Dragovoljac.com/Josip Jović/Lako prepoznatljiv scenarij
kaosa/13. veljače-febr. 2013.
Josip Jović
Lako predvidljiv scenarij kaosa
(slijedi komentar
Ante Rokova Jadrijevića: Sprovesti REVIZIJU Popisa stanovništva u
Vukovaru !)
Ni dvadesetak tisuća prosvjednika nije pokolebalo Vladu u
namjeri da primijeni Zakon o nacionalnim manjinama, koji govori o upotrebi
jezika i pisma manjina, te naloži postavljanje ćiriličnih natpisa u Vukovaru.
Ministar Arsen Bauk
bio je u tom smislu jasan i odrešit.
Gradsko vijeće je oko ovog vrućeg krumpira podijeljeno i
manje odlučno.
Europska unija se ne
bi, kao, štela mešat, ali ipak nije odoljela. Zabilježili smo tri izjave:
delegacije EU-a u Zagrebu, Libora
Roučeka, izvjestitelja Europskog parlamenta za Hrvatsku, te Petera Stanoa,
portparola Štefana Fulea, povjerenika za proširenje.
Oni otprilike, kao i naše vlasti, vele: zakoni se moraju poštovati, pravna država mora funkcionirati,
prava se moraju promovirati, valja zaboraviti prošlost, okrenuti se
budućnosti i njegovati duh tolerancije.
Ćirilica kao simbol
Sve to tako lijepo izgleda izdaleka, ali stvarnost je
malo drukčija. Čak i gospoda iz
Bruxellesa priznaju kako su prava nacionalnih manjina u nas uređena na rijetko
dobar način i kako smo na tom planu položili kvalifikcije za ulazak u
europsko društvo.
U praksi čak svi zakoni odlično funkcioniraju i dosljedno se
primjenjuju. Ni jedna nacionalna
manjina, ni Talijani ni Česi ni Mađari ni Bošnjaci, ne žale se, niti ima
razloga za to. Niti oni koga izazivaju, niti komu smetaju, lojalni su i
ravnopravni građani ove zemlje.
U odnosu na Srbe u
Hrvatskoj država pokazuje iznimnu benevolentnost, iako etnotrgovcu Miloradu
Pupovcu nikada nije dosta.
Obnovljene su
kuće, dodjeljuju se stanovi i onima koji nisu bili vlasnici, daju se mirovine
čak i sudionicima oružane pobune, kojima je odavno oprošteno, djeca srpske
nacionalnosti po vlastitom izboru pohađaju odvojene razrede i pošteđena su
učenja o nedavnoj prošlosti koja bi ih mogla iritirati, pripadnici srpske
manjine imaju dvostruko pravo glasa i zagarantirana mjesta u Saboru, na izbore
dolaze i oni koji imaju prebivalište u Srbiji, učinjeno je zaista puno na
povratku izbjeglica, Srbi su iznadprosječno prisutni u državnim službama,
javnim ustanovama i medijima, država mazohistički plaća jedan list koji se
svako malo obrušava na njezina tijela i specijalno na Domovinski rat,
ozakonjeno je osnivanje Vijeća srpskih općina kao jezgra kulturne, a možda i
političke autonomije, politički prvaci smjerno za blagdane obilaze pravoslavne
crkve s „vaistinu se rodi“ na usnama, na nacionalnim televizijama gledamo
nepodnošljvu količinu bezvrijednih partizanskih i srbijanskih filmova i serija,
u svim mjestima gdje Srbi imaju trećinski udio u stanovništvu primijenjene su
odredbe o dvojezičnim natpisima. I nigdje nema problema, osim, dakako, u
Vukovaru.
No, nije problem u
pismu. Ćirilica, nastala iz glagoljice, dio je i hrvatske kulturne baštine. Njome
piše i jedan veliki slavenski narod, pa ni Hrvatima nije zgorega poznavati je. Ali, nažalost, ona je u novije vrijeme,
specijalno u Vukovaru, postala simbolom agresije, osvajanja i groznih zločina.
I “Marš na Drinu”
bila bi samo pjesma, kad ne bi podsjećala na juriše na druge narode i na
zločine, i kukasti križ ili petokraka bili bi samo znaci kad se uz njih ne
bi vezali nacizam, odnosno komunizam.
Prošlost nije tako
lako zaboraviti. Nije se moguće prebaciti u budućnost pritiskom tipke
na daljinskom upravljaču kao što se biraju TV kanali, nije lako zaboraviti srušenu kuću i crkvu, ubijene roditelje, silovane
sestre i majke...
Još uvijek se traga za
nestalima, još uvijek oteto kulturno blago nije vraćeno, još se nitko iskreno
nije ispričao, još uvijek se nasilnici slobodno šeću ulicama, poneki čak i u
policijskoj uniformi, još uvijek će predsjednik Srbije reći kako je Vukovar
srpski grad, s Pupovčevim ispravkom „i srpski“, još uvijek mnogi Srbi u Hrvatskoj teško prihvaćaju Hrvatsku kao svoju
domovinu.
Sindrom dželata
Ako se mora njegovati tolerancija, nužno je onda i
uvažavanje masovnih rana i frustracija, koje su same po sebi politička
činjenica, nezavisno od prava, logike i argumenata općeg tipa.
Svakako, nije prihvatljiv ni dio retorike Tomislava Josića, predsjednika Stožera za
obranu Vukovara, kad kaže da mu je žao što u Vukovaru nije bilo Oluje, ili
da se ovdje 1991. vodio rat protiv ćirilice. Neprihvatljivo je to, a i netočno.
Moguća je, kao što neki predlažu, odgoda primjene Zakona za
nekih desetak godina, a moguća je i njegova promjena. Puno puta smo vidjeli kako koalicijska vlast lako i preko noći mijenja
zakone koji joj ne pašu.
Ta, promijenila je
zakon o televiziji, a u proceduri je i onaj o kazalištima, samo zato da bi
imenovala svoja dva čovjeka na čelna mjesta HRT-a i HNK-a. No
najjednostavnije bi bilo, cijeneći sve ono što Hrvatska čini za Srbe u
Hrvatskoj, da barem privremeno Srbi u Vukovaru odustanu od svojeg formalnog
prava umjesto što tjeraju mak na konac.
Nažalost, Vlada
će, unatoč svemu, inzistirati na tome da se u Vukovaru postave ćirilični
natpisi, Hrvati će ih skidati, Srbi prosvjedovati, policija intervenirati, a
branitelji neće gledati skrštenih ruku. Komu to treba?
No apelirati, upozoravati hrvatsku vlast, kako aktualnu tako
i prošlu, na bilo što, bilo da se radi o brodogradnji, porezima, spolnom
odgoju, manjinama, politici prema susjedima, privatizaciji javnih dobara ili
poljoprivrednom zemljištu, uzaludan je posao.
Vlada tjera po svome
zloupotrebljavajući povjerenje birača, ne osvrćući se na mišljenje javnosti,
struke i znanosti.
Jer, ona ispunjava
zadatke, provodi direktive. Suci presuđuju, dželat izvršava, on nema milosti
ni pameti. On samo spusti giljotinu i gotovo.
JOSIP JOVIĆ
/S.Dalmacija
* * * * * *
Komentar Ante Rokova
Jadrijevića 16.
veljače-februara 2013.
Sprovesti REVIZIJU Popisa stanovništva u
Vukovaru !
Nevjerovatno je što nam se već godinama dešava tijekom
svakih novih političkih izbora u Hrvatskoj, a to nam se dogodilo i tijekom
posljednjeg popisa stanovništva, kako u
Vukovaru, tako i u Benkovcu, Obrovcu, Kistanjama, Erveniku, Gračacu ... (itd),
Plaškom, Vojniću, Vrginmostu, Glini, Petrinji...., itd., itd.
Republika Srbija (u
tom smislu 'alal joj vera'!!) pošalje u sva ta mjesta po dvadesetak
autobusa 'Laste' iz Beograda, a u Vukovar i dvostruko više, te na taj način
manipulira sa stvarnim stanjem broja srpskog stanovništva u svim tim nabrojanim
i nenabrojanim mjestima trajnog prebivališta izbjeglih Srba! Kamo li sreće da su tako postupale i sve
one šuplje vlasti u Hrvatskoj, te da su i one tako radile u Mostaru, Livnu,
Drvaru i Banja Luki!
Tako je nastao i
ovaj najnoviji 'problem' Ćirilice u Vukovaru! No, srećom, taj je
'problem' vrlo lako riješiti (pod
uvjetom da to ova Udbo-komunistička i Udbo-masonerijska Vlada Zorana Milanovića
uistinu želi!??). Treba samo javno objaviti popis stanovništva u Vukovaru,
staviti ga na sve oglasne table u tom gradu, tako da građani sami mogu
provjeriti tko je na tom spisku Popisa lažno upisan!
Stalni Krizni stožer
hrvatskih branitelja Vukovara onda treba prikupiti prijave građana i
zatražiti HITNU REVIZIJU Popisa
stalnih stanovnika Vukovara srpske nacionalnosti, te zatražiti UKIDANJE spornog Zakona kojim se
propisuje pravo na uvođenje Ćirilice u gradu Vukovaru, jer će taj novi, odnosno
REVIDIRANI Popis Srba u Vukovaru
jasno pokazati da ih u Vukovaru ima najmanje dvostruko manje od NAVODNOG broja iz krivotvorenog Popis stanovništva u
Vukovaru!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.,
publicist i blogger, Brtonigla
(hrvatski socijal-radikal)