Tko god dođe na Pantovčak ne može biti toliki idiot koliki je bio Mesić, niti toliko beskorisni ljigavac kao što je Josipović

Dnevno.hr/ Autor: B. M./ Tko god dođe na Pantovčak ne može biti toliki idiot koliki je bio Mesić, niti toliko beskorisni ljigavac kao što je Josipović /26 Srpanj 2013

 

Autor: B. M.

Tko god dođe na Pantovčak ne može biti toliki idiot koliki je bio Mesić, niti toliko beskorisni ljigavac kao što je Josipović

Treba nas brinuti Hrvatska koja šuti. Koja je deset godina veleizdajnika i političkog kriminalca Mesića smatrala uspješnim predsjednikom-detuđmanizatorom. Neka Vas brine to što u RH do dan danas nema analitičnog teksta o 10 godina katastrofalne vladavine 'velikog reformatora' Mesića. Koji dok je bio na čelu Hrvatske – primjerice - nije riješio niti jedan otvoren problem sa BiH i Srbijom, i koji je u dva mandata više radio za interese Sarajeva i Haga nego Hrvatske koja ga je birala.

 Hrvatski narod odavno je podijeljen. Na Sjever i Jug. Na Istočnu i Zapadnu Hrvatsku. Na 'naprednu' i glasnu Mesićevu 'urbanu'  i rasističnu Hrvatsku i na radničku seljačku i nazadnu Hrvatsku – onu Hrvatsku koja šuti, osim ako sa strahom ode na Thompsonov koncert.

Tradicija hrvatskog urbanog šovinizma stara više od 100 godina nikada nije zgasnula. Natpisi o Thompsonu, Tomašički i Karamarkovom HDZ-u, novim 'crnokošuljašima'  - kao tumoru koji se širi Hrvatskom, o tome kako za njih glasuju seljaci i Herceg-Bosanci dok za Josipovića i Zokija (navodno!) glasuje uljuđena Hrvatska, samo su pisani dokaz hrvatskog urbanog šovinizma koji je pred hrvatski ulazak u EU podivljao.

Dok je Zoki lizao guzu Bandiću, do tada se Bandića nije toliko diralo. To što je Bandića na zadnjim izborima izabrao 'urbani' Zagreb to 'europljanima' nije nekakakav podatak. Zagreb je opet postao ksenofobna prčvarnica naci-provincijalaca i bečkih konjušara, najvećih kompleksaša u Hrvata kojima je svatko kriv; .....

..... grad koji se trsi nadkulturom, a u kojem pored krvavog čovjeka koji leži na podu prođu stotine a da se nitko ne osvrne, grad u kojem je moguće da žena mrtva leži  u stanu 30 godina, grad koji bi htio biti metropola, a sve došljake nastoji asimilirati u kajkavštinu i vlastitu ksenofobnost, posljednji komunistički grad u Europi, 'tportalov', EPH-ov i RTL-ov grad svima nama popuje o kulturi, toleranciji i urbanome.

Bandić je bio spreman za odstrijel. Jebi ga ima krive gene. Hercegovačke. Ne pripada Yusipovićevoj i Z-Milanovićevoj arijevskoj klasi.

O znanju jezika Mesića i SDP-ovske bratije koja nas predstavlja u EU i kojima se smije pola EU diplomacije i koji svoju neukost prikrivaju šutnjom, EPH i Pavić se nikada nisu posebno bavili.

Niti je Mesić ikada bio prozvan zbog korupcije.

O udbaškoj povijesti Josipovićeve obitelji se ne istražuje. Dok se Bandiću mjeri i koliko dugo kopa nos. Eto Mesićevci i Pupovci ga ne kopaju. Zato kopaju jamu nekakvoj normalnoj Hrvatskoj.

Čemu priča oko budućeg Josipovićevog protukandidata? Nema je. Tko god da dođe na Pantovčak ne može biti toliki idiot koliki je bio Mesić, niti biti toliko beskorisni (za Hrvatsku i Hrvate) ljigavac kao što je Josipović. Niti će zbog straha od kaznenog progona zbog grijeha 90-ih prodavati nacionalne interese i izdati Domovinu kako je to činio Stipe.

SDP bi mogao biti na vlasti još dvije godine (jer 'vlast je slast'!), ali nesposobnost i sila im dolaze glave, zato već sada plaše narod Karamarkom i Vasom, iako oni o svemu većinom šute jer nemaju, niti znaju što reći – oni u HDZ provode čišćenje neistomišljenika kao Tito trockista.

Bandić će uredno odglumiti Josipovićevog protukandidata, a ovaj će mu se obilato revanširati vječnim gradonačelnikovanjem u metropoli i (skoro) svi vukovi zadovoljni.. a ovce...k'o ovce!

Slijepa naša odavno je prodana i na svom ropskom i dužničkom križnom putu lagano klizi prema EU bankama na konačno kasapljenje. U tome joj ne mogu pomoći niti Josipović kao lažni PravdaMan, a niti niti Kockar Linić.

No fascinacija zagrebačkih web-portala i EPH-ovih izda(n)ja nebitnim stvarima i pravljenje slona od miša šokantna je. I nekako povijesno kontradiktorna.

Postkolonijalni kompleks u Hrvata najljepše se zrcali kroz današnji zagrebački urbani fašizam – Miljenko Jergović i njemu slični samo su tužni isprdak stoljeća tlačenja ove zemlje i ovog naroda.

Kako god su nekada talijanski i germanski pisci bajki, naši drevni kolonizatori, svoju finu arijevsku djecu učili da su Hrvati čudovišta koja jedu malu djecu, tako danas taj isti kompleks prebacujemo jedni drugima. Od slavenskog zapada prema istoku caruje postkolonijalni urbani rasizam.

Slovencima smo svi mi balkanska neodgojena čudovišta. Dalmatinski-primorci uče svoju djecu da Vlaji 'smrde'. Tzv. Zagrepčanima, prvoj i drugoj generaciji djece dotepenaca, 'smrde' - svi osim pravih Zagrepčanaca, kojih gotovo više i nema. Vlajima 'smrde' Bosanci, Bosancima i Hercegovcima Sandžaklije i Prečanski Srbi, Srbima Rumunji i Bugari itd.

No daleko najglasniji urbani rasizam caruje u Zagrebu.

Šačica dobro umreženih medijsko-tajkunskih sinekura vedri i oblači Hrvatskom od prvog dana 'Tuđmanove diktature' kada su imali najbolji tiraž do današnjih dana. Eto toliki je 'diktator' bio dr. Franjo Tuđman.

Odavno već govorim kako u svakoj obitelji nije dobro tko joj je glava kuće, pa tako kategorički tvrdim da niti hrvatskom narodu nije nimalo dobro da mu jedan devijantni truli grad kakav je Ze-Gej bude jedina glava države. Grad je to u kojem se nakotilo svega. Sve što je trulo u Hrvata stremi Zagrebu. I gore uzima bolje pozicije od onog dobrog što je Zagreb usisao u sebe. Grad je to koji se stidi samog sebe.

Pojam hrvatstva u njemu je pežorativ. Sve što je državničko, domoljubno, patriotsko, u njemu se doživljava kao nacionalizam. I to grad koji stenje od kompleksa i Beča i Pešte i Beograda. Zato je u njemu i danas veća vijest kad im se spomene regija, kad se neka hrvatska show-biz kurva spetlja sa srbijanskim tajkunom, kad neka beogradska baba dobije bruh, nego kad Hrvatima u BiH tenk uđe u banku.

Grad je to kojem je svatko kriv, osim njega samog sebi.

Zato što da Vam kažem – ne obazirite se na tekstove tportala, Babića i Tomislava Klauškog. Više vas treba brinuti uspješna imputacija njihovih stavova ostatku Hrvatske.

Hrvatske koja šuti. Koja je deset  godina veleizdajnika i političkog kriminalca Mesića smatrala uspješnim predsjednikom-detuđmanizatorom.

Neka Vas brine to što u RH do dan danas nema analitičnog teksta o 10 godina katastrofalne vladavine 'velikog reformatora' Mesića. Koji dok je bio na čelu Hrvatske primjerice nije riješio niti jedan otvoren problem sa BiH i Srbijom. I koji je u dva mandata više radio za interese Sarajeva i Haga nego Hrvatske koja ga je birala.

Nažalost, Josipović ga slijedi u stopu, iako su naizgled posvađani, ali to je druga priča.

Treba Vas zabrinuti šutnja braće u Hrvatskoj koja mirno promatraju kako njihov narod u BiH nestaje, kako mu biraju i nameću predsjednika, ulaze tenkovima u banke, kako mu uskraćuju osnovna ljudska prava.

Ne treba Vas sekirati Zoki, Slavek i bratija – hrvatski problem je teži, suštinski. Oni nikad neće shvatiti da porez nije mjerilo državnosti.

Najveći hrvatski problem su nerealna očekivanja naroda, koja nas uništavaju još od trabunjanja Šime Đodana 90-ih, Sanaderovih obmana boljim životom i nesposobnošću pohlepnih hrvatskih političara – oni su krivi što je narod na egzistencijalnom rubu i zbog čega je pao u dužničko ropstvo.

Naravno da to Zokiju i Mesiću nije problem – oni svoje milijunske hipoteke otplaćuju preko vikenda, a da ih strašni Slavek ne pita dokaz o porijeklu novca.

I da, 90-ih nitko nije pitao imamo li poreznu karticu, prije nego nam je gurnuo pušku u ruke.

Nitko nikada neće preispitati ulogu Stjepana Mesića u političkoj agresiji na Hrvate u BiH 90-ih godina, njegov odnos s ustašama, Bobanom, prodaju Herceg-Bosne u zamjenu za nereaktivaciju plana Z4, prodaju hrvatske Posavine, za deblokadu Dubrovnika, kao i koridora za 200 000 hrvatskih Srba, o kojima ćemo danas u RH samo fino jelte. Jer smo ih se riješili. U velikom vojnom igrokazu, koji možda možemo nazvati (samo) velikom vojnom akcijom.

Ne očekujte od urbanih rasista da prestanu biti to što jesu. Njima je to način poslovanja i bivstvovanja. Rasističnoj Hrvatskoj urbani rasizam se dobro prodaje. Mislav Bago, Miljenko Jergović, Klauški i svi ostali dotepenci njihova tipa, kompleksaši koji se urbanijoj rasističkoj okolini sa svojim velikim glavama dokazuje u punoći vlastite ružnoće. Sjebani što nisu plavih okica, vitka stasa i ze-gej krvi.

Dragi naci Ze-Gejovci Hrvatska koju sanjate ne postoji. Hrvatska po kojoj pljujete je gladna. Hrvatska kopa nos od očaja i pretražuje kontejnere. Ona ista koje se stidite.

Vukovarska, Vlaška, Hercegovačka i Bosanska Hrvatska. Ona ponižena, koja vam je čuvala leđa u Domovinsko ratu. Ona ista na čijoj ste zemlji otvarali umjetne frontove, da bi zaštitili vrata Zadra, Splita i prekrasnog metropolskog Ze-Geja.

Mesićevsko-Josipovićevski pogledi na Hrvate u i iz BiH nije samo sramota hrvatskog društva. On je samo recidiv svih zala koje su pokosile ovaj narod. Sindrom u kojem silovano dijete postaje agresor u vlastitoj kući najbolje se vidi u patologiji Tportala, RTL-a, Nove i sl. Smetlište hrvatskih pseudourbanih kompleksaša najčitanije je i najgledanije smetlište u Hrvata. I to čita i 'puši' moj narod kojeg volim, ali i kojeg se istovremeno stidim.

Radman za to vrijeme od javne TV stvara novi Tanjug. Isti oni koji su ne tako davno bili ujedinjeni oko stvaranja države, danas se slažu s Mesićevcima, Zoranovcima, Josipovićima i sl., kada se glasove hrvatskih državljana dijeli na vrijedne i bezvrijedne. Na prave i krive. Na naše i njihove. Oni drsko i bezobrazno traže od preostalih BiH Hrvata da padnu na koljena pred svojim ubojicama.

Hrvatska koja šuti. Ponižena, prodana, silovana Hrvatska. Pičkasta Hrvatska. Napraviš im državu, daš svoje njive za njihove, daš živote, a oni ju prodaju za dvadeset godina i krenu ti mahati poreznom karticom, socijalnim osiguranjima, pravom glasa i prijetnjom zarađenim mirovinama.

Ako Zoki dobije tumor zbog svevlasti Bandića u metropoli, SDP će puno izgubiti. Hrvatska sigurno neće. Al tumor na njihovim glavama teško će se razviti. Tumor ne ide na tumor.

Autor B.M.

Dnevno.hr

                                              * * * * * *

18 komentara

Ante Rokov Jadrijevic · Česti komentator · Brtonigla

Izvanredan tekst i nama Hrvatima nasušno potreban! Čestitam gosp. B .M., a jednako tako i jednom od našaih najboljih portala Dnevno.hr. Odlični su komentari o "FUKARI" Miljenku Jegoviću /“Vrat se kući Fukaro, Miljacka te zove" (A.R.J.), kao i o Tportalu, Klauškom i Pavićevom EPH. Bravo, bravo....

Odličan je i kratki komentar o našem bivšem Ciganinu-Predsjedniku Mesiću, čiji se dugogodišnji osobni kriminal još ne stražuje, dok je u Hrvatskoj na vlasti Udbaška, UDBO-masonerijska i Udbomafijaška FALANGA.

Ukratko, bravo i naprid naši!! Jedva čekam jesen, pa da vidimo čija majku crnu, t.j. crvenu vunu prede!

Ante Rokov Jadrijević, Brtonigla,
(hrvatski socijal-radikal)

Odgovor · Sviđa mi se · Prati objavu ·

* * * * * *

P.S.: ovaj članak je mjestimično dopunjavan nekim riječima, koje su po ocjeni ovog 'Administratora' nužno nedostajale. Ali to nije cenzura, jer 1 ili 2 posto nisu cenzura. Meni su  u nekadašnjem Sanaderovom 'Vjesniku' često cenzurirali 'pisma' i do 90 posto! A i mnogo, mnogo prije toga! Stoga se ispričavam nepoznatom, ali odličnom i cijenjenom autoru gornjeg članka, gosp. B.M.. Nadam se da će ovu moju ispriku shvatiti ujedno i kao - pohvalu!

Bilježim se sa štovanjem,

Ante Rokov Jadrijević,

publicist i blogger, Brtonigla

(Hrvatski socijal-radikal)

Na svim pozicijama sjede komunisti

Dragovoljac.com/Dražen Boroš/Na svim pozicijama sjede komunisti/ 28 Srpanj 2013

Autor Dražen Boroš

Na svim pozicijama sjede komunisti

(slijedi opširan komentar Ante Rokova Jadrijevića )

'Kukuriku koalicija' do sada promijenila više od šest tisuća ljudi u državnim i javnim institucijama Najtragičnije je što 90 posto novog (ruko)vodećeg kadra čine članovi neke od stranaka vladajuće koalicije, a nakon "čistke" na državnoj razini, sada to isto ponavljaju i na lokalnoj, tamo gdje su nedavno osvojili vlast. Od svoje prve sjednice (29.12.2011.) pa sve do posljednje - jučer, u godinu i pol dana „Kukuriku koalicija“ je promijenila, smijenila, razriješila, imenovala i postavila čak 6.230 ljudi u bezbrojnim državnim poduzećima, uredima, agencijama, povjerenstvima, zavodima, nadzornim odborima i upravnim vijećima, komisijama i delegacijama. To nije uspjelo čak ni HDZ-ovoj vlasti u prvom Sanaderovom mandatu (od 2003. do 2007.) Na čak 88 zatvorenih sjednica Vlade na kojima su se donosile kadrovske odluke, ministri su morali šest tisuća puta dići ruku za nečiju smjenu ili postavljanje, a da vjerojatno ni sami neznaju tko su sve ti ljudi i što će raditi. Umjesto otvaranja novih radnih mjesta i rješavanja najvažnijeg hrvatskog problema – rekordne nezaposlenosti, što su naveliko obećavali u predizbornoj kampanji, "kukurikavci" su se u godinu i pol mandata uglavnom bavili kadroviranjem. Ono što je posebno zanimljivo u svoj toj silnoj „sječi“ kadrova (od kojih su mnogi morali otići samo zato što ih je imenovala bivša vlast, iako nisu bili članovi ni HDZ-a ni HSS-a) je činjenica da na njihova mjesta nisu postavljeni nestranački kadrovi i stručnjaci, nego su državne službe ponovno, po tko zna koji puta, poslužile za „uhljebljivanje“ stranačkih kolega i istomišljenika. To najbolje potvrđuju brojke. Od tri tisuće novoimenovanih dužnosnika, od kojih neki imaju i po desetak funkcija, većina ili točnije 64 posto su članovi SDP-a. U odnosu na ukupan broj članova vladajuće stranke (oko 40 tisuća) to je tek pet promila, ali ako se pogleda koliko je od novopostav-ljanih ljudi nestranačkih, onda su podaci poražavajući. Dakle, od preko tri tisuće novih dužnosnika samo njih 10 posto nisu članovi niti jedne stranke vladajuće koalicije. U toj skandaloznoj podjeli plijena najbolje su ipak prošli HNS-ovci. Njihovih je kadrova, gledajući u postocima, u odnosu na izborni rezultat najviše - čak 25 posto. Doduše, gledajući ukupan broj članova HNS-a ......, to je možda zanemariv broj, ali s obzirom na broj mandata osvojenih na parlamentarnim izborima (15 zastupničkih mjesta ili 10 posto), onda je broj njihovih dužnosnika (25 posto) na rukovodećim mjestima u državi itekako značajan. Ostatak dužnosničkih funkcija podijelili su IDS-ovci, umirovljenici i manjinci, što znači da su više od 90 posto svih novopostavljenih ljudi u državi ponovno stranački (a ne stručni) kadrovi. No to ne treba čuditi, jer nije nikakva tajna da je Kukuriku koalicija većinu funkcija u državi (barem za ona najvažnija i najatraktivnija mjesta) podijelila davno prije izbora - još tijekom dogovaranja zajedničke koalicije. Puno prije izbora se znalo i tko će biti ministar i tko na čelu državnih i javnih poduzeća, a sve ostalo je samo bila predstava za naivni narod. Nakon "sječe" kadrova na državnoj razini, SDP i njegovi saveznici sada isto rade i na lokalnim razinama. Prema informacijama kojima raspolažemo, pod izgovorom sistematizacije samo u Splitu i Osijeku je za sada, u nepuna dva mjeseca, promijenjeno stotinjak ljudi, što u gradskoj upravi a što u raznim nadzornim odborima, upravnim vijećima i ostalim tijelima, gdje se smjenjuje od vrha pa čak do tajnica i rukovoditelja pojedinih sektora, koji nisu imali nikakve veze ni sa politikom ni sa starim strukturama vlasti. Jedini njihov grijeh je bio što su morali raditi svoj posao u vrijeme kada je na vlasti bio netko drugi. Podsjetimo, za vrijeme predizborne kampanje "Kukuriku koalicija" je potpuno drugačije govorila o postavljanju nestranačkih i kompetentnih osoba na rukovodeća mjesta u državi, od onoga što je napravila u prvoj polovini svog mandata. Čak i da se samo radilo o ekipiranju, bio bi to predug proces. Ponekad se zapravo čini da svemu tome nikad neće biti kraja, jer Milanovićeva vlada se očito ni nakon 18 mjeseci nije umorila od "čistki". Naime, samo na posljednje četiri sjednice u srpnju smijenjeno je i postavljeno 264 ljudi. Ipak, rekorder po broju razrješenja je bio travanj prošle godine, kada su na četiri sjednice vladajući promijenili čak 496 ljudi. Pa nek' samo još netko kaže da ništa ne rade! Dražen Boroš dnevno.hr » >

 

Komentari  

#1 Ante Rokov Jadrijević 2013-07-28 20:17

RADE, RADE, ALI SAMO U PRAZNO!!

Još jednom bravo i hvala Vam gosp. Boroš, za ovaj fenomenalno dobar članak!

A jednako tako hvala i našim najboljim Portalima Dnevno.hr i Dragovoljac.hr što nas ovakvim korisnim tekstovima o našoj sumornoj 'crvenoj' stvarnosti drže na okupu i u punoj pripravnosti.

Jer neće ovako još dugo biti. Negdje će se uskoro sve to slomiti.

Sve je to dupliranje, u bezbrojnim državnim poduzećima, uredima, agencijama, povjerenstvima, zavodima, nadzornim odborima i upravnim vijećima, komisijama i delegacijama, iako nemamo ni registar imovine - napisao je nedavno u dnevnom listu "24 sata" mladi gospodin Ivan Pandžić.

Citiram: „Kako bi parirao (op. A.R.J.,gramzljivom) HNS-u, uz postojeću Agenciju za imovinu, SDP je osnovao Ured za imovinu, iako nemamo čak ni Registar movine. Sad Agenciju gase (op. A.R.J., ali stranački „kadrovi“ ostaju zaposleni!!), a Mladen Pejnović, koji vodi Ured postaje apsolutni gospodar 32 milijarde eura vrijedne movine.... Sad bi Pejnović sa svojim faraonskim ovlastima, uz dva nova Vladina povjerenstva i posebnom agencijom u kojoj bi bile loše tvrtke, napokon trebao uvesti reda. Tako obećavaju u Vladi.

Ali treba samo pogledati koliko mu je vremena preostalo!?

Citiram još i ovo:

"sve što smo u međuvremenu dobili je činjenica da je Fond za privatizaciju bio LEGLO KRIMINALA, a kasniji AUDIO sa svojih 260 zaposlenih, od kojih 100 ima samo srednju školu, služio je kao paradržavna kasa za kupovanje socijalnog mira ...".

Dakle,

"javnost više ne može popamtiti sve kratice kojima je bombardirana kroz imena novih

ureda, agencija i povjerenstva za imovinu... Formiraj, rasformiraj, kadroviraj...".

                                                         * * * * * *

A čemu je taj prozirni trik naših "Crvenih talibana"??

Jednostavno, prljavi trik Milanovićeve Vlade je u tome da njihovi stranački 'podobnici' ostaju na svojim novostvorenim mjestima - dok se novi uredi, agencije, povjerenstva,

zavodi, nadzorni odbori i upravna vijeća, komisije itd. formiraju samo zbog prijema na posao njihovih novih stranačkih nepota, dok naš državni brod tone, tone...

Eto, to je ukratko tajna Vladavine naših novih "Crvenih talibana": umjesto da krešu štetne 'zaperke', oni krešu naše najplodnije grane.

Ali u tom ludilu ima previše sistema, a da bi to bilo slučajno!!

Ante Rokov Jadrijević, publicist i blogger, Brtonigla,
(Hrvatski socijal-radikal)

Citat

Zašto Karamarko ne vjeruje Milanoviću?

Dragovoljac.com/Tihomir Dujmović: Zašto Karamarko ne vjeruje Milanoviću?/

20 Srpanj-juli 2013

Autor Tihomir Dujmović   

Zašto Karamarko ne vjeruje Milanoviću?

Zoran Milanović Arogantni! No, osim na karakternoj osobini, premijer aroganciju hrani medijskom podrškom, koja količinom manipuliranja sve više podsjeća na najbolja izdanja totalitarnih režima. Laži, manipulacije, namjerne zamjene teza, podvale, prešućivanje merituma, obrada tema bez stavova druge strane, reket i ključna ispomoć u klasičnim ideološkim političkim obračunima, to su danas glavne odrednice najmoćnijih hrvatskih medija. Ne obaziru se na argumente, ništa im ne znači što njihove nerijetko potpuno sulude poteze Ustavni sud višekratno zaustavlja, potpuno im je svejedno što će biti sutra, jednom rječju  Milanovićeva vlast poput parnog valjka melje sve ispred sebe! Prije 5 dana imenovali su Ured za upravljanje državnom imovinom i 5 dana kasnije već prodaju i Croatia osiguranje i HPB! Bez obzira što imovina Croatia osiguranja vrijedi 5 puta više od cifre koja se licitira za prodaju! Bez obzira što je HPB jedina hrvatska bankarska šansa u bankarskom zvjerinjaku, jedina obzirom na poštu i njene šaltere kao prirodnu mrežu poslovnica. Jesmo li doista takvi idioti da ne znamo napraviti jednu moćnu državnu banku da nam bar ministarstvo obrane i policije ne drži svoje račune u stranim bankama? Stotinu puta već je objašnjeno zbog čega je ekonomski zločin prodati te 2 institucije, ali zapovijed je izdana i sila se ne povlači pred naletima argumenata. Arogantni premijer More je dokaza da narod ne želi ovakvu politiku, uostalom 750 tisuća revoltiranih potpisa skupljeno je u samo jednoj temi, a bilo bi zanimljivo zbrojiti koliko je ljudi pobjesnilo kad je na onaj slavljenički dan ulaska u Uniju premijer više puta spomenuo regiju nego Hrvatsku. Hoću reći, jedva da ima društvenog segmenta kojeg vlast pokriva na primjeren način, ali baš ništa ne zaustavlja Zorana Milanovića. Čak ni Angela Merkel! Jesu li spremni poslati policiju ili vojsku sutra ako narod iziđe na ulicu? Jedva da imamo razloga dvojiti! Od vlasti koja ne samo što štiti zloglasnog udbaša, od vlasti koja pod svaku cijenu zabranjuje lustraciju - jer lex Perković u konačnici je zabrana lustracije - od takve vlasti koja je dakle prešla Rubikon, može se baš svašta očekivati! Odkuda snaga te silne arogancije? Ponajprije, arogancija je glavni modni detalj kojeg Milanović nosi na reveru. To je njegov stil, to je njegov imidž, to je njegov gard. Zoran Milanović Arogantni! No, osim na karakternoj osobini premijer aroganciju hrani medijskom podrškom koja količinom manipuliranja sve više podsjeća na najbolja izdanja totalitarnih režima. Laži, manipulacije, namjerne zamjene teza, podvale, prešućivanje merituma, obrada tema bez stavova druge strane, reket i ključna ispomoć u klasičnim ideološkim političkim obračunima, to su danas glavne odrednice najmoćnijih hrvatskih medija. Primjerice, teza da HDZ i Karamarko odbijaju ustavne promjene o nezastarijevanju komunističkih zločina, tu u osnovi idiotsku tezu mogu plasirati jedino mediji koji nisu mediji već ideološki oglasni prostor! Ako o čemu govori, Karamarko govori o potrebi procesuiranja komunističkih zločina i ako se sa čime naciji popeo na glavu to je baš sa tom temom! I ako o nekoj temi Milanović i kompletni SDP do slučaja Perković jednu riječ nisu progovorili, onda je baš to ta tema! Ali po hrvatskim medijima Milanović i SDP zazivaju afirmaciju povijesne pravde a tobože Karamarko i HDZ to zaustavljaju! Kad bi Milanović uistinu želio procesuiranje komunističkih zločina, on bi još ranije pitao ministarstvo pravosuđa zbog čega ne surađuje s njemačkim pravosuđem, koje rasvjetljuje ubojstvo Đurekovića. Jeste li ikad čuli da je nešto zinuo na tu temu? I sada nas uvjerava da će hrvatsko pravosuđe, koje je bilo krajnje suzdržano na njemačke molbe da surađuje u procesu slučaja Đureković, da će ono temeljito i požrtvovano goniti komunističke zločince! Kada bi Milanović uistinu želio procesuiranje komunističkih zločina, on bi se očitovao na sve europske rezolucije o tome! Kada bi Milanović uistinu želio procesuiranje komunističkih zločina, on ne bi onako podlo izigrao Njemačku i kompletnu Uniju već bi dopustio Perkoviću svjedočenje. A pogledajte sada medije: svi oni koji su lajali da Gotovinu pod svaku cijenu moramo izručiti o Perkoviću više ne govore ni slova. Kada bi Milanović uistinu želio raščistiti svu tu krvavu komunističku mrlju iz prošlosti, on bi Saboru predložio da kao sav normalan svijet obavimo lustraciju, primjerenu dakako 2013. godini. Čim niti jedan od ovih poteza Milanović ne vuče, pod cijenu sramotne podvale Njemačkoj i cijeloj Uniji, a nudi i traži promjene Ustava kako bi se tobože omogućilo procesuiranje komunističkih zločina, čovjek mora biti ili naivan ili glup ili ideološki usukan, da ne posumnja u dobre namjere! Startni pištolj za desetine suđenja poput suđenja Glavašu Jer što nam zapravo Milanović ustavnim promjenama nudi? Procesuiranje "politički motiviranih zločina proteklih režima" i to na hrvatskom pravosuđu, koje dosada nijedan jedini takav slučaj nije procesuiralo! Dakle, ne nudi se procesuiranje komunističkih zločina, nego svih mogućih politički motiviranih ubojstava kroz "razne režime". Što je sad to? To nije ništa drugo nego plan za nastavak haških suđenja raznim ratnim tragedijama uvjetovanim srpskom agresijom! To je startni pištolj za nove desetine suđenja poput suđenja Glavašu! Pravi cilj ustavnih promjena u najboljem slučaju je pravno i političko izjednačavanje hladnokrvnih mirnodopskih ubojstava, koje je po nalogu CK SKH radila Perkovićeva Udba, sa ubojstvima koje je izazvao ratni vihor u obrani protiv srpske agresije. Jer doista, da je centralni i jedini cilj Milanovića procesuiranje komunističkih zločina, zar ministarstvo pravosuđa ne bi po njegovom nalogu imalo razrađeni akcijski plan po tom pitanju, a Sabor prijedlog zakona o lustraciji na svom stolu? Umjesto toga, Milanović zapravo nudi kukavičje jaje! Procesuiranje politički motiviranih zločina proteklih režima! Točno to je u prvoj, gotovo mehaničkoj izjavi rekao i predsjednik Josipović, kada je rekao da nema ništa protiv promjena Ustava, ali tobože nehajno podsjetivši da je politički motiviranih ubojstava bilo i mimo komunističkih zločina. Dakle, to je prva ideja predsjednika države na temu ustavnih promjena! Da je bilo političkih zločina i mimo komunističkih zločina! Kakva je pak ukupna politička volja u tom pitanju najbolje se vidi iz držanja bivšeg Josipovićevog savjetnika, a današnjeg ministra branitelja Freda Matića, koji je potpuno zaustavio ozbiljan rad Ureda za istraživanje komunističkih zločina. Kako radi taj Ured, na tu temu bi radilo i hrvatsko pravosuđe. Ima li nekoga u ovoj zemlji koji uistinu vjeruje da bi hrvatsko pravosuđe u ovoj temi bilo objektivnije od njemačkog? Iz svih tih razloga, posve je razumljivo da je HDZ nepovjerljiv i da predlaže temeljite razgovore o toj temi, a ne ultimatum, koji je udica za naivne. Ne bi li HDZ i Karamarko bili pravi diletanti kada ne bi razgovoru o ustavnim promjenama pristupili barem na onaj način na koji je Milanović prije koju godinu razgovarao sa Kosoricom? Tada je zbog ulaska u Uniju trebalo mijenjati Ustav, a Milanović je uvjetovao SDP-ov glas za te promjene, otimanjem glasova hrvatskoj dijaspori. Taj potez zapravo i ne čudi, jer kad smo čuli kako Milanović u Saboru razgovara sa Stierom, kako tretira njegove iseljeničke dane, mi smo jasno vidjeli da se tu cijedi ideološka mržnja. U razgovorima i pregovorima koji slijede, HDZ ima priliku, a praktički i obvezu, zatražiti sve one promjene Ustava koje je život pokazao kao potrebne. Od povratka zastupničkih mjesta predstavnicima dijaspore ( pogledajte primjer Italije i Poljske ), do vraćanja Dana državnosti na 30.svibanj, do niza drugih. Što ako Milanović ne pristane? Ništa, za koju godinu će nova vlast tako i tako usuglasiti život i Ustav i afirmirati povijesnu pravdu! Tihomir Dujmović dnevno.hr

                                                      * * * * * *

Komentar Ante Rokova Jadrijevića:

Bravo, bravissimo, gosp. Dujmović!!

Tako piše pravi hrvatski novinar! Dušom, srcem i mozgom s jajima, kao svaki pravi muškarac, a ne kao 95 posto novinara Večernjeg lista, iz kojeg je gosp. Dujmovića izbacio njihov patuljasti glavni urednik Goran Ogurlić, moj nekadašnji prijateljski poznanik iz grada Rijeke, početkom 1990.g., kada je zbog jednog mog velikog teksta njegov omladinski list 'Novi Val' bio zabranjen i svih 25.000 primjeraka bilo spaljeno, po nalogu riječkog državnog tužioca Roganovića i njegovog pomoćnika Ljubiše Drageljevića!

Još jednom, bravo gosp. Tihomire Dujmoviću!!

Dakle, Jošt' Hrvatska nij' propala, dok mi živimo!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing, publicist i blogger,

(hrvatski socijal-radikal)    

Danke Deutschland!

Dnevno.hr/Tihomir Dujmović/Danke Deutschland!/ Petak, 28 Lipanj 2013

Autor: Tihomir Dujmović

Danke Deutschland!

Njemačka je od početka suđenja Josipu Perkoviću zapravo cijelo vrijeme samo strpljivo čekala reakciju Zagreba jer je bilo jasno da je potpisivanjem svih dokumenata iz područja pravosuđa zatvorena svaka opcija da se odupre izručenju Perkovića.

Berlin je iz takta zapravo izbacila činjenica da je Hrvatska nakon njemačke ratifikacije odlučila promjeniti zakon čije je konzekvence prihvatila u pregovorima, jer nema sumnje da su o ovoj temi petljali ranije, njemačke ratifikacije ne bi ni bilo

Tko bi rekao da ćemo ikada više imati uistinu razloga reći Danke Deutschland? Naime, kad zbrojimo sve što smo ovih dana čuli u aferi Perković, kristalno je jasno da je naša neprovedena LUSTRACIJA postala međunarodno problematična i Njemačka zapravo ne radi ništa drugo negoli obzirom na činjenicu da tako uporno svaka hrvatska vlast izbjegava provesti lustraciju nije bilo druge negoli tu temu potaknuti na međunarodnoj razini.

SNAŽNA PROBRITANSKA POLITIKA - STRATEŠKI JE PROTUNJEMAČKA POLITIKA

Ako se ikada i riješimo komunističkih i udbaških kadrova na vitalnim društvenim funkcijama, to će biti zahvaljujući ovoj njemačkoj upornosti. Hrvatska koja je okovana tim kadrovima najveći dio svoje kadrovske energije i ne može realizirati jer sve relevantne stvari moraju proći kroz staro sito, a sada se pokazuje da niti Unija ne može funkcionirati sa Hrvatskom u kojoj dominiraju upravo takvi kadrovi!

Zdravko Tomac ovih dana vrlo razložno objašnjava da mira i stabilne hrvatske pozicije u Uniji neće biti dok se iz vrha politike ne maknu britanski kadrovi, koji su po logici britanskih strateških interesa – protunjemački! Upirući prstom pri tom na nedavnu zajedničku izjavu hrvatsko-britanskog vrha o „strateškom partnerstvu“ Hrvatske i Velike Britanije u regiji, to strateško partnerstvo koje zagovara Vesna Pusić i predsjednik Josipović, po logici sukobljenih strateških interesa u osnovi se može čitati i shvatiti i kao protunjemačko strateško partnerstvo. Tim prije što je poznato da su britanski i njemački interesi u regiji posve suprotni, a mi sada ulazimo u asocijaciju u kojoj Berlin igra glavnu ulogu! A upravo smo dogovorili strateško partnerstvo sa Britanijom! Kakav kaos!

I ovu tezu i njene argumente svakako valja uzeti u obzir u analizi slučaja Perrković i njemačkog držanja prema nama, jer se jasno vidi da „afera Perković“ ima unutar-političku dimenziju (priča o Udbi), ali kako vidimo i vanjskopolitičku dimenziju (u isto vrijeme dok ratujemo sa Njemačkom razvijamo strateško partnerstvo sa Britanijom).

JOSIPOVIĆ JE MOZAK OPERACIJE ZAŠTITE PERKOVIĆA!

U tom smislu je bilo fascinantno gledati kako su se ključne političke osobe „izblendale“ u ovoj najvećoj i najvažnijoj hrvatskoj političkoj aferi, od čijeg ishoda faktički zavisi hoćemo li se ikada rješiti neokomunističke i udbaške napasti, koja je premrežila državu.

Uzevši u obzir sve razine reakcija na „slučaj Perković“, možemo reći da već beremo prve plodove ulaska u Uniju, jer obzirom na sveobuhvatni lijevi teror i njihove savršeno raspoređene igrače, mi zapravo ne bismo nikada imali na dnevnom redu priču o Udbi, Perkoviću i odgovornosti za to što je netko sjekirom razbijao lubanje hrvatskim političkim emigrantima. Nikada!

Naime, sve moguće dosadašnje hrvatske vlade jasno su i glasno pokazivale u ove 22 godine da im tako nešto nikada nije palo na pamet.

Ne samo to, mi smo svjedoci da ni godinama nakon što je njemačko pravosuđe službeno otvorilo slučaj udbaških likvidacija, nikome živome u svim mogućim hrvatskim vladama nije palo na pamet uhvatiti se u koštac sa lustracijom.

A do koje razine imamo politizirano pravosuđe  najbolje svjedoči  činjenice da je DORH dva puta zaključio da nema nikakvih dokaza o Perkovićevoj krivnji,  dok njemačko pravosuđe od početka procesa u Njemačkoj govori  baš o Perkovićevoj krivnji.

No, Hrvatska čak nije htjela niti ozbiljno surađivati sa na tom procesu! Ali je sve svoje arhive otvorila kad su lisice na ruke stavljane hrvatskim generalima u Haagu!

To se zove politika!

Nikakav njemački pritisak niti njihova sugestija nisu bili dovoljni da se Hrvatska uključi u ovaj proces i da se iz njega krene u lustraciju, jer je utjecaj Udbe i njihovih kadrova bio jači od potencijalne njemačke snage!

Zastrašujuće! Pa i dan danas kada je posve izvjesno da bi donošenje zakona koji priječi Perkovićevo izručenje značilo izolaciju zemlje i zaustavljanje korištenja evropskih fondova, što bi se dramatično odrazilo na naše gospodarstvo, čak i u tom trenutku premjer ističe da ne odustaje od Lex Perković!

I podržava  ga svojom šutnjom predsjednik Josipović!

A Vesna Pusić se pravi da se sve to nje uopće ne tiče!

Do te razine smo svi mi u njihovim rukama, da čak i kad nam prijeti ne samo povijesna blamaža, negoli i sasvim opipljive financijske sankcije, premjer ističe da neće pokleknuti a predsjednik Josipović mudro šuti!

BESRAMNA ŠUTNJA MEDIJA I NEVLADINIH UDRUGA O MERITUMU STVARI

Sramotnija od njegove šutnje, koja znači odobravanje Milanovićevog poteza, jest šutnja medija o Josipovićevoj šutnjii! Kakva sveobuhvatna kontrola medijskog prostora! Jer, da ima mrvice profesionalizma u medijima, onda bi u nekom od njih čuli javno pitanje predsjedniku države:slažete li se sa Milanovićevom idejom da se zakonom onemogući izručenje Perkovića?

Josipovićev odgovor bi jasno pokazao da je car gol! Ali, u potpuno kontroliranim medijima to se pitanje nije čulo. Da, Josipović će se oglasiti kad se stvari smire, kad se vidi u kom smjeru situacija neizbježno ide i onda će se priključiti povorci pobjedničke struje! Ali u ova tri dana neizvjesnosti, bilo je kapitalno važno čuti što misli predsjednik države! Ovo tim prije što Božo Vukušić tvrdi da su Josipović i Perkovićev sin nedvosmisleno bili protiv Perkovićevog izručenja!

Ništa manje nije besramna niti šutnja nevladinih udruga! Kako to da sad niti jedna od udruga koja skrbi o žrtvi, koja skrbi o pomoći nevinima, koja vodi računa o afirmaciji pravde, jedne riječi nije rekla o ovoj aferi svih afera?

Documenta, koja nam ex catedra objašnjava da to što ona radi nije drugo negoli briga o žrtvi i suočavanje sa prošlošću, jedne jedine riječi nije progovorila u ovoj priči!

Zar žrtve udbaških likvidacija ne zaslužuju njihovu pažnju? Zar lustracija nije najbolji način suočavanja sa prošlošću?

Nisam čuo niti HHO!

NEVJEROJATNI DAVOR BUTKOVIĆ!

Njemačka je od početka suđenja Perkoviću zapravo cijelo vrijeme samo strpljivo čekala reakciju Zagreba, jer je bilo jasno da je potpisivanjem svih dokumenata iz područja pravosuđa zatvorena svaka opcija da se odupre izručenju Perkovića. Berlin je iz takta zapravo izbacila činjenica da je Hrvatska nakon njemačke ratifikacije odlučila promijeniti zakon čije konzekvence je prihvatila u pregovorima, jer nema sumnje da su o ovoj temi petljali ranije, njemačke ratifikacije ne bi ni bilo!

Ta balkanska drskost pokazuje da su i dalje stari udbaški krugovi do te razine moćni da niti danas ne dopuštaju da se progovori o komunističkim poratnim zločinima!

Zanimljivo je pak kako su panično mediji reagirali na Milanovićevu najavu da će u Ustav unijeti odredbu o nezastarjevanju progona komunističkih zločina. Umjesto da je podrže kao konačni demokratski iskorak, koji nakon svih sada radi i Hrvatska,mediji su u ovoj aferi ispisali neke od najsramotnijih rečenica koje su u Hrvatskoj tiskane. Davor Butković je primjerice u Jutarnjem listu glede moguće ustavne dopune napisao između ostaloga i ovo:

“Milanovićeva inicijativa može se suočiti sa strateškim problemom: što ako bilo tko u Hrvatskoj, od obitelji žrtava, preko Crkve pa do raznih političkih i društvenih organizacija iznese zahtjev da se odredba o nezastarjevanju primjenjuje i na ubijene na Bleiburgu ili na Golom otoku?“.

Dakle, glavno pero Nine Pavića misli da bi se zločini počinjeni na Bleiburgu i Golom otoku trebali valjda izuzeti iz te ustavne odredbe?!

Dakle, ustavna odredba bi trebala reći da se proglašava nezastarjevanje progona komunističkih zločina, osim onih počinjenih na Bleiburgu i na Golom Otoku?!

I to bi trebalo stajati u ustavu? I sa time ćemo doći u Bruxelles?

I to se zove evropsko novinarstvo? I takvo pisanje je oslobođeno PDV-a?

Premda krhkog zdravlja Nino Pavić bi morao naći energije da za silne novce kojima plaća Davora Butkovića pronađe nešto kvalitetnije, jer ovakvu idiotariju ni najdementiji komsomolac ne bi napisao!

Po čemu je problematično da netko odgovara za more zločina počinjenih nakon kraja drugog svjetskog rata? Po čemu je problematično da napokon netko odgovara za silna zvjerstva na Golom otoku? Dakle, i 1956 imate zakonsko pravo golim rukama zadaviti političkog protivnika?

Pa upravo je logika LUSTRACIJE da se naciji pedagoški objasni nešto dijametralno suprotno: da nikada i nigdje ne smijete „likvidirati“ političkog neistomišljenika! Ne da jednog možete zaklati britvom, a drugom ne možete razbiti lubanju!!

Butković ne dvoji da su na tim lokacijama ubijani ljudi, ali iz same te činjenice - po njemu - ne izlazi i pravo da se istraže i kazne zločinci!

Obrazlažući zašto mu je to problematično Butković u svom zanosu ide do kraja, pa ističe da kada bi se uvela takva odredba, koja dakle ne bi zabranila procesuiranje zločina na Bleiburgu i Golom otoku da bi „istog trenutka onaj radikalni desni dio hrvatskog društva krenuo u progon hrvatskog antifašističkog pokreta“!

Tu smo dakle! Nema veze govorimo li o zločincima i zločinu ili ne, sama činjenica da su ti zločinci ujedno bili i antifašisti - ne dopušta njihovo procesuiranje!!!

Oni su time automatski oslobođeni progona!

Kakvo se društvo i kakva se društvena pravda može graditi na ovom ekskluzivističkom pravu antifašista da imaju pravo na nekažnjene zločine?

ZADNJA ŠANSA DA SE IZVUČEMO IZ UDBAŠKOG ZAGRLJAJA

Iz svega što se do sada moglo čuti iz Njemačke, njihovo inzisstiranje na slučaju Perković posve je načelno i po svemu sudeći radi se o dvije ambicije: da se uistinu kadrovi koji su okrvarili ruke, koji su uistinu bili dijelovi tajne komunističke policije uklone iz današnjice i s druge strane, njihova poruka je gola pedagogija.

Da se dakle ukaže tko je i što je radio, da se već jednom izbije iz glave balkanskim špijunima da mogu čekićima razbijati lubanje svojih neistomišljenika!

I to bilo gdje i bilo kada: u Munchenu, na Golom Otoku ili na Križnom putu!

Tko normalan može biti protiv takve pedagogije? Samo oni o čijoj koži se radi!

Ako se Hrvatska sada ne uspije rješiti te povijesne mrlje, tog trajnog grča, tog užasa komunističkih satrapa, ako se ova prilika ne iskoristi da se konačno obračunamo i sa komunizmom i sa njegovim metodama, mi ćemo ostati zatočenici Udbe i njihovih kadrova!

U ovom trenutku njemačka upornost jedini je signal da će i Hrvatsku, kao i sve druge postkomunističke zemlje, zahvatiti lustracija!

TAJNI PLANOVI O KONFEDRACIJI REGIJE

No, dan prije negoli je buknula ova afera svih afera,j avnost jer skromnom informacijom izvještena da je propao zagrebački regionalni samit predviđen 1.srpnja.

Naime, u najvećoj tajnosti pripreman je skup šefova država svih država koje su nekada bile u sastavu bivše Jugoslavije, a organizator skupa je bio predsjednik Josipović, koji je osobno predložio 1.srpanj kao datum tog skupa. Nakon što je dolazak 1.srpnja otkazao srbijanski predsjednik Nikolić, Zagreb je otkazao cijelu manifestaciju.

Kakav je to trebao biti skup, kome je on trebao, kakve su se poruke trebale poslati, koji je smisao da doslovno prvi dan nakon ulaska u Uniju organiziramo skup koji više sa Unijom nema nikakve veze?

Samit šefova država sa prostora bivše Jugoslavije u osnovi je organiziran u sklopu tzv. igmanske inicijative čiji je glavni koordinator Zoran Pusić, brat hrvatske ministrice vanjskih poslova. Uz njega, i njegovu udrugu, znatan angažman dala je famozna Documenta , Vesne Teršelič.

Generalnu probu za ovaj spektakl organizirao je nedavno Milorad Pupovac, kada je u Sabor kao šef odbora za vanjsku politiku pozvao sve predstavnike regije i tada nam je prvi put kao probni balon puštena priča o tzv. nordijskom modelu koji se sprema za regiju!

Dakle na tome se radi dulje vremena!

Po izjavama iz krugova organizatora, Igmanska inicijativa je trebala zagrebačkim samitom udariti temelje sa suradnju u regiji po uzoru na suradnju skandinavskih zemalja u tzv. Nordijskom vijeću!

A tu Igmansku inicijativu Zoran Pusić i Documenta guraju još od Mesićevog vremena!

Obzirom da je Nordijsko vijeće, koje čine skandinavske zemlje, na samom početku donijelo odluku o zajedničkom tržištu,o zajedničkom socijalnom osiguranju te slobodnom kretanju ljudi bez putovnice za građane zemalja članica, obziriom da nordijsko vijeće ministara ima ulogu međudržavne suradnje, a samo Nordijsko vijeće skrbi o međuparlamentarnoj uradnji, mi smo na terenu svojevrsne konfederacije.

Uostalom nordijsko vijeće vije svoju zastavu, što je doista snažna simbolika! Planira li Zoran Pusić i regiji zajedničku zastavu?

Sad zamislite do koje razine čovjek mora biti opterećen jugoslavenstvom da točno u trenutku kada ulazimo u Uniju, paralelno organizira samit na kojem će raspravljati kako se povezati sa državama izvan Unije!!!

Taj zanos., ta strast prema Jugoslaviji, ta silna emocija do te razine je zauzdala moć rasuđivanja organizatorima konfederalnog povezivanja na prostoru bivše Jugoslavije da su zaboravili da ulaskom u Uniju postaje deplasirana svaka neojugoslavenska ideja!

PRAVI POLITIČKI RAT KREĆE OD PONEDJELJKA

Zadnja vijest govori da Nikolić ipak stiže u Zagreb, Josipović ipak najavljuje „radni ručak“ čelnika regije, što znači da se u postjugoslavenskom ludilu ide do kraja!

Sva je sreća da je ulaskom u Uniju de facto nemoguće sklapati nove državne saveze, pa je i bočni udar Josipovićevih tajkuna poput Tedescijeve ideje o stvaranja novog Beneluxa nemoguća misija.

Ono što je uistinu zastrašujuće u ovoj epizodi je činjenica da čim se shvatilo da doista ulazimo u Uniju, čim se približava taj dan D, da svi mogući lijevi tajkuni, mislioci, čelnici nevladinih udruga, čelnici manjina, i sva krema hrvatske ljevice grozničava zagovara nove Unije, uže regionalne saveze, šire regionalne saveze, sve samo ne samostalnu Hrvatsku u definiranoj Uniji.

Čini se da nitko nije temeljito pročitao što smo sve potpisali. A potpisali smo članstvo u Uniji koje je vrlo striktno definirano, članstvo po kojem dobar dio suvereniteta prenosimo u Bruxelles i ništa više od ponedjeljka neće biti isto.

I uz sve druge razloge sad se vidi da se i zbog toga moralo ići u Uniju, jer kako vidimo naša ljevica bi nas odvela - po modelu Beneluxa i Nordijskog vijeća - tamo od kuda smo pobjegli i nikada joj ne bi palo na pamet odmaknuti se od udbaških kadrova i raščišćavanja prošlosti.

Zato prave bitke tek kreću nakon ponedjeljka, jer sa tim mentalnim sklopom po kojem nema lustracije niti za najeminentnije udbaške kadrove sa čijih rukava krv curi i dan danas, sa mentalnim sklopom gdje se najveća hrvatska vanjskopolitička energija troši na traženje puta za stvaranje konfederacije u regiji, sa tim društvenim nasiljem gdje se kulturna i društvena suradnja svodi na suradnju u regiji, mi Hrvatsku razapinjemo na križu i to mučenje mora prestati ako ne želimo da i zadnji ostaci samostalne i neovisne Hrvatske nestanu.

Tihomir Dujmović

Dnevno.hr

                                       * * * * * *

Komentari:

·  Ante Rokov Jadrijevic · Česti komentator · Brtonigla

Bravo gosp. Tihomire Dujmović!

Tako se piše hrvatskim srcem, tako se piše "s mozgom i jajima" - kako su govorili Stari Grci! I hvala Bogu što Vas je ovaj naš Portal Dnevno.hr primio na svoje stranice nakon što Vas je onaj novinarski patuljak Ogrlić otkazao u Večernjem listu!

A što se tiče našeg predsjednika, infantilnog "Nemuška" YU-sipovića, njemu se nitko normalan u Hrvatskoj više ne čudi! Njegov otac je dvaput bio komandant specijalnog konc-logora na Golom otoku, a to nije mogao biti nitko tko nije bio Udbaš ili Oznaš.

Dakle, nije iver pao daleko od starog balvana Ante YU-sipovića!

I da ne zaboravim ono od Trockoga: "Što gore - to bolje!". Evo jednog starog aforizma: „Voli svog neprijatelja da što prije svrši !“. Tako će Z.Milanović što prije otpiliti granu na kojoj sjedi njegova Vlada!

Međutim, naš slijedeći veliki problem će biti udbaš Karamarko. Kad on govori o tzv. "retuđmanizaciji HDZ-a" on misli samo na onu prvu Tuđmanovu fazu kad su ga na vlast doveli udbaši Manolić, Šeks, Mesić, Boljkovac i još mnoge HDZ-ove "krtice". Dakle, Karamarko očito radi na "reudbašizaciji HDZ-a, a ja bih najiskrenije volio da me Karamarko u tome demantira!

Odgovor · 4 · Sviđa mi se · Prati objavu · Prije 8 h

· 

Vale Dobravila · Česti komentator · Frohnleiten, Steiermark, Austria

danke Deutschland , danke Angela Merkel ---da da . josipovic je taj koji stiti perkovica . ali --finili su bali , mare moja ..

Odgovor · 7 · Sviđa mi se · Prati objavu · Prije 9 h

· 

Marko Svilaj · Česti komentator · Zürich, Switzerland

Ne čita mi se kolumna iz jednog jedinog razloga. Karamarko....Gospodin Kolumnist je podržao Karamarka koji je bio Mesićevac...Bio???? Nekako se slabo čuje njegov glas u slučaju Perković??'

Odgovor · Sviđa mi se · Prati objavu · Prije 9 h