Monday, May 19, 2014

Niko Mulanović - Za sve naše mrtve



Dragovoljac.com/Niko Mulanović/Za sve naše mrtve/17 Svibanj 2014


Autor Niko Mulanović  


Za sve naše mrtve          

 

Danas je 15. svibnja.. Teško je misliti o ovom danu a nekmoli pisati. Cijeli svijet ga slavi kao Dan obitelji. Ljudi se vesele, rodbina dolazi iz dalekih krajeva, kako bi se okupili, spominjali davne uspomene i bar jedan dan u godini bili zajedno.

A mi Hrvati? I nama je 15. svibnja, ali ne dan veselja, već dan tragedije naših obitelji. Najteže tragedije u povijesti.

Tog nesretnog dana Englezi, koji za sebe drže da su civiliziran i kulturan narod, izvršili su zločin, kakvih je malo bilo u svjetskoj povijesti.

Na prevaru i protivno ratnim zakonima, sa Bleiburskog polja su isporučili jugokomunistima stotine tisuća predanih im vojnika hrvatske vojske, djece, žena, staraca i kompletnih obitelji, koji su došli tražiti kod njih političku zaštitu.

Sramotno!

I ja sam bio toj tragediji nazočan, pa pošto smo na prevaru odložili oružje, formirale su se kolone, opkoljene partizanima i krenuli prema jugogranici. Na masakr nismo trebali dugo čekati.

Tu i tamo bi pao kakav pucanj,  pored puta bi ugledali čovjeka u krvi. No s vremenom je stanje postajalo sve teže. Slijedila je pljačka nakita, dobrih cipela i odijela u zamjenu za partizanske dronjke. A i pucnjava se je pojačala. Izvlačili su iz kolone ljude, koji im se valjda po izgledu nisu svidjeli i pred našim očima ih ubijali. Na taj način su se rješavali “klasnog neprijatelja” i “fašista”, a sve po uzoru ruske Čeke.

U svojim zvjerstvima su slijedili naređenja starijih partijaca, a evo kako je izgledalo ono od Marka Belinića, doživotnog počasnog predsjednika NK Dinamo: “ Hoću da vam kažem, da počistite odmah danas fašističke zločince. Radnici imaju pravo da ih na licu mjesta likvidiraju. Nas su učila ruska braća kako se brane tekovine.”

I “tekovine” su obranjene! Da u ovom zločinu nisu uspjeli, nas bi Hrvata danas bilo duplo više nego što nas ima!


A što reći o “biserima” druga Tita?! “Da živi 25-to godišnjica Velike Oktobarske revolucije! Da živi Sovjetski Savez! Da živi drug Staljin! Da živi herojska Crvena Armija”! (Josip Broz Tito, Dnevna zapovijest, 1942. Ubijajte gdje god stignete (Lički partizan, novine, 1942) “Ne vaspitavajte ih.. Ubijajte ih kao pse...Istrebljujte ih bez milosti (Borba, novine 1943) “Kontrarevolucionarne tedencije moraju se sprečavati revolucionarnim dejstvom. To važi i za sudstvo i tužilaštvo. Oni se često drže paragrafa kao pijan plota. Takvi nam često ometaju rad...(J. Broz Tito , na XXI sjedici Predsjedništva SKJ, 1971.)

S druge strane naš Predsjednik (ja ga nazivam Yusipović ) stalno vidi kod izvjesnog broja Hrvata ustaške zmije u prsima. I ja je nosim u meni i ponosim e s njom. Dakle, s ustaškom zmijom, o kojoj je pisala dr. Ljubica Ćavar ,predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj i članica Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva 13. svibnja 2013. Yusipoviću, a u kojem između ostalog stoji:...”Zašto bi onda ustaše, koji nisu bili nikakvi fašisti, bili najvće zlo u XX stoljeću? Vjerojatno zato što su kao dragovoljci i hrvatski rodoljubi, obnovili, nakon 839 godina hrvatsku državu i branili je od neprijatelja i terorista, a također su i najveće žrtve komunističkih zločina i komunističke mržnje“.

Na ovo pismo dr. Ljubica Ćavar nikada nije dobila odgovor.

Umjesto pokazane objektivnosti Yusipović posjećuje Srb, gdje je navodno pukla prva antifašistička puška prot. NDH. Da, puška je pukla, četnička, dakako, i kod Gračaca poubijala 19 članova obitelji Ivezić, čija su tijela nedavno ekshumirana. Yusipovića, Milanovića kao i ostale “drugove”, koji ovu jadnu zemlju vode u očitu propast, ne smetaju četničke šajkače i one komunističke sa zvijezdom petokrakom, simbolom zločina. Dapače ih nalaze lijepim i simpatičnim, usprkos tome što je od cijelog civiliziranog svijeta osuđena.

Ali zato su “drugovi odbili pokroviteljstvo nad Bleiburgom, gdje se je nekoliko ustaških boraca protiv rušitelja države pojavilo u ustaškim odorama. I dobro je da su tako postupili, jer bi njihova nazočnost oskvrnjivala ovo sveto mjesto

No da malo porazgovaramo i o borbi protiv zločina iz nacionalnih pobuda u njihovoj Titovini i u NDH. Odgovorite “drugovi” kratko i jasno, koliko ste zločinaca ove vrste optužili i osudili? Vaše Glavno državno odvjetništvo, najsramotnija institucija ove zemlje, daje službenu izjavu, da nije u stanju znati koja je jedinica i koji zapovjednik bio u mjestu zločina, jer poslije toliko godina da se istraga svede na traženje igle u plastu sijena .

Hej komunjare, koga vi to potežete za nos?! Jeste li ikada čuli za tone enciklopedija, ratnih dnevnika i sl? Sve vi to znate, ali vrana vrani oči ne vadi .

A sada par riječi u NDH - po istom predmetu..

Po g. Ivanu Gabelici, koji se je dugo vremena bavio ovim pitanjem, hrvatske vlasti su puno polagale na osobnu i materijalnu sigurnost svojih građana.

Tako su radi zločina nad Srbima od Prijekog suda osuđeni na smrt i strijeljani ustaše Tomo Mileusnić, Janko Ivanković, Ivica Lončarić, Matija Tadić, Eugen Guić, Smajil Jusič, Ivan Gržanić, Pero Pažin, Meho Zulić, Žižanović, Ante Delić....

Ovo nije jedini slučaj.

Za sada toliko uz puno pozdrava.

Niko Mulanović
Dubrovnik

No comments: