Ipress.hr/ Slovenci žele Savudriju, odgođena odluka o
arbitražnom podnesku/
22.01.2013.
Slovenci žele Savudriju,
odgođena odluka o arbitražnom podnesku
LJUBLJANA - Zbog
nekih razmišljanja da bi se pred Arbitražnim sudom moglo osporavati da je
Savudrija u Hrvatskoj, slovenska je vlada prošlog tjedna odgodila odluku o tome
kako će u svom podnesku definirati što je predmet graničnog prijepora, tvrdi u
utorak ljubljansko "Delo".
O podnesku, koji prema rokovniku Arbitražnog suda treba biti
predan 11. veljače, slovenska vlada raspravljala je na svojoj redovnoj sjednici
prošlog četvrtka, što je potvrđeno, ali zbog tajnosti postupka nisu navedene
druge pojedinosti osim da se radilo o "dužoj" točki dnevnog reda.
Vodeći slovenski
dnevni list navodi, međutim, da po njihovim informacijama suglasnost o tekstu
slovenskog podneska arbitraži, unatoč približavanju roka, nije postignuta. Zato
je on vraćen na dodatno razmatranje ministarstvu vanjskih poslova.
"Po našim
informacijama, neki se zalažu da Slovenija u podnesku zagovara kopnenu granicu
do rta Savudrija", navodi list, te
dodaje da su se pojavile razlike u gledanju struke i politike kako u podnesku
definirati granični prijepor.
Očekivalo se da će
vlada bez problema potvrditi dokument na kojemu je dugo vremena radila skupina
stručnjaka, ali se to za sada nije dogodilo, navodi "Delo".
"Iz neslužbenih ali pouzdanih izvora doznali smo da je
rasprava o podnesku bila duga jer su neki članovi vlade iznosili razmišljanje
da bi se pred arbitražom moglo zagovarati ponešto drukčija stajališta o tijeku
granice od onih koja su vrijedila do sada", navodi "Delo".
"Neki od
predsjednika koalicijskih stranaka, koji su se prije tri godine protivili
Arbitražnom sporazumu te tražili da se on odbije na referendumu, na sjednici su
iznosili mišljenje da bi pred arbitražom trebalo zagovarati tezu o državnoj
granici s Hrvatskom prema povijesnim granicama općine Piran - do rta Savudrija....
No, nakon duže rasprave, članovi vlade o tome nisu donijeli nikakav zaključak
nego su gradivo vratili ministarstvu vanjskih poslova... ", navodi
"Delo"...
Neimenovani slovenski
stručnjak za međunarodno pravo izjavio je za "Delo" kako treba biti
svjestan da postupak pred Arbitražnim sudom nije proces u kojemu bi se "pregovaralo
ili mešetarilo" gdje je granica, nego se radi o iznošenju argumenata i
dokaza obiju strana o tome gdje je bila nekadašnja "međurepublička"
granica između Slovenije i Hrvatske 25. lipnja 1991. godine, kad su obje
proglasile nezavisnost, te koji su dijelovi možda sporni.
"Sam predmet
graničnog prijepora već je zapravo definiran Arbitražnim sporazumom Hrvatske i
Slovenije, jer prema njemu arbitri moraju odrediti tijek granice između dviju
država, kontakt Slovenije s otvorenim morem te odrediti režim korištenja
morskih područja", navodi "Delo".
List podsjeća da je
prema Arbitražnom sporazumu postojala mogućnost da dvije države zajednički
definiraju predmet spora, ali da se to nije dogodilo, pa će svaka u podnesku
iznijeti svoju argumentaciju.
"Neslužbeno, slovenski podnesak za Arbitražni sud
sadrži čak 450 stranica te još 800 stranica priloga, a Slovenija je do sada za
postupke i rad vezan na arbitražu potrošila 2,2 milijuna eura", navodi
list, te dodaje da, po njegovoj
informaciji, ni hrvatska vlada još nije definitivno potvrdila podnesak koji će
Arbitražnom sudu predati u roku.
Neke slovenske civilne udruge, ali i pojedini političari i
povjesničari u vrijeme izbijanja prijepora oko razgraničenja na moru zalagali
su se proteklih godina da Slovenija zahtijeva ispravak nekadašnje
međurepubličke granice kako bi došla u povoljniju poziciju za dobivanje
teritorijalnog izlaza na otvoreno more, te predlagali da se crta kopnenog
razgraničenja povuče do rta Savudrije.
Tome u prilog iznosile su se različite "povijesne"
teze, najviše ona da je nekadašnji vlasnik Savudrije, švicarski grof Antonio
Caccia, taj teren svojom darovnicom iz 1891. godine poklonio općini Piran, te da se piranska općina više od 700
godina protezala i na Savudriju, sve do razgraničenja Italije i bivše
Jugoslavije nakon II. svjetskog rata, kad su teritorij Slovenskog primorja i
Istre uključeni u dvije tadašnje jugoslavenske republike, kada je Piran postao
slovenska općina, dok je Savudrija priključena hrvatskoj općini Buje.
Slovensko ministarstvo vanjskih poslova potvrdilo je tijekom
dana informaciju Dela da slovenska
vlada prošlog tjedna nije potvrdila prijedlog slovenskog podneska Arbitražnom
sudu.
Vlada će se s pripremama za arbitražu ponovo upoznati na
sjednici ovoga tjedna, nakon čega će o tome na zatvorenoj sjednici raspravljati
i parlamentarni odbor za vanjsku politiku, prenijela je Slovenska tiskovna
agencija STA.
U ministarstvu nisu željeli komentirati nagađanja zašto
podnesak nije potvrđen.
(Hina/iPress)
* *
* * * *
Komentari (12)
Sjor Ante...
Srijeda, 23 Siječanj 2013 22:35
...hvala za korisnu i vrijednu informaciju...
Anterokovjadrijevic...
Srijeda, 23 Siječanj 2013
21:40
živio nam ti !
U STARIM ZEMLJIŠNIM
KNJIGAMA
Srijeda, 23 Siječanj 2013
20:47
Naravno govorim o sudu u BUJAMA, pisane na talijanskom
jeziku, može se isčitati da je KO Piran stvarnu katastarsku jurisdikciju nad
sjevernim dijelom sadašnje KO Savudrija i sjeverozapadnim dijelom KO Kaštel
imala od 1904 do 1911g. što je ukupno
7(slovima sedam) godina.
Nekako mi se čini da
susedima fale neke nule u zbroju, a kako se nule inače u zbroju ne zbrajaju
biti će da je matematički to korektno.
Glave gore Hrvati u Istri !
Srijeda, 23 Siječanj 2013
19:20
A evo kako.
Još 1998.g. u
Sečovlju na Staroj granici sa Slovenijom bio je održan jedan žestoki miting
Slovenaca protiv Hrvata, na kojem smo uzeli učešća moj stari prijatelj iz
Rovinja Franko Šturman i ja iz Brtonigle. Evo jednog ulomka iz mog vrlo
opsežnog pisma 'Vjesniku', koji je to uskoro objavio:
'Nedavno je, 14. travnja ove 1988.g., u
Sečovlju (na čijem je mostu od 1945. do 1954. g. bila hrvatska granica) održana
samoinicijativna tribina bijesnih građana (unatoč protivljenju dr. Petera Toša,
šefa slovenske delegacije u pregovorima s Hrvatskom o Piranskom zalivu).
Tribinu je vodio stariji novinar Kranjc, pod izlikom predstavljanja obimne i
vrlo luksuzno opremljene knjige starog gospodina Vlade Habjana iz Maribora:
“Slovenski mejniki” (“Slovenske granice”). Bio sam tamo s gosp. Frankom
Šturmanom iz Rovinja, predsje-dnikom Istarske nezavisne stranke (kojoj sam
ranije bio dopredsjednik).
Bože što smo tamo svega čuli i po zidnim
plakatima osnovne škole Sečovlje pročitali! Toliko bijesa, toliko histerije,
toliko perfidije! Naša bivša “braća” nas strahovito mrze (doduše, ovih dana
ljeta 1988.g. mi je jedan slovenski turist u Umagu rekao: “Ma koga to uopće zanima Piranski zaliv? Znate, i mi smo Slovenci samo
“stoka sitnog zuba!”).
Gospodin Habjan se čak pozivao i na neki “dokaz” u svezi s
Katarinom Branković, ženom srpskog despota Đurđa Brankovića iz 15. stoljeća. Na zidnim plakatima se kočoperio “podatak”
da je Savudrija 700 godina bila u crkvenoj vlasti Pirana, itd.
Mlatila se i druga prazna slama, a od stotinjak prisutnih, 20-tak govornika iz publike (neki i iz
Ljubljane i Maribora, kako su se sami predstavili) utrkivalo se svojim izlivima
mržnje prema “pokvarenim Hrvatima”, koji su im oteli na prijevaru njihovu
rijeku Mirnu, a i Pulu; ustvari sve do rijeke Raše.
Tik pred sam kraj, kad se već počela
slaviti “pobjeda” nad mrskim dr. Peterom Tošom i još mrskijim Hrvatima, ja sam
se (potpuno nepredviđeno) javio za riječ, zahtijevajući da se čuje i riječ
jednog Hrvata. Uslijedio je napet muk – i prije i poslije moje besjede.
“Zaboravili ste, gospodo, samo jedan i
najvažniji argument: etnički. A granica na Mirni – i to baš na ovom mostu
dolje, usred Sečovlja, kod “premogovnika”, određene je na etničkom principu, a
ne katastarskom!”.
Na to sam iz svoje kožne torbe izvukao tri knjige,
naslovljene: “Imena i prezimena u Istri”
(I.,II. i III. dio) i pokazao ih svima.
“Budući da u
Savudriji nikad nije bilo ni jednog Slovenca, a da su Slovenci imali
većinu samo u dva mala zaseoka: u Sv. Petru (13 S; 1 T) i Mazuriji (31S; 14T), a u cijeloj katastarskoj općini Savudrija
svega 70 Slovenaca, naspram 320 Hrvata i 176 Talijana, Vi Slovenci nemate
nikakvo pravo na Savudriju. Čak ni katastarsko, jer je Piran bio italijan-ska a
ne slovenačka općina.
Nemate pravo ni na
više od polovice Piranskog zaliva. Štoviše, nemate pravo ni na portoroški
aerodrom i budite sretni da mi Hrvati od toga ne pravimo nikakvo pitanje”.
Tribina se, naravno, odmah raspala. Završna riječ g. Kranjca
je bila neobično škrta i izrečena u grču i kiseloj atmosferi. Autor g. Habjan
je odustao od završne riječi'.
Taj stari tekst, iz kojeg je ovo samo jedan mali dio, ja sam objavio tek 16. rujna 2008.g. na mojem trećem blogu 'Semper Paratus
Prometheus, pa tko to želi pročitati (ili provjeriti) neka se samo malo
potrudi. Čitav članak je nosio naslov: 'Zbog
čega su se Granić i Frlec opet složili da se u ničemu ne mogu složiti'
Ante
Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist i blogger, Brtonigla
Srijeda, 23 Siječanj 2013
08:58
To je strašno kako svi susjedi oko nas žele komadić
hrvatskog teritorija. Prljava lakomost
za tuđim je prisutna i kod srba a i kod bošnjaka, a slovenci su priča za sebe.
Gdje god imaju kakvu barakicu (bespravno izgrađenu) bahate se kao da su usred
Slovenije. Ja se ne sjećam da smo mi hrvati bilo kada poželjeli oteti nekom
od susjeda zemlju. Što smo mi onda, budale ?