SANADEROVA SEDMA UPRAVA I MESIĆEVA ŠESTA LIČKA

Ante Rokov Jadrijević, dipl.ing., publicist, Brtonigla 14. svibnja 2008.
(ante-rokov-jadrijevic.blogspot.com)
Uredništvu amac. hrvati-amac.com Komu Treba: Mr. Vincent Degert
ambasador EU, Zgb.

SANADEROVA SEDMA UPRAVA I MESIĆEVA ŠESTA LIČKA

Slušao sam prije desetak dana na na Hrvatskom radiju, u emisiji «s predsjednikom na kavi», najnovije političke tračeve našeg iznimno čudnog predsjednika republike Stipe Mesića. A Mesić k'o Mesić: jedna mu pametna, druga glupa. Njegovi brojni udbaški «savjetnici» (koji su ga 1990.g. i doveli na vlast, a sada su mu nadzornici i učitelji) nikako da od njega naprave jednu iole suvisliju političku kreaturu. Muka živa!

Referiram se ovdje na članak u Glasu Istre/ Novom listu novinara Dražena Cigleničkog i Irene Frlan «Mesić: Sedma uprava nezakonito 'lansira' podobne u diplomaciju», od 6. svibnja 2008.g., te citiram uvodni dio:
«Predsjednik Stjepan Mesić prozvao je Ministarstvo vanjskih poslova zbog zaobilaženja javnih natječaja pri zapošljavanju . To se, ustvrdio je Mesić, čini putem Sedme uprave MVP-a za sigurnosnu analitiku, komunikacije i zaštitu. Ta je uprava, kako je kazao, zadužena za osiguravanje diplomatskih predstavništava, a 'nije odgovorna ni vojnoj ni civilnoj obavještajnoj službi'.
- Stotine radnih mjesta popunjava se kroz Sedmu upravu, koja je tobože tajna, pa se za zapošljavanje u njoj ne moraju raspisivati javni natječaji. Međutim, ti se ljudi ne zaustavljaju u Sedmoj upravi, ona služi samo za 'lansiranje' podobnih u diplomaciju i njih se odmah razvrstava po mjestima za koje bi inače trebalo raspisati javni natječaj. Na taj se način vara država, upozorio je Mesić».

Dakle, to je ona pametna kod Mesića. A sada da pogledamo onu gluplju stranu ove najnovije Mesićeve predsjedničke intervencije u taj gorući problem našeg društva i naše nove Države.
Mesić ništa ne govori (niti ga je njegov novinar Togonal o tome uopće smio pitati) o drugoj strani tog istog problema: a zbog čega je to tako? Naime, javna je tajna da mi imamo čak četiri različita ministra vanjskih poslova (Mesića, Sanadera, Jandrokovića i Vesnu Pusić) i da je to pravi uzrok tom bujanju broja zaposlenih u našoj diplomaciji! I u toj prljavoj igri između Sanaderovog HDZ-a i Mesićeve UDBE, upravo zbog toga se stvara višak novih državnih parazita. A Mesić je u toj prljavoj igri glavni i najveći državni – parazit!! On sa svojom velikom udbaškom svitom non-stop «čergari» po čitavom svijetu i na to troši lavovski dio državnog proračuna! Stoga i nije nimalo čudno da u čitavom tom problemu njega najviše tišti to što spomenuta Sedma uprava 'nije odgovorna ni vojnoj ni civilnoj obavještajnoj službi'. Dakle, nije odgovorna njemu i njegovim Udbašima na Pantovščaku! A baš u tom grmu leži – zmija otrovnica!

Mesić je podsjetio (naročito one lakovjerne!) da je «hrvatska diplomacija brojnija nego jugoslaven-ska za koju se govorilo da je rastrošna». Po njegovim riječima, «prema neslužbenim informacijama, u sustavu današnjeg MVP-a zaposleno je oko 1.500 ljudi, dok je bivša država u tom sustavu imala oko 1.200 ljudi».
To je najnovija drska i bezobrazna laž našeg opskurnog predsjednika Mesića! Radio sam - kao tehničko lice - kratko vrijeme za specijalne državne službe bivšeg jugoslavenskog SIP-a (Sekretarijata inostranih poslova) u pripremi Prve Konferencije nesvrstanih država u Beogradu 1961.g., te sam iz prve ruke spoznao koliko je ogroman bio taj isti državni i vanjskopolitički aparat bivše komunističke Jugoslavije. Udbaši i brojne druge specijalne tajne službe (odnosno policije!) bile su duboko inkorporirane u sve diplomatske i paradiplomatske službe, računajući tu i bezbrojna «trgovinska» predstavništva! To i dan-danas u nas radi Aleksandar Miša Broz i Vanja Špiljak, kao i stotine i stotine drugih tajnih agenata s Mesićevog i Manolićevog Pantovščaka. Javna je tajna bila u Beogradu da je tu Prvu Konferenciju nesvrstanih opsluživalo čak 30.000 ljudi u Beogradu (i da je Beograd u tome masno i slasno uživao!). Radilo se o Titovom komunističkom totalitarizmu u kome je broj tajnih agenata stalno rastao, tako da su slijedeće takve i ostale Titove «parade imbecilnosti» kasnije opsluživalo preko 50.000 ljudi u Beogradu. Vjerovatno i dvostruko više!

Dakako, to nimalo ne opravdava ovu drugu, Sanaderovu stranu. No, sve se više čini da je i on iz tog istog jata! Podsjetimo se malo: Stara Udba se, znamo to vrlo dobro, pocijepala 1989.g. na dva velika dijela, dakle još u proljeće 1989., kada se na mig iz Beograda novo-staro jezgro UDBE odlučilo na tobožnje odvajanje od Beograda, a potom se1991.g. i ta nova Manolićeva UDBA počela cijepati na dva dijela: na one koji su bili za potpuno i stvarno (političko!) oslobađanje od Beograda i na one koji su krajem te 1991.g. bili za očuvanje novostvorenog status quo-a, stanja (djelomične!) «Amputacije Hrvatske». To stanje se održavalo sve do početka 1994.g., kada je došlo do Velikog Raskola između onih koji su pokušali spašavati Jugoslaviju, čak i pod cijenu «Amputacije Hrvatske» (Manolić-Mesić-i njihove «krtice» u Hrvatskom Državnom Saboru), i drugih koji su slijedeći svog Izabranog željeli osloboditi se svojih bivših gospodara iz Beograda – i stvoriti svoju vlastitu državu – novu Hrvatsku. I tako je to bilo do kobnog
3. siječnja 2003.g., kada je nastupila Račanova i Mesićeva komunistička Restauracija! A onda je (nakon smrti Prvog Predsjednika dr. Franje Tuđmana u prosincu 1999.g.) počelo tiho približavanja Manolićevog i Lončarevog Pantovščaka sa svojim bivšim «krticama» u Hrvatskom Državnom Saboru, kojima je na čelu ostao Vladimir Šeks – najveći Zloduh HDZ-a! A taj i takav Šeks je «lansirao» na vrh poraženog HDZ-a svog nimalo slučajnog izabranika dr. Ivu Sanadera! Dakle, sada imamo totalno nemoćnu Državu i vrlo moćnu Paradržavu (koje obe vode bivši Udbaši), koje se nadmeću na svim poljima državnog i društvenog života, pa i broj državnih parazita sve više raste na obe strane, a najveći državni parazit je Stipe Mesić.

Upravo to je pravo objašnjenje stalnog rasta broja zaposlenih u našoj kilavoj diplomaciji, ali i u svim drugim našim ministarstvima, naročito u Palarićevom Uredu za državnu upravu. Tamo se upravo sada zapošljava novih 4.000 novih «stručnjaka», koji će naknadno donijeti svoje lažne diplome, kako se to radilo i u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji. To smo prije desetak dana također vidili kad se sva naša srednješkolska i sveučilišna mladež digla i demonstrirala protiv najnesposobnijeg Sanaderovog ministra Dragana Primorca!

Ostaje nam krajnje nejasno zašto se Mesić nije poslužio usporedbom između brojnosti Slovenačke i naše diplomacije? Naime, slovenački predsjednik republike Danilo Turk ne zabada svoj nos u sve stvari i ne igra neku svoju „diplomatsku“ igru kao Mesić! A obe su Države parlamentarne demokracije, što znači da im je i status predsjednika Države isti. Pa ipak, čini se da i nije isti! I tu je glavni problem!

U istom spomenutom članku u Glasu Istre/Novom listu je bio dodat i mali osvrt novinarke G.Ga. «Mesiću smetaju napadi na INU». Nimalo slučajno! Znamo pouzdano dobro da je INA oduvijek bila najveća utvrda UDBE u Hrvatskoj (slično propaloj «Dubrovačkoj banki» i propaloj «Riječkoj banki»!), a da je i danas njen najveći zaštitnik Mesićeva Udba s Pantovščkaka. Dakako, u pitanju je ogroman novac za Udbine «crne fondove»!! U INI Mesićeva UDBA i dalje kadrovira i vuče sve glavne poteze, slično Sanaderovim potezima u MVP-u! Ruga se vrana vrani, a obe su crne! Evo, dakle, što je tim povodom rekao Mesić: «Nije da štitim INU... ne stavljati joj na leđa nove i više cijene ...», objašnjavajući kako «njemu smeta kada vidi naslove koji govore kako je INA ponovo podigla cijene».

Tu bih se ja djelomično složio s Mesićem. Naime, ja držim da nije glavni problem u INI (ali nije ni sporedni!). Glavni problem je «lociran» u UDBI-nim «krticama» koje spriječavaju i restrukturiranje INE (da se ne bi potrgala udbaška hijerarhija nu INI !), čime se odgađa i njenu modernizaciju (naročito modernizaciju Rafinerija INE), ali i restrukturiranje čitave Države, koja sve više sliči bivšoj komunističkoj Jugoslaviji! I to nije nimalo slučajno!
Tu je glavni problem nove Hrvatske! A taj problem se nikako ne može riješiti bez temeljite lustracije! (iako se tomu jučer u emisiji « Puls javnosti» novinara Miroslava Zadre na HR1 u 08.05 sati usprotivio bivši Titov pukovnik dr. Dušan Bilandžić, danas ortodoksni hrvatski povjesničar). Francuzi su prije 13-tak godina konačno nakon više od pedeset godina lustrirali svog starog «krvnika iz Liona» Barbijea i osudili ga kao 80-godišnjaka na deset godina zatvora. Mi ne moramo tako osuditi sve bivše Udbaše. To nipošto! Ali ih ipak većinu moramo suočiti sa svojoj sramotnom udbaškom biografijom, kako nam ne bi više solili pamet o svoj «slavnoj povijesti», prepunoj prešućenih i nekažnjenih zločina nad našim hrvatskim narodom! Tu ne može biti oprosta nikome, ni starim komunistima, ni njihovoj braći, presvučenim četnicima!
I upravo da ovaj put završim na tom mjestu: dva tjedna stara afera Fumić-Mesić glede Jasenovca je naglo zataškana i uklonjena iz očiju javnosti, jer su Mesićevi učitelji i nadzornici na Pantovščaku (prije svega njegov nadzornik Budislav Lončar) pravilno procijenili da je Mesić ponovo nešto krupno zabrljao s «antifašistom» Ivanom Fumićem. Taj opskurni «antifašistički» dvojac Mesić-Fumić je tvrdio da je «Katolička crkva stvorila ustaše». Digla se paklena galama s obe strane, ali nitko nije rekao (i nikad u posljednjih 40-tak godina spomenuo) da je proboj logoraša vodio i izveo sinjski katolik Ante Bakotić, bivši bliski prijatelj mog krsnog kuma Kruna Vlajčevića, kasnijeg dugogodišnjeg komunističkog predsjednika kotara Sinj! S druge strane, uporno se izbjegava govoriti o Titovim četnicima, koji su u ličkom selu Otrić 11. kolovoza 1941.g. sklopili tzv. «Otrićki sporazum» s talijanskim okupatorom, sporazum o nenapadanju i prešutnoj suradnji u borbi protiv ustaša, to jest protiv tadašnje hrvatske Države! Sporazum je potpisao Đoko Jovanić, bivši kraljevski oficir Stare Jugoslavije, kasniji komandant šeste ličke divizije i Titov «Veliki general». A u njegovoj delegaciji u Otriću su bili major Boško Rašeta, Stevo Rađenović, poslanik JRZ-a u Narodnoj skupštini stare Jugoslavije, Dušan Mileusnić i Miloš Torbica. Dakle, eto što je bio komunističko–četnički «antifašizam»: ruke pod ruku s Mussolilinijevim fašizmom! I tako je «Lika dala tristo generala», a polovica su bili Titovi četnici!!! Stoga ja ovdje i sada odgovaram Mesiću i Fumiću: Ako je «Katolička crkva stvorila ustaše», je li pravoslavna crkva stvorila četnike – u Hrvatskoj?!! Recimo popa Momčila Đujića, vrhovnog četničkog vojvodu u Hrvatskoj, koji je kao vođa četničkih koljača u Hrvatskoj mirno i potpuno neuznemiravano živio i umro u SAD! A o tome Mesić i Fumić uporno šute! Stoga im poručujem:


«Quem Deus perdere vult, primum dementat!».

Semper Paratus Croatiae
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(hrvatski socijal-radikal)