Večernji list/ Ivanka Toma/ Ribiću privilegije ne dirati!/ 14.srpanj-juli
2012
Ivanka Toma
Ribiću privilegije ne
dirati!
Čelnik Matice hrvatskih
sindikata tjednima ne silazi s tv ekrana, novinskih stupaca i portala
uvjeravajući javnost i sebe kako sindikalna kasta mora uživati sve povlastice,
pa makar crkli oni koji ih financiraju puneći proračun
(slijedi oštar komentar Ante Rokova Jadrijevića:
Ma,
Zar je naše školstvo 'privilegirano'?)
* * * * * *
Kad ne vrijeđa, onda
se bahati, kad se ne bahati, onda prijeti, a kad ispuca cijeli arsenal
socijalne neosjetljivosti, onda, poput zagrebačkoga gradonačelnika Milana
Bandića koji je već odavno prerastao vlastitu veličinu, počne o sebi govoriti u trećem licu.
Dakako, riječ je o
Vilimu Ribiću. Čelnik Matice
hrvatskih sindikata tjednima ne silazi s tv ekrana, novinskih stupaca i portala
uvjeravajući (nije jasno je li nas koji to gledamo, ili pak samoga sebe) kako kasta koju zastupa i dalje mora
uživati sve dosadašnje privilegije, pa makar crkli oni koji ih financiraju
puneći proračun.
Koliko pojavom koja kao da se netom išetala iz serijala
Dramskog programa Televizije Zagreb sedamdesetih godina, Ribić je anakron i u odnosu na zahtjeve koje postavlja pred Vladu, te
one sindikaliste koji ne dijele njegove svjetonazore, nego za svoje članstvo
pokušavaju izvući maksimum iz realnih okvira.
A realnost je da
novca u proračunu nema. Vlada, sve i da hoće, nema čime platiti
socijalni mir. Stoga traži redefiniranje Temeljnih kolektivnih ugovora, rezanje privilegija kao što su regresi,
božićnice, smanjenje dodatka na staž, smanjenje dnevnica, jubilarnih nagrada,
naknada za prijevoz. Koliko će se što uštipnuti ili potpuno ukinuti, ostalo
je tema pregovora Vlade i sindikata, no Vlada je jasno postavila cilj da će u
iduće dvije godine uštedjeti do dvije milijarde kuna.
Od osam sindikata s kojima se pregovara, četiri su u
završnim rundama pokazala spremnost na kompromise. Ribiću je to bilo mahanje crvenom krpom pred očima. Stoga je i prva
meta na koju se obrušio bila crvenokosa (i to još žena) Spomenka Avberšek,
predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi. Zato što je
objavila da su neki sindikati spremni pristati na kresanje prava iz Temeljnih
kolektivnih ugovora optužio ju je da je lažljivica, da šteti sindikatima, a
radi u korist SDP-a, te “da očekuje kako će Avberšek dobiti člansku iskaznicu
SDP-a”.
Kad se javno okomio
na novinarku Nove TV, bio je, mora mu se priznati, poetičniji. Okidač mu je
bilo pitanje novinarke “nije li činjenica da se sindikati neodgovorno ponašaju
i da nemaju dogovor oko pregovaračkog tima s Vladom”. U anakronom skladu pojave i rječnika Ribić je u dahu Novu TV optužio da
“izvještava tendenciozno i gura jedan kapitalistički sistem..., da potkopava
organizacije radnika”.
Sutradan je Ribić pred kamerama te iste televizije pokušao
polizati to što je rekao. To je bila faza kad je vidljivo gubio živce i počesto
se o sebi izjašnjavao u trećem licu.
Onda se pokazalo da je predsjednik Sindikata liječnika Ivica
Babić također spreman na nove uvjete Temeljnog kolektivnog ugovora, a nije
spreman ucjenjivati Zakonom o reprezentativnosti. Ribić je odmah objasnio da je
posrijedi “dogovor ispod stola”, te “da se doktor dogovorio s doktorom”
aludirajući na dogovor s ministrom rada i mirovinskog sustava, liječnikom
Mirandom Mrsićem.
Iako putem gubi
saveznike, Ribić je vrlo ustrajan u borbi za status branše koju predstavlja.
Što je načelno pohvalno.
No, da bi slika bila
cjelovita, treba joj dodati nekoliko golih činjenica. Lani je neto plaća
zaposlenika u javnim poduzećima i državnim institucijama bila 6536 kuna, a
radnik je kod privatnika mjesečno u prosjeku zarađivao 4673 kune.
O pravima koja Ribić grčevito
brani (regres, božićnica, dodatak na staž....) u privatnom sektoru kod većine
poslodavaca može se samo sanjati.
Uostalom, ima li
uopće smisla išta objašnjavati? O sindikatima je puno rekla ovogodišnja
proslava Praznika rada u čijoj organizaciji su se angažirali svi sindikati, a
poanta je bila podjela žutih kartona Vladi. Iako je bilo lijepo vrijeme, svi
sindikati zajedno uspjeli su u Zagrebu okupiti tek oko 2000 ljudi.
Za usporedbu, u kasnu zimu prošle godine Zagrepčani su se iz
dana u dan, bez ikakve definirane organizacije, gotovo spontano, okupljali i
šetnjom gradom prosvjedovali protiv Vlade. Gradom se šetalo do 8000
prosvjednika.
Ivanka Toma
Večernji listopad
******
Komentar Ante Rokova Jadrijevića:
Ma,
Zar je naše školstvo 'privilegirano'?
Što reći na ovakav tekst zloglasne 'drugarice novinarke' Ivanke Toma? Tko je ovdje
'anakron'? Tko je ovdje lud, a tko zbunjen? To gosp. Vilim Ribić, predsjednik
Matice hrvatskih školskih sindikata - sigurno nije!
O kojoj to 'Kasti'
drugarica novinarka Ivanka Toma priča – i podvaljuje?
Imaju li naši sindikalni čelnici privilegiju da na našoj 'Adi Ciganliji', preko puta
fažanskog kanala besplatno ljetuju,
kao naprimjer naša bivša premijerka Jaca
Zgubidanka sa svojim 'prijateljem' Borutom
Pahorom, bivšim slovenačkim premijerom (kojem je poklonila svoj 'dimnik' u
Piranskom zalivu i još 26 km naše obale, te se definitivno odrekla našeg
ZERP-a)?
Ili one privilegije
današnjeg podpredsjednika Sabora Neše Stazića i današnje ministrice i podpredsjednice
Vlade Milanke Opačić da na našoj 'Adi Ciganliji' ljetuju po cijeni od samo 7
(sedam) kuna? A Neša Stazić nije
htio ni toliko platiti! Sapienti sat!
Ili one privilegije da na
našoj Adi Ciganliji već 12 godina kraljuje 'Kralj Rade' (Šerbedžija), a kao
sluge pokorne ga služe bivši predsjednik Mesić
i sadašnji YUsipović?
A zar nije
'anakrono' da ovoj političkoj kasti (ustvari političkoj bagri !!) i dan-danas stoji na raspolaganju
privilegija da se izležava na arhipelagu od 14 otoka i obali dugoj 53 kilometra,
dok školski učitelji i profesori jedva krpe kraj s krajem svoje sve bijednije
životne egzistencije?!
Eto, u najkraćem, to je sukus pisanja 'drugarice novinarke
Ivanke Toma, kada tvrdi: ' A realnost
je da novca u proračunu nema'. Kako za koga, drugarice Ivanka Toma! Za
režimske novinarke a la Zrinku Vrapče i Ivanku Tomu uvijek se nađe!
A zašto da je 'Ribić
anakron u odnosu na zahtjeve koje postavlja pred Vladu'.
Ma, što to gosp. Ribić tako 'anakrono' traži od Vlade? Gosp. Ribić traži da se ne dira u putne dnevnice
prosvjetnih djelatnika (dakle, ne 'službenika', nego djelatnika!), te da im se
ne smanjuju ili ukidaju naknade za prijevoz! Zar dnevnice od samo 172 kune? Pa
jedan prosječni automehaničar toliko zaradi za manje od dva sata. I to u svojoj
kući.
Evo jednog mog vlastitog, odnosno osobnog primjera:
prije 16 godina bio sam godinu i pol dana profesor u Srednjoj školi u Buzetu.
Od moje kuće, niže od Brtonigle, do Buzeta ima 42km. I nazad još 42 km. Dakle
ukupno 84 km. Tadašnja 'ministrica-
čobanica' je bila odredila da se naknade za prijevoz ne plaćaju do 50 km
udaljenosti!Ukupno tamo-amo do 100 km. A u toj srednjoj školi u Buzetu
'gostovali su' mnogi profesori z Rijeke i jedan profesor iz Svete Nedjelje kod
Labina (prof. Kiršić). O tome sam u to vrijeme pisao u 'Vjesniku' – u
'Stajalištima' i u Pismima čitatelja. Dakako, ja to više nisam mogao izdržati,
a ni trpiti, pa sam se vratio plovidbi na stranim brodovima. I tako izgubio dio
svog radnog staža za penziju.
Eto kako su
školski učitelji i profesor 'privilegirani', drugarice novinarko Ivanka Toma!!
Sada i ova nova Vlada, novog Zgubidana Mlanovića, opet
poteže taj stari trik protiv srednješkolskih profesora. Ali kada nešto slično
mora učiniti i protiv državnih činovnika,
odnosno državnih birokrata, kojih imamo viška 20.000 Zgubidanova Vlada Zorana
Milanovića ne usudi se učiniti ništa!
Ovih dana je Vlada Zorana Milanovića uspjela progurati novi
zakon o HRTV-u. Umjesto da požuri sa svojim starim receptom Račanovih
staljinističkih čistki njima 'nepodobnih' novinara-urednika, Zgubidanu
Milanoviću bi bilo mnogo bolje, odnosno mnogo učinkovitije das HRTV-a otpusti
barem 1500 činovničkih parazita, isto kao i u Državnoj Upravi (!!) i tako tim
malim 'carskim rezom' odlučujuće rastereti državni proračun!
Uostalom, zašto ni Zgubidan Milanović nema 'petlje' skresati
nabujalu lokalnu (samo)upravu, ukidanjem polovice općina, koje žive od državnih
dotacija i/ili državnih subvencija?!
A zašto to Vlada
Zorana Mlanovića neće učiniti?
Zato što su oduvijek u te 'radne organizacije' primana skoro
isključivo njihova 'deca komunizma'
odnosno partijska, udbaška i – nešto kasnije – stranačka djeca! I da budemo do
kraja jasni –orjunaški i
udbo-komunistički podmladak!
I posljednje:
prije kojih četvrt stoljeća, kada je Kapetan
Sankara u Gornjoj Volti došao na vlast, svečano je objavio: Odlučili smo stegnuti remen, ali tako da
počnemo od vrha!'
Ante Rokov Jadrijević,
dipl. ing.
(hrvatski socijal-radikal)
