Komunisti nikada ne gube dostojanstveno

Dragovoljac.com/Komunisti nikada ne gube dostojanstveno/30 Prosinac 2014

Autor Ivana

Komunisti nikada ne gube dostojanstveno

Kolinda Grabar Kitarović treba samo čekati- suludim izjavama Ive Josipovića, Zorana Milanovića i Milanke Opačić režim će se sam urušiti!

 

Predsjednička kandidatkinja HDZ-a, odnosno, 'domoljubne koalicije', Kolinda Grabar Kitarović, sudeći prema izjavama premijera Zorana Milanovića, kao i aktualnog predsjednika, Ive Josipovića, ne treba u idućih dva tjedna ništa raditi - dovoljno će biti pričekati da se trenutačni režim uruši sam od sebe, odnosno, čekati da Josipovića predsjedničke pozicije dođu 'glave' oni koji ga navodno podržavaju, ali i da se trenutačni predsjednik uništi samog od sebe.

Naime, ničim izazvan, nakon državničkog govora Kolinde Grabar Kitarović, Ivo Josipović, okružen ljudima kao što je zloglasni Budimir Lončar, održao je jedan osvetnički govor koji ne samo da ne priliči očito psihički uzdrmanom predsjedniku nego i ne priliči ni govoru kakve možemo čuti za vrijeme 'fajrunta' u birtiji.

Zapravo, govoreći o demokraciji Josipović je najavio dokidanje demokracije rekavši da neće dati Hrvatsku onima kojima 'tu nije mjesto', zaboravljajući pritom da će ipak glasači odlučiti 'kome je gdje mjesto' i gdje je mjesto, naposljetku, Ivo Josipoviću, kome je, poslije svega, mjesto u Uredu u kojem se trenutno nalazi nereformirani komunist i reformirani ustašoid Stjepan Mesić, dakle, u Uredu za bivše predsjednike.

Što bi Ivo Josipović rekao da su mu branitelji poručili da mu nije mjesto u Hrvatskoj, jer se 'skrivao' po Zagrebu dok su oni branili Hrvatsku?

A što tek reći o uvredljivom, ponižavajućem, govoru Zorana Milanovića, kome su čak sporne hrvatske zastave u stožeru HDZ-a?

Naime, kad nije vrijeđao Kolindu Grabar Kitarović, ne smogavši snage da zatomi svoju mržnju prema HDZ-u, Milanović je vrijeđao hrvatske građane, očito je sve izgubljeniji i sve usamljeniji premijer zaboravio da je predsjednik Vlade svih hrvatskih građana, a ne samo predsjednik svog paničnog krda.

Činjenica je također da je Milanović bio iskren, i to samo jednom trenutku. – Teret smo Josipoviću, biti ćemo i dalje – rekao je Milanović i pogodio. Hoće, još samo dva tjedna, nakon čega kreću zbjegovi i pokušaji medijsko-društvene 'elite' da se prešalta u suprotni, donedavno za režimske medije neprihvatljiv, tabor. Milanović je jamac toga, posebno ukoliko ovako nastavi.

Ne zaboravimo suludu, drugačije to ne možemo nazvati, izjavu ministrice hrvatske sirotinje, istinskog grobara najsiromašnijeg dijela Hrvatske, Milanku Opačić, koja je u izbornoj noći, iako svjesna da kandidat koga ona navodno podržava treba njegove glasove, proglasila mladog čovjeka, kojeg podržava 16 posto Hrvata, lažljivcem.

Dakle, 'pomažući' Ivi Josipoviću Milanka Opačić je zaratila s glasačima na koje navodno računa Ivo Josipović. Suludo, konfuzno, partiji svojstveno...

Ni nogometni reprezentativac Brazila, Marcelo, ne bi bio u stanju zabiti ovakav autogol. Naime, Marcelo je, ako se sjećate, zabio prekrasan autogol na proteklom Svjetskom prvenstvu vlastitoj reprezentaciji, na radost Hrvatske.

I ovaj, najnoviji, autogol, govorimo o autogolu Milanke Opačić, razveselio je većinu hrvatskih građana,

Teško da će Josipović na kraju smoći snage izjednačiti, pogotovo u kontekstu činjenice da u njegovom stožeru svi mogu, kad to nitko ne očekuje, dati autogol ili dva-tri...

Ivana/Tinolovka-news

* * * * * * 

Komentari (4):

#4 Ante Rokov Jadrijevic 2014-12-30 15:18

Uostalom, otkud hrvatskim komunistima dostojanstvo??
Zašto su mučki šutjeli kad je uhapšen Andrija Hebrang (St.)?

Samo njegova kćerka Dunja NIJE ŠUTJELA !!

Istini za volju, iako je znamenita "hrvatska šutnja" trajala gotovo 30 godina, potajno joj je nešto malo pomagao Miroslav Krleža...., a još više Karlo Mrazović, te dr. Zlatan Sremec, dr. Julka Mešterović...

To sam još sredinom 1991.g. pročitao u njenoj knjigi "Kronika zla i Mučnine" (Naklada Grafički atelje "DERETA", 1990.g.).

Najgore od svega, mnogi su "istaknuti Hrvati" nastavili svoju šutnju i nakon smrti krvavog diktatora Tita, pa čak i nakon pada komunizma i raspada bivše Titove države, a mnogi su svoje tajne odnijeli u grob.

Dakle, mnogi od njih nisu imali ni snage, niti ikakvu potrebu da barem spasu dio svog dostojanstva, makar i na samrtnoj postelji!

Zašto bi onda predsjednik YU-sipović, premijer Z. Milanović i ministrica Milanka Opačić držali do svog dostojanstva?

Citat

+2 #3 Trenk 2014-12-30 15:12

Citat Ante Rokov Jadrijevica:

“onako glupavo rekla u nastupu jarosti zbog pobačaja njenog crvenog predsjednika YU-sipovića”

A jel' ga pobacila?
Oni su za pobacaj, pa mislim da se nije desilo cudo...

Osvrt je odlican i ako ne gube dostojanstveno, onda ih treba maknuti sa malo manje dostojanstva.

Prema takvima ne treba imati obzira.

Citat

+3 #2 Ante Rokov Jadrijevic 2014-12-30 14:31

Bravo Ivana Tinolovka!! Odličan prilog !

Samo fali iscrpan citat onoga što je Milanka ("Milanče"- kako je to govorio pravi HaDeZeovac Drago Krpina od Benkovca) onako glupavo rekla u nastupu jarosti zbog pobačaja njenog crvenog predsjednika YU-sipovića u prvom krugu ovih predsjedničkih izbora.

Nadam se da će to netko od naših to citirati u svom komentaru na ovaj odličan članak.

Citat

+4 #1 kalfa 2014-12-30 14:28

Milanović kaže,ono što njegovi istomišljenici prešućuju,mi ili oni.

Jel nam treba crtat?!

Citat

Prvi krug odličan, crveni vojvoda i udba na konopcima

Dragovoljac.com/Prvi krug odličan, crveni vojvoda i udba na konopcima/ 29 Prosinac 2014

Autor Uredništvo    Prvi krug odličan, crveni vojvoda i udba na konopcima

Jadnom YU-sipoviću nisu pomogle ni lažne ankete Promocije Plus i Ipsos Pulsa !!

 

(slijedi komentar Ante Rokova Jadrijevića i Hrvatice)

Nakon gotovo 100% prebrojanih listića, može se reći da su crveni Jovo i udbaši doživjeli krupan poraz. Iako je formalno pobijedio u prvom krugu, rezultati nisu ni izbliza onakvi kakve su najavljivale lažne ankete Promocije Plus i Ipsos Pulsa po kojima je Jovo trebao dobiti preko 46% glasova, a dobio je čak 8% glasova manje.

Veliko iznenađenje prvog kruga je u svakom slučaju Ivan Vilibor Sinčić s preko 16% glasova, dok je dr. Kujundžić podbacio i osvojio nešto više od od 6% glasova.

Kombinirano, Kolinda i Kujundžić su odvojili oko 5% više glasova od crvenog Jove, što bi trebalo biti dovoljno za pobjedu Kolinde u drugom krugu.

Ne treba smetnuti s uma da je crveni Jovo udbaški ulog za sve ili ništa. Za razliku od ranijih izbora gdje je jugoudbaška opcija redovito isticala po nekoliko kandidata (Pusićka, Kajin..)  da bi razvodnila biračko tijelo i svog glavnog favorita namjerno pomicala prema centru, ovoga puta je bilo sve na Josipoviću.

Isto tako, za razliku od prethodnih izbora gdje je jugoudbaška opcija imala i nekoliko desnih zečeva (Primorac, Vidošević...) koji su se u prigodnom trenutku ipak opredijelili za lažnu centralnu figuru, ovoga puta ni toga nije bilo, sve su karte odigrane na Josipovića već u prvom krugu, a on je dobio manje od 40% glasova.

Eto nam konačno prilike za dva tjedna konačno nokautirati udbu.

Uredništvo

* * * * * *

Komentari (6):

#2 hrvatica 2014-12-29 13:48

ja sam glasala za kujundžića, jer je, unatoč nekim lošim potezima, bio najbliže mojim uvjerenjima.

Mislim da bi Kujundžić daleko bolje prošao na izborima da ga nije sredio HDSSB.

Ono s Vukovarom je bio početak pada, a to je potencirao upravo HDSSB i Vulin.

Šeta za Kujundžića, da ih onda nije poslušao, vjerujem da bi danas imao sasvim drugačiji zbroj glasova.

Al’ sada nema druge, svi protiv yusipovića u drugom krugu

Citat

+12 #1 Ante Rokov Jadrijevic 2014-12-29 12:00

Točno toliko glasova koliko sam ja jučer ujutro rekao mojim "prijateljima" u jednom kafiću u Brtonigli (jedan "Ištrijan" i jedan natmureni Srbin) - da će YU-sipović dobiti manje od 40 posto glasova!

A dr. Milan Kujundžić - za kojeg sam ja glasovao: On je vrlo glupo izgubio, jer je sam sebe pobijedio, ali ja nisam ništa izgubio, jer on i nije vodio MOJU bitku!

Sada se trebamo najhitnije prestrojiti, s nadom da će KolinDA biti predsjednica SVIH pravih HRVATA !

Citat

PRIJETNJE SMRĆU SVJEDOKU: S. Perković: Nisam siguran da će svjedočiti, čudim se da nije već ubijen

Dragovoljac.com/PRIJETNJE SMRĆU SVJEDOKU: S. Perković: Nisam siguran da će svjedočiti, čudim se da nije već ubijen/24 Prosinac 2014

Autor direktno.hr

PRIJETNJE SMRĆU SVJEDOKU: S. Perković: Nisam siguran da će svjedočiti, čudim se da nije već ubijen

Bože Vukušić, svjedok protiv Zdravka Mustača i Josipa Perkovića u pismu se požalio Saboru - Vijeću za nadzor sigurnosno obavještajnih agencija, na savjetnika Ive Josipovića i sina optuženog Josipa Perkovića

 

Zbog prijetnji likvidacijom Bože Vukušić, svjedok na suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču za ubojstvo Stjepana Đurekovića, uputio je pismo Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija, Mili Ćulumoviću.

Vrlo poštovani gospodine Ćulumović!

Nakon višestrukih konzultacija odlučio sam upoznati Vas s problemima koje imam kao svjedok njemačkog Saveznog državnog odvjetništva u kaznenom postupku koji se vodi pred Visokim zemaljskim sudom u Muenchenu protiv šefova jugoslavenske Službe državne sigurnosti (Udbe) Josipa Perkovića i Zdravka Mustača.

Iz pouzdanih izvora dobio sam u dva navrata informacije koje upućuju na to kako neke osobe vrlo bliske Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču razmišljaju o mojoj fizičkoj likvidaciji, kao izvjesnoj mogućnosti sprječavanja mog svjedočenja.

Prvu takvu informaciju dobio sam sredinom prosinca 2013. godine, kada se očekivao početak postupka izručenja Josipa Perkovića i Zdravka Mustača njemačkom pravosuđu. Tada mi je prenijeto kako se u krugu ljudi oko Zdravka Mustača, sastavljenom uglavnom od bivših službenika i suradnika Udbe koji su obnašali vrlo visoke dužnosti i u Republici Hrvatskoj, spominjem kao glavni krivac za situaciju u kojoj su se oni našli, te da se raspravlja o načinu sprječavanja moga djelovanja i kasnijeg mogućeg svjedočenja.

Ne samo u predmetu i postupku izručenja Perkovića i Mustača, već i za ubuduće, obzirom na tadašnju najavu hrvatskih medija novih istraga i zahtjeva za daljnjim izručenjima.

Zaključak je bio kako me se pod svaku cijenu treba onemogućiti, a što je izvor koji me je o tome izvijestio nedvojbeno shvatio i kao mogućnost moje fizičke likvidacije.

Vrlo sličnu informaciju dobio sam i nedavno iz drugog izvora. Izviješćen sam o razgovoru koji se vodio nakon sastanka najviših dužnosnika hrvatske obavještajno-sigurnosne zajednice, a u kojem je sudjelovao i savjetnik predsjednika RH Ive Josipovića za nacionalnu sigurnost Saša Perković, inače sin Josipa Perkovića.

Nakon sastanka poveo se neformalni razgovor o spomenutom suđenju u Muenchenu i njegovim posljedicama, uključujući tu i istrage o drugim ubojstvima u Njemačkoj i moguće tjeralice za akterima tih ubojstava. Na pitanje jednog sudionika tog razgovora, zna li se jesam li ja, Bože Vukušić, nakon objave knjige „Zločini komunističke mafije" (Zagreb, kolovoz 2013. godine), otkrio nešto novo o čemu bih mogao svjedočiti u Muenchenu, Saša Perković odgovara: „Nisam baš siguran da će on uopće svjedočiti (u Muenchenu)."

Saša Perković u nastavku je razgovora, na primjedbu jednog od sudionika tog razgovora kako iz svega proizlazi da sam ja, Bože Vukušić, najodgovorniji što je do svega toga i došlo, komentirao riječima: „Čudim se što Vukušića već netko nije ubio".

Ovaj je izvor također shvatio komentare Saše Perkovića kao razmišljanje o mojoj fizičkoj likvidaciji.

Prema izloženom proizlazi kako se u još radikalnijem obliku ponavlja situacija iz ožujka 2006. godine, dakle u vrijeme mog svjedočenja pred Visokim zemaljskim sudom u Muenchenu u procesu protiv Krunoslava Pratesa, u međuvremenu pravomoćno osuđenog na kaznu doživotnog zatvora.

Neposredni svjedoci tadašnjih rasprava o sprječavanju moje suradnje s njemačkim redarstvenim i pravosudnim sustavom upozorili su me na traženje tadašnjeg Predsjednika RH Stipe Mesića od tadašnjeg predsjednika Vlade RH Ive Sanadera i tadašnjeg predsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa, za početak, mog uklanjanja iz državne službe, tj. sa službeničkog mjesta u Hrvatskom saboru, dok je „sve ostalo njegova briga", ma što to značilo.

Podsjećam, Saša Perković bio je i tada Mesićev savjetnik za nacionalnu sigurnost.

Očigledno je kako osjećaj moći Saše Perkovića i kruga ljudi oko Josipa Perkovića i Zdravka Mustača proizlazi prvenstveno iz činjenice što Saša Perković obnaša dužnost savjetnika za nacionalnu sigurnost i aktualnog predsjednika Republike Hrvatske dr. Ive Josipovića.

Iz tog takvog osjećaja moći očigledno proizlazi i prethodno izneseno. Drugim riječima, nedvojbeno je kako se Saša Perković bez podrške dr. Ive Josipovića ne bi osjećao tako zaštićenim, što zapravo samoga aktualnog predsjednika dr. Ivu Josipovića čini najodgovornijim u cijeloj situaciji.

Posebno naglašavam da u ovom dopisu iz razumljivih razloga nisam spomenuo imena osoba koje su mi prenijele navedene informacije. Međutim, sve će te osobe, sukladno mom cjelokupnom dosadašnjem radu zasnivanom na provjerenim i dokumentiranim podacima, u slučaju krajnje i ozbiljne potrebe javno istupiti i ne samo potvrditi navedeno, nego o svemu i opširnije i detaljnije progovoriti.

Zaključno napominjem da sam o svemu prethodno iznesenom prije nekoliko dana u pisanom obliku izvijestio i mjerodavna tijela u SR Njemačkoj.

Bože Vukušić

* * * * * *

Komentari (3):

#3 Ante Rokov Jadrijević 2014-12-25 23:20

Gosp. Bože Vukušić,

"ONI SE BOJE ONIH KOJI SE NJIH NE BOJE" - To sam rekao 1989. g. jednome od onih slavenačkih mladih buntovnika, koji su često pisali u tadašnjoj "Mladini" (a ja sam još pisao i u njihovoj studenskoj "Tribuni" i u Mariborskoj "Katedri", pa čak i najvećem slovenčkom dnevniku "Delo").

Neće oni na Vas tako, jer je iza vas ostao značajan PISANI trag, što znači da bi tek nakon Vašeg ubojstva oni svi došli na crni tapet pod vješala, Što ovoj našoj novoj Državi upravo to fali - smrtna kazna veleizdajnicima i njihovim slugama izdajnicima- a to znači i Saši Perkoviću i njegovom sadašnjom Gazdi YU-sipoviću, a i bivšem Ciganinu - Predsjedniku Mesiću - i što je možda još važnije - velikom broju njihovih tajnih pomoćnika! A njih i njihovi pomoćnici drže za bradu - jer bi u tom slučaju i oni "propjevali"!!

Dakle, dragi prijatelju Vukušiću, Vi niste sami, a oni su sve usamljeniji, jer...

"ONI SE BOJE ONIH KOJI SE NJIH NE BOJE!", kao što sam to 1989 g, rekao Janezu Janši, Franciju Zavrlu, mom najdražem prijatelju iz "Mladine" Davidu Tasiću iz/sa mosta na Soči, i Ivanu Borštneru (koji je tada imao dvije najljepše kćerke u cijeloj Ljubljani!).

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist i blogger, Brtonigla, Istra,
(hrvatski socijal-radikal)

Citat

A, taman smo počeli vjerovati Dinku Cvitanu..

Dragovoljac.com/A, taman smo počeli vjerovati Cvitanu.../Utorak, 23 Prosinac 2014 Autor Josip Jović

A, taman smo počeli vjerovati Cvitanu..

 S razlogom se glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan ljutio na komentare kojima se svako pokretanje kaznenog postupka protiv ovog ili onog političara nastoji protumačiti političkim motivima, političkim trenutkom, političkim obračunom i slično.

(slijedi oštar komentar Ante Rokova Jadrijevića) 

Uvijek, naime, postoji taj nezgodni trenutak i u čekanju pravog trenutka ništa se ne bi moglo poduzimati.

Naprosto je nemoguće da bi Državno odvjetništvo podizalo optužnice i pokretalo postupke protiv ljudi, a da za to nema baš nikakva temelja i time srljalo u neuspjeh i vlastitu kompromitaciju. Ta imovina koju posjeduje niz razularenih tipova koje se goni posljednjih godina zbog nezamislivih pljački i prisvajanja općeg dobra, te silne jamčevine koje su oni u stanju platiti za svoju privremenu slobodu, rječito govori baš o tome kako iza optužnica stoje debeli razlozi. A spomenuti komentari su, objektivno, u funkciji obrane kriminala i solidariziranja s kriminalcima.

Bizarna tužba

Posljednje, na žalost, vijesti iz Državnog odvjetništva, jedna koja govori o zakašnjelom podnošenju optužnice protiv Vinka Mladinea i druga koja govori o proširenju optužnice protiv Milana Bandića zbog ustupanja tezgi na tržnici za prikupljanje potpisa građana, ozbiljno kompromitiraju vjerodostojnost posljednje državne institucije u koju smo taman počeli vjerovati.

Nakon detaljne istrage i prikupljenih dokaza Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu zakasnilo je jedan dan s podnošenjem optužnice protiv bivšeg direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, tešku desetke milijuna kuna, zbog čega je onda Sud optužbu morao odbaciti.

Tužba ga tereti da je firmi „Odlagalište sirovina" plaćao već plaćene račune i tako sebi priskrbio znatnu materijalnu korist.

Teško je povjerovati kako se ovdje radi tek o grešci, zaboravu ili nemaru, a ne o smišljenom suučesništvu.

Branko Vukšić, među zastupnicima najoštriji kritičar Glavnog državnog odvjetnika, zatražio je njegovu ostavku, ali je u tome ostao usamljen.

Hoće li se možda ista „greška" ponoviti i u nekim drugim optužnim prijedlozima, primjerice u onom protiv Nadana Vidoševića, koji je nekakao prebrzo pušten iz Remetinca.

Zagrebačkom gradonačelniku na prisilnom mirovanju uz nekoliko ranijih optužbi, od kojih je najteža ona koja se odnosi na špekulacije zemljištem, pridodana je još jedna. Na teret mu se stavlja da je udruzi „U ime obitelji" ustupio prostor na glavnoj zagrebačkoj tržnici za prikupljanje potpisa radi raspisivanja referenduma o Ustavnoj definiciji braka.

Ostaje nejasno tko se i kako time okoristio i kakav je silni kriminal u pitanju?

Možda bi se mogla optužiti i Zagrebačka nadbiskupija što je istoj udruzi omogućila postavljanje štanda ispred same Katedrale.

Ovaj bizarni slučaj djelomice daje za pravo tvrdnjama o političkoj infiltraciji u tijelima koja bi toga morala biti lišena i otvara pitanje je li to možda zbog tog i takvog referenduma, koji nije vlastima bio po volji, te je li možda optužnica protiv Bandića tanka pa se panično traži i pakira bilo što kako bi se ona podebljala?

Ako ipak ne bi trebalo sumnjati u organe gonjenja zbog pokrenutih postupaka, ostaje niz onih prešućenih slučajeva, o kojima se puno govorilo i govori, a koje nisu naišli na odgovarajući eho, odgovor ili objašnjenje.

Zanimljivo je, primjerice, da je Ivo Sanader osuđen zbog poslova Ministarsva vanjskih poslova s Hypo bankom, ali ne i Mate Granić, u vrijeme dok je prvi bio zamjenikom, a drugi ministrom.

Nikada se, koliko je poznato, Uskok nije zainteresirao za uvjete i način prodaje nekad svjetski ugledne farmaceutske tvrtke Pliva, iz koje je bivši direktor Željko Čović izvukao milijunske iznose novca, a u prodaji su sudjelovala i dvojica visokih političkih dužnosnika.

Tko bi se pak usudio istražiti prodaju banaka, telekomunikacija, Ine i to još od onoga prvog paketa.

U svim tim slučajevima napravljena je silna šteta nacionalnoj privredi i teško je vjerovati kako su velika bogatstva prepuštena u strane ruke bez korupcije, a navodno kriminal iz privatizaije i pretvorbe ne zastarijeva.

Prešućeni slučajevi

IIi, javnost intrigira nabavka finskih oklopnih vozila pod sumnjivim okolnostima. Zbog identničnog posla već su pale neke sudske odluke u susjednoj Sloveniji, finski tužitelji ponudili su našima određene dokaze, ali je sve to ispalo kao namigivanje slijepome.

Prozvan je i bivši predsjednik Sjepan Mesić, ali izgleda kako za ovog čovjeka, koji uživa u Uredu bivšeg predsjednika, zakoni ove države ne vrijede.

Nitko ga nije pitao uostalom niti za „izgubljene" čekove niti za kupnju skupocjenih stanova niti za nezakonito raspolaganje tajnim državnim dokumentima.

A kad je tako s bivšim, onda ne treba očekivati ništa niti u vezi sa sadašnjim, još uvijek aktualnim šefom države.

I oko njegovih nogu pletu se afere, od ZAMP-a preko Komercijalne banke do Pogrebne pripomoći.

Pred zagrebačkim sudom traje proces protiv dvojice donedavno vodećih ljudi Vojno-sigurnosno obavještajne agencije Darka Grdića i Ognjena Preosta, koji su zamračili novac namijenjen sigurnosti države.

Ova je služba pod izravnom nadležnošću predsjednika Republike pa je možda zbog toga cijeli proces, neuobičajno, zatvoren za javnost.

Čak što više, također bivši djelatnik te iste službe Mile Radić ovih je dana uputio otvoreno pismo Ivi Josipoviću, objavljeno samo u Hrvatskom tjedniku, iz kojega proizilazi da je Radić Josipovića još ranije upozoravao na mutne poslove dvojice optuženih obavještajaca, ali bez ikakve reakcije.

JOSIP JOVIĆ

Sl. Dalmacija

** * * * *  

Komentari (1):

#1  Ante Rokov Jadrijević 2014-12-23 19:05

Fantastično dobro i korisno !! Bravo Autoru, bravo i našem braniteljskom portalu Dragovoljac.com !!

Neće sve to još dugo - naravno ako pobijedi predsjednički kandidat dr. Milan Kujundžić.

Simpatičan je i mladi Ivan Vilibor Sinčić - no teško je vjerovati da bi se on mogao uhvatiti u koštac sa Mladenom Bajićem, Dinkom Cvitanom, Mesićem, YU-sipovićem, Brankom Hrvatinom i ostalom YU-Udbomafijom.

Teško je povjerovati i da bi se Kolinda Grabar Kitarović s time uhvatila u koštac - prije svega jer je njen težak uteg Karamarko i njegov Mentor Vladimir Šeks - sve to ista pašta!

Dakle, Narode Hrvatski, sada imaš svoju šansu - izađi na izbore i pomozi da se ovaj Gordijev čvor u Hrvatskoj jednom za uvijek presiječe!!

A.R.J., Brtonigla, Istra

YU-sina Dirigentska priča iz Hrvatske..

Dragovoljac.com/Dirigentska priča iz Hrvatske.../20 Prosinac 2014

Autor Savjesni Hrvat

YU-sina Dirigentska priča iz Hrvatske..

Rođen sam kao dugo očekivani muškić u familiji nastaloj u ratnom vihoru. Otac mi je bio viši partizanski komesar, majka partizanska kuharica.

Kao što je običaj u obiteljima, sličnim mojoj, moj otac je bio progresivni zavodnik i zavodio je cure prekogranične pripadnosti, nije se držao tradicije i vjere, nego je između strane sise i vlastite vjere rađe odabrao stranu sisu, a svoj vjerski nazor prilagodio muškom porivu.

Već na toj sitnici se vidi da smo od ranih koljena bili spretni u prilagodbi.

Dvadesetih godina prošlog stoljeća nas je služba u jugoslavenskoj žandarmeriji sklonila iz Bosne u toplije krajeve, a nacionalna konstelacija u užoj obitelji nas je natjerala da se uvijek borimo za Jugoslaviju.

Mi smo bili neka vrsta ruralne inteligencije, jer smo generacijski služili u državnoj službi, dakle znali smo pisati i čitati, a uniforma je oduvijek bila vidljiv znak moći.

Ideologija Jugoslavije je bila jako važan segment našeg odgajanja u prvoj i drugoj generaciji. Tu tradiciju nastavljamo i danas, samo malo profinjenije.

U međuvremenu smo postali buržoazija pa se prilagođavamo vremenu i prostoru.

Moji preci su brzo shvatili da je u stranom selu jako važno da se što prije povežeš s vladajućom mašinerijom. Mi smo doselili kao pripadnici te mašinerije, što nije uvijek bila prednost u dječjim odnosima, ali je bila garancija boljeg standarda. Državni stan, uvijek dovoljno rakije, sira i mesa.

Za djecu je to ipak bio težak život. Otac mi je pričao da su ga često tukli jer je bio sin žandara. Prijateljstva bi onda kupovao nekim malim darom. U vrijeme siromaštva je i komad kruha mogao stvoriti prijatelja od neprijatelja.

Naša ideologija je bila država kojoj smo služili i materijalni probitak kojem smo težili. Nacije nismo imali, što zbog politike što zbog spermatoidne logike.

Nakon izbivanja rata i proglašenja nezavisne države Hrvatske, mi smo se osjetili ugroženima. Ta činjenica i naša obiteljska tradicija je moga oca odvela u partizane.

Tih godina je to bila mala skupina odvažnih, iako neprijatelji izvlače dokumente po kojima su oni bili obični razbojnici. To nam i danas podmeću, ali vjerojatno su dokumenti falsifikati. Ja više vjerujem narodnoj predaji i guslama. Moj otac je bio pravi borac, naočit mladić jugoslavenske orijentacije, dalmatinski preplanuo od sunca i ideološki spreman svojim nekadašnjim drugovima iz škole pokazati da je ipak uspio u životu.

Bio je izrazito orijentiran prema cilju, a ja sam očito od njega naslijedio baš te karakteristike.

Jedino što nisam naslijedio njegovu preplanulost, no to je možda zbog toga što sam se dugo skrivao po mišjim rupama i salonskim provodima.

Nakon završetka rata, u kojemu je moj otac imao značajnu ulogu, mi smo se preselili u Zagreb. Tih godina je naime cijela vojska proleterska imala smo jedan cilj, doći do gradskog stana i izvući se iz žandarskih čizama ili seljačkih opanaka.

Partija je imala operativni plan po kojem je svakom neprijatelju, a njih je u Zagrebu bilo više od 80%, uzimala stanove i davala ih na raspolaganje pripadnicima proleterskih brigada. Bila su to zlatna vremena učinkovite pravde.

Vremena u kojima je proleter zauzeo buržujski balkon da bi na njemu sušio slaninu, najbolje sobe za sebe i komesarku, a neprijatelj je imao ulogu da im pokaže kako se koristi kućni klozet i kako se hoda po parketu.

******

Komentari (3):

#3 Ante Rokov Jadrijević 2014-12-23 06:17

Zapravo, ova "pedagoška bajka" jako podsjeća na onu proskribiranu, ali i glasovitu Đilasovu (Milovan Đilas, Titov "Otpadnik") knjižicu "Anatomija jednog morala".

Dakle, ovdje se zapravo radi o biografiji jednog bosanskog, a potom dalamatinskog orjunaškog IZRODA, koji je od orjunaša avansirao u partizana, a takve su priče nama starim Dalmatincima itekako dobro poznate.

Ono što je uslijedilo polovicom 1990.g. dolaskom na vlast Franje Tuđmana, jest fenomen da se većina TAKVIH partizana počela vraćati svom već starom ORJUNAŠTVU... (kao na primjer orjunaška obitelj Angjelinović iz Makarske...)

To je dakle stara priča, naročito u makarskom kraju (od brdskog prijevoja kod Gornjih Brela pa do Podgore - i još dalje - dolje do Živogošća i dalje do Gradca, pa čak i do "Kardeljeva"

( što je bilo novo "proletersko Bratstvo-jedinstvujuščij e ime starog hrvatskog gradića Ploče).

Sic transit gloria mundi !

A.R.J./Brtonigla, Istra

Citat

#2 Ante Rokov Jadrijević 2014-12-23 05:30

Vrlo dobro i korisno, ali ostaje jedan mali problem: ovo ovdje je samo okvirni članak - nalik na Kazalo (odnosno Sadržaj) na početku knjige o jednom tipičnom partizanskom komesaru.

Dakle, ovo bi netko bliži dotičnom "Drugu" trebao tek razraditi!

A.R.J.,Brtonigla, Istra

Citat

+5 #1 darko varga 2014-12-21 00:13

Nedostaje još dijelova: otac u Zagrebu, otac u Karađorđevu, osude proljećara, rad u CKSKH,.., sve za bolji život i za svoju guzicu.
Pa onda, nastavak, preko Kamenskog , ZAMPA i ostalih "projekata" za zgrtanje imovine, sve uz smješak i nepovišeni ton.

Citat