Zašto Karamarko ne vjeruje Milanoviću?

Dragovoljac.com/Tihomir Dujmović: Zašto Karamarko ne vjeruje Milanoviću?/

20 Srpanj-juli 2013

Autor Tihomir Dujmović   

Zašto Karamarko ne vjeruje Milanoviću?

Zoran Milanović Arogantni! No, osim na karakternoj osobini, premijer aroganciju hrani medijskom podrškom, koja količinom manipuliranja sve više podsjeća na najbolja izdanja totalitarnih režima. Laži, manipulacije, namjerne zamjene teza, podvale, prešućivanje merituma, obrada tema bez stavova druge strane, reket i ključna ispomoć u klasičnim ideološkim političkim obračunima, to su danas glavne odrednice najmoćnijih hrvatskih medija. Ne obaziru se na argumente, ništa im ne znači što njihove nerijetko potpuno sulude poteze Ustavni sud višekratno zaustavlja, potpuno im je svejedno što će biti sutra, jednom rječju  Milanovićeva vlast poput parnog valjka melje sve ispred sebe! Prije 5 dana imenovali su Ured za upravljanje državnom imovinom i 5 dana kasnije već prodaju i Croatia osiguranje i HPB! Bez obzira što imovina Croatia osiguranja vrijedi 5 puta više od cifre koja se licitira za prodaju! Bez obzira što je HPB jedina hrvatska bankarska šansa u bankarskom zvjerinjaku, jedina obzirom na poštu i njene šaltere kao prirodnu mrežu poslovnica. Jesmo li doista takvi idioti da ne znamo napraviti jednu moćnu državnu banku da nam bar ministarstvo obrane i policije ne drži svoje račune u stranim bankama? Stotinu puta već je objašnjeno zbog čega je ekonomski zločin prodati te 2 institucije, ali zapovijed je izdana i sila se ne povlači pred naletima argumenata. Arogantni premijer More je dokaza da narod ne želi ovakvu politiku, uostalom 750 tisuća revoltiranih potpisa skupljeno je u samo jednoj temi, a bilo bi zanimljivo zbrojiti koliko je ljudi pobjesnilo kad je na onaj slavljenički dan ulaska u Uniju premijer više puta spomenuo regiju nego Hrvatsku. Hoću reći, jedva da ima društvenog segmenta kojeg vlast pokriva na primjeren način, ali baš ništa ne zaustavlja Zorana Milanovića. Čak ni Angela Merkel! Jesu li spremni poslati policiju ili vojsku sutra ako narod iziđe na ulicu? Jedva da imamo razloga dvojiti! Od vlasti koja ne samo što štiti zloglasnog udbaša, od vlasti koja pod svaku cijenu zabranjuje lustraciju - jer lex Perković u konačnici je zabrana lustracije - od takve vlasti koja je dakle prešla Rubikon, može se baš svašta očekivati! Odkuda snaga te silne arogancije? Ponajprije, arogancija je glavni modni detalj kojeg Milanović nosi na reveru. To je njegov stil, to je njegov imidž, to je njegov gard. Zoran Milanović Arogantni! No, osim na karakternoj osobini premijer aroganciju hrani medijskom podrškom koja količinom manipuliranja sve više podsjeća na najbolja izdanja totalitarnih režima. Laži, manipulacije, namjerne zamjene teza, podvale, prešućivanje merituma, obrada tema bez stavova druge strane, reket i ključna ispomoć u klasičnim ideološkim političkim obračunima, to su danas glavne odrednice najmoćnijih hrvatskih medija. Primjerice, teza da HDZ i Karamarko odbijaju ustavne promjene o nezastarijevanju komunističkih zločina, tu u osnovi idiotsku tezu mogu plasirati jedino mediji koji nisu mediji već ideološki oglasni prostor! Ako o čemu govori, Karamarko govori o potrebi procesuiranja komunističkih zločina i ako se sa čime naciji popeo na glavu to je baš sa tom temom! I ako o nekoj temi Milanović i kompletni SDP do slučaja Perković jednu riječ nisu progovorili, onda je baš to ta tema! Ali po hrvatskim medijima Milanović i SDP zazivaju afirmaciju povijesne pravde a tobože Karamarko i HDZ to zaustavljaju! Kad bi Milanović uistinu želio procesuiranje komunističkih zločina, on bi još ranije pitao ministarstvo pravosuđa zbog čega ne surađuje s njemačkim pravosuđem, koje rasvjetljuje ubojstvo Đurekovića. Jeste li ikad čuli da je nešto zinuo na tu temu? I sada nas uvjerava da će hrvatsko pravosuđe, koje je bilo krajnje suzdržano na njemačke molbe da surađuje u procesu slučaja Đureković, da će ono temeljito i požrtvovano goniti komunističke zločince! Kada bi Milanović uistinu želio procesuiranje komunističkih zločina, on bi se očitovao na sve europske rezolucije o tome! Kada bi Milanović uistinu želio procesuiranje komunističkih zločina, on ne bi onako podlo izigrao Njemačku i kompletnu Uniju već bi dopustio Perkoviću svjedočenje. A pogledajte sada medije: svi oni koji su lajali da Gotovinu pod svaku cijenu moramo izručiti o Perkoviću više ne govore ni slova. Kada bi Milanović uistinu želio raščistiti svu tu krvavu komunističku mrlju iz prošlosti, on bi Saboru predložio da kao sav normalan svijet obavimo lustraciju, primjerenu dakako 2013. godini. Čim niti jedan od ovih poteza Milanović ne vuče, pod cijenu sramotne podvale Njemačkoj i cijeloj Uniji, a nudi i traži promjene Ustava kako bi se tobože omogućilo procesuiranje komunističkih zločina, čovjek mora biti ili naivan ili glup ili ideološki usukan, da ne posumnja u dobre namjere! Startni pištolj za desetine suđenja poput suđenja Glavašu Jer što nam zapravo Milanović ustavnim promjenama nudi? Procesuiranje "politički motiviranih zločina proteklih režima" i to na hrvatskom pravosuđu, koje dosada nijedan jedini takav slučaj nije procesuiralo! Dakle, ne nudi se procesuiranje komunističkih zločina, nego svih mogućih politički motiviranih ubojstava kroz "razne režime". Što je sad to? To nije ništa drugo nego plan za nastavak haških suđenja raznim ratnim tragedijama uvjetovanim srpskom agresijom! To je startni pištolj za nove desetine suđenja poput suđenja Glavašu! Pravi cilj ustavnih promjena u najboljem slučaju je pravno i političko izjednačavanje hladnokrvnih mirnodopskih ubojstava, koje je po nalogu CK SKH radila Perkovićeva Udba, sa ubojstvima koje je izazvao ratni vihor u obrani protiv srpske agresije. Jer doista, da je centralni i jedini cilj Milanovića procesuiranje komunističkih zločina, zar ministarstvo pravosuđa ne bi po njegovom nalogu imalo razrađeni akcijski plan po tom pitanju, a Sabor prijedlog zakona o lustraciji na svom stolu? Umjesto toga, Milanović zapravo nudi kukavičje jaje! Procesuiranje politički motiviranih zločina proteklih režima! Točno to je u prvoj, gotovo mehaničkoj izjavi rekao i predsjednik Josipović, kada je rekao da nema ništa protiv promjena Ustava, ali tobože nehajno podsjetivši da je politički motiviranih ubojstava bilo i mimo komunističkih zločina. Dakle, to je prva ideja predsjednika države na temu ustavnih promjena! Da je bilo političkih zločina i mimo komunističkih zločina! Kakva je pak ukupna politička volja u tom pitanju najbolje se vidi iz držanja bivšeg Josipovićevog savjetnika, a današnjeg ministra branitelja Freda Matića, koji je potpuno zaustavio ozbiljan rad Ureda za istraživanje komunističkih zločina. Kako radi taj Ured, na tu temu bi radilo i hrvatsko pravosuđe. Ima li nekoga u ovoj zemlji koji uistinu vjeruje da bi hrvatsko pravosuđe u ovoj temi bilo objektivnije od njemačkog? Iz svih tih razloga, posve je razumljivo da je HDZ nepovjerljiv i da predlaže temeljite razgovore o toj temi, a ne ultimatum, koji je udica za naivne. Ne bi li HDZ i Karamarko bili pravi diletanti kada ne bi razgovoru o ustavnim promjenama pristupili barem na onaj način na koji je Milanović prije koju godinu razgovarao sa Kosoricom? Tada je zbog ulaska u Uniju trebalo mijenjati Ustav, a Milanović je uvjetovao SDP-ov glas za te promjene, otimanjem glasova hrvatskoj dijaspori. Taj potez zapravo i ne čudi, jer kad smo čuli kako Milanović u Saboru razgovara sa Stierom, kako tretira njegove iseljeničke dane, mi smo jasno vidjeli da se tu cijedi ideološka mržnja. U razgovorima i pregovorima koji slijede, HDZ ima priliku, a praktički i obvezu, zatražiti sve one promjene Ustava koje je život pokazao kao potrebne. Od povratka zastupničkih mjesta predstavnicima dijaspore ( pogledajte primjer Italije i Poljske ), do vraćanja Dana državnosti na 30.svibanj, do niza drugih. Što ako Milanović ne pristane? Ništa, za koju godinu će nova vlast tako i tako usuglasiti život i Ustav i afirmirati povijesnu pravdu! Tihomir Dujmović dnevno.hr

                                                      * * * * * *

Komentar Ante Rokova Jadrijevića:

Bravo, bravissimo, gosp. Dujmović!!

Tako piše pravi hrvatski novinar! Dušom, srcem i mozgom s jajima, kao svaki pravi muškarac, a ne kao 95 posto novinara Večernjeg lista, iz kojeg je gosp. Dujmovića izbacio njihov patuljasti glavni urednik Goran Ogurlić, moj nekadašnji prijateljski poznanik iz grada Rijeke, početkom 1990.g., kada je zbog jednog mog velikog teksta njegov omladinski list 'Novi Val' bio zabranjen i svih 25.000 primjeraka bilo spaljeno, po nalogu riječkog državnog tužioca Roganovića i njegovog pomoćnika Ljubiše Drageljevića!

Još jednom, bravo gosp. Tihomire Dujmoviću!!

Dakle, Jošt' Hrvatska nij' propala, dok mi živimo!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing, publicist i blogger,

(hrvatski socijal-radikal)