaka, samo pokušava poigrati zaboravom hrvatskog naroda i još jednom mu baciti svoju propagandnu prašinu u oči.

Još u listopadu prošle godine je Račanova Vlada prihvatila diktat tzv. međunarodne zajednice da u Hrvatsku vrati još 23.500 Srba, kojima je ministar Rade Čačić smjesta počeo vraćati njihove obnovljene kuće, po projektu Račanove Vlade nazvane «Održivi povratak prognanika i izbjeglica – povrat imovine i stanbeno zbrinjavanje». To će, obznanjeno je, Hrvatsku koštati novih 80 milijuna eura! I time se Rade Čačić naveliko hvali. A po jednom ranijem «Sotonskom sporazumu» ministara Tonina Picule i Milorada Dodiga, uz diktat Madeleine Albright, u Hrvatsku se vratilo preko 140.000 Srba (po jednom izvoru iz tog vremena), odnosno čak 294.000 Srba (po riječima predsjednika Hrvatskog Sabora dr. Zlatka Tomčića). A recipročan povratak Hrvata u tzv. Republiku Srpsku? Stoput manje! I onda smo opet i uvijek mi Hrvati problem!?

Nije dakle greška na hrvatskoj Državi! Problem je u tome što se mnogi Srbi ne usude ili ne žele vratiti u Hrvatsku! Ili su bili četnici, ili su im bili jataci! A osim toga, Dayton im je darovao novu državu – etnički čistu četničku državu, a nedostaje im samo novac za život. A kako su navikli na puške i pljačku, a ne na motike, eto belaja! Pa po starom običaju i genu ratničkog, akindžijskog i razbojničkog naroda, kud ćeš nego opet na radišnu Hrvatsku!

Ali Hrvatska nije više ona bogata i cmizdrava udavača, kojoj svatko može upadati u dvorište i kuću kako mu se prohtije. A Bogme ni Račan se više neda! Naučio je Račan istu onu lekciju koju i Franjo Tuđman, kada su ga nasamarili Haaškim sudom, generalom Blaškićem i sedmoricom Viteških Hrvata. Zato Račan ne daje nazad stanarska prava srpskim četnicima, nije dao generala Bobetka (hvala mu!), ne daje generala Gotovinu (hvala mu!), ne daje da cijeli teret povratka pada samo na Hrvatsku (hvala mu!).

Uostalom, koliko se Hrvata vratilo u Banja Luku ili Derventu, Gradačac, Bugojno, Vareš, Kakanj, Zenicu, Sarajevo ili Konjic? Što je s njihovim stanarskim pravima u Banja Luki, Sarajevu, Beogradu, Zemunu ili Subotici? Tko će njima tamo vratiti njihova «stanarska prava»?

Srbi očito opet traže svoje stare vlaške povlastice, koje su imali za vrijeme Turaka, za vrijeme Austrije, za vrijeme Khuena, za vrijeme Aleksandra Prvog «Oslobodioca», za vrijeme Aleksandra Drugog Rankovića, a i nešto kasnije od toga, dakle kada su bili samozvano vodeći, rukovodeći i komandujući narod, odnosno tzv. «državotvorni narod». I kao takvi prvi dobivali stanove: najviše i najbolje. Eto, u tome je glavni problem! Traže svoje izgubljene privilegije, zbog kojih su i počeli svoje prljave ratove na Balkanu.

Račan i Picula su učinili najveću grešku što nisu insistirali na striktnom reciprocitetu povratka Hrvata u Banja Luku i Derventu, u odnosu na povratak Srba u Hrvatsku. Stotinu za stotinu, i nikako drukčije! Recipročno. Jer reciprocitet je najjači i najsigurniji izraz nacionalnog suvereniteta, kako sam već jednom davno, prije dvije i pol godine napisao u «Vjesniku», povodom onog već spomenutog sotonskog sporazuma između ministra Picule i Milorada Dodika, uz blagoslov Madeleine Albright.

Račan je učinio najveću grešku što ministra Piculu nije zamijenio dr. Zdravkom Tomcem, čim mu se Mesić počeo intenzivno mješati u vođenje Vanjskih poslova, a Picula se pretvorio u Činovnika Vanjskih poslova. Na to sam ga upozorio još prije godinu i pol dana. Sada Mesić dobiva tu zakulisnu bitku i čini nam enormnu štetu i po tzv. «Zapadnom Balkanu» (što li je pak to?? Otkud Srbija spada na Zapadni Balkan??), kao i po cijelom svijetu.

Držim da se Račan konačno mora odlučno trgnuti i presjeći taj naš Gordijev čvor. Fikusu Mesiću treba skratiti bodlje i ne smije se više dozvoliti da širi svoje bodlje izvan Pantovščaka.

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.. (Hrvatski Socijal-Radikal)