MIROSLAV ZADRO ILI NOVI POHOD PETE KOLONE NA HR-1

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.,Brtonigla 31. svibanj 2008.
(Semper Paratus Croatiae)
Uredništvu amac.hrvati-amac.com Komu Treba: Mr. Vincent Degert
Ambasador EU, Zgb.

MIROSLAV ZADRO ILI NOVI POHOD PETE KOLONE NA HR-1

Jučer mi je ponovo digao tlak onaj petokolonaški novinar na HR-1 Miroslav Zadro, inače urednik najboljih (ali i najbolnijih!!!) emisija „U mreži Prvog“ (koja ide svakog radnog dana u 07.30 sati), te još i „Puls javnosti“ i „Poligraf – politički grafikon“, koje se izmjenjuju srijedom i petkom nakon vijesti u 08.00 sati. To su emisije koje se svrstavaju (a tako se i same reklamiraju!) kao „vox populi“, odnosno kao „glas naroda“. E, pa da vidimo ponovo – nakon tri godine – kako funcionira taj famozni „Glas naroda“ na Hr-1 i HTV-u!!

Voditelji tih emisija, većinom zloglasni novinari Mislav Togonal, Milena Jukić – Ugrin, Mario Harapin, Ivica Ružičić, Zrinka Srpak, Marija Gerbec – Njavro i naravno sam urednik Miroslav Zadro, po nekom svom očito dobro razrađenom (udbaškom?) pravilu u svoje emisije pozivaju uglavnom samo ljevičarske intelektualce, kao što su sveprisutni prof. dr. Žarko Puhovski, Inoslav Bešker, Mirjana Krizmanić, Ivan Šiber, Ivo Banac, Ivan Zvonimir Čičak i njima slični (itd.). A brojni slušatelji stalno prosvjeduju protiv njihovih šašavih, isčašenih, utopističkih i/ili naručenih stavova.
Ovaj put je jučer u emisiju bio pozvan prof. dr. Nenad Zakošek s nekog „lijevog“ zagrebačkog fakulteta, filozofskog ili politološkog, sad svejedno. Poznajem ga još iz Rijeke, od 1989.g. Njemu je novinar Miroslav Zadro, po već dobro uhodanom običaju dopustio da na dugo i široko „mlati svoju praznu slamu“. A kada je konačno došlo vrijeme za „Glas naroda“ javio se jedan slušatelj i zamjerio gosp. Zadru na olinjalim i izlizanim stajalištima prof.dr. Nenada Zakošeka. E onda je nastupila dobro poznata situacija u kojoj se, kao, novinar Zadro tobože nešto složio s tim slušateljem, te ga počeo naširoko prepričavati, da bi malo-po-malo počeo svoje dobro poznato „predavanje“ na tu i slične teme. Dakle, umjesto „Glasa naroda“, sve se opet počelo pretvarati u „Glas Miroslava Zadre“, to jest „Glas pete kolone HR-1“. Stoga sam potpuno neplanirano zgrabio svoj telefon, da se i ja javim u tu emisiju. Međutim, kao naručen (a valjda je tako i bio!) u emisiju se prije mene javio jedan ljevičar sa svojim nesuvislim „stavom“, kojeg je novinar Zadro objeručke podržao, te opet i njega počeo prepričavati, da bi na kraju opet skrenuo u još jedno svoje „predavanje“. Opet se umjesto „Glasa naroda“ sve pretvorilo u „Glas Miroslava Zadre“, to jest u „Glas pete kolone HR-1“!! A nakon toga je ponovo riječ dao prof.dr. Nenadu Zakonšeku, koji je opet poečo „mlatiti svoj praznu slamu“. Nakon toga je Miroslav Zadro ubacio neki muzički broj – što se dosad u toj emisiji nikad nije dogodilo. A ja sam čekao i čekao, tako više od deset minuta i na kraju – odustao!
Pitam se je li netko gosp. Zadri dojavio tko je slijedeći slušatelj na redu za „Glas naroda“?!
Naime, očito je da kod nas opet vlada ono zlatno pravilo „OZNA sve dozna!“.

* * * * * * * *
Još prije tri godine ja sam pismano prosvjedovao protiv tog i takvog novinara Miroslava Zadre. I premda moj tadašnji tekst „Prosvjedujem protiv udbaške Pete kolone na HR-1 i HTV-u“ nije bio nigdje objavljen (čak ni u „Hrvatskom listu“ iz Zadra!!), novinar Miroslav Zadro je očito dobio svoju lekciju – ne znam od koga; da li od svog tadašnjeg generalnog direkora HRTV-a Mirka Galića, da li od premijera Ive Sanadera, ili od „Gedža s Pantovščaka“ – sad svejedno. I odmah se Bogme popravio novinar Miroslav Zadro! Toliko se popravio da sam ga ja prije godinu dana javno i sam pohvalio, dakako na račun njegovih brojnih gore spomenutih zloglasnih njegovih suradnika.
Nažalost, prevario sam se! Stoga to ovim novim tekstom ispravljam!

A da bi moji vjerni čitatelji mogli pročitati i spomenuti stari tekst iz 2005.g. „Prosvjedujem protiv udbaške Pete kolone na HR-1 i HTV-u“, objavljujem ga ovdje u nastavku i ujedno najavljujem svoj novi link „Vremeplov“, putem kojeg će biti dati neki od relevantnih starih tekstova, naročito onih zabranjenih iz doba medijskog Informbiroa pokojnog Ivice Račana i njegove „komesarice“ Željke Štrokač – Antunović!

Semper Paratus Croatiae
Ante Rokov Jadrijević
(hrvatski socijal-radikal)

* * * * * * * *
Vremeplov (31. svibnja 2008.g.):

Ante Rokov Jadrijević, publicist, 17. II. 2005.g.
Uredništvu Vjesnika Komu Treba: Ured Vlade R.H.
Uredništvu Hrvatskog lista, Zadar Komu Treba: HDZ, Zagreb


PROSVJEDUJEM PROTIV UDBAŠKE " PETE KOLONE”
NA HR-1 i NA HTV-u

Uvod: »Zemlja je Hrvatska udbaškim sjemenom posijana.
Ali to još nije njen kraj. Jer smrtnog kraja zapravo i nema.
Staza je naša samo smrću naših ratnika obasjana,
kao staza uspona od gnijezda do zvijezda«.
Jer, »Jošt' Hrvatska nij' propala« !!

(moja skromna parafraza pjesme »Smrt«
našeg velikog pjesnika Mak-Dizdara)

Često u posljednje vrijeme slušam jutarnje emisije na Hrvatskom radiju HR-1. Već u 07.30 ide emisija »U mreži Prvog«, oko 08.05 ide »Puls javnosti«, a jednom tjedno čujem emisiju »Prva crta«.
Na moje najveće neugodno iznenađenje, tu je emisiju »Prva crta« jutros (17.II.2005.g.) počela voditi gnjusna petokolonaška novinarka Zrinka Srpak, već nekoliko godina (račanovske informbirovske diktature nad našim medijima) zloglasna po svojoj neskrivenoj mržnji na sve hrvatsko. A jučer je emisiju »Puls javnosti« u 08.05 sati vodio još gnjusniji petokolonaški novinar Miroslav Zadro!?

Pitam javno: Gospodine Sanader, kad ćete već jednom s našeg HR-1 ukloniti tu gnjusnu bulumentu crvenih i antihrvatskih novinara kao što su Ljubica Letinić, Majda Ivković, Marija Gerbec-Njavro, Zrinka Srpak, Miroslav Zadro, a sa HTV-a udbaške petokolonaše Mislava Bagu, Aleksandra Stankovića, Denisa Latina i njihovu udbašku »dojenčad«, pomoću koje besramno manipuliraju našom političkom TV scenom?
Jučer se tom gnjusnom zboru nažalost priključio i dosad prilično korektni novinar Zoltan Kabok u emisiji »U mreži Prvog«, od 07.30 do 08.00 sati, a tema je bila početak suđenja gosp. Anti Jelaviću, zbog pokušaja osnivanja hrvatske samouprave u Mostarsko-Hercegovačkoj županiji BiH.
Nažalost, i gosp. Zoltan Kabok je u toj emisiju u potpunosti usvojio stil i metode manipulacije, koje su dosad javno prakticirali gore navedeni gnjusni petokolonaški novinari HR-1. To se uvijek manifestira stalnim upadanjem u riječ slušatelja koji se nakraju emisija javljaju u te emisije, oduzimanjem riječi dotičnom slušatelju, te nametanjem svojih vlastitih (ili negdje već propisanih!) mišljenja, izvrtanjem riječi ili smisla rečenog, i t.d.
Jutros je to ponovo, po deseti ili dvadeseti put, demonstrirala i novinarka Zrinka Srpak. Najprije je prekinula jednog starijeg hrvatskog branitelja, koji joj je osporio njeno uporno i stupidno pozivanje na nekakvu »pravnu državu«, svojom tvrdnjom da »mi nemamo nikakvu pravnu državu«, te dodao da (štoviše) »mi nemamo niti državu!«. Novinarka Zrinka Srpak se po svom starom običaju smjesta počela svađati i sporiti sa tim stavom slušatelja-branitelja.
Malo potom, u emisiju se javio nešto mlađi (srednjovječni?) hrvatski branitelj, koji je prosvjedovao protiv njenog uplitanja i prekidanja sugovornika, tvrdeći da se generalu Mirku Norcu sudilo zbog streljanih »petokolonaša« u Lici, te da se nije radilo o nikakvim »civilima«, navodeći primjer nekog srpskog starca od 74 godine, u čijoj su kući našli čitavu vojnu radio-stanicu, sa svim šiframa i tajnim dokumentima, te vrlo mnogo oružja (i t.d.), te da su u svakom ratu neminovne i takve »civilne žrtve«.… Dakako, novinarka Zrinka Srpak ga je smjesta prekinula i napala njegove argumente, objašnjavajući slušateljstvu (i meni također!) u čemu je »gospodin pogriješio«. Isuse Bože! Zar je to ono čuveno Galićevo komunjarsko slobodno javno mnijenje? Zar nam komunjare i dalje uporno »ispiru mozak« ?! Ma, gdje si Orwelle ?!
A kad se nakon toga javio jedan očito »crveni« građanin i rekao da »smo svi mi branili i stvarali Hrvatsku, čak i oni koji su čuvali djecu branitelja dok su oni bili na prvoj crti«, novinarka Zrinka Srpak je glasno uzdahnila kao da je tog časa doživjela svoj dugo, dugo čekani orgazam, te je spremno i glasno podržala taj stav.
Međutim, i na sreću, tome se odlučno, oštro i ogorčeno suprostavila jedna gospođa-hrvatska braniteljica i predsjednica jedne braniteljske udruge, a nešto kasnije i njen kolega, predsjednik neke druge braniteljske udruge, koji je upravo žurio u Samobor, gdje je policija upravo dolazila iseliti iz nekog stana jednog hrvatskog branitelja, oboljelog od PTSP-a, inače oca četvoro male djece . i t.d.

Dakle, pitam javno: dokle ćemo mi još morati na našem HR-u i našoj HTV trpiti ovakav teror račanovskog medijskog informbiroa i ovakvih gnjusnih petokolonaških novinara? Kada će se već jednom pokrenuti nepokretni i vječno oklijevajući naš premijer Ivo Sanader? Dokle će on kalkulirati sa svojim već legendarnim trulim nagodbenjaštvom prema svima i na sve strane? Čak i nakon što je hametice poražen na upravo proteklim predsjedničkim izborima, a poražen je upravo zbog račanovskog i mesićevskog petokolonaškog novinarstva, čak i na državnom HR-u i HTV-u, on, Sanader, opet čeka neko čudo, a lokalni izbori su već pred nama!
Nikad tako g. Ivo Sanader neće »pokrenuti Hrvatsku«. Osim nazad! A to je već učinio u ovih nesretnih 15 mjeseci otkad je na vlasti. Ima li još neke muške snage, preostale u HDZ-u? Ima li još uopće pilota u tom HDZ-ovom rasklimatanom avionu?

Ante Rokov Jadrijević
(hrvatski socijal-radikal)
P.S.: Ovaj moj novi članak je potpuno na tragu mojih prijašnjih članaka od prije godinu dana, na primjer: »Maligno se širi Račanova medijska imperija« (od 7. IV. 2004.g.), zatim »Prosvjedujem protiv antihrvatskog 'Dnevnog ritma'« (od 7.VII. 2004.g., te potom »Čija je agencija 'Puls'?« (od 3. kolovoza 2004.g.), koje »Vjesnik« i »Fokus« nisu objavili. No, na njihovu nesreću, nisu oni jedini na svijetu, gdje se čuvaju i čitaju moji članci! O tome svjedoče ove dvije posljednje obavještajne afere! Zato šaljem i ovaj članak »Komu Treba« – zlu ne trebalo! Gospođo Andrea Latinović, Vi ste slijedeći na redu!

TKO NAM I KAKO SUDI U «HRVATSKOM KRIVOSUĐU»?

TKO NAM I KAKO SUDI U «HRVATSKOM KRIVOSUĐU»?
(«Tko je Gospodar kaosa u našem pravosuđu» - 7. nastavak)

Brojni čitatelji mojih blogova «Semper Paratus Croatiae» i «Ohrana Semper Paratus» već su dobro upoznati s pojmom «hrvatsko krivosuđe», pa će za njih ovaj novi prilog biti tek još jedna potvrda mojih prethodnih tekstova na tu temu. Za nove čitatelje, koji svakodnevno pridolaze iz gotovo cijelog svijeta (osim iz istočne Azije), ovo im može biti dobar povod da pročitaju i starije tekstove, koji su se bavili (i) općenitijim problemima hrvatskog pravosuđa (odnosno «krivosuđa» - a ono jest i biti će glavna prepreka za prijem Hrvatske u članstvo EU-a (Europske zajednice). Ostalo je samo šuplja retorika hrvatskih marioneta, koji se nadaju svojoj europskoj političkoj karijeri.
A.R.J.
_______________________________________


Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. PREDSJEDNIKU VRHOVNOG SUDA R.H.
Brtonigla, Kovri 25 gosp. Branku Hrvatinu

12. svibnja 2008.g. MINISTRICI PRAVOSUĐA R.H.
gospođi Ani Lovrin
Predmet: Zahtjev za naknadu štete uzrokovane
suđenjem u nerazumnom roku

ŽUPANIJSKOM SUDU U PULI

Poštovani!

Potpisani Ante Rokov Jadrijević, podnosi Naslovu zahtjev u slijedećem:

Pred Općinskim sudom u Bujama, na spisu P-20/04 vodi se parnica po mojoj tužbi protiv tuženika ERLIĆ IVANA radi iseljenja, koja ni nakon više od četiri godine još nije okončana.
Tužba za iseljenje je podnesena 21. siječnja 2004.g., a prvo suđenje je bilo 20. travnja 2004.g.

Dokaz: uvid u spis Općinskog suda u Bujama, posl. br. P-20/04, koji neka se pribavi službenim putem.

Podsjećam Naslov da je prvostupanjsku Djelomičnu presudu (poštene!) sutkinje Fabiane Kliman P-20/04-15 od 2. kolovoza 2004.g. u k i n i o predsjednik Županijskog suda u Puli Aldo Radolović još prije 19 mjeseci, točnije 02. listopada 2006.g. (o tome više na mojim blogovima na internetu!).

Napominjem da sam se zbog toga (polu)službeno i direktno žalio i Vrhovnom sudu R.H., pa i ministricama pravosuđa R.H. gospođama Vesni Škare-Ožbolt i Ani Lovrin, ali uzalud. Stoga sam se obratio još i «Komu Treba», a na redu je i Europski sud za ljudska prava u Strassbourgu. Napominjem to da bih na vrijeme upozorio Županijski sud u Puli da se okani bilo kakvih novih otezanja i zakulisnih manevara, koje je vršio Aldo Radolović (sada sudac Ustavnog suda R.H.), a kojih sam bio svjedokom i žrtvom protekle četiri godine, inače će i ovo završiti na svijetlu hrvatske i svjetske javnosti! Jer, «javnost je smrt za mračne snage»!

Obzirom da postupak traje dulje od četiri godine, i neizvjestan je završetak, trpim nenadoknadivu štetu. Samo u materijalnom dijelu me je Općinski sud u Bujama već oštetio za 130.000 kuna nenaknađenih dugova i štete (P-378/04 koji je protiv moje volje i suglasnosti spojen s P-20/04 i znalački razvučen i zakompliciran do krajnjih granica, a za koji ću uskoro također zahtijevati od Vas naknadu štete uzrokovane suđenjem u nerazumnom roku!), te još preko 80.000 kuna zbog Erlićeve krađe dijela mog namještaja, mog građevinskog materijala i mojih alata (K-180/07, koji spis kaznena sutkinja Tanja Prenc znalački odugovlači i razvlači, kao što je to činio i Općinski državni odvjetnik Mirko Grujić, protiv koga sam se dva puta žalio Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću, ali uzalud !!). Nakon odbijanja ODO Buje Mirka Grujića da tu krađu goni po službenoj dužnosti, morao sam podići svoj privatni Optužni Prijedlog, dne 7.9. 2007.g. ... (itd.).
Dakako, tu su i bezbrojni i različiti sudski troškovi koje sam imao zbog namjernog odugovlačenja suđenja na Općinskom sudu u Bujama, koje više nitko živ ne može precizno izračunati!
Ovime zahtijevam da mi se naknadi šteta barem u najminimalnijem iznosu kojega dosuđujete u sličnim slučajevima. Zahtijevam barem 7.000,00 kuna.

Toliko za sada! Toliko za ovaj put!

Bilježim se sa štovanjem!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

* * * * * * *

Post scriptum:
Ovo je samo mali dio od 11 različitih (ali u suštini i istih !!) sudskih predmeta koji su mi izfabricirani na Općinskom sudu u Bujama od strane bivše predsjednice tog suda Jasne Stupavsky-Stelle i nove predsjednice Margarete Vivode i u «sadejstvu» s svemoćnim odvjetnikom Slavišom Perovićem iz Umaga, iz Portoroža, iz Pule i Bog-te-pitaj odakle još! Taj je navodno bio i zamjenik Okružnog državnog tužioca u Osijeku uoči i nakon pada komunizma (po njegovim riječima!), a sada je i jedan od tri glavna Udbomafijaša u mojoj općin Brtonigla, koji je prošle godine čak i kooptiran za člana našeg Općinskog Poglavarstva (pa mi je i tu otvorio još tri sudska predmeta: P-191/04 – otimačina polovice mog dvorišta, P-244/05 - Tužba Općine Brtonigla i moja Protutužba za predaju posjeda, te K-277/05 – Tužba «Velikog šerifa» Općine Brtonigla Franca Cattunara zbog moje navodne klevete zbog falsificiranja lokalnih izbora 2005.g. i zbog Cattunarovog enormnog katastarkog kriminala, koji pravnički štiti i servisira spomenuta Udbomafija i Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić!
Dakle, sve u svemu «sitnica» od 14 različitih sudskih predmeta, e da bi se od iseljenja zaštitio jedan notorni varalica, švercer, kamatar i zgubidan iz mog stana! To je prava slika hrvatskog «Krivosuđa»: jasno se vidi «Tko je Gospodar kaosa u našem pravosuđu»!

Posljednja napomena: dvoje sudaca Općinskog suda u Bujama, koji su mi sudili u predmetima
P-20/04, P-378/04, P-532/05, P-45/06, P-244/05 i P494/06 dalo je otkaz tom sudu i otišlo u ured javnog bilježnika i u odvjetnike. Vjerovatno nisu izdržali pritisak sa strane ili iza paravana Općinskog suda u Bujama ...... Ja imam pravo o tome imati svoje mišljenje, a Vi prosudite sami!

Vidimo se na mojim internetskim blogovima «Semper Paratus Croatiae» i «OHRAHA Semper Paratus».

Jer, Javnost je smrt za mračne snage!».

Semper Paratus Croatiae
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.


Važna napomena: uskoro će ovaj tekst biti prebačen na moj blog OHRANA SEMPER PARATUS,
U rubriku „Hrvatsko krivosuđe“
A.R.J.

ŠTAFETA NJIHOVE RETARDIRANE MLADOSTI

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla 25. svibanj 2008.
(ante-rokov-jadrijevic.blogspot.com)
Uredništvu portala amac.hrvati-amac.com
Komu Treba: Mr. Vincent Degert
ambasador EU, Zgb

ŠTAFETA NJIHOVE RETARDIRANE MLADOSTI

Ponovo, nakon dvije godine, svjedočimo još jednoj «maloumnoj paradi imbecilnosti» (Marx!) naših retardiranih staljinista i Titovih komunista, kao i njihove brojne kopiladi u Hrvatskoj i drugim bivšim republikama naše bivše «Tamnice naroda» - Titove Jugoslavije. Završna parada je održana u navodnom rodnom mjestu jednog od deset najvećih ratnih zločinaca u povijesti svijeta - krvavog diktatora Tita, u Kumrovcu. A vrhunac svega je bila “štafeta njihove starosti» raznih vlaških Opančarevića i naši domaćih Bravarevića, odnosno «štafeta njihove retardirane mladosti”, koja je ovaj put krenula iz Umaga (zajedno sa šest prepunih autobusa Titovih Jugo-nostalgičara, a organizator je bio jedan bivši udbaš iz Novigrada), s planom da zajedno s ostalim «štafetama imbecilnosti» iz drugih bivših republika završi u njihovom “bratskom Beogradu”. A «Tamo daleko» se nadaju svečanom dočeku i toplom bratskom zagrljaju svojih izgubljenih srpskih Staljinoševića, Mladića, Karadžića i Rankovića. Dakle svih onih kojima je za vrijeme krvave vladavine velikog ratnog zločinca i komunističkog diktatora Tita “časno bilo biti baraba!”.

Nije li to, dakle, svojevrsni “danse macabre” starih vampira u Kumrovcu?!

Ali, da ne bi bilo nikakve zabune ili naknadnih manipulacija, ovo pišem kao sin partizanskog borca, prvoborca i palog borca iz Prve dalmatinske udarne brigade, čiji je otac navodno (!!, podvukao A.R.J.) poginuo u bitki na Sutjesci u ljeto 1943.g. (što potvrđuje i Titova Spomenica 1941.g. na ime mog oca Roka J. iz Glavica kod Sinja). Međutim (i nasuprot tome!!), sve je više glasova i dokaza da je moj otac strijeljan od strane Titovih partizana u Livnu, u jesen 1942.g., nakon njegovog učešća u pobuni Trećeg dalmatinskog bataljuna s područja Biokova… a nakon što je Tito na čelo Prve Dalmatinske brigade poslao desetak Crnogoraca, koji su prije toga dezertirali bitku protiv ustaša na Vran planini samo desetak dana ranije!! (Artur Hribar, Lovrin: «Titov vanpartijac», knjiga I., 1990.g.; «ja sam partizan drugog reda», str. 228.,254.,255.). No, to je jedna druga tema, izvan ovog teksta.

Ne bi li, dakle, dogodine trebalo organizirati jednu posve drukčiju štafetu – onu s glogovim kolcem u ruci?!! Da se “Titova epoha velike laži” nikad više ne povampiri i ne ponovi.
(završen uvod)

Dakle, ni u snu se nisam nadao da ću se pod svoje stare dane morati ponovo baviti knjigama znamenitog ruskog profesora logike i teorije logičkog zaključivanja, priznatog filozofa i svjetski slavnog sociologa (zvjerskog ruskog komunizma), prije dvije godine umrlog sovjetskog disidenta Aleksandra Zinovjeva (1922.g.). Njegove najpoznatije knjige, od prve “Zjapeće visine” (“Zijajuščie vysoti”) iz 1976. godine, pa potom “Svijetla budućnost” (“Svjetloje budušcje”) iz 1980.g., te “Polet naše mladosti” (“Našej junosti poljet” ) iz 1983.g., svjedoče o istim takvim beskrajnim i bolesnim paradama Staljinove kopiladi u Sovjetskom Savezu, desetljećima nakon Staljinove smrti . U ovoj posljednjoj, “Poletu naše mladosti”, već šestdesetogodišnji Aleksandar Zinovjev prepričava jednu rusku i sovjetsku anegdotu, po kojoj je Hitler bio samo mali razbojnik Staljinove epohe. I potkrepljuje to svojom znanstvenom tvrdnjom da je Hitlerova epoha bila samo epizoda u historiji, dok je Staljinova epoha bila preokret čitave historije. Po njemu, konkretno, radilo se dakle o “onom realnom oceanu patnji, krvi, prljavštine, laži, nasilja i ostalih gadosti, kroz koje je Sovjetski savez morao proći – na putu uspona do svoje utopijske “Svijetle budućnosti”.
Znači, umjesto obećanih “Visina koje sijaju”, na kraju su se vidjele “Zjapeće visine”!
A sve smo i mi to preživjeli s Titom, naročito od krvave 1945. do Titovog otrežnjenja 1953.g.

Dakle, što tek reći za tog Staljinovog đavoljeg učenika, “Šćepana Malog II.-og” (što je bila moja kovanica iz “Duge”, krajem 1987.g.), poznatom po sedamdesetak lažnih imena i najmanje devet različitih službenih biografija, čovjeka koji je 35 godina stalno zaboravljao pravi datum svog rođenja i koji nikad nije do kraja naučio navodna (!!) imena svojih 15-tero braće i sestara? Riječ je, dakako, o navodnom i lažnom “Josipu Brozu Titu”! Naime, “Tito” je napustio i promijenio svoje prvotno i lažno ratno ime “Valter” u “Tito” krajem 1943.g., da bi mu u ljeto 1944.g. dodao još i “Josip Broz”. Trebalo je još jednom nasamariti Hrvate i spriječiti Churchillovo «Fifthy-fifthy»!! I to mu je uz pomoć Staljina i uspjelo! Sapienti sat!

Dakle, što reći o tom čovjeku, koji je kao Staljinov “tovarišć Walter” (ustvari, radilo se o Staljinovom generalu zloglasnog, tajnog i zločinačkog NKVD-a!), krajem 1936.g. došao na čelo Kominterninog Internacionalnog biroa u Parizu (bio je to Biro za prihvat španskih dobrovoljaca) i tu odigrao gnjusnu ulogu grobara Španske Republike 1937./38.!
Što reći o tom čovjeku koji je odatle “otpremio” direktno u Moskvu preko 800 jugoslavenskih komunista (među njima i proslavljenog komandanta “Lincoln brigade”, našeg Senjanina Vladimira Čopića), čiji su grobovi pronađeni tek poslije više od 40 godina (tek 1991.g.!) u jednom dugačkom i tri metra širokom jarku, iza istočnog zida NovoSpaskog samostana u predgrađu Moskve?
Što reći o tom čovjeku koji je dao, rukom svog tajnog agenta u Francuskoj Vlajka Begovića u španskom građanskom ratu, ubiti pištoljom s leđa Blagoja Parovića tijekom bitke kod Brunete, ispred Madrida. Naime, “Tito” je svog starog zagrebačkog druga iz 1924.g. Blagoja Parovića, rođenog kod Nevesinja 1903.g., smatrao za svog najvećeg rivala, zbog njegovog visokog partijskog položaja u Politbirou KPJ 1934.g. i u Kominterni 1935.g., ujedno i kandidata za Generalnog sekretara KPJ (kada se budući “Tito” tek laktašenjem probijao prema vrhu KPJ). A Vlajko Begović je poslije rata bio jedan od njegovih i Đilasovih glavnih Agit-Propovaca, najprije na čelu lista “Borba”, potom direktor Instituta za međunarodnu politiku i privredu, te direktor Visoke škole političkih nauka u Beogradu. I godinama, i destljećima nakon ubojstva Parovića, on je često bio odlikovan najvišim državnim odlikovanjima FNRJ, odnosno SFRJ («zar se i to može, druže?»)
Eto za kakvom razbojničkom državom plaču njegovi drugovi!

Što reći o tom “Velikom hohštapleru” (kako ga je nazvao Konrad Adenauer, vrlo častan čovjek i prvi poslijeratni i dugogodišnji kancelar Zapadne Njemačke), već u to vrijeme poznatom i kao svjetskom Teroristu br.2, koji je podstakao grčki građanski rat u Egejskoj Makedoniji (1944.-1948.), pokušao prigrabiti Trst i čitavu «Julijsku krajinu, pokušao proširiti svoju “Jugoslaviju” još i na Albaniju, te uvući i Bugarsku u svoju “Balkansku Federaciju”, nakon čega ga je “Crveni Papa” iz Moskve generalisimus Staljin ekskomunicirao iz svog komunističkog carstva. Jer, naprosto, nije bilo mjesta za dvojicu “crvenih Papa”, odnosno još jednog “Malog Staljina”!
Što reći o tom “Velikom hohštapleru” koji je povremeno nestajao iz Pariza, kasnije tvrdeći da je bio u Moskvi (krajem 1936. i početkom 1938.), ali se kasnije utvrdilo da je dvaput viđen u Madridu i Albaceti, obučen u uniformu ruskog generala: jednom kao glavni ruski general Gorjev (odnosno Gurjevič), drugi put kao general Gorz (nije onaj isti iz Hemingwayovog romana “To whom the bell tolls” – “Kome zvono zvoni”). Tito je u nekoliko svojih prvih biografija to uporno negirao, ali je kasnije, pred sam kraj svog života, pritisnut očiglednim dokazima, to djelomično i uvjetno priznao! Dakle, bio je u Španiji u spomenuto vrijeme, ali…

Nekako u to isto vrijeme se u sovjetskoj ambasadi u Beogradu pojavljuje jedan novi ruski trgovinski ataše pod (lažnim?) imenom V. Z. Lebedjev (inače pukovnik NKVD-a, koji je – gle čuda! -netragom nestao krajem 1942.g. u SSSR-u), veoma fizički nalik “Titu”. To se zbilo početkom 1937.g., upravo u ono vrijeme koje su prve zvanične “Titove” biografije označavale kao vrijeme njegovog povratka u Jugoslaviju, tobože da reorganizira i ojača rad i djelovanje KPJ u zemlji (taj je podatak kasnije izbačen, odnosno preinačen u njegovim kasnijim službenim biografijama). Nekako odmah nakon toga uslijedile su velike čistke u redovima KPJ, te jedan po jedan ugledni komunist dobiva zagonetan poziv da se hitno javi u Moskvu. To je za te nesretnike bila najveća čast, te oni i ne sluteći zlo poslušno odlaze u Moskvu. Tamo im se gubi svaki trag…
Gotovo u istom tom valu čistki, nestalo je u Moskvi preko 800 vodećih jugoslavenskih komunista, među kojima i jedan od osnivača i prvi sekretar KPJ Filip Filipović, zatim Milan Gorkić (ustvari Josip Čižinski iz Sarajeva), Kamilo Hrvatin, braća Vujović (Vojin, Rade i Grgur), braća Cvijić (Đuka i Štefek), Ante Ciliga, Antun Mavrak, dr. Sima Marković, dr. Živojin-Živko Jovanović, Sima Miljuš i mnogi, mnogi drugi.
Onaj “Tito”, kojemu smo bili svjedoci posljednjih 40 godina njegovog života, došao je iz Moskve tek početkom 1939.g. (a ne kako nas se poučavalo i lagalo u osnovnim školama: 1937.g.). I prvi korak mu je bio da je posmrtno isključio tih 800 likvidiranih vodećih komunista iz KPJ, te im tako još i posmrtno pridodao vječnu sramotu, kao tobožnjim “trockistima”, “agentima Gestapoa”, “agentima imperijalizma”, itd. Tako je počela ta slavna “Titova epoha Velike laži”, koja nas je pratila sve do njegove pozne smrti, a i deset godina poslije njegove smrti. I, evo sada opet Crvenog Vampira i njegovog crvenog vampirizma ponovo pred našim vratima!
Upravo stoga, neka ovaj moj tekst posluži kao preventivni medijski “glogov kolac” protiv tog Crvenog Vampira i povratka njegovog vampirizma u našu novu Hrvatsku!!

Nastavimo ovu priču: Čim je počeo komunistički ustanak u Jugoslaviji, Staljinov tajni general “Valter” se pobrinuo da brzo likvidira svoje ostale rivale – opet metkom u leđa (primjerice, Živojina Pavlovića, u tzv. “Užičkoj Republici”) ili denunciranjem talijanskim fašistima ili njemačkim nacistima (kao Vicka Jelasku, Labuda Kosovca, Ivu Marića i druge). A tko je uspjeo preživjeti rat, bilo mu je suđeno u raznim montiranim “Dachau-skim procesima”, kao “gestapovskim špijunima”, a malo kasnije kao tobožnjim “informbirovcima”, pa ih je većina skončala na Golom otoku i Svetom Grguru. Slično su prošli i mnogi naši preživjeli španski borci (koji su odbijali prihvatiti apsolutni “Titov” autoritet). I oni su većinom završili na Golom Otoku (o tome je prije tri godine svjedočio naš film “Duga mračna noć”), te u Bileći, Staroj Gradiški, Srijemskoj Mitrovici, Lepoglavi …
Tako je 1954.g. stradao i drugi čovjek komunističke Revolucije Milovan Đilas, kojemu taj “Veliki Hohštapler” nikad nije zaboravio i oprostio što je na II. zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu krajem 1943. bio protiv dodjele čina Maršala Jugoslavije, njemu, lažnom “Titu”. A Đilas nije ni nakon toga znao “Maul halten, und weiter dienen!”. Nego se usudio napisati hrabri i izvrsni pamflet “Anatomija jednog morala”. O tome kako se u Beogradu počela rađati «Crvena buržuazija»! I tu je to puklo!
Svega sedam godina kasnije, 1961., a i malo kasnije su – jedan po jedan – politički likvidirani skoro svi naši “svojeglavi” veliki ratni generali (smjenjivanjem, udaljavanjem, ušutkavanjem, itd.). Počelo je najprije s Blagojem Neškovićem a onda su slijedili Rudolf Primorac, Peko Dapčević, Vicko Krstulović, Ljubo Vučković, Gojko Nikoliš, Srećko Manola, Stanko Parmač, Franjo Tuđman, Velimir Terzić, Rade Hamović, Ivan Mišković i mnogi drugi. Njihov glavni grijeh je, osim “svojeglavosti” (misliti svojom glavom), bio taj što su mnogo znali, mnogo vidjeli i tvrdoglavo odbijali da se identificiraju s narastajućim valom “poslušnih vojnika revolucije”, kako je “Tito” lukavo nazivao svoje – svakim danom sve moćnije – nove čuvare, sve one kojima: “Časno je bilo biti baraba!”.
Ili kako su to govorili stari Nijemci prije više od sto godina: “Mit reinen ist alles rein, mit schweinen ist alles schwein!”. Sapienti sat!
(uputa: potražite i Vi to na stranicama Kljajićevog Velikog riječnika stranih riječi).

Toliko o tom temi za ovaj put. Ostatak ovog teksta je ionako već bio objavljen u koparskim “Primorskim Novicama” kao autorski tekst u proljeće 1995.g. (“Kdaj je Tito postal Josip Broz?”). A i tamo je čekao skoro tri mjeseca na objavu. Ali što je najčudnije, slovenački borci su izjemno pohvalili taj tekst. Inače, i ovo je malo prošireni i dotjerani moj tekst «Štafeta njihove starosti», koji je bio objavljen prije dvije godine u hrvatskom «Fokusu» (2. lipnja 2006.g.).

Dakle, mene osobno nimalo ne čudi što je gore već spomenuta “Štafeta njihove starosti” prije dvije godine obnovljena baš u našoj Rijeci i krenula baš iz Rijeke. Naime, prof. dr. Jovan Popić, bivši dekan Pedagoške akademije u Rijeci je još početkom 1991.g. (nakon tri vojna ultimatuma iz Beograda: najprije od admirala Mamule, potom od generalaVeljka Kadijevića i najzad od generala Blagoja Adžića) javno izjavio (svoju velikosrpsku laž!) u jednom intervjuu u svom srpskom “Novom listu”, da je “Rijeka srpski grad, jer u njemu živi preko 50.000 Srba!”. Stoga je i ta najnovija štafeta trebala završiti i završila je u Beogradu, kako je uvijek i priličilo. Da se obnovi poljuljano “bratstvo i jedinstvo” naših Udbaša i KOS-ovaca. No, za nas bi bilo zanimljivo znati tko su bili pravi inicijatori, tko organizatori, a tko financijeri te njihove “štafete starosti”? Jesu li to bili Riječki Udbaši i KOS-ovci, njihova bivša Riječka banka i njihov podmladak, uz svesrdnu medijsku potporu iz crvenog srpskog “Novog lista”... Očito je u našoj Rijeci, kao i sada u Istri stasala nova generacija nositelja štafetnih palica “najvećem kučkinom sinu svih naših naroda i narodnosti”! Dakle, onih kojima također “Časno je bilo biti baraba”!

Takvima evo samo par starih aforizama iz redova «nas kojima nije bilo časno biti baraba»:
«Otišao je kad nam je najviše trebao. Sudićemo mu u odsustvu» (Dušan Puača 1983.g.);
«Pažnja: u opticaju je veća količina falsificirane istorije» (Jože Petelin, 1987.);
«Jedni aplaudiraju, drugi se krste» (Aleksandar Baljak, «Duga»,1985.);
«I naša istorija se ponavlja – vraća se na mjesto svog zločina» (Aleksandar Čotrić, 1985.g.);
«Lako je biti lav, kad napraviš pustinju oko sebe» (VIB, «korak nazad», Bgd., 1982.g.);
«Idealisti su se snašli materijalno, materijalisti idealno» (VIB, «Budilnik», Bgd. 1963.g.).

Semper Paratus Croatiae!
Ante Rokov Jadrijević

SANADEROVA SEDMA UPRAVA I MESIĆEVA ŠESTA LIČKA

Ante Rokov Jadrijević, dipl.ing., publicist, Brtonigla 14. svibnja 2008.
(ante-rokov-jadrijevic.blogspot.com)
Uredništvu amac. hrvati-amac.com Komu Treba: Mr. Vincent Degert
ambasador EU, Zgb.

SANADEROVA SEDMA UPRAVA I MESIĆEVA ŠESTA LIČKA

Slušao sam prije desetak dana na na Hrvatskom radiju, u emisiji «s predsjednikom na kavi», najnovije političke tračeve našeg iznimno čudnog predsjednika republike Stipe Mesića. A Mesić k'o Mesić: jedna mu pametna, druga glupa. Njegovi brojni udbaški «savjetnici» (koji su ga 1990.g. i doveli na vlast, a sada su mu nadzornici i učitelji) nikako da od njega naprave jednu iole suvisliju političku kreaturu. Muka živa!

Referiram se ovdje na članak u Glasu Istre/ Novom listu novinara Dražena Cigleničkog i Irene Frlan «Mesić: Sedma uprava nezakonito 'lansira' podobne u diplomaciju», od 6. svibnja 2008.g., te citiram uvodni dio:
«Predsjednik Stjepan Mesić prozvao je Ministarstvo vanjskih poslova zbog zaobilaženja javnih natječaja pri zapošljavanju . To se, ustvrdio je Mesić, čini putem Sedme uprave MVP-a za sigurnosnu analitiku, komunikacije i zaštitu. Ta je uprava, kako je kazao, zadužena za osiguravanje diplomatskih predstavništava, a 'nije odgovorna ni vojnoj ni civilnoj obavještajnoj službi'.
- Stotine radnih mjesta popunjava se kroz Sedmu upravu, koja je tobože tajna, pa se za zapošljavanje u njoj ne moraju raspisivati javni natječaji. Međutim, ti se ljudi ne zaustavljaju u Sedmoj upravi, ona služi samo za 'lansiranje' podobnih u diplomaciju i njih se odmah razvrstava po mjestima za koje bi inače trebalo raspisati javni natječaj. Na taj se način vara država, upozorio je Mesić».

Dakle, to je ona pametna kod Mesića. A sada da pogledamo onu gluplju stranu ove najnovije Mesićeve predsjedničke intervencije u taj gorući problem našeg društva i naše nove Države.
Mesić ništa ne govori (niti ga je njegov novinar Togonal o tome uopće smio pitati) o drugoj strani tog istog problema: a zbog čega je to tako? Naime, javna je tajna da mi imamo čak četiri različita ministra vanjskih poslova (Mesića, Sanadera, Jandrokovića i Vesnu Pusić) i da je to pravi uzrok tom bujanju broja zaposlenih u našoj diplomaciji! I u toj prljavoj igri između Sanaderovog HDZ-a i Mesićeve UDBE, upravo zbog toga se stvara višak novih državnih parazita. A Mesić je u toj prljavoj igri glavni i najveći državni – parazit!! On sa svojom velikom udbaškom svitom non-stop «čergari» po čitavom svijetu i na to troši lavovski dio državnog proračuna! Stoga i nije nimalo čudno da u čitavom tom problemu njega najviše tišti to što spomenuta Sedma uprava 'nije odgovorna ni vojnoj ni civilnoj obavještajnoj službi'. Dakle, nije odgovorna njemu i njegovim Udbašima na Pantovščaku! A baš u tom grmu leži – zmija otrovnica!

Mesić je podsjetio (naročito one lakovjerne!) da je «hrvatska diplomacija brojnija nego jugoslaven-ska za koju se govorilo da je rastrošna». Po njegovim riječima, «prema neslužbenim informacijama, u sustavu današnjeg MVP-a zaposleno je oko 1.500 ljudi, dok je bivša država u tom sustavu imala oko 1.200 ljudi».
To je najnovija drska i bezobrazna laž našeg opskurnog predsjednika Mesića! Radio sam - kao tehničko lice - kratko vrijeme za specijalne državne službe bivšeg jugoslavenskog SIP-a (Sekretarijata inostranih poslova) u pripremi Prve Konferencije nesvrstanih država u Beogradu 1961.g., te sam iz prve ruke spoznao koliko je ogroman bio taj isti državni i vanjskopolitički aparat bivše komunističke Jugoslavije. Udbaši i brojne druge specijalne tajne službe (odnosno policije!) bile su duboko inkorporirane u sve diplomatske i paradiplomatske službe, računajući tu i bezbrojna «trgovinska» predstavništva! To i dan-danas u nas radi Aleksandar Miša Broz i Vanja Špiljak, kao i stotine i stotine drugih tajnih agenata s Mesićevog i Manolićevog Pantovščaka. Javna je tajna bila u Beogradu da je tu Prvu Konferenciju nesvrstanih opsluživalo čak 30.000 ljudi u Beogradu (i da je Beograd u tome masno i slasno uživao!). Radilo se o Titovom komunističkom totalitarizmu u kome je broj tajnih agenata stalno rastao, tako da su slijedeće takve i ostale Titove «parade imbecilnosti» kasnije opsluživalo preko 50.000 ljudi u Beogradu. Vjerovatno i dvostruko više!

Dakako, to nimalo ne opravdava ovu drugu, Sanaderovu stranu. No, sve se više čini da je i on iz tog istog jata! Podsjetimo se malo: Stara Udba se, znamo to vrlo dobro, pocijepala 1989.g. na dva velika dijela, dakle još u proljeće 1989., kada se na mig iz Beograda novo-staro jezgro UDBE odlučilo na tobožnje odvajanje od Beograda, a potom se1991.g. i ta nova Manolićeva UDBA počela cijepati na dva dijela: na one koji su bili za potpuno i stvarno (političko!) oslobađanje od Beograda i na one koji su krajem te 1991.g. bili za očuvanje novostvorenog status quo-a, stanja (djelomične!) «Amputacije Hrvatske». To stanje se održavalo sve do početka 1994.g., kada je došlo do Velikog Raskola između onih koji su pokušali spašavati Jugoslaviju, čak i pod cijenu «Amputacije Hrvatske» (Manolić-Mesić-i njihove «krtice» u Hrvatskom Državnom Saboru), i drugih koji su slijedeći svog Izabranog željeli osloboditi se svojih bivših gospodara iz Beograda – i stvoriti svoju vlastitu državu – novu Hrvatsku. I tako je to bilo do kobnog
3. siječnja 2003.g., kada je nastupila Račanova i Mesićeva komunistička Restauracija! A onda je (nakon smrti Prvog Predsjednika dr. Franje Tuđmana u prosincu 1999.g.) počelo tiho približavanja Manolićevog i Lončarevog Pantovščaka sa svojim bivšim «krticama» u Hrvatskom Državnom Saboru, kojima je na čelu ostao Vladimir Šeks – najveći Zloduh HDZ-a! A taj i takav Šeks je «lansirao» na vrh poraženog HDZ-a svog nimalo slučajnog izabranika dr. Ivu Sanadera! Dakle, sada imamo totalno nemoćnu Državu i vrlo moćnu Paradržavu (koje obe vode bivši Udbaši), koje se nadmeću na svim poljima državnog i društvenog života, pa i broj državnih parazita sve više raste na obe strane, a najveći državni parazit je Stipe Mesić.

Upravo to je pravo objašnjenje stalnog rasta broja zaposlenih u našoj kilavoj diplomaciji, ali i u svim drugim našim ministarstvima, naročito u Palarićevom Uredu za državnu upravu. Tamo se upravo sada zapošljava novih 4.000 novih «stručnjaka», koji će naknadno donijeti svoje lažne diplome, kako se to radilo i u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji. To smo prije desetak dana također vidili kad se sva naša srednješkolska i sveučilišna mladež digla i demonstrirala protiv najnesposobnijeg Sanaderovog ministra Dragana Primorca!

Ostaje nam krajnje nejasno zašto se Mesić nije poslužio usporedbom između brojnosti Slovenačke i naše diplomacije? Naime, slovenački predsjednik republike Danilo Turk ne zabada svoj nos u sve stvari i ne igra neku svoju „diplomatsku“ igru kao Mesić! A obe su Države parlamentarne demokracije, što znači da im je i status predsjednika Države isti. Pa ipak, čini se da i nije isti! I tu je glavni problem!

U istom spomenutom članku u Glasu Istre/Novom listu je bio dodat i mali osvrt novinarke G.Ga. «Mesiću smetaju napadi na INU». Nimalo slučajno! Znamo pouzdano dobro da je INA oduvijek bila najveća utvrda UDBE u Hrvatskoj (slično propaloj «Dubrovačkoj banki» i propaloj «Riječkoj banki»!), a da je i danas njen najveći zaštitnik Mesićeva Udba s Pantovščkaka. Dakako, u pitanju je ogroman novac za Udbine «crne fondove»!! U INI Mesićeva UDBA i dalje kadrovira i vuče sve glavne poteze, slično Sanaderovim potezima u MVP-u! Ruga se vrana vrani, a obe su crne! Evo, dakle, što je tim povodom rekao Mesić: «Nije da štitim INU... ne stavljati joj na leđa nove i više cijene ...», objašnjavajući kako «njemu smeta kada vidi naslove koji govore kako je INA ponovo podigla cijene».

Tu bih se ja djelomično složio s Mesićem. Naime, ja držim da nije glavni problem u INI (ali nije ni sporedni!). Glavni problem je «lociran» u UDBI-nim «krticama» koje spriječavaju i restrukturiranje INE (da se ne bi potrgala udbaška hijerarhija nu INI !), čime se odgađa i njenu modernizaciju (naročito modernizaciju Rafinerija INE), ali i restrukturiranje čitave Države, koja sve više sliči bivšoj komunističkoj Jugoslaviji! I to nije nimalo slučajno!
Tu je glavni problem nove Hrvatske! A taj problem se nikako ne može riješiti bez temeljite lustracije! (iako se tomu jučer u emisiji « Puls javnosti» novinara Miroslava Zadre na HR1 u 08.05 sati usprotivio bivši Titov pukovnik dr. Dušan Bilandžić, danas ortodoksni hrvatski povjesničar). Francuzi su prije 13-tak godina konačno nakon više od pedeset godina lustrirali svog starog «krvnika iz Liona» Barbijea i osudili ga kao 80-godišnjaka na deset godina zatvora. Mi ne moramo tako osuditi sve bivše Udbaše. To nipošto! Ali ih ipak većinu moramo suočiti sa svojoj sramotnom udbaškom biografijom, kako nam ne bi više solili pamet o svoj «slavnoj povijesti», prepunoj prešućenih i nekažnjenih zločina nad našim hrvatskim narodom! Tu ne može biti oprosta nikome, ni starim komunistima, ni njihovoj braći, presvučenim četnicima!
I upravo da ovaj put završim na tom mjestu: dva tjedna stara afera Fumić-Mesić glede Jasenovca je naglo zataškana i uklonjena iz očiju javnosti, jer su Mesićevi učitelji i nadzornici na Pantovščaku (prije svega njegov nadzornik Budislav Lončar) pravilno procijenili da je Mesić ponovo nešto krupno zabrljao s «antifašistom» Ivanom Fumićem. Taj opskurni «antifašistički» dvojac Mesić-Fumić je tvrdio da je «Katolička crkva stvorila ustaše». Digla se paklena galama s obe strane, ali nitko nije rekao (i nikad u posljednjih 40-tak godina spomenuo) da je proboj logoraša vodio i izveo sinjski katolik Ante Bakotić, bivši bliski prijatelj mog krsnog kuma Kruna Vlajčevića, kasnijeg dugogodišnjeg komunističkog predsjednika kotara Sinj! S druge strane, uporno se izbjegava govoriti o Titovim četnicima, koji su u ličkom selu Otrić 11. kolovoza 1941.g. sklopili tzv. «Otrićki sporazum» s talijanskim okupatorom, sporazum o nenapadanju i prešutnoj suradnji u borbi protiv ustaša, to jest protiv tadašnje hrvatske Države! Sporazum je potpisao Đoko Jovanić, bivši kraljevski oficir Stare Jugoslavije, kasniji komandant šeste ličke divizije i Titov «Veliki general». A u njegovoj delegaciji u Otriću su bili major Boško Rašeta, Stevo Rađenović, poslanik JRZ-a u Narodnoj skupštini stare Jugoslavije, Dušan Mileusnić i Miloš Torbica. Dakle, eto što je bio komunističko–četnički «antifašizam»: ruke pod ruku s Mussolilinijevim fašizmom! I tako je «Lika dala tristo generala», a polovica su bili Titovi četnici!!! Stoga ja ovdje i sada odgovaram Mesiću i Fumiću: Ako je «Katolička crkva stvorila ustaše», je li pravoslavna crkva stvorila četnike – u Hrvatskoj?!! Recimo popa Momčila Đujića, vrhovnog četničkog vojvodu u Hrvatskoj, koji je kao vođa četničkih koljača u Hrvatskoj mirno i potpuno neuznemiravano živio i umro u SAD! A o tome Mesić i Fumić uporno šute! Stoga im poručujem:


«Quem Deus perdere vult, primum dementat!».

Semper Paratus Croatiae
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(hrvatski socijal-radikal)

«STARA GARDA» KOMITETLIJA PROTIV ZORANA MILANOVIĆA

Ante Rokov Jadrijević, radikalni politički kritičar 3. svibnja 2008.
(ante-rokov-jadrijevic.blogspot.com)
Uredništvu W/portala amac.hrvati-amac.com Komu Treba: Mr. Vincent Degert
ambasador EU, Zgb.


«STARA GARDA» KOMITETLIJA PROTIV ZORANA MILANOVIĆA
I PROTIV SMJENE GENERACIJA U SDP-u

Kroz tjedan dana održat će se opći i izborni Sabor SDP-a, na kome će «Stara Garda» komitetlija suprostaviti Zoranu Milanoviću svog ljutog kandidata Davorka Vidovića, bivšeg katastrofalno lošeg Račanovog ministra rada i socijalne skrbi. Onog koji je radničku klasu Hrvatske lišio njenih temeljnih radničkih prava i izručio ju na milost i nemilost divljeg kapitala. Nekako istovremeno, i nimalo slučajno, na Hrvatskom radiju ovog petka 2. svibnja 2008.g., u jutarnjoj i udarnoj emisiji «Poligraf» koju je vodio polupismeni novinar Mislav Togonal, svoje mutne misli o problemu Piranskog zaliva izložio je Tonino Picula, bivši katastrofalno loši Račanov ministar vanjskih poslova. Naime, polupismeni novinar Togonal je ovaj najnoviji incident na mostu preko kanala Sv. Odorika nazvao incidentom na «Dragonji», što ukazuje da se radi o još jednom polupismenom «Šiberčiću», kakvi očito vladaju na HR1! A ni Tonino Picula ga u tome nije ispravljao! Onda nije ni čudno što ga pokojni Račan nije ništa pitao kada je sa slovenačkim predsjednikom Drnovšekom potpisao onaj svoj sramotni «sporazum» o Piranskom zalivu! Otkud bi Tonino Picula znao nešto više o Piranskom zalivu i Savudrijskoj vali od onog što je učio u komunističkoj Partijskoj školi u maršalovom Komrovcu?
A i Tonino Picula je bio jedan od Milanovićevih «izazivača» na stranačkoj konvenciji SDP-a, kada se birao privremeni nasljednik Ivice Račana na čelu SDP-a nakon Račanove smrti! Sada se Picula malo pritajio (kao i Antunovićka), a čelo pobune protiv Zorana Milanovića sada je preuzeo Davorko Vidović.
Dakle, radi se o pobuni sivih Račanovih aparatčika, koji se boje da ih ne otpuhnu svježi vjetrovi koji su donijeli Zorana Milanovića na vrh SDP-a, te se sivi aparatčiki grčevito drže i bore protiv neumitne i nužne smjene generacija u SDP-u (koja nažalost kasni najmanje pet godina). Jedino se po strani drži trezveni gosp. Slavko Linić, koji je kao i Ivica Račan na vrijeme shvatio glavne razloge SDP-ovog poraza na parlamentarnim izborima krajem 2003.g. Uostalom, upravo je njemu umirući Ivica Račan izrekao svoju posljednju želju, a to je da se u SDP-u izvrši temeljita smjena generacija, a da se «stara garda» povuče u drugi plan i bude kao neka vrsta strateškog organa nad budućim radom i životom SDP-a (tako je svojevremeno učinio Deng Hsiaoping u Kini i to se pokazalo najboljim izlazom iz kineskog ćor-sokaka u kojeg je Kinu bio zapeljao Mao Zedong!).

Nemoćnoj i već olinjaloj «Staroj Gardi» komitetlija u SDP-u već priskače u pomoć naš opskurni predsjednik republike Stipe Mesić, koji je svojim tajnim kanalima već dao na znanje da nakon završenog svog drugog mandata na čelu Republike želi nastaviti svoju političku karijeru na čelu SDP-a. Nihil novi sub sole! Ugledao se Mesić na Putina! Kao i njegova Udba na Putinov KGB (sada FSB). A bolesno ambiciozna «Zvečarka», razočarana što joj «Stara Garda» SDP-a okreće leđa, brže bolje je prešla na stranu Sanadera, ciljajući na svoj novi položaj Sanaderove ministrice vanjskih poslova. Hoće li joj se to posrećiti, ovisi o brzini raspadanja njene Hrvatske Nenarodne stranke. Već sada je to mrtva trka!
Dakle, preslaguje se naglo politička scena Hrvatske! Bivšim komitetlijama SDP-a izmiče tlo pod nogama i oni se i za slamku hvataju. Oni sve otvorenije tvrde da je Zoran Milanović nepodnošljivi radikal, s kojim se ne može nikako «surađivati». Drugim riječima, s Milanovićem se ne mogu pogađati i cjenkati! No oni zaboravljaju da Milanovićev novi radikalizam nije isto što i ekstremizam! Pravi ekstremist je, inače, njihov jedini pravi protivnik - bezskrupulozni Sanader, koji ne preza ni od čega (jedina kočnica mu je drugi ekstremist Mesić!). Naime, Sanader nam je već uveo svoj «novi totalitarizam», odnosno svoju totalnu antidemokraciju (po uzoru na svog «prijatelja» i mentora Berlusconija), te iznad svega svoju bahatu autokraciju. Jednom rječju svoju vlašku despociju! A svi njegovi podrepaši šute. Jer, svi će oni biti siti – ako već ne kruha, a ono kolača!

«Stara Garda» komitetlija u SDP-u uporno tvrdi da je Zoran Milanović «izgubio izbore» i da je već zato trebao podnijeti ostavku! A ja postavljam protupitanje: pa i Račan je (dvaput) izgubio izbore, pa se ipak njegove komitetlije nisu ni jednom usudile postaviti pitanje odgovornosti Račana za gubitak izbora!! Kako to, «drugovi»? Gdje Vam je bila Vaša famozna «drugarska kritika i samokritika»?

Ovdje ja sasvim otvoreno tvrdim da Zoran Milanović nije izgubio ove posljednje parlamentarne izbore! Oni su završeni neriješeno (govoreći nogometnim jezikom), ali je Sanader pobijedio «na penale», jer je uoči tih izbora podkupio velik dio birača, time što je iz državnog proračuna izdvojio i žrtvovao oko pet milijardi kuna (oko sedamsto milijuna eura!) kako bi dobio za njega već unaprijed izgubljene izbore! Sjetimo se samo onih 300.000 građana Hrvatske koji nisu morali platiti porez na kapitalnu dobit, stečenu kupnjom dionica INE – ispod cijene! A tu je odmah bila i isplata druge rate «duga» starim umirovljenicima (Nota bene: koji imaju 40-tak posto veće mirovine od novih umirovljenika!). Dakako, «penali» su uslijedili nakon izbora, jer je u Hrvatskoj naglo i enormno poskupila hrana, poskupilo je gorivo, poskupile su komunalije (itd.), a već dolazi i poskupljenje električne energije i još štošta drugog. To je bila prava cijena Sanaderove «pobjede»!! Ili, kako bi to mi Dalamtinci rekli: «Tko ne plati kurvu, platit će doktora!».
Uostalom, iz istog razloga su na tim parlamentarnim izborima doživjeli relativni poraz i HNS, HSLS, HSS, a da o katastrofalnom porazu HSP-a i ne govorimo! Nažalost, nitko još nije otvoreno progovorio o ovdje spomenutoj Sanaderovoj podvali uoči tih izbora i nitko to još nije stavio u pravi politički kontekst!

«Stara Garda» komitetlija prigovara Zoranu Milanoviću i nekakav «populizam». Pa što? Time se služe svi političari na Zapadu, a odnedavna i u Rusiji. Zar Tony Blair nije bio populist? Zar Berlusconi nije tipični i najprizemniji populist (itd.)?
Zoranu Milanoviću se ustvari zamjera na onom što komitetlije nemaju, a to je uzorna nezavisnost i hrabrost Zorana Milanovića, koji je zbog toga postao noćna mora Ive Sanadera, jer Sanader ne nalazi obranu pred Milanovićevom radikalnom kritikom Sanaderove prljave politike. A tu je još i Milanovićeva superiorna inteligencija! Dakle, ne prolaze Sanaderovi vlaški trikovi kod Zorana Milanovića. Ne prolaze prljavi trikovi oko izmene Ustava, e da bi se izbjegao referendum o ulasku u NATO (a kasnije i u EU). Tu je Zoran Milanović, za razliku od Sanadera, «Zoran Nepodmitljivi»! I to bode oči svima koji šutke podnose Sanaderovu ljigavu politiku. Stoga Sanader na svaki način nastoji da ga eliminira iz političke borbe. Naziva ga SDP-ovim «Pašalićem», jer nema nikakav drugi argument protiv čistog Zorana Milanovića! Zna Sanader da je Zoran Milanović jedina prava i moderna alternativa njegovom balkanskom stilu vladanja Hrvatskom. Njemu Sanader ne može prilijepiti nijednu etiketu iz svog starog arsenala, jer je Milanović neopterećen komunističkom hipotekom SDP-a, ne nosi nikakvu hipoteku ni iz Račanove postkomunističke vladavine, ukratko – neranjiv je. Osim toga, Zoran Milanović baca veliku sjenu na Sanaderov lažni dalmatinski temperament, jer Sanader nije ni slučajno srčani dalmatinski lav, nego je Sanader više kao čagalj – umjesto borbenosti služi se podlim lukavstvima, što je odlika čagljeva, to jest kojota. I kao takav, Sanader zna da ono što ne može lav, može lisica! Pa tako i postupa. Muti vodu u SDP-u, kao što je to radio i u HSP-u. U tom grmu treba tražiti barem dio razloga pobune protiv Zorana Milanovića u taboru SDP-a! Sapienti sat!

Ante Rokov Jadrijević
(hrvatski socijal-radikal)