Do kada će trajati vlast koja razara čovjeka i unesrećuje zemlju

Vecernji.hr/Milan Ivkošić- Do kada će trajati vlast koja razara čovjeka i unesrećuje zemlju/

21. pros/dec.2012

Milan Ivkošić

Rodoljubna zanovijetanja

Do kada će trajati vlast koja razara čovjeka i unesrećuje zemlju

Kakva nas budućnost čeka ako potraju Milanović i društvo koji nas vode u gospodarsku katastrofu i nezaposlenost

 

 Uvodna napomena Ante Rokova Jadrijevića:

Tko je najveće razočarenje u Hrvatskoj na kraju 2012.g.?

To je jamačno premijer Vlade 'Kukuriiku koalicije' Zoran Milanović!

To je onaj Milanović koji je tijekom ove 2012.g. već desetak puta devalvirao svoj moral!

Prvi slučaj je bio u 'aferi Ferdelji'. Umjesto da je tog najuglednijeg hrvatskog gospodarstvenika uzeo kao svog najdragocjenijeg Savjetnika u svoj Kabinet Premijera, on ga je protjerao iz svoje politike. Drugi je bio slučaj Mirele Holy. Onda su uslijedila dva katastrofalna slučaja njegovog Prvog podpredsjednika K-Radimira Čačića. Ministar Čačić najprije nije ispunio nijedno od svojih velikih i megalomanskih obećanja (što je njegova stara bolest još iz Račanove Vlade!), a onda je nakon osuđujuće ali i nepravomoćne presude mađarskog županijskog suda u Kaposvaru odbio dati ostavku na svoj položaj. A premijer Zoran Milanović ga je usrdno i uporno branio u tome. Bila je to neoprostiva 'devalvacija jednog pokvarenog morala' premijera Zorana Milanovića! A onda je stigla i konačna presuda ministru Čačiću. I što je učinio Zoran Milanović? Rasplakao se kao malo dijete za svojim lažnim 'genijalcem!?? Onda je premijer Milanović krenuo na ljetovanje već nakon sedam mjeseci svog radnog staža u Banskim dvorima!?? Umorio se taj čovjek od silnog palamuđenja o svemu i svačemu. U međuvremenu njegov ministar rada i nerada dr. Mirando Mrsić nije uspio slomiti otpor mojih bivših sindikata školstva, a ni medicinskih sestara, te je mojim bivšim kolegama profesorima i učiteljima smanjio plaće za pet, sedam i devet posto, a premijer Milanović ga je bez ikakvog zazora u tomu podržao!?? Nakon toga, od silnog palamuđenja, umorio se Milanović, te krenuo na skijanje, da se malo osvježi i rekuperira svoje fizičke i umne snage.

I da skratim: došlo je do afere s ministrom poljoprivrede Tihomirom Jakovinom, koji je uhvaćen u nedozvoljenom 'sukobu interesa'. A premijer Zoran Milanović je i njega u tom prijestupu podržao!?? Dakle, još jedna Milanovićeva 'Devalvacija jednog pokvarenog morala'!

A onda je došla i najnovija afera s ministrom obrazovanja...(itd) Željkom Jovanovićem, poznatim 'nosorogom' iz Udbaške i Soroševe 'Crvene Rijeke' ('Red River City-a'). I njegovog projekta  Soroševskog i Malthusijanskog preodgoja naše kršćanske i katoličke djece. A premijer Zoran Milanović – to već i sami pogađate – opet čvrsto i komunistički rigidno stao u obranu svog 'nosoroga iz Rijeke' – ministra Jovanovića!??

'Bože sačuvaj našu Hrvatsku' od ovakvih Jovanovića i Milanovića!

A.R.J., Brtonigla, Istra, Hrvatska

                                                   * * * * * *

Nekoliko negativnih rečenica o dr. Franji Tuđmanu na početku moje kolumne od prošloga petka prepričani su stavovi nekih ljevičara, što u tekstu nije dovoljno jasno rečeno, pa se moglo učiniti da je riječ o mojim sudovima. Naravno da nije. Štoviše, Hrvatskoj je, kao ozeblome sunca, potrebno upravo Tuđmanovo domoljublje, jer je po mnogočemu očito da je izostanak patriotizma u vrijeme svih vlada od 2000. godine do danas jedan od glavnih uzroka i gospodarskoga i moralnoga propadanja Hrvatske.

Za to je ilustrativno mišljenje i držanje Crkve, koja je “evoluirala” od miljenice ljevičara do aktualne, najžešće kritike upućene nekoj vlasti u samostalnoj Hrvatskoj.

Sve donedavno, za HDZ šokantni stav Crkve o “grijehu struktura” izrečen 1998. godine, bio je ljevičarska zastava, kojom se mahalo uvijek kad je trebalo istaknuti kako je upravo demokršćanskoj stranci, nekad tako slizanoj s crkvenom hijerarhijom, Crkva okrenula leđa.

Ovogodišnja pak božićna Bozanićeva poruka, u kojoj se jasno kaže da Kukuriku koalicija “razara čovjeka i unesrećuje Hrvatsku”, mnogo je izravnija optužba. I utoliko je teža što, na primjer, za razliku od nje optužba za loše gospodarsko stanje, siromašenje zemlje i socijalnu nepravdu nužno nije i stav o neizlječivom nemoralu i zlu vlasti.

Usuprot tome, “razaranje čovjeka” obilježje je najcrnjih, totalitarnih režima u kojima se ljudska osobnost uništava da bi se zadovoljile bolesne ambicije i nastranosti vlastodržaca.

Sličan sud o stanju u Hrvatskoj izrekao je na izbornom skupu zagrebačkog HDZ-a i Tomislav Karamarko: “Bez obzira na to što neprijateljski mediji pisali o nama, moramo sačuvati jedinstvo HDZ-a, jer Hrvatska neće opstati ako HDZ ne pobijedi na idućim izborima. Ostat će samo neka tvorevina socijalističkog karaktera, koja se odlomila od Jugoslavije, ali bez onih vrijednosti koje su krasile devedesete.”

I neki čelnici kukurikavaca pozivaju na jedinstvo koalicije, jer, kako reče Jakovčić, “ovoj vlasti nema alternative”.

Je li moguće da nema alternative, i ako je doista nema, koliko je to opasno? Jer ako nema tko zamijeniti i smijeniti vlast koja “razara čovjeka i unesrećuje Hrvatsku”, kakva nas budućnost čeka? Kakva nas budućnost čeka ako nam bolest određuje smjer, a zdravlja nema na vidiku?

Kakva nas budućnost čeka ako potraju Milanović i njegovo društvo, koji nas, s jedne strane, vode u nezapamćenu gospodarsku katastrofu, nezapamćenu nezaposlenost, nezapamćeno siromaštvo, a s druge strane u školama nameću propagiranje masturbacije, homoseksualizma, pornografije i prostitucije?

Čeka nas najgora kombinacija – materijalna bijeda i moralno rasulo.

Posljedice su već sada očite – nikad se iz Hrvatske nije toliko odlazilo, a prvi put u Lijepoj našoj postoji organizirani pokret za napuštanje domovine.

Dotle pak cvatu nepotizam, zapošljavanje u državnim službama po političkoj podobnosti i nezapamćena drskost dužnosnika (poslije Čačića, najnoviji primjeri su Vlahušić i Jakovina) koji se ne daju sa svojih mjesta unatoč sudskim presudama i unatoč očitim dokazima o sukobu interesa.

Osim jednog jedinog dupelisca, premijer Milanović i njegovi ministri nemaju potporu niti jednoga od desetaka novinskih autora, i lijevih i desnih, koje je premijer kao oporbenjak znao zavesti, da bi se na vlasti popiškio na sva svoja načela i porekao sva svoja nebrojena obećanja, kao da javnost čine djeca od pet godina.

Najgore što se taj čovjek i na sjednicama Vlade, i u Saboru, i na konferencijama za novinare pravi neizmjerno pametnim, sposobnim, nezamjenjivim, nedodirljivim i nadasve – djelotvornim.

Učinio je, kaže, sve što je bilo moguće. Ali rezultati u svim područjima kažu ne samo da nije učinio ništa, nego se svuda stanje znatno pogoršalo.

Čovjek koji je iznimno zadovoljan svojim neuspjesima - kult neuspjeha proširit će cijelom hijerarhijom.

Upravo se to događalo u najcrnjim godinama komunizma u kojima su vladali ideološka perverzija i prazni dućani, u kojima se “razarao čovjek i unesrećivala Hrvatska”.

Milan Ivkošić

Večernji list