Wednesday, May 28, 2014

'Linić u panici: Istražitelji mu za petama, a proces nisu uspjeli stopirati Mesić, Gregorić i Josipović'



Dnevno.hr/'Linić u panici: Istražitelji mu za petama, a proces nisu uspjeli stopirati Mesić, Gregorić i Josipović'/27. svibnja 2014.

Autor: Iva Međugorac



'Linić u panici: Istražitelji mu za petama, a proces
nisu uspjeli stopirati Mesić, Gregorić i Josipović'


Treba pričekati reakciju Državnog odvjetništva, koje prema informacijama koje posjeduje naš sugovornik obrađuju podatke o Liniću. Realno je očekivati da će se istraga protiv Linića biti pokrenuta u lipnju, kaže Pero Kovačević pozivajući se na svoje informatore bliske DORH-u.

"Želim reći i poručiti svojoj stranci, s obzirom da sam preko 20 godina član te stranke i da sam puno dao u njezino stvaranje, kako želim da uspije na izborima za Europski parlament. To znači da ne želim davati nikakve komentare do završetka izbora", tvrdio je bivši ministar financija Slavko Linić komentirajući odluku premijera Zorana Milanovića o njegovoj smjeni.

Međutim, pravnik i bivši saborski zastupnik Pero Kovačević u razgovoru za naš portal ustvrdio je kako se obruč oko Linića sve više steže te da ga stoga hvata panika.

"Shvatio je da bi od konferencije mogao imati još veću štetu.

Premda još nisu dati konkretni podaci, imam neke informacije o tome da je pod promatranjem DORH-a. Uostalom, kada se osvrnemo na sudbinu njegovih suradnika više je nego jasno da se obruč oko njega steže", tvrdi naš sugovornik. Mnogo je indicija koje upućuju na to da Linić nije nevin, a afere koje mu se stavljaju na teret prilično su ozbiljne, drži Kovačević.

Kako je kazao sada treba pričekati reakciju Državnog odvjetništva, koje prema informacijama koje posjeduje naš sugovornik, obrađuju podatke o Liniću. Realno je očekivati da će se istraga protiv Linića biti pokrenuta u lipnju, kaže Kovačević, pozivajući se na svoje informatore bliske DORH-u.

"Sada su u fazi izvida. Kada to okonča slijedi pokretanje istrage u kojem će se utvrditi je li ministarstvo poslovalo protuzakonito. Prema indicijama, i onome što se vidi kroz medije mislim da će do toga doći. Bitno je graditi samostalne institucije, a Dinko Cvitan na dobrom je putu", napominje naš sugovornik.

Osim toga, pojasnio nam je kako se šefici Porezne uprave Nadi Čavlović Smiljanec imunitet skinuo za jedan dio istrage.

Podsjetimo, saborsko mandatno-imunitetno povjerenstvo jednoglasno je ukinulo zastupnički imunitet šefici Porezne na zahtjev USKOK-a. Imajući u vidu bliskost nje i ministra Linića mnogi su se zapitali što institucije čine u njegovom slučaju, te kada će on doći na red za skidanje imuniteta?

Zašto premijer Zoran Milanović nije prijavio Linića DORH-u, pitao se svojedobno i saborski zastupnik Josip Kregar.

Čelnik Zavjeta za Hrvatsku general Marko Lukić odgovor na ovo pitanje pronalazi u krugovima koji bivšeg ministra štite od progona, jer kako nam je kazao, nije im cilj da se istina prezentira hrvatskoj javnosti.

"Linić je smijenjen zbog ozbiljnih optužbi, ali štite ga Franjo Gregorić, Sjepan Mesić i Ivo Josipović zato mu nitko ništa nije smio. Oni su stopirali istrage, a on je bio engleski čovjek u Vladi.

Sada su žrtvovali šeficu Porezne, a nakon ovih izbora Milanović će se obračunati s njime", smatra naš sugovornik.

Također, napominje kako su kriminal i pranje novca dio ministrova resora, dok se on u javnosti predstavlja kao siročić bez novca.

"Njegovi računi u inozemstvu su puni. Istraga protiv njega sigurno kreće u šestom mjesecu, kada se primire turbulencije, a tada će mu se skinuti i imunitet", zaključuje Lukić.

Autor: Iva Međugorac
Dnevno.hr

* * * * * *  

Komentari (24):

· 
· 

Lijepi pozdrav Gospodinu Milanoviću i mnogo sreće u daljnjem radu za dobrobit Hrvatske i svih njenih građana.
Odgovor · Sviđa mi se · 1 · Prati objavu · Prije 7 sata/i

· 
· 
Ante Rokov Jadrijevic · Česti komentator · Brtonigla

A ja mislim da uvaženi Pero Kovačević uopće nije u pravu!!

Citiram dio njegove izjave: ".... sada treba pričekati reakciju Državnog odvjetništva, koje prema informacijama koje posjeduje, obrađuju podatke o Liniću".

Prije svega, što je zadnjih 25 dana radio novi državni odvjetnik Dinko Cvitan??

Cvitan je samo "kupovao vrijeme" za ministra S-Linića, ništa više! Stoga je bacio veliku prašinu u oči hrvatske javnosti, skrećući reflektore javnosti na župana Osječko-baranjske županije dr. Šišljagića (zbog navodnih i mizernih 200 tisuća kuna) i na Nadu Čavlović-Smiljanec, zbog nove kriminalne izmišljotine "kaznenog djela trgovanja utjecajem" - ma što ta NOVA IZMIŠLJOTINA značila!!

Dakle, ne treba ništa više "pričekati", gospodine Pero Kovačeviću, nego "reći popu pop, a bobu bob", to jest najprije pozvati na odgovornost Dinka Cvitana i time mu dati na znanje da je njegov "grejs period" već prošao i da već sada mora podnijeti svoj prvi račun !!

Držim da je u pravu general Marko Lukić kada kaže:""Linić je smijenjen zbog ozbiljnih optužbi, ali štite ga Franjo Gregorić, Sjepan Mesić i Ivo Josipović zato mu nitko ništa nije smio. Oni su stopirali istrage, a on je bio engleski čovjek u Vladi".

Znači da je zbog toga reterirao novi državni odvjetnik Dinko Cvitan, a to samo pokazuje da "nova metla" uopće nije nova, nego da je i ona itekako prljava i istrošena, te da će nam vrlo brzo trebati "nova metla" u KORUMPIRANOM DORH-u !!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., blogger, Brtonigla, Istra
(hrvatski socijal-radikal)

Odgovor · Sviđa mi se · 1 · Više ne prati ovu objavu · Prije 12 sata/i

· 
· 

U ovoj situaciji ja sam potpuno na strani Milanovica, jer sada kada su ga iskoristili za svoje interese, sada bi ga se rijesili. Jer valjda je Milanovic shvatio da je cijelo vrijeme dezurna budala koja se morala ispricavat medijima za teski kriminal i korupciju ostalih sdp-ovaca.

Sada bi se Linic i lopovska kompanija spasili, a za sve probleme bi okrivili Milanovica.

Odgovor · Ne sviđa mi se · 3 · Više ne prati ovu objavu · Jučer u 12:23

Milanovic je cijelo vrijeme budala koju su stavili na nisan javnosti,a sad bi ga se rijesili i spasili svoju guzicu od zatvora.

    Odgovor · Ne sviđa mi se · 2 · Jučer u 12:48

· 
· 
Ante Rokov Jadrijevic · Česti komentator · Brtonigla
   
    Slažem se s Vama, gosp. Ivica Šariću !!

    Premijer Zoran Milanović se pokazao kao vrlo brzoplet političar, a ja vjerujem da je to zbog toga što je po struci pravnik, a takvima treba bezbroj dokaza za ono što je nama običnim ljudima jasno već i na prvi pogled! To se u anglo-američkim žargonu kaže "Common sense" - dakle ono što je svakom čovjeku samo po sebi razumljivo i ne treba posebno dokazivati !!

    Zbog toga je premijer Zoran Milanović dugo oklijevao i nažalost izgubio previše svog ali i našeg vremena. Ali, sada su stvari jasne već i na prvi poged ("common sense"), pa je stoga Zoran Milanović posljednji čovjek koga u toj Vladi treba smjeniti !!

    A najmanje je SDP-u sada potreban Tonino Picula, bivši Račanov neusješni ministar vanjskih poslova, kojemu je prioritet bio interes zločinačke "Republike Srpske" i povratak četnika i njihovih prava - zbog čega je Račan i izgubio izbore!

    Odgovor · Sviđa mi se · Prije 12 sata/i

·  · 
Ivanka Juric · Česti komentator

Milanovic jos uvijek moze iskupiti svoje gluposti - jer ako postavi strucne domoljube u kljucna ministarstva - obnova pocinje tog istog dana!

    dvostruko daje koji brzo daje!

ne cekaj ni minute, Milanovicu mi smo ti spremni sve propuste oprostiti samo ucini pravu stvar za svoj Hrvatski narod i njegovu buducnost! ali borami dobro ces uciniti i za sebe i buducnost svoje dice.

    geni, geni kameni....

    Odgovor · Ne sviđa mi se · 1 · Prije 12 sata

Tuesday, May 20, 2014

Štovani gospodine ratni profiteru Viktore Ivančiću...



Dragovoljac.com/ Štovani gospodine ratni profiteru Ivančiću.../16 Svibanj 2014

Autor Marcel Holjevac  


Štovani gospodine ratni profiteru Viktore Ivančiću...    
      


Da Viktor Ivančić ponekad dobije napadaj histerije, već je poznato. Okidač za takve napadaje obično bude spominjanje Tuđmana, branitelja, proslava Oluje...

a ovaj put je podivljao jer je gradonačelnik Splita, Baldasar od Manistre, bio na otkrivanju spomenika poginulim borcima 9. bojne HOS-a, njih 46 koji su dali život da bi obranili mještana Škabrnje i drugih mjesta.

Razlog njegovog bijesa je što se dotična bojna zove "Rafael vitez Boban". Istina, to je ime ustaškog generala - ali, štovani gospodine Ivančiću, poznajete li vi i jednu jedinicu hrvatske vojske koja bi se zvala po Josipu Brozu Titu, Savi Kovačeviću, Đuri Pucaru, ili kojem drugom od vaših antifašističkih heroja?

Ne, naravno, jer su se borili protiv antifašista. Znate, štovani gospodine Ivančiću, svi hrvatski branitelji su u neku ruku ustaše, jer su često koristili pozdrav "za dom spremni" i nikad nisu koristili pozdrave poput "smrt fašizmu", ili "smrt antifašizmu" -  kad smo već kod toga.

I slušali su Thompsona a ne Brenu i Đoleta.

I nisu nosili antifašističke simbole poput petokrake, ali se znalo naći pokoje U. Istina, to je vaša propagandna mašinerija obilato koristila da bi Hrvate prikazala kao fašiste, a četnike i JNA kao antifašiste.

No, na stranu insignije: ma koliko to vama smetalo, borci HOS-a, neovisno o tome kojim se insignijama kite i kako se pozdravljaju, su hrvatski ratni veterani koji su dobrovoljno branili svoju domovinu.

Dok ste vi, kad ste kao i svi mladi i za rat sposobni muškarci vašeg godišta, regrutirani i poslani u debelu pozadinu, daleko od mjesta gdje su se borili hosovci i gdje bi vas štogod moglo pogoditi.

To vas nije omelo da se vapijućim glasom obratite svim međunarodnim organizacijama za ljudska prava, kukajući i cmizdreći kako vas Tuđman šalje u rat samo zato jer vas želi ušutkati, želi da poginete.

Iskreno, da je Tuđman to baš želio, mislim da vas se mogao riješiti mnogo diskretnije. Ili vas bar poslati tamo gdje se netko i borio. Recimo tamo gdje su bile "ustaše" i hosovci.

Kako god, plakali ste, kumili i molili, pa ste nakon kratkog vremena otpušteni iz "ustaške" vojske.

To je u redu, takvi poput vas Tuđmanu nisu trebali. Niti ostalima u 4. gardijskoj brigadi. Što će im netko tko samo čeka da zbriše, tko se nije spreman boriti sa srcem, i tko će se usrati čim se zapuca ili pritrčati neprijatelju vičući "ne pucajte, drugovi, ja sam vaš antifašista?"

Usto, dok su "ustaše", Thompsoni, "fašisti" i ostali ratovali da bi oslobodili zemlju od antifašističkih okupatora s lijepim kapama i još ljepšim petokrakama i kokardama,

vi ste zajedno s priležnicom skupljali nekretnine, potkradali svoje donatore poput Sorosa, zatajivali porez, i uza sve to niste plaćali svoje novinare.

Zanimljivo kako ste i vi i mnogi drugi istaknuti „antifašisti“ stekli znatan imetak upravo devedesetih, dok su ustaše kojima se Baldasar došao pokloniti dobile samo metak u čelo i mjesto u grobu.

Zato smatram, poštovani gospodine Ivančiću, da ste vi i Pupovac posljednje osobe na svijetu koje imaju ikakvog prava spočitavati gospodinu Baldasaru prisustvovanje tom skupu. I mislim da ste zadnji koji ima uopće pravo kritizirati taj skup ili se uopće obraćati ikom tko je bio tamo.

Jer, tamo se nije slavio nacizam niti fašizam, već se odavala počast poginulim veteranima rata za nezavisnost. Kakvim su se oni znakovljem kitili u ratu jednostavno nije pesja briga. Antifašističkim sigurno ne, jer su to radili oni protiv kojih su se borili. Zato su se, ponekad i iz pukog inata onima koji su ih prozvali ustašama i fašistima već zbog same činjenice da su se borili za Hrvatsku, a protiv združenih snaga Titove antifašističke JNA i Šešeljevih belih kokošiju i inih četnika, često pozivali na ustaše. Što možda jest glupo i nepotrebno, ali zašto bi netko vama objašnjavao razliku između hrvatskih vojnika i ustaša, kad je to vama ionako isto, pa nisu imali razloga bježati od tog znakovlja.

Uostalom, da je Tuđmanov režim stvarno bio proustaški, vas bi ionako progutao mrak.

To što ste živi i što vas nitko nije priječio u opstruiranju hrvatskih obrambenih napora, dapače ste se lijepo nakupili nekretnina i para, najbolje svjedoči o tome da priroda te vlasti i nije bila onakva kakvu joj želite imputirati.

Baldasar je, dakle, bio tamo i poklonio se palima za domovinu. To je najmanje što sad može uraditi, jer je rat proveo u Italiji odakle je "slao manistru". Nitko ga ne krivi što nije branio domovinu - dok god poštuje žrtvu onih koji jesu.

Vi je ne poštujete. A i zašto bi, Hrvatska vaša domovina nije, kao ni one druge pobegulje Jergovića: obojica ste rođeni u Sarajevu, po nacionalnosti ste "antifašisti", a Hrvatska vam služi samo zato da biste imali po čemu seruckati iz prijateljskog i nesvrstanog Beograda i da biste imali gdje zarađivati ustaške kune. Koje vam, za razliku od Thompsonovih pjesama, nisu mrske.

Vi kažete: "Zar ima veće pobjede nad antifašizmom od prizora u kojem nominalni ljevičar, na Dan antifašizma, veliča jedinicu koja nosi ime ustaškoga vojskovođe i čiji su pripadnici postrojeni u fašističkim uniformama?".

To je jedinica ljudi koji su branili Hrvatsku, od kojih su mnogi dali živote za nju. Pa da baš i jesu postrojeni u ustaškim uniformama, da se zovu po Adolfu Hitleru, i da imaju U na čelu - a nemaju ništa od toga, oni bi i dalje bili uvaženi hrvatskih veterani, a vi biste i dalje bili - kukavica i ratni profiter.

I isto tako, koliko god vama, koji ste branili dolazak ratne zabavljačice četnika Brene u Zagreb "tolerancijom", smetalo da Baldasar sluša Thompsona, taj Thompson je, nota bene, hrvatski branitelj. Dok ste vi tek ratni profiter.

Stoga vaša izjava "kada glazbenici poput Thompsona uživaju počasni status, glazbenici poput Cohena obično su na turneji, putuju u stočnim vagonima prema nekom od Auschwitza", ne stoji.

Glazbenik poput Thompsona je upravo branio svoju domovinu dok ste vi držali stranu onima koji su u stočnim vagonima slali ljude u konc logore poput Omarske. I slušali Cohena.

Pa iako osobno ne slušam Thompsona, a bogami ni Cohena (više volim suvremeniju muziku), moram vas upozoriti da je taj Thompson kultni status stekao pjevajući Čavoglave sa skupinom svojih suboraca negdje na rijeci Čikoli, kao autentični pripadnik onih kojima se obraćao, pjevajući o svojoj zemlji i ljudima. Vi ste pak kultni status među svojom publikom stekli blateći državu kojoj ne pripadate, koju ne volite, u kojoj niste rođeni, i u kojoj više niti ne živite.

Stoga, kad si već dajete pravo nazivati ljude kretenima i debilima, smatram da i ja imam pravo vas zvati pobeguljom, kukavicom i ratnim profiterom.

Ovo potonje važi i za vašeg uvaženog kolegu antifašista Pupovca, koji je tisućiti put ponovio laž "da je sve to protivno ustavnim vrijednostima RH temeljenim na antifašizmu".

Ova država se naime ne temelji ni na kakvom antifašizmu, niti je on igdje zapisan u ustavu (ali jest zapisano odbacivanje komunističkog sustava, pa ako je išta protuustavno onda su to „antifašistički“ derneci s komunističkim znakovljem), ali se temelji na pobjedi u domovinskom ratu. Ako su ljudi koji su tu pobjedu izvojevali ustaše, to je vaš i samo vaš problem. Te ustaše su jasno rekle da će položiti cvijeće pripadnicima 1. partizanskog splitskog odreda, kako su objasnili "prvo zbog žrtve hrvatskih sinova i kćeri, a drugo zbog Ive Baldasara osobno".

Vi kažete da Baldasarov gaf kad je "svečarski raspoloženoj rulji" rekao da se slavi pobjeda nad antifašizmom među raspomamljenim ustašama i nije gaf. Naravno da nije: pobjeda u domovinskom ratu je definitivno bila najveća pobjeda nad lažnim „antifašizmom“. Normalno da je ni vi ni Pupovac ne možete progutati. Pa ni veterane tog rata. I oni za vas nisu rulja, nego gospoda branitelji. Oni su pobjednici, vi ste poražena strana, upravo kao nacisti u drugom svjetskom ratu, i od vas se očekuje da se pokrijete ušima i ćutite.

Ivo Baldasar je ovim činom pružio ruku pomirbe ne onima koji su poraženi u drugom svjetskom ratu, nego onima koji su pobijedili u domovinskom ratu, a pobijeđeni su u miru kojeg su izborili.

Time je napravio korak prema toleranciji, međusobnom uvažavanju, i prema nacionalnoj koheziji za koju Bog zna da je Hrvatskoj potrebna.

A zašto vama toliko smeta ideja pomirbe Hrvata - antifašista poput Baldasara i Hrvata - branitelja i veterana HV, tzv. "ustaša", i nije teško razbrati.

"Zavadi pa vladaj" je uvijek bila i ostala politika Beograda i Londona prema Hrvatima.

Ako je ovaj Baldasarov čin iskren, onda ga svakako treba pozdraviti, pa da je baš i bilo ustaških insignija i pozdrava koje ste, izgleda, vidjeli samo vi i Pupovac.

P.S: vokabular kao "kreteni", "debili" i slična etiketiranja ostavite tamo odakle ste došli, mi nismo navikli na takav način komunikacije niti je to dio kulture ove sredine.

Etiketiranje neistomišljenika je uostalom odraz primitivizma.


Marcel Holjevac - Dnevno.hr


 ******

Komentari:



#1 Ante Rokov Jadrijević 2014-05-19 23:16

Ako sam dobro shvatio, Viktor Ivančić nije rođen ni u Splitu, niti igdje drugo u Hrvatskoj - nego u Sarajevu. I da je sarajevska Fukara kao i čekinjasti Miljanko Jergović. Onda, tu je i Fukara Oliver Frljić, pa neki Mile Kekin... Bože, što se to dogodilo tim izrođenom "Hrvatima"??

Osobno čestitam gosp. Ivi Baldasaru na posvećenju junačke 9. bojne HOS-a "Vitez Rafael Boban". Da sam bio na njegovom mjestu i ja bih tako postupio... !

I svatko normalan bi tako postupio, bez obzira u čijim se redovima njegov otac borio. Osim spomenutih Fukara, koji vjerovatno i ne znaju tko ime je bio (biološki) otac!!

Takve smo mi Dalmatinci oduvijek zvali "mulcima" !!

Ante Rokov Jadrijević, rodom iz sinjskih Glavica - jedini u svom partizanskom rodu koji je sumnjao...

Monday, May 19, 2014

Niko Mulanović - Za sve naše mrtve



Dragovoljac.com/Niko Mulanović/Za sve naše mrtve/17 Svibanj 2014


Autor Niko Mulanović  


Za sve naše mrtve          

 

Danas je 15. svibnja.. Teško je misliti o ovom danu a nekmoli pisati. Cijeli svijet ga slavi kao Dan obitelji. Ljudi se vesele, rodbina dolazi iz dalekih krajeva, kako bi se okupili, spominjali davne uspomene i bar jedan dan u godini bili zajedno.

A mi Hrvati? I nama je 15. svibnja, ali ne dan veselja, već dan tragedije naših obitelji. Najteže tragedije u povijesti.

Tog nesretnog dana Englezi, koji za sebe drže da su civiliziran i kulturan narod, izvršili su zločin, kakvih je malo bilo u svjetskoj povijesti.

Na prevaru i protivno ratnim zakonima, sa Bleiburskog polja su isporučili jugokomunistima stotine tisuća predanih im vojnika hrvatske vojske, djece, žena, staraca i kompletnih obitelji, koji su došli tražiti kod njih političku zaštitu.

Sramotno!

I ja sam bio toj tragediji nazočan, pa pošto smo na prevaru odložili oružje, formirale su se kolone, opkoljene partizanima i krenuli prema jugogranici. Na masakr nismo trebali dugo čekati.

Tu i tamo bi pao kakav pucanj,  pored puta bi ugledali čovjeka u krvi. No s vremenom je stanje postajalo sve teže. Slijedila je pljačka nakita, dobrih cipela i odijela u zamjenu za partizanske dronjke. A i pucnjava se je pojačala. Izvlačili su iz kolone ljude, koji im se valjda po izgledu nisu svidjeli i pred našim očima ih ubijali. Na taj način su se rješavali “klasnog neprijatelja” i “fašista”, a sve po uzoru ruske Čeke.

U svojim zvjerstvima su slijedili naređenja starijih partijaca, a evo kako je izgledalo ono od Marka Belinića, doživotnog počasnog predsjednika NK Dinamo: “ Hoću da vam kažem, da počistite odmah danas fašističke zločince. Radnici imaju pravo da ih na licu mjesta likvidiraju. Nas su učila ruska braća kako se brane tekovine.”

I “tekovine” su obranjene! Da u ovom zločinu nisu uspjeli, nas bi Hrvata danas bilo duplo više nego što nas ima!


A što reći o “biserima” druga Tita?! “Da živi 25-to godišnjica Velike Oktobarske revolucije! Da živi Sovjetski Savez! Da živi drug Staljin! Da živi herojska Crvena Armija”! (Josip Broz Tito, Dnevna zapovijest, 1942. Ubijajte gdje god stignete (Lički partizan, novine, 1942) “Ne vaspitavajte ih.. Ubijajte ih kao pse...Istrebljujte ih bez milosti (Borba, novine 1943) “Kontrarevolucionarne tedencije moraju se sprečavati revolucionarnim dejstvom. To važi i za sudstvo i tužilaštvo. Oni se često drže paragrafa kao pijan plota. Takvi nam često ometaju rad...(J. Broz Tito , na XXI sjedici Predsjedništva SKJ, 1971.)

S druge strane naš Predsjednik (ja ga nazivam Yusipović ) stalno vidi kod izvjesnog broja Hrvata ustaške zmije u prsima. I ja je nosim u meni i ponosim e s njom. Dakle, s ustaškom zmijom, o kojoj je pisala dr. Ljubica Ćavar ,predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj i članica Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva 13. svibnja 2013. Yusipoviću, a u kojem između ostalog stoji:...”Zašto bi onda ustaše, koji nisu bili nikakvi fašisti, bili najvće zlo u XX stoljeću? Vjerojatno zato što su kao dragovoljci i hrvatski rodoljubi, obnovili, nakon 839 godina hrvatsku državu i branili je od neprijatelja i terorista, a također su i najveće žrtve komunističkih zločina i komunističke mržnje“.

Na ovo pismo dr. Ljubica Ćavar nikada nije dobila odgovor.

Umjesto pokazane objektivnosti Yusipović posjećuje Srb, gdje je navodno pukla prva antifašistička puška prot. NDH. Da, puška je pukla, četnička, dakako, i kod Gračaca poubijala 19 članova obitelji Ivezić, čija su tijela nedavno ekshumirana. Yusipovića, Milanovića kao i ostale “drugove”, koji ovu jadnu zemlju vode u očitu propast, ne smetaju četničke šajkače i one komunističke sa zvijezdom petokrakom, simbolom zločina. Dapače ih nalaze lijepim i simpatičnim, usprkos tome što je od cijelog civiliziranog svijeta osuđena.

Ali zato su “drugovi odbili pokroviteljstvo nad Bleiburgom, gdje se je nekoliko ustaških boraca protiv rušitelja države pojavilo u ustaškim odorama. I dobro je da su tako postupili, jer bi njihova nazočnost oskvrnjivala ovo sveto mjesto

No da malo porazgovaramo i o borbi protiv zločina iz nacionalnih pobuda u njihovoj Titovini i u NDH. Odgovorite “drugovi” kratko i jasno, koliko ste zločinaca ove vrste optužili i osudili? Vaše Glavno državno odvjetništvo, najsramotnija institucija ove zemlje, daje službenu izjavu, da nije u stanju znati koja je jedinica i koji zapovjednik bio u mjestu zločina, jer poslije toliko godina da se istraga svede na traženje igle u plastu sijena .

Hej komunjare, koga vi to potežete za nos?! Jeste li ikada čuli za tone enciklopedija, ratnih dnevnika i sl? Sve vi to znate, ali vrana vrani oči ne vadi .

A sada par riječi u NDH - po istom predmetu..

Po g. Ivanu Gabelici, koji se je dugo vremena bavio ovim pitanjem, hrvatske vlasti su puno polagale na osobnu i materijalnu sigurnost svojih građana.

Tako su radi zločina nad Srbima od Prijekog suda osuđeni na smrt i strijeljani ustaše Tomo Mileusnić, Janko Ivanković, Ivica Lončarić, Matija Tadić, Eugen Guić, Smajil Jusič, Ivan Gržanić, Pero Pažin, Meho Zulić, Žižanović, Ante Delić....

Ovo nije jedini slučaj.

Za sada toliko uz puno pozdrava.

Niko Mulanović
Dubrovnik

Monday, May 12, 2014

Slobodno staračko laprdanje Igora Mandića



Dragovoljac.com/ Slobodno staračko laprdanje/ 05 Svibanj 2014

Autor Dr. Damir Pešorda  




Slobodno staračko laprdanje Igora Mandića      


 

 Igor Mandić nije toliko star, 75 mu je godina, koliko je duhovno i intelektualno ostario. Bio je ove nedjelje opet u gostima kod Aleksandra Stankovića na HTV-u i zorno demonstrirao duševnu i intelektualnu opustošenost.

Muljao je kao priglupi dječak, ispaljivao tinejdžerske floskula u nastojanju da ispadne provokativan i duhovit, momački se zalagao za jednu i jedinu Serbikroaciju, omakla mu se i po koja zrela misao o tragici ljudskog života, a argumentacija mu bješe senilna, aljkava, na trenutke dementna.

Stanković je bio nježan prema izlapjelom doajenu srbohrvatske misli. Njegova pitanja i potpitanja odveć su podsjećala na mekane čmarne ubruščiće i pelene za staračku inkontinenciju da bi se iz njih moglo prepoznati nervoznog i nasrtljivog HTV-a utjerivača jedine dopuštene istine.

Svejedno, Mandić se propisno obrukao.

Laprdao je o tome kako je u redu što se naslađivao stradanju Vlade Gotovca nakon 71., a branio srpskog pjesnika Rajka Đogu, koji je također bio politički zatvorenik. Nesuvislo je pokušavao dokazati kako su to različite stvari, te da je Đogu trebalo braniti, a Gotovca trebalo osuditi. Umjesto da junački prizna ono što misli i osjeća, to jest da je Gotovac zaslužio zatvor jer je Hrvat, a Đogo zaštitu jer je Srbin.

U nastavku emisije sasvim je otišao na kvasinu.

Društvo hrvatskih književnika proglasio je ustaškim, Dobricu Ćosića velikim piscem i nimalo odgovornim zločine u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, dok mu je Mile Budak nikakav književnik i veliki zločinac;

Hrvate je proglasio genetski i biološki inferiornim narodom, dok je za sve Srbe o kojima je govorio imao samo riječi pohvale,

no svejedno je zaključio da su Hrvati i Srbi genetski-povijesno isti narodi, pozivajući se pri tome i na svog ''prezimenjaka i ustašu'' Dominika Mandića, slavodobitno je proglasio Hrvatsku neuspjelim i neodrživim projektom, zatim se skromno proglasio patriotom, dok je apatride nazvao nesretnim ljudima, onda se predomislio i zaključio da su i patrioti nesretni ljudi, te je sebe proglasio samo donekle patriotom, Hrvatski tjednik mu je kao i većina toga u Hrvatskoj ustaški itd.

Nikamo nas ne bi odveo pokušaj da ozbiljnije analiziramo Mandićeve senilije,
očito je da je riječ o duboko nesretnom, kivnom i promašenom starom čovjeku koji se suočava s krahom svega što je bio i živio. Pa sve svoje frustracije projicira na Hrvatsku i Hrvate, to jest sredinu iz koje potječe i u kojoj je proveo cijeli svoj život.

Sama od sebe nameće mi se jedna usporedba.

Mandića nisam osobno upoznao, no naslušao sam ga se i nagledao na televiziji, a s njim sam svojedobno i polemizirao o značenju Mome Kapora za hrvatsku književnost. Ivana Aralicu sam imao čast upoznati i u više navrata s njim voditi zanimljive razgovore. Obojica potječu iz istog, šibenskog kraja, međutim koja razlika! Neću ovdje govoriti o njihovim književnim opusima jer su neusporedivi. Zapravo, Mandićev hibridni žanr teško da se može i svrstati u pravu ili, kako se to nekada govorilo, lijepu književnost. Uspoređivat ću stoga dojam koji ta dvojica ljudi ostavljaju svojim nastupom.

Aralica je gotovo cijelo desetljeće stariji od Mandića, ali djeluje puno mlađe, o svemu govori razložno, mudro, bez imalo gorčine, no s jednim nepatvorenim optimizmom koji se rijetko sreće i kod puno mlađih ljudi. S druge strane Mandić, barem u javnim nastupima, djeluje čangrizavo, zaboravljivo, nesuvislo, ogorčeno, glupavo ili besramno kada pokušava ispasti duhovit ili provokativan. Jednoga kao da su godine i iskustvo učinile mudrijim, dubljim i boljim čovjekom, drugoga kao da su godine učinile karikaturom nekadašnje prznice.

Stoga Mandića ne treba ljutito osuđivati iako iz njega progovara napatvoreni fašizam kada govori o Hrvatima, već ga kao starog i nesretnog čovjeka treba žaliti.

Pravi je problem naše medijske scene međutim Aleksandar Stanković, odnosno onaj tko mu omogućuje da se iz tjedna u tjedan iživljava nad hrvatskim pukom i njegovim vrijednostima.

Dr. Damir Pešorda
HRsvijet


******


Komentari:

#3 Ante Rokov Jadrijevi 2014-05-07 06:12

Dr. Damir Pešorda je moj omiljeni kometator i najveći razlog zašto redovito kupujem naš Hrvatski tjednik !

gosp. D. Pešorda je i ovdje MAESTRALAN. Dovoljno je pročitati njegove prve dvije rečenice. pa odmah doživiti veliko intelektualno (i političko !!) uzbuđenje.

Dakle, da ga citiram u tom dijelu:
"
Igor Mandić nije toliko star, 75 mu je godina, koliko je duhovno i intelektualno ostario. Bio je ove nedjelje opet u gostima kod Aleksandra Stankovića na HTV-u i zorno demonstrirao duševnu i intelektualnu opustošenost"

A što se tiče senilnog i opustoštenog (usput rečeno -i užasno nasrtljivog, uz to i nepodnošljivo dosadnog !!) Igora Mandića, ja ipak, ovdje i sada) ne ne bih ama baš ništa oprostio Igoru Mandiću !

A evo i zašto: je li Igor Mandić ikad išta oprostio našem velikom književniku Mili Budaku ?

Nije ! Onda zaslužuje istu kaznu i to po načelu njegove Udbo-fašističke kopiladi: oko za oko, zub za zub !

Posebno mi je važan ovaj citat iz gornjeg teksta dr. Damira Pešorde:

"Aralica je gotovo cijelo desetljeće stariji od Mandića, ali djeluje puno mlađe, o svemu govori razložno, mudro, bez imalo gorčine, no s jednim nepatvorenim optimizmom koji se rijetko sreće i kod puno mlađih ljudi. S druge strane Mandić, barem u javnim nastupima, djeluje čangrizavo, zaboravljivo, nesuvislo, ogorčeno, glupavo ili besramno kada pokušava ispasti duhovit ili provokativan. Jednoga kao da su godine i iskustvo učinile mudrijim, dubljim i boljim čovjekom, drugoga kao da su godine učinile karikaturom nekadašnje prznice".

Također, još i ovo: "Pravi je problem naše medijske scene međutim Aleksandar Stanković, odnosno onaj tko mu omogućuje da se iz tjedna u tjedan iživljava nad hrvatskim pukom i njegovim vrijednostima.

Da, slažem se s prethodnim komentarom, naročito u njegovoj posljednjoj rečenici:

Da i ja ne zaboravim, gospodine Pešorda, veliko mi je zadovoljstvo Vas čitati!


+3 #2 kalfa 2014-05-05 17:31
Što se tiče "ustašluka" dr.fra.Dominika Mandića, koji je otišao u Rim 1939, kad se već nabacuje "građanin" Mandić objedama, veći je Mandić četnik negao dr.fra.Dominik Mandić ustaša.
Da ne zaboravim,gospo
dine Pešorda zadovoljstvo Vas je čitati!


+3 #1 kalfa 2014-05-05 16:25
Najprije da pojasnimo podrijetlo Mandićevo,koji je iz šibenskog zaleđa kao i Aralica,ali s druge strane rike,tamo di žive rišćani.

Ne čudi stoga ismijavanje svega hrvatskog!

Sunday, May 4, 2014

Zašto je bankrot države samo pitanje dana



Dragovoljac.com/ Na žalost, bankrot države samo je pitanje dana/ 01 Svibanj 2014

Autor Marijan Jović  


Na žalost, bankrot države samo je pitanje dana            

(slijedi oštar komentar Ante Rokova Jadrijevića: "zbog čega Hrvatsku opet vode političari bez muda, sve sama Staljinova kopilad?!")



Nastavkom politike Vlade i HNB-a i stabilnost kojom se hvale doći će u pitanje, budući da je trenutačno 25 posto kredita danih poduzećima teško naplativo, te su državni bankrot i devalvacija samo pitanje dana. Hrvatska bez velikih javnih investicija, koje istina nisu rješenje same po sebi, iz trenutačne perspektive nema nikakvih izgleda okrenuti negativni trend.

Hrvatska ekonomija i dalje propada nesmanjenom brzinom. Prema podatcima Državnoga zavoda za statistiku, BDP je u zadnjemu kvartalu 2013. u odnosu na 2012. smanjen za 1.2 posto. Još gore, najveći utjecaj na smanjenje imala je propast prerađivačke industrije, a pad je ublažen kuhanjem i mijenjanjem posteljina u turizmu. Stopa registrirane nezaposlenosti i dalje obara rekorde te je njezina razina trenutačno na 22.7 posto. Javni dug iznosi 220 milijarda kuna, dosegavši razinu od 67 posto BDP-a s izgledom da do kraja godine premaši 80 posto bruto proizvoda.

Već postaje zamorno iznova upozoravati na sve poražavajuće podatke jer se na njih više, izgleda, nitko i ne obazire, naročito oni odgovorni, tj. predstavnici Vlade i HNB-a koji, čini se, žive u nekakvu paralelnome svijetu u kojemu Hrvatskom vlada najbolja moguća vlast, u kojoj nema gladi, u kojoj su osobna primanja na najvišim razinama od nastanka države. Njih vapaji stanovništva i domaćih ekonomskih stručnjaka ne zanimaju, obaziru se tek na mišljenja iz inozemstva, što jasno ukazuje na činjenicu gdje leže izvori njihove moći, ali i gdje se nalaze oni kojima služe i koji ih održavaju na vlasti.


Potkopavanje temelja

Posebno ih zaboli, primjerice, tekst u britanskome listu The Economist po kojem je hrvatska ekonomija među deset najgorih u svijetu. Premijer, koji inače čita navedeni list, ovaj put sumnja u analize njegovih kolumnista, ne navodeći gdje točno griješe, umjesto da je sam i prije stranoga analitičara upozorio na tu tužnu činjenicu. Vrlo je loše po cijelo društvo ako premijer nije svjestan stanja u kojemu se nalazi državna ekonomija i ako radi samo po nalozima iz Europske komisije.

Trenutačno je aktualno smanjenje deficita državnoga proračuna koji zahtijeva Komisija, a vladajuća koalicija opet povećava namete i ne dira rashode. Vlada se, prema njezinu predsjedniku, nastoji riješiti prekomjernoga deficita uz zaštitu radnih mjesta i plaća, tj. želi zaštititi društvo, za razliku od stručnjaka kojima, ispada, nije stalo do društva i koji bi rezali na strani potrošnje koja ne utječe na produktivnost i konkurentnost, primjerice na smanjenju državnoga aparata i lokalnih samouprava.

Ustvari, Vlada nesmanjivanjem plaća i mirovina, gdje se jedino i može danas uštedjeti, ne štiti društvo, već štiti glasove za buduće izbore, ali budući da se dugovi trebaju vraćati, a deficit proračuna smanjivati, povećava poreze i trošarine, čime uništava gospodarstvo u cjelini, što će itekako utjecati na blagostanje društva koje navodno štite.

Vesna Pusić, već poznata po ciničnim izjavama, tvrdi kako veće trošarine i nameti na telekomunikacijske usluge nisu udar na građane, već izbjegavanje stvarnoga udara. Nije jasno je li potpredsjednica Vlade uopće svjesna da je to njihovo izbjegavanje udara potkopavanje temelja ekonomije koje će, što dulje potraje, napraviti veću štetu. Najavljeno će povećavanje naknada za usluge mobilne telefonije osim većih prihoda proračunu i većih troškova korisnicima poremetiti i konkurentnost tržišta jer je Tele 2 ovom najavom mnogo više pogođen od drugih operatera. Malo povećanje prihoda proračunu može rezultirati povlačenjem Tele 2 s tržišta i vraćanjem duopola HT-a i VIP-neta i visokih cijena kojih se još uvijek dobro sjećamo.


Guvernerova filozofija

Sveznajuća potpredsjednica Vlade će, kao vrsni poznavatelj i ekonomije, eto u ministarstvu vanjskih poslova biti zadužena za kontakte sa svakim većim investitorom. Niti ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak ne zaostaje u pokazivanju nepoznavanja funkcioniranja slobodnoga tržišta, kada tvrdi da je Hrvatska u regiji najmanje ugrožena u slučaju neisporuke ruskoga plina.

Ako Rusi obustave isporuku plina, njegova će cijena porasti svima, pa i u Hrvatskoj, čak i kada ga proizvodi Ina, koja već odavno nije pod kontrolom države. Pohvalna je barem borba ministra Vrdoljaka s MOL-om oko budućnosti Ine te mu za to treba odati priznanje, samo s nadom da se ne bori za nekoga drugog kupca iz inozemstva i da mu nije jedini cilj izbaciti MOL iz igre.

Kada predstavnici vlasti govore o ekonomiji, isključivo se spominju strani investitori kojima treba raščistiti put od administrativnih prepreka, što u Hrvatskoj uključuje i smanjenje prava radnika, zanemarivanje ekoloških standarda i slično. Kapital koji je nužno potreban za ulaganja također, izgleda, mora doći izvana, ili od strane privatnih investitora ili fantomskim fondovima Europske unije, koje ionako za sada samo punimo.

Domaći kapital kojega u bankama ima oko 200 milijarda kuna niti se ne spominje i još uvijek služi za financiranje uvoza ili skupo zaduživanje države.

Nakon što dobijemo upozorenja izvana, redovito se javi Borislav Vujčić, guverner HNB-a, koji će u intervjuu Večernjem listu, osim (samo)hvaljenja politike HNB-a, iznova pozvati Vladu na smanjenje potrošnje i oslobađanje puta stranim investicijama. Guverner je u dijelu svojih stavova poprilično točan kada tvrdi da je nužna ušteda na rashodovnoj strani i kako je nužno provesti bolne reforme uz jasnu političku poruku te uz konsenzus čitavoga društva.

Ono u čemu teško griješi guverner HNB-a je ocjena da je politika HNB-a posljednjih godina dobra zato što je osigurala stabilnost cijena i bankovnoga sustava.

Posljedica takve stabilnosti upravo je propast realnoga sektora, a takvu stabilnost nije teško održavati fiksnim tečajem i čvrstim regulatornim ograničenjima prema bankama koje moraju odvajati velike iznose kao jamstvo sigurnosti svoga kreditnog poslovanja. Zbog čvrste ruke HNB-a Hrvatska danas ima prejaku domaću valutu i visoke kamatne stope.


Cvjetanje uvoza

Uvoz cvjeta, ne samo zbog razlike u cijenama već i zbog toga što razni strani trgovački lanci preferiraju plasman proizvodnje iz matičnih država. Guverner se hvali kako je 2009. i 2010. HNB spriječio kreditni lom i omogućio financiranje države, a ustvari je omogućio bankama da dobro zarade skupo kreditirajući državu.

Je li politika Vlade uopće zaslužila kreditiranje ili je bilo bolje da ta sredstva nije niti dobila?

Od toga razdoblja dug države udvostručio se, a država više nije u stanju vraćati niti kamate.

Naprotiv, Hrvatskoj je nužna ekspanzivna monetarna politika i financiranje infrastrukturnih projekata te izgradnje energetskih postrojenja izravno beskamatnim kreditima HNB-a, posljedica čega treba i može biti deprecijacija kune.

Ne radi se, dakle, o devalvaciji kako to tvrdi guverner, već o poticanju rada i stvaranja, pa i pod cijenu pada standarda.

Nastavkom politike HNB-a, i ono čime se hvale, stabilnost, doći će u pitanje, jer je trenutačno 25 posto kredita danih poduzećima teško naplativo, te je pitanje bankrota države i devalvacija samo pitanje dana.

Istina, javne investicije nisu izlaz same po sebi, međutim uz sav napor na poticanju konkurentnosti, privlačenju investitora, smanjenju cijena rada, uštedi na administraciji, Hrvatska bez velikih javnih investicija iz trenutačne perspektive nema nikakvih izgleda okrenuti negativni trend.

Stoga veseli mišljenje Marka Kolakovića, HDZ-ova predsjednika Odbora za gospodarstvo, koji osim nužnih reformi na troškovnoj strani najavljuje značajnu ulogu države u financiranju i izvođenju investicijskih projekata te oslanjanje na vlastite snage.

Politika koja prestane obećavati blagostanje već maksimalnu zaposlenost uz umjerena primanja ona je kojoj birači trebaju dati povjerenje.


Jedina smo država EU koja uvozi mlijeko!

Danas je najveći hrvatski problem i najbolja slika ekonomske stvarnost smanjenje stočnoga fonda za 70 000 jedinki ili oko 10 posto u samo godinu dana, te smanjenje proizvodnje mlijeka od 30 posto u istom razdoblju.

Jedina smo država u Uniji koja uvozi mlijeko. Zaboraviti treba, dakle, strance, njihove želje, naloge i mišljenja i čitanje The Economista mode radi.

Pogledajmo se u zrcalo i priznajmo sebi vlastite nedostatke, okrenimo se radu i štednji, a ne traženju od države da riješi sve naše probleme.

Marijan Jović
Hrvatski tjednik

******


Komentar Ante Rokova Jadrijevića:

Još prije skoro sedam godina, na portalu AMAC-Hrvati (27. studenog 2007.) ja sam u jednom svom članku predlagao tadašnjem guverneru HNB-a dr. Željku Rohatinskom da počne s deprecijacijom naše prejake kune i to tempom od 0,5 posto svakog mjeseca – što bi u godišnjem iznosu bilo 6 posto godišnje. Tako bi postupno i Hrvatska učinila nešto slično onome što je tada učinila mađarska Vlada (koja je odjednom devalvirala svoju forintu za 27 posto!). Danas Mađarska stoji vrlo dobro, a  Hrvatska samo iz Mađarske godišnje uvozi hrane za preko milijardu eura! A carina za tu hranu odlazi u kase EU-a !

Nažalost, Rohatinski to nije poslušao, a još manje prihvatio. Tako je njegova enormno precjenjena kuna upropastila i na kraju ubila hrvatsko gospodarstvo, a on je još uvijek na nezasluženoj slobodi !

Zapravo ja sam o tome pisao još u vrijeme Matešine (i Škegrine !) Vlade, dakle u vrijeme guvernera HNB Marka Škreba (koji je ovih dana za nagradu postao visoki dužnosnik Žuto-Zelene lihvarske internacionale u Londonu!).

Qui potest capere, capiat !!  

A ta ista Žuto-zelena lihvarska internacionala je i dr. Rohatinskog (inače rodom Židova!) u međuvremenu bila proglasila „bankarom godine“ u Londonu!? Tko će kome, ako ne svoj – svome !

Prije oko pet godina jedan od naših najboljih ekonomista dr. Slavko Kulić je oštro kritikovao Politiku guvernera HNB-a Rohatinskog i njegovog zamjenika dr. Borisa Vujčića, tvrdeći da bi jedan euro trebao koštati (čak) 14 kuna, a dvije godine kasnije, da bi jedan euro trebao koštati (čak) 16 kuna !

Rohatinski se i na to upozorenje (od daleko boljeg stručnjaka od njega samog) oglušio, pa se konačno i na njega obrušio strašan Božji sud i okončan je njegov mandat u HNB-u.

No, uzalud. „Sjašio je Murta, a uzjašio Kurta, to jest patuljak dr. Boris Vujčić.
Bože, što smo Ti mi Hrvati zgriješili? Zbog čega je ova naša jadna Hrvatska kriva, da zbog takvih bankstera jedina u EU uvozi mlijeko – a najviše iz Mađarske?

I zbog čega Hrvatsku opet vode političari bez muda, sve sama Staljinova kopilad?!


Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist i blogger, Semper Paatus Croatiae (com)
(hrvatski socijal-radikal)