Dragovoljac.com/
Na žalost, bankrot države samo je pitanje dana/ 01 Svibanj 2014
Autor Marijan Jović
Na žalost,
bankrot države samo je pitanje dana
(slijedi oštar komentar Ante Rokova Jadrijevića: "zbog čega Hrvatsku opet vode političari bez
muda, sve sama Staljinova kopilad?!")
Nastavkom
politike Vlade i HNB-a i stabilnost kojom se hvale doći će u pitanje, budući da
je trenutačno 25 posto kredita danih poduzećima teško naplativo, te su državni bankrot i devalvacija samo
pitanje dana. Hrvatska bez velikih javnih investicija, koje istina nisu
rješenje same po sebi, iz trenutačne perspektive nema nikakvih izgleda okrenuti
negativni trend.
Hrvatska ekonomija i dalje propada nesmanjenom
brzinom. Prema podatcima
Državnoga zavoda za statistiku, BDP je u zadnjemu kvartalu 2013. u odnosu na
2012. smanjen za 1.2 posto. Još gore, najveći utjecaj na smanjenje imala je
propast prerađivačke industrije, a pad je ublažen kuhanjem i mijenjanjem
posteljina u turizmu. Stopa registrirane
nezaposlenosti i dalje obara rekorde te je njezina razina trenutačno na 22.7
posto. Javni dug iznosi 220 milijarda kuna, dosegavši razinu od 67 posto
BDP-a s izgledom da do kraja godine premaši 80 posto bruto proizvoda.
Već postaje
zamorno iznova upozoravati na sve poražavajuće podatke jer se na njih više,
izgleda, nitko i ne obazire, naročito oni odgovorni, tj. predstavnici Vlade i
HNB-a koji, čini se, žive u nekakvu paralelnome svijetu u kojemu Hrvatskom
vlada najbolja moguća vlast, u kojoj nema gladi, u kojoj su osobna primanja na
najvišim razinama od nastanka države. Njih
vapaji stanovništva i domaćih ekonomskih stručnjaka ne zanimaju, obaziru se tek
na mišljenja iz inozemstva, što jasno ukazuje na činjenicu gdje leže izvori
njihove moći, ali i gdje se nalaze oni kojima služe i koji ih održavaju na
vlasti.
Potkopavanje temelja
Posebno ih
zaboli, primjerice, tekst u britanskome listu The Economist po kojem je
hrvatska ekonomija među deset najgorih u svijetu. Premijer, koji inače čita
navedeni list, ovaj put sumnja u analize njegovih kolumnista, ne navodeći gdje
točno griješe, umjesto da je sam i prije stranoga analitičara upozorio na tu
tužnu činjenicu. Vrlo je loše po cijelo
društvo ako premijer nije svjestan stanja u kojemu se nalazi državna ekonomija
i ako radi samo po nalozima iz Europske komisije.
Trenutačno je aktualno smanjenje deficita
državnoga proračuna koji zahtijeva Komisija, a vladajuća koalicija opet
povećava namete i ne dira rashode. Vlada se, prema njezinu predsjedniku, nastoji
riješiti prekomjernoga deficita uz zaštitu radnih mjesta i plaća, tj. želi
zaštititi društvo, za razliku od
stručnjaka kojima, ispada, nije stalo do društva i koji bi rezali na strani potrošnje koja ne utječe na produktivnost i
konkurentnost, primjerice na smanjenju državnoga aparata i lokalnih samouprava.
Ustvari, Vlada nesmanjivanjem plaća i mirovina, gdje se jedino i
može danas uštedjeti, ne štiti društvo,
već štiti glasove za buduće izbore, ali budući da se dugovi trebaju
vraćati, a deficit proračuna smanjivati, povećava
poreze i trošarine, čime uništava gospodarstvo u cjelini, što će itekako
utjecati na blagostanje društva koje navodno štite.
Vesna Pusić, već poznata po ciničnim izjavama,
tvrdi kako veće trošarine i nameti na telekomunikacijske usluge nisu udar na
građane, već izbjegavanje
stvarnoga udara. Nije jasno je li
potpredsjednica Vlade uopće svjesna da je to njihovo izbjegavanje udara
potkopavanje temelja ekonomije koje će, što dulje potraje, napraviti veću štetu.
Najavljeno će povećavanje naknada za usluge mobilne telefonije osim većih
prihoda proračunu i većih troškova korisnicima poremetiti i konkurentnost
tržišta jer je Tele 2 ovom najavom mnogo više pogođen od drugih operatera. Malo povećanje prihoda proračunu može
rezultirati povlačenjem Tele 2 s tržišta i vraćanjem duopola HT-a i VIP-neta i
visokih cijena kojih se još uvijek dobro sjećamo.
Guvernerova filozofija
Sveznajuća
potpredsjednica Vlade će, kao vrsni poznavatelj i ekonomije, eto u ministarstvu
vanjskih poslova biti zadužena za kontakte sa svakim većim investitorom. Niti ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak ne
zaostaje u pokazivanju nepoznavanja funkcioniranja slobodnoga tržišta, kada
tvrdi da je Hrvatska u regiji najmanje ugrožena u slučaju neisporuke ruskoga
plina.
Ako Rusi obustave
isporuku plina, njegova će cijena porasti svima, pa i u Hrvatskoj, čak i kada
ga proizvodi Ina, koja već odavno nije pod kontrolom države. Pohvalna je barem borba ministra Vrdoljaka
s MOL-om oko budućnosti Ine te mu za to treba odati priznanje, samo s nadom da
se ne bori za nekoga drugog kupca iz inozemstva i da mu nije jedini cilj
izbaciti MOL iz igre.
Kada predstavnici vlasti govore o ekonomiji,
isključivo se spominju strani investitori kojima treba raščistiti put od
administrativnih prepreka, što u Hrvatskoj uključuje i smanjenje prava radnika,
zanemarivanje ekoloških standarda i slično. Kapital koji je nužno potreban za ulaganja
također, izgleda, mora doći izvana, ili od strane privatnih investitora ili fantomskim fondovima Europske unije,
koje ionako za sada samo punimo.
Domaći kapital kojega u bankama ima oko 200
milijarda kuna niti se ne spominje i još uvijek služi za financiranje uvoza ili
skupo zaduživanje države.
Nakon što dobijemo upozorenja izvana, redovito se
javi Borislav Vujčić, guverner HNB-a, koji će u intervjuu Večernjem listu, osim
(samo)hvaljenja politike HNB-a, iznova pozvati Vladu na smanjenje potrošnje i
oslobađanje puta stranim investicijama. Guverner je u dijelu svojih stavova poprilično
točan kada tvrdi da je nužna ušteda na rashodovnoj strani i kako je nužno
provesti bolne reforme uz jasnu političku poruku te uz konsenzus čitavoga
društva.
Ono u čemu teško griješi guverner HNB-a je ocjena da
je politika HNB-a posljednjih godina dobra zato što je osigurala stabilnost
cijena i bankovnoga sustava.
Posljedica takve stabilnosti upravo je propast
realnoga sektora, a takvu stabilnost nije teško održavati fiksnim tečajem i
čvrstim regulatornim ograničenjima prema bankama koje moraju odvajati velike iznose kao jamstvo
sigurnosti svoga kreditnog poslovanja. Zbog
čvrste ruke HNB-a Hrvatska danas ima prejaku domaću valutu i visoke kamatne
stope.
Cvjetanje uvoza
Uvoz cvjeta, ne samo zbog razlike u cijenama već i
zbog toga što razni strani trgovački lanci preferiraju plasman proizvodnje iz
matičnih država. Guverner se hvali kako je 2009. i 2010.
HNB spriječio kreditni lom i omogućio financiranje države, a ustvari je
omogućio bankama da dobro zarade skupo kreditirajući državu.
Je li politika Vlade uopće zaslužila kreditiranje
ili je bilo bolje da ta sredstva nije niti dobila?
Od toga razdoblja dug države udvostručio se, a
država više nije u stanju vraćati niti kamate.
Naprotiv,
Hrvatskoj je nužna ekspanzivna monetarna politika i financiranje
infrastrukturnih projekata te izgradnje energetskih postrojenja izravno
beskamatnim kreditima HNB-a, posljedica čega treba i može biti deprecijacija
kune.
Ne radi se, dakle, o devalvaciji kako to tvrdi
guverner, već o poticanju rada i stvaranja, pa i pod cijenu pada standarda.
Nastavkom politike HNB-a, i ono čime se hvale,
stabilnost, doći će u pitanje, jer je trenutačno 25 posto kredita
danih poduzećima teško naplativo,
te je pitanje bankrota države i devalvacija samo pitanje dana.
Istina, javne
investicije nisu izlaz same po sebi, međutim uz sav napor na poticanju
konkurentnosti, privlačenju investitora, smanjenju cijena rada, uštedi na
administraciji, Hrvatska bez velikih javnih
investicija iz trenutačne perspektive nema nikakvih izgleda okrenuti negativni
trend.
Stoga veseli mišljenje Marka Kolakovića, HDZ-ova
predsjednika Odbora za gospodarstvo, koji osim nužnih reformi na troškovnoj
strani najavljuje značajnu ulogu države u financiranju i izvođenju investicijskih
projekata te oslanjanje na vlastite snage.
Politika koja prestane obećavati blagostanje već
maksimalnu zaposlenost uz umjerena primanja ona je kojoj birači trebaju dati
povjerenje.
Jedina smo država EU koja uvozi mlijeko!
Danas je najveći hrvatski problem i najbolja slika
ekonomske stvarnost smanjenje stočnoga fonda za 70 000 jedinki ili oko 10 posto
u samo godinu dana, te smanjenje proizvodnje mlijeka od 30
posto u istom razdoblju.
Jedina smo država u Uniji koja uvozi mlijeko. Zaboraviti treba, dakle, strance, njihove
želje, naloge i mišljenja i čitanje The Economista mode radi.
Pogledajmo se u zrcalo i priznajmo sebi vlastite
nedostatke, okrenimo se radu i štednji, a ne traženju od države da riješi sve
naše probleme.
Marijan Jović
Hrvatski tjednik
******
Komentar Ante Rokova Jadrijevića:
Još prije skoro sedam
godina, na portalu AMAC-Hrvati (27. studenog 2007.) ja sam u jednom svom članku predlagao tadašnjem guverneru HNB-a dr.
Željku Rohatinskom da počne s deprecijacijom naše prejake kune i to tempom od
0,5 posto svakog mjeseca – što bi u godišnjem iznosu bilo 6 posto godišnje. Tako
bi postupno i Hrvatska učinila nešto slično onome što je tada učinila mađarska
Vlada (koja je odjednom devalvirala svoju forintu za 27 posto!). Danas Mađarska
stoji vrlo dobro, a Hrvatska samo iz
Mađarske godišnje uvozi hrane za preko milijardu eura! A carina za tu hranu
odlazi u kase EU-a !
Nažalost, Rohatinski to nije poslušao, a još manje
prihvatio. Tako je njegova enormno precjenjena kuna
upropastila i na kraju ubila hrvatsko gospodarstvo, a on je još uvijek na
nezasluženoj slobodi !
Zapravo ja sam o
tome pisao još u vrijeme Matešine (i Škegrine !) Vlade, dakle u vrijeme
guvernera HNB Marka Škreba (koji
je ovih dana za nagradu postao visoki dužnosnik Žuto-Zelene lihvarske
internacionale u Londonu!).
Qui potest
capere, capiat !!
A ta ista Žuto-zelena lihvarska internacionala je
i dr. Rohatinskog (inače
rodom Židova!) u međuvremenu bila
proglasila „bankarom godine“ u Londonu!? Tko će kome, ako ne svoj – svome !
Prije oko pet godina
jedan od naših najboljih ekonomista dr. Slavko
Kulić je oštro kritikovao Politiku guvernera HNB-a Rohatinskog i njegovog
zamjenika dr. Borisa Vujčića, tvrdeći
da bi jedan euro trebao koštati (čak) 14 kuna, a dvije godine kasnije, da bi jedan euro trebao koštati (čak) 16
kuna !
Rohatinski se i na to upozorenje (od daleko boljeg stručnjaka od njega
samog) oglušio, pa se konačno i na
njega obrušio strašan Božji sud i okončan je njegov mandat u HNB-u.
No, uzalud. „Sjašio je Murta, a uzjašio Kurta, to
jest patuljak dr. Boris Vujčić.
Bože, što smo Ti
mi Hrvati zgriješili? Zbog čega je ova naša jadna Hrvatska kriva, da zbog takvih bankstera jedina u EU
uvozi mlijeko – a najviše iz Mađarske?
I zbog čega Hrvatsku opet vode političari bez
muda, sve sama Staljinova kopilad?!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.,
publicist i blogger, Semper Paatus Croatiae (com)
(hrvatski
socijal-radikal)
No comments:
Post a Comment