TKO JE I ZAŠTO JE ZAMRAČIO (t.j. 'zataškao') SLUČAJ ČETNIKA, SILOVATELJA I UBOJICE DRAGANA PARAVINJE ?

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist 27. list/okt 2011.

Silenzio stampa! DORH i USKOK se igraju mutnih i prljavih igara

TKO JE I ZAŠTO JE ZAMRAČIO (t.j. 'zataškao') SLUČAJ ČETNIKA,

SILOVATELJA I UBOJICE DRAGANA PARAVINJE ?

1. dio

Prošlo je više od četiri i pol mjeseca od nestanka mlade Hrvatice i gimnazijalke iz Kričaka kod Drniša Antonije Bilić, koju je – po svemu sudeći – silovao i ubio Dragan Paravinja, bivši četnik iz Vukovara, povratnik iz Srbije, u Srbiji dvaput osuđivan zbog silovanja dviju Hrvatica iz Stare Pazove i Inđije, te ubojstvo beogradske novinarke Radislave Dade Vujasinović, 2004.g. (koja je u ratu oštro kritikovala ratnog zločinca Arkana - Željka Ražnjatovića, inače sina jednog Titovog generala iz Crne gore), te još nekoliko nikad do kraja razjašnjenih slučajeva silovanja i nestanaka mladih djevojaka po Srbiji, Bosni , Hrvatskoj i Sloveniji.. Inače, poznato je da se za manje od deset posto svih (ratnih) silovanja saznaje, istražuje i kažnjava...

U Hrvatskoj je taj slučaj (silovanja i ubojstva) od početka bio perfidno skrenut na slijepi kolosijek i to na način da je istraga (DORH-a i USKOK-a) povjerena dvojici Srba iz Rijeke, Milijanu Brkiću, šefu krim-policije i pomoćniku ravnatelju policije Oliveru Grbiću, Srbinu iz Rijeke, te Vitomiru Bijeliću, također Srbinu, šefu riječkog USKOK-a. A oni su svojski i perfidno taj posao odradili do kraja! Po zadatku Mladena Bajića i njegovih mentora s udbaškog Pantovčaka – iz Predsjedničkih dvora dr. Ive YU-sipovića!

Ostaje krajnje nejasno zašto je taj slučaj, koji istražuje sud u Šibeniku, povjeren USKOK-u iz grada Rijeke, a ne USKOK-u iz grada Splita? Rijeka je od Drniša udaljena više od 200 kilometara, a Split oko 50 ili 60 kilometara? Zašto je Splitu oduzeta jurisdikcija nad slučajem Pravinja? Tajnu toga mutnog i prljavog posla skriva Mladen Bajić, Glavni državni odvjetnik (točnije rečeno: Glavni državni tužioc) i bivši oficir KOS-a tzv. JNA !

Međutim, tu nema nikakve zagonetke! Grad Rijeka je poznata kao jedna od najvećih utvrda (bivše??) UDBE, zloglasne Titove tajne policije, koja je više od 30 godina ubijala Hrvate po cijelom svijetu po naređenju komunističkog diktatora Tita, koji je po svim mjerilima uvršten među 4-5 najvećih ratnih zločinaca 20-tog stoljeća, uz bok najvećemu svjetskom zločincu i njegovom bivšem gazdi Josifu V. Dž. Staljinu.

Tako su ta tri Srbina, Milijan Brkić, Oliver Grbić i Vitomir Bijelić od prvog dana 'kupovali vrijeme' Srbinu, zločincu, četniku, silovatelju i ubojici Draganu Paravinji. Od prvog dana oni su istragu skrenuli na krivi put, angažirajući na tisuće ljudi u potrazi za nestalom djevojkom Antonijom Bilić, iako su ga već drugi dan nakon nestanka mlade Antonije imali u šaci: jedan prometni policajac ga je zaustavio i to nedaleko od mjesta zločina, u Kninu, pa iako je bio u prometnom prekršaju, pustio ga bez ikakve daljnje provjere... Slučajno??

Istraga je skrenuta s pravog puta i to s namjernim zakašnjenjem, te se čak isušival jedno jezero na rijeci Krki, iako je Paravinja isto večer spavao u svojoj kući kod Bilišana, u zaseoku Paravinje, na samoj obali akumulacijskog jezera hidroelektrane Obrovac, 30-tak kilometara dalje...

Ukratko, istraga je vođena tako 'glupo', da je nama od prve bilo jasno da se tako radi namjerno (više i podrobnije o tome u drugom nastavku ove priče....).

U međuvremenu je Dragan Paravinja pobjegao glavom bez obzira i potpuno nesmetano kod Bosanske Gradiške prebjegao u Bosnu. Tek nakon više dana je raspisana potjera za njim, a onda i međunarodna potjera. Paravinju pronalaze u blizini Srbca, gdje se skriva na obroncima planine Motajice, u Donjim Srđevićima, kog svog ujaka. Odveden je u Banja Luku, u centar javne bezbednosti, gdje je zadržan i detaljno ispitan: priznaje silovanje i ubojstvo mlade gimnazijalke Antonije Bilić, vrlo detaljno opsiju gdje i na koji način je ubio nesretnu djevojku Antoniju Bilić, nakon čega je odveden u istražni zatvor Kula u istočnom Sarajevu. Nakon mjesec dana odvode ga u Sokolac, gdje na sudu odgovara za pokušaj silovanja jedne mlade 28 godišnje pravnice iz 2002.g.. Osuđen je na 2godine i deset mjeseci zatvora.

Konačno Dragana Paravinju izručuju Hrvatskoj i odvode u sud u Šibeniku, 22. srpnja /jula ove 2011.g.

Međutim, ubrzo dolazi do potpuno neočekivanog obrata: nešto se u međuvremenu muvalo, muljalo iza paravana, manipuliralo i odjednom se – kao – 'ustanovilo' da su mogućnosti istrage USKOK-a, odnosno Bajićevog DORH-a ograničene nekim mutnim i tajanstvenim 'sporazumom' između istražnih organa u Banja Luki i Zagreba, t.j. DORH-a i USKOK-a.

Još tjedan-dva i na taj 'Slučaj Paravinja' pada potpuni mrak – nastupa potpuno zamračenje, 'SILENZIO STAMPA'– stvar se vrlo pomno i planski minuciozno predaje zaboravu....

Svakim danom postaje sve očitije da je nekome iz tzv. 'međunarodne zajednice' silno zasmetalo otkrivanje zločinačke prošlosti Dragana Paravinje, četnika iz Vukovara, koji je zajedno s drugim četnicima – nakon pada Vukovara – učestvovao u masovnim silovanjima Hrvatica u Vukovaru (preko 300 takvih slučajeva, računajući samo one prijavljene slučajeve!).

I ne samo to: otkrilo se da je četnik Paravinja nastavio s silovanjima i po ratnoj Bosni..

To je nekome u Londonu, Parizu , New Yorku i Washingtonu silno zasmetalo u njihovim planovima za obnovu Jugoslavije, odnosno Srboslavije (!!), te je iz tih centara stigla naredba o zamračivanju, odnosno 'zataškavanju' slučaja četnika, silovatelja i ubojice Dragana Paravinje!

A taj prljavi posao su u Hrvatskoj odradili opskurni državni odvjetnik (odnosno tužioc) MLADEN BAJIĆ i ravnatelj USKOK-a DINKO CVITAN.

U 'sadejstvu' s novim Predsjednikom Republike Hrvatske (i novim 'pravednikom'!) dr. Ivom YU-sipovićem, Mladen Bajić i Dinko Cvitan su naredili 'SILENZIO STAMPA !'. I posve neočekivano – nastala je posvemašnja medijska šutnja u Hrvatskoj. Čak i na državnoj televiziji i radiju. A kako to?

Zato što sve ključne položaje drže bivši udbaši i njihov podmladak. Kao i u 'pravosuđu'.

Međutim, mi na to NE PRISTAJEMO !!

* * * * * *

Ipak, ostaje u zraku jedno važno pitanje: Je li četnik, silovatelj i ubojica Dragan Paravinja – u međuvremenu – već izručen nazad u Banja Luku, u ruke svojih sunarodnjaka – i četnika??!!

To je pitanje prije svega za Mladena Bajića i Dinka Cvitana, ali i za našeg izdajničkog predsjednika YU-sipovića !!

I još jedno pitanje: Hoće li na taj način biti spašena 'REGIJA' tzv. Zapadnog Balkana', kao okvir za novu balkansku Srboslaviju ??!

Je li to konačna pobjeda perfidnog Londona, točnije London City-ja?

(nastavak u 2. dijelu)

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Istra

Svjetski moćnici uz pomoć Rohatinskog i Škegre namjerno su nas gurnuli u ropstvo

Dnevno.hr/Svjetski moćnici uz pomoć Rohatinskog i Škegre namjerno su nas gurnuli u ropstvo/23.10.2011

Autor: Damir Kramarić

INTERVJU: MR. KARINO HROMIN STURM

Svjetski moćnici uz pomoć Rohatinskog i Škegre namjerno su nas gurnuli u ropstvo

Ugledni ekonomist i diplomat tumači kako međunarodna financijska oligarhija razara bankarske sustave da bi države postale ovisne o njima, objašnjava zbog čega je protiv EU, otkriva kako bi se mogli riješiti dužničkog ropstva, te tvrdi da bi Rohatinski i Šuker morali odgovarati zbog protuustavnog djelovanja.

Mr. Karino Hromin Sturm teško se probija u medije zbog čega je za njegovu 'Strategiju razvoja Hrvatske na temelju državnog intervencionizma' malo tko čuo.

Žestoki je protivnik neoliberalizma i Europske unije, poznat po tvrdnji da je međunarodna financijska oligarhija namjerno izazvala svjetsku krizu i uništila hrvatske banke, pa ne čudi da ga domaći mediji, uglavnom pod paskom stranih banaka, posve ignoriraju. Nekadašnji bliski suradnik uglednog dr. Branka Horvata stoga je vrlo rado pristao na razgovor za naš portal.

* * * * * *

Tvrdite da je kriza 2008. namjerno izazvana kako bi se uski krug ljudi obogatio. Možete li tu tezu objasniti?

- Dakako da je sve bilo organizirano i dirigirano. Novim svjetskim poretkom dirigira svjetska financijska oligarhija, što je lako dokazivo. Jer kapital, kao ni energija, ne može nestati. Uzmite samo za primjer jake investicijske banke poput Lehman Brothersa, koja je otišla u stečaj. To se dogodilo mjesec dana nakon objave da će biti stečaj. Sve je bilo izrežirano od strane financijske oligarhije. Lehman Brothers je, primjerice, imala kapital od 756 milijardi dolara, no on je nestao! Lehman Brothers banka je, dakle, otišla u stečaj, baš kao što je kod nas namjerno uništeno 25 banaka za vrijeme guvernera Škreba. Ako banka ima tvornicu, s njezinom propašću propada i tvornica. Zamislite koliko je u Hrvatskoj bilo vrijednosti u tih 25 banaka! Banke su nestale, a s njima je nestao i kapital kojeg je netko preuzeo. No, o tome do danas nitko ne govori.

Što se dogodilo s preostalim bankama?

- One su na vrlo čudan način privatizirane. Kako? Vlada ih je s 50 milijardi kuna sanirala, a prodala ih je za svega 7 milijardi. Svi građani koji su radili u poduzećima osnivali su te banke, što znači da je to bio naš kapital. No, država je podržavila taj društveni kapital, što nije smjela jer je to bilo privatno vlasništvo. Hrvatska Vlada nedavno je dignula kredit od dvije milijarde kuna da bi otplatila sanaciju tih banaka iz 1991. godine. Oni dvadeset godine, dakle, nisu platili sanaciju, ali su bili toliko lukavi da su uzeli kredit kod Erste i Hypo banke, jer bi bilo preapsurdno da su taj kredit uzeli kod Zagrebačke ili Privredne banke koje su prethodno skupo sanirali, a koje danas imaju fantastičnu dobit. Hrvatski porezni obveznici još uvijek otplaćuju sanaciju tih banaka!

Bivši ministar financija, Borislav Škegro, tvrdi da smo dobro i prošli?

- Škegro je posebna priča. On je bio ministar financija i potpredsjednik Vlade, a danas je potpredsjednik fonda koji barata milijardama, i koji sada govori: 'Da se niste usudili dirati banke'. Jasno je zbog čega. On i guverner Škreb su bili umiješani u privatizaciju i likvidaciju hrvatskih banaka. A nakon toga, Škreb je nagrađen mjestom direktora MMF-a u Albaniji. Aktualni guverner Rohatinski također je nagrađen zato što je bio poslušan i jer je izvršavao naredbe MMF-a i Svjetske banke.

Za čiji interes?

- Pa ne valjda za naš. Za interes onih koji mu daju takve naloge. Uloga je Hrvatske narodne banke, prema članu 53 Ustava RH, stabilnost valute, unutrašnja i vanjska likvidnost. Rohatinski samo održava stabilnost. Guverneri Škreb i Rohatinski, te ministri financija Škregro i Šuker zadužili su nas za 47 milijardi eura, dok je unutrašnji dug za njihova mandata narastao na čak 40 milijardi kuna. Zadužili su državu za oko 75 milijardi eura! Pitam vas: Bi li ijedan direktor ostao na vlasti 20 godina da svake godine negativno posluje?

Zašto guvernera Rohatinskog kazneno ne prijavite zbog toga?

- Dobra ideja. Jer ako je bračni par Pevec u zatvoru zbog toga što su doveli u financijske poteškoće trgovačku kuću Pevec koja je njihovo vlasništvo i koju su oni izgradili svojim novcem, postavljam pitanje zašto guverner i ministri ne odgovaraju za istu stvar. Jer za razliku od Peveca, guverner i ministri financija troše novac poreznih obveznika. No, nitko njih ništa ne pita. Zato je i moguće da ćemo se sada ponovno zadužiti. Uzet ćemo kredit, povećati glavnicu s pedeset na šezdeset milijardi eura, a oni će novce opet potrošiti. A poznato je da uz veću glavnicu imamo i veću kamatu. Samo ove godine imamo otplatu kamata od 15 milijardi eura. Za to vrijeme glavnica stoji. Usporedimo li taj podatak s činjenicom da smo u trećem kvartalu ove godine postigli tek 0,8 posto rasta, doći ćemo do zaključka da glavnicu nikada nećemo vratiti. Prema tome, država će se morati opet zadužiti.

Jesmo li u dužničko ropstvo ušli zbog nesposobnosti hrvatskih političara i guvernera HNB-a ili nas je netko sistemski tamo gurao?

- Sigurno nije bilo slučajno. Princip je ovakav: daju vam kredit koji ne možete otplatiti, onda dobijete drugi kredit da bi otplatili ovaj prvi. Glavnica se povećava, povećavaju se kamate, pa ne stignete otplatiti kamate, dok glavnica stalno raste. Zemlje su prisiljene zaduživati se, a tako gube financijsku suverenost. Taj sistem je smišljen od strane međunarodne financijske oligarhije. Posljedice takve politike najbolje se vide u Grčkoj.

Tvrdite, dakle, da je i proizvodnja u Hrvatskoj propala zbog nečije strategije, a ne samo uslijed kaosa i sveopće korupcije?

- Jasno da je i to bilo osmišljeno raznim doktrinama. Prva je doktrina demokracije. Kažu vam da sada u kapitalizmu imate demokraciju i sva prava, dok je ranije bio mrak. No, pitam vas, kakva prava? Radnik nema prava, njega se može otpustiti, on nema posla, nema plaće, nema socijalno, nema mirovinsko, nema od čega živjeti i postaje proletarijat koji izlazi na ulice. Kakva je to vladavina prava? Prava da kopamo po smeću! Doktrina društvenog inženjeringa nas, pak, uvjerava da je crno bijelo, da je sivo ružičasto, pa i tu imate mnogo sličnih poruka prema kojima je sve demokracija.

Zbog čega ste euroskeptik, kada gotovo svi hrvatski političari tvrde da ulazak u EU nema alternative?

- Nisam euroskeptik već protivnik Europe, zato jer ti koji su na vlasti govore ono što im se napiše. To im pišu oni koji nas guraju tamo kamo nas guraju. Glavni su oni koji nameću doktrinu tranzicije Jeffrey Saxa, Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke, EU, Europske komisije... Europska komisija i europska vijeća donose te propise. Oni daju Hrvatskoj sto tisuća stranica materijala te kažu: Izvolite to prevesti, nakon čega ste dužni tih pravila se pridržavati. Tih stotinu tisuća stranica Hrvatski je sabor izglasao, a da ih nije ni pročitao. Tvrdim da su jedino prevodioci to pročitali. Političari nisu pročitali ni Lisabonski ugovor. Pitam se stoga kamo to oni tjeraju ovaj narod, kad ni ne znaju što nas čeka.

- Alternative su jasne. Sve europske države su se prehranjivale i bez Europske unije. Alternativa je upravo ovo o čemu govorim: strategija razvoja RH državnim intervencionizmom.

Je li danas moguće ostvariti tu strategiju, odnosno je li Hrvatska danas uopće suverena država?

- Više nismo suvereni jer za svaku odluku moramo pitati Bruxelles, a Bruxelles nam već danas daje upute i zabranjuje neke stvari. Samo prijeti prstom i kaže nemojte to raditi, iako još nismo članica EU. Gubimo, dakle, svoju suverenost i prije nego smo postali članica EU. No, još uvijek možemo učiniti isto što i Argentina koja je bila zadužena 100 milijardi dolara i koja je u roku od tri godine vratila svoje dugove. Hrvatska ima zaduženje od 47 milijardi, što znači da i mi možemo za tri godine vratiti taj dug i postati neovisni. A da je to doista tako, govori nam članak 53 Ustava Republike Hrvatske, koji kaže da je uloga Hrvatske narodne banke da to učini. Mi bi sami sebe mogli financirati. Dokaz za to je postupak dr. Ive Perišina, koji je bio guverner Narodne banke u vrijeme Jugoslavije. On je direktora MMF-a, primjerice, istjerao iz kancelarije, te je ostvarivao suverenu monetarnu politiku.

Tvrdite da su i u dosadašnjim odrednicama hrvatske politike interesi međunarodne financijske oligarhije imali velik utjecaj. Na koji način?

- Normalno da su imali. Doktrinom deindustrijalizacije i privatizacije uništeno nam je 80 posto industrije. Mi više nemamo proizvodnje. Naveliko propagiranu slobodu kapitala, robe i usluga sada koriste strani lanci koji su u Hrvatskoj sagradili velike super markete. Od čega ćemo mi živjeti ako nemamo proizvodnje? Od trgovine? Pa mi nemamo što prodavati jer oni dovoze svu tu robu. Doktrinom definancijacije uništili su nam sve banke, koje su sada u zapadnom vlasništvu. Čak 95 posto banaka je u stranom vlasništvu, što znači da taj kapital više nije naš. Kome je onda namijenjena ta sloboda? Pa njima, jer oni raspolažu tim kapitalom, a ne mi. Istina je, dakle, da smo stegnuti u veliki i teški škripac.

Treba li Hrvatska nastaviti s privatizacijom preostalog državnog vlasništva, odnosno kako drugačije krpati rupe u budžetu?

- Alternativa rasprodaji državnog vlasništva je lijepo prikazana na primjeru Islanda. Island je 2008. godine došao u veću gabulu nego mi, jer su i tamo imali privatne banke koje su bankrotirale. Islandski narod je proveo dva referenduma na kojima su odbili vraćati bankarski dug. Rekli su: oprostite, kada su bankari dijelili zaradu od profita nisu pitali narod i nisu dijelili s narodom. Isto tako su i Britanci mnogo puta nešto privatizirali, pa poslije opet podržavili. Normalno je, dakle, da svaka država štiti svoje interese, što znači da je moguće vratiti banke u državno vlasništvo. Problem je u tome što smo imali društveno vlasništvo te smo bili najprivatiziranija zemlja u svijetu, no onda je to vlasništvo podržavljeno i kasnije rasprodano. Od toga je hrvatska birokracija živjela. Oni ništa ne stvaraju, već samo sve rasprodaju i žive od tog novca. To treba obustaviti i napraviti projekt dugoročnog razvoja republike Hrvatske na osnovu državnog intervencionizma.

Kod nas kažu da je država loš vlasnik te da sve treba privatizirati. Na osnovu čega vi tvrdite suprotno?

- To je ta doktrina privatizacije koja nam je nametnuta i koja kaže 'vi ćete loše upravljati, pa ćemo vam dovesti strateškog partnera'. Pitam vas da li bi vi i vaša obitelj prepustili svoj kućni budžet nekom sumnjivom ćelavom i nabildanom tipu. Mislim da ne bi. Naša država je, međutim, učinila upravo to: dozvolila je da nas takvi pljačkaju.

Ponašaju li se banke u drugim zemljama jednako kao u Hrvatskoj?

- Cijeli svijet se tako danas ponaša, jer je međunarodna financijska oligarhija cijeli sustav prebacila na svega četiri banke: MMF, Svjetsku banku, Banka za obnovu i razvoj i Banku za poravnanje. Oni su to postavili još 1942., dakle prije nego su Ujedinjene nacije osnovane. Direktor MMF sada dolazi u pojedine države i vi morate raditi po njegovom diktatu. No, s tim se kosi princip Ujedinjenih nacija koji kaže da se nitko ne smije miješati u unutarnje poslove jedne države. Mi im možemo reći oprostite, to nije interes naše države, kao što smo mogli izglasati i ZERP kojeg nam je Bruxelles četiri puta stornirao. Konvencija o pravu mora nam to dozvoljava i za to ne moramo nikoga pitati. Sve druge države su to učinile, samo ne Hrvatska, jer je interes drugih da mi to ne izglasamo.

Uspijevate li prenijeti te svoje poruke, odnosno daju li vam hrvatski mediji prostora?

- Nema šanse. Jasno mi je i zašto, jer se to kosi s onim što oni rade. Niti jedne novine nisu nam htjele objaviti strategiju razvoja RH pri čijoj izradi sam bio vođa operativnog tima, dok je vođa znanstvenog tima bio je profesor Ante Lauc s osječkog Ekonomskog fakulteta. To smo radili prije petnaest godina, no i danas je to aktualno. Kada smo prije petnaest i više godina govorili da treba uvesti državni intervencionizam, rekli su: Vi ste ludi. No kada je došlo do financijske krize 2008., svi su zašutjeli, jer su druge države tada oslobodile devet tisuća milijardi dolara kroz državni intervencionizam. Pa zašto mi ne bi onda izdvojili 100 milijardi da bi izgradili Hrvatsku?

Kako bi se to provelo?

- Hrvatsku bi podijelili u pet regija radi lakše organizacije. Svih pet regija bi moralo donijeti plan regije od jaslica do fakulteta, odnosno od proizvodnje igle do lokomotive. Drugi plan donosi država, za sve ono što je vitalno od nacionalnog interesa za Republiku Hrvatsku, poput autocesta i najvažnijih luka. Sto milijardi dolara koštali su, primjerice 'blizanci' u New yorku, a mi bi za taj novac dignuli kompletnu Hrvatsku. Kada regionalni i državni plan spojimo te napravimo financijski plan za sve te investicije, to postaje strategija razvoja Republike Hrvatske. Taj plan se izglasa u Saboru i mi imamo legitimitet da Narodna banka sve to plati. Narodne banke u drugim državama, naime, financiraju investicije i one su najveći agregat prihoda države. Kod nas se, međutim, Narodna banka samo zadužuje, što je katastrofa. Oni čine potpuno suprotno od onoga što im je ustavna uloga. No važno je napomenuti da bi pritom morali napraviti svoje banke koje bi sami financirali. Kada bi sve to izgradili, za deset godina bi postigli stopu rasta od 12 posto. Već za dvije godine bi na taj način riješili problem nezaposlenosti.

* * * * * *

Eppur si muove ! /A.R.J.

Sjetimo se: Dr Kulić: Hrvatska je bankrotirala, pa bankama kao žrtvu prinosi svoje građane

NA REFERENDUM !!

HaKaVe.org/Josipović i prije parlamentarnih izbora pokazao svoje pravo lice/23. listopada 2011.

Josipović i prije parlamentarnih izbora do

kraja pokazao svoje pravo lice

„U šarmantnoj pozi moderni poganac. Najmio ga stranac, da nam metne lanac. Taj klatež, što o pravdi blebeće — On za korist tuđu laže, kleveće“. - Antun Gustav Matoš

Mora se odati priznanje predsjedniku Ivi Josipoviću na tome kako svoje prosrpsko djelovanje ima hrabrosti tako otvoreno zastupati kao ovih dana, kada je donošenje Zakona o ništetnosti ocijenio protuustavnim.

No, Josipovićevo ponašanje može značiti i još jednu stvar. Da je Hrvatska trenutno već toliko slaba da notornu četničku politiku „hrvatski" predsjednik može nesmetano provoditi u djelo.

Narasla krila

Možda su zbog očekivane izborne pobjede Josipoviću i Kukuriku koaliciji toliko narasla krila da već i prije izbora mogu u zanosu pokazivati svoje pravo lice. A pravo lice nije više ono jugoslavensko, s čime se obično asocira tzv. ljevica u Hrvatskoj. „Ljevica" u Hrvatskoj naime danas igra na kartu Tadićeve Srbije, koja nije ništa drugo nego modernizirana inačica četničke velikosrpske politike. Štoviše, za nju jednako kao i u Miloševićevo vrijeme postoji novi Memorandum, o čemu je uostalom već bilo riječi na ovom portalu.

Skup prijetnji

Međutim, iako je sve to jako dobro poznato, i iako Josipović kao pravnik jako dobro zna da su optužnice protiv Purde, Marića i 40 vukovarskih branitelja čin pravosudne agresije na Republiku Hrvatsku bez presedana u modernijoj povijesti međunarodnih odnosa,

iz predsjednikovog Ureda sinkronizira se političko djelovanje koje je usmjereno na same temelje hrvatske države. Umjesto da se predsjednik Josipović do poda pokloni i zamoli dr. Bosanac za oprost što je nakon Tadićevog posjeta Vukovaru i Paulinom Dvoru morala svjedočiti po srpskom zahtjevu o svojoj ulozi tijekom opsade Vukovara, iz Josipovićevog ureda odašilju se priopćenja – koja nisu ništa drugo nego skup prijetnji.

A čime prijeti Josipović?

Josipović prijeti da je Zakon o ništetnosti određenih pravnih akata pravosudnih tijela bivše JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije iznimno štetan po zaštitu prava neosnovano optuženih branitelja i pravnu sigurnost građana Republike Hrvatske.

Dakle, umjesto da zaštiti hrvatske branitelje od srpskih progona - šestnaest godina nakon kraja rata, Josipović im prijeti da će dodatno ispaštati zbog Zakona koji ih barem za sada na teritoriju Hrvatske štiti od srpskog pravosudnog terorizma.

'Braniteljima se uskraćuje pravo da pred tijelima Republike Hrvatske iznesu svoju obranu i da kroz suradnju s tijelima u Srbiji dođe do odustanka od neosnovanih optužnica' – kaže se u predsjednikovom priopćenju.

Kada bi to bilo točno onda vukovarske branitelje ne bi ništa sprječavalo da prijeđu hrvatsku granicu i u Srbiji izravno dadu svoje iskaze, kako bi „kroz suradnju s tijelima u Srbiji došlo do odustanka od neosnovanih optužnica". Međutim, nitko od njih nije toliko lud da zajedno s Marićem podijeli iskustvo dvanaestogodišnje zatvorske kazne, već se općenito hrvatski branitelji danas drže hrvatskih granica i nadaju da će tu unutar njih barem još neko vrijeme biti zaštićeni.

„Pravni mag"

U predsjednikovom priopćenju se kaže da će Zakon o ništetnosti pokušati srušiti na Ustavnom sudu, a u obrazloženju se uz ostalo navodi eksplicite da Zakon krši članak 141. Ustava Republike Hrvatske.

Veliki pravnik„Pravni mag" s Pantovčaka, a u biti teški demagog, s time nije ispucao sve svoje prijetnje. U predsjednikovom priopćenju se kaže da će Zakon o ništetnosti pokušati srušiti na Ustavnom sudu, a u obrazloženju se uz ostalo navodi eksplicite da Zakon krši članak 141. Ustava Republike Hrvatske. Drugim riječima, predsjednik Josipović javno instruira Ustavni sud što ima presuditi i time izravno politički prijeti članovima tijela koje bi trebalo predstavljati sam vrh pravosudne vlasti u Republici Hrvatskoj, a koja bi po Ustavu Republike Hrvatske trebala biti nezavisna.

Predsjednik prijeti i međunarodnom zajednicom s obrazloženjem da zbog svojih slabosti Zakon o ništetnosti određenih pravnih akata pravosudnih tijela bivše JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije „nanosi štetu međunarodnom ugledu Hrvatske".

Drugim riječima, predsjednik Josipović prijeti onim dijelom međunarodne zajednice koji je mjesecima mirno promatrao razaranja Vukovara, Osijeka, Vinkovaca, Slavonskog broda, Gospića, Dubrovnika, i mnogih drugih gradova, kao i tisuća sela.

Predsjednik prijeti mišljenjem onih međunarodnih čimbenika koji i dan danas tvrde da je priznanje Hrvatske 15. siječnja 1992. godine od strane EU bilo preuranjeno, jer će njima svako međunarodno priznanje Hrvatske biti uvijek preuranjeno, dok je svijeta i vijeka.

Istina

I na kraju dugujemo ipak reći što stoji protiv svih tih silnih prijetnji s Pantovčaka. Postoji, dakle, jedna neoboriva stvar, a to je – istina. Istina da smo se branili i obranili, istina da smo pripadnici jednoga slavnog i ponosnog naroda, istina da smo kroz povijest zaslužili i napokon se izborili za Državu.

A predsjedniku Josipoviću prognoziramo da će već za dvadeset godina ovo što se danas događa biti samo jedan ružan san. Ružan san očeva koji su ginuli i borili se za ovu državu i koji treba još pretrpjeti da bi nam djeca mogla imati lijepe snove. I imat će ih.

M. M.

* * * * * *

Komentar Ante Rokova Jadrijevića

Na Referendum !!

Ovaj Zakon o ništetnosti treba što prije staviti na Referendum!!

Da se konačno vidi tko je ZA hrvatsku DRŽAVU, a tko je PROTIV nje!

Time bi se istovremeno otvorilo i pitanje povjerenja ovom izdajničkom predsjedniku, koji ima jake staljinističke i orjunaške korjene, kako u svojoj porodici, tako i na svom staljinističkom i orjunaškom Pantovčaku.

Ujedno bi to bio i svojevrsni referendum i o Mladenu Bajiću, pa i cijelom DORH-, uključujući i njegov USKOK.

A za sve je kriv najveći Zloduh HDZ-a i Hrvatske 'Veliki meštar svih hulja' Vladimir Šeks, koji je svojim novim Ustavom, Mladena Bajića i njegov DORH stavio iznad svih zakona...

Zlo je tako pušteno s lanca i jedino ga Referendum može ponovo zauzdati.

Ne zaboravimo ni ovo: na ovim izborima mi Hrvati nemamo nikakvog pravog izbora. Dakle, morat ćemo glasovati PROTIV, a ne ZA. Htjeli ili ne htjeli mi to, ali sada je glasovanje za HDZ ujedno glasovanje za očuvanje suverenosti naše nove DRŽAVE.

Inače, ja osobno nikad dosad nisam glasovao za HDZ. Premijerki i predsjednici HDZ-a Jadranki Kosor sam osobno prije mjesec dana bio predložio da sklopi predizborni savez s našom ABH mr. Željka Sačića, ali ona za to ne mari. To znači da je ona nevjerodostojna, jer može biti u koaliciji s Pupovcem i Furiom Radinom, a ne može s nama iz ABH generala Sačića.

No, mi i ne moramo glasovati za nju, nego za HDZ, a u njemu ima još zdravih snaga! Sve ostalo je rasipanje glasova...

Referendum bi HDZ-u i nama Hrvatima stubokom preokrenuo izborne izglede protiv orjunaške koalicije Milanovića i Pusićke, a i hrvatski narod bi se naglo probudio.

Vita, vita, naša štampa gori gre - Juri Žakan iz Roča prije više od 500 godina!

I moj stari pozdrav s Jelačić-Placa:

Dolje Udbofašizam s Pantovščaka!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)

Gosp. Fuele, ne budite tako površni. Ne budite i Vi novi instant-expert!

Večernji.list/ Štefan Fuele – Hrvati, ne skidajte nogu s gasa/13. list/okt. 2011.

Piše: Štefan Füle

komentar Povjerenika za proširenje i europsku politiku susjedstva

Štefan Füle: Hrvati, ne skidajte nogu s gasa

Uspjeh Hrvatske jasan je znak drugim zemljama regije da je europska politika proširenja vjerodostojna i da donosi rezultate

(slijedi oštar komentar Ante Rokova Jadrijevića)

Ovo je povijesna godina za Hrvatsku. Godina u kojoj slavite 20 godina postojanja kao neovisna republika i u kojoj ste širom otvorili vrata članstva u Europskoj uniji. To je vrlo važan trenutak. Kraj je to dugog putovanja, započetog u listopadu 2005. otvaranjem pristupnih pregovora. Od tada je prošlo šest godina – šest godina koje su Hrvatsku pretvorile u zrelu demokraciju temeljenu na vladavini prava i u funkcionalno tržišno gospodarstvo. Šest godina tijekom kojih je hrvatsko društvo ojačalo i postalo dinamičnije.

Bude li sve išlo prema planu, hrvatski će jezik postati službeni jezik Europske unije, a hrvatska zastava vijorit će se među zastavama 27 drugih država članica. Jedan vaš sugrađanin imat će mjesto u Europskoj komisiji, hrvatski će ministri sjediti za stolom Vijeća ministara, a dvanaest hrvatskih zastupnika bit će u Europskom parlamentu. Sve će to biti moguće nakon potpisivanja ugovora o pristupanju i nakon njegova ratificiranja u Hrvatskoj i 27 država članica.

No, ovo nije samo priča o Hrvatskoj. Ona je dala vjerodostojnost i novi zamah cijelom procesu proširenja. Uspjeh Hrvatske jasan je znak drugim zemljama regije da je europska politika proširenja vjerodostojna i da donosi rezultate. Kada je zemlja odlučna i uspješna u nakani da zadovolji potrebne uvjete, Europska će unija ispuniti ono na što se obvezala.

Ostvareni napredak ima pozitivan učinak na svakodnevni život hrvatskih građana. Da spomenemo samo neka postignuća: pravosuđe je postalo neovisnije i odgovornije, poboljšan je rad na slučajevima ratnih zločina, a borba protiv korupcije donijela je mnoge pozitivne rezultate. Uvode se bolji standardi za zaštitu okoliša. Povećala se sigurnost hrane i razina zaštite potrošača. Međutim, s dobrim radom učinjenim na unapređivanju javnih službi i pravosuđa mora se nastaviti i dalje, kako bi se postiglo još više. Borba protiv korupcije mora se nastaviti na svim razinama. Temeljna prava moraju se u potpunosti jamčiti, osobito prava manjina. Potrebni su dodatni napori za daljnje jačanje administrativnih kapaciteta nužnih za adekvatnu provedbu zakonodavstva EU i apsorpciju sredstava EU koja će se znatno povećati od dana stupanja u članstvo. Komisija će pažljivo pratiti napredak na tim područjima sve do pristupanja i pritom će pomagati Hrvatskoj. Iskustvo pokazuje da, što je neka zemlja pripremljenija, to lakše ubire pogodnosti od članstva.

Kad Hrvatska postane članicom Europske unije, njezin će se glas bolje čuti. Imat će pravo odlučivanja u EU i moći će utjecati ne samo na svoju budućnost već i na budućnost cijele Europske unije i šire. Pokazali ste put drugim zemljama u regiji i sada imate odgovornost da im pomognete ostvariti ono što ste vi ostvarili. Znam da u tome možemo računati na Hrvatsku.

* * * * * *

Komentar Ante Rokova Jadrijevića:

Štefan Fuele – Hrvati, ne skidajte nogu s gasa

Gosp. Fuele, ne budite tako površni.

Ne budite i Vi novi instant-expert!

Gosp. Štefan Fuele tvrdi, citiram: 'šest godina koje su Hrvatsku pretvorile u zrelu demokraciju'.

Ma, kakva je to 'demokracija' – a bez 'Demosa (t.j. Naroda)? U Hrvatskoj nakon smrti Prvog Predsjednika dr. Franje Tuđmana svi su izbori bili falsificirani, najprije od američkog ambasadora Williama Dale-a Montgomery-a, a poslije od Mesićeve Udbo-fašističke svite na predsjedničkom Pantovčaku ! Posljedica toga je da na svim slijedećim izborima u Hrvatskoj ni na jedne izbore nije izašlo ni 50 posto birača, što su Državna izborna povjerenstva (DIP) na čelu s dr. Ivicom Crnićem i/ili Brankom Hrvatinom (bivši i sadašnji predsjednik Vrhovnog suda R.H. !) 'nadoknađivali' naknadnim ubacivanjem u biračke kutije 300.000 neevidentiranih glasačkih listića (dr. Ivica Crnić), odnosno 500.000 do čak 700.000 neevidentiranih glasačkih listića (Branko Hrvatin)!!!

Uostalom, i diljem EU-a se događalo isto: 'demokracija' – a bez 'Demosa'!!

Naime, i u državama EU-a posljednjih godina na izbore ne izlazi više od 50 posto birača. A zašto? Najbolji odgovor na to pitanje pročitao sam prije skoro 30 godina u uglednom američkom tjedniku Newsweek: 'American elections? Rich guys birtsday party!'. Danas dobro znamo tko su ti 'Rich guys' – to su oni koji Vragu američkih i EU 'bankstera' prodaju dušu u predizborno vrijeme (kao i naš bivši 'Ciganin-Predsjednik'!), a onda im banksterski Vrag svake noći kuca na vrata!

Narodi su konačno shvatili o čemu se zapravo radi, a to je shvatio i naš hrvatski narod: radi se o 'banksterskoj demokraciji', pa narod ne želi u toj farsi, odnosno izbornoj lakrdiji učestvovati. Nažalost, na vlastitu štetu! Ali, što je alternativa tomu? Svojim učestvovanjem takvim prljavim izborima dati legitimitet??

Ne hvalite nas, gosp. Fuele!

Kad gosp. Štefan Fuele tvrdi da je u posljednjih šest godina Hrvatska – čekajući u predsoblju EU-a pod pritiskom EU-a dobila 'funkcionalno tržišno gospodarstvo', onda ja pitam: kakvo je to (naše) 'funkcionalno gospodarstvo – koje funkcionira samo na inozemnom zaduživanju i privatizacijskoj pljački?!

Ne hvalite nas, gosp. Fuele!

A što tek reći da će ' dvanaest hrvatskih zastupnika bit će u Europskom parlamentu'. Tko to? Bansterske sluge ili privatizacijski pljačkaši?! Ili naša zloglasna 'Zvečarka' i njen pajdaš 'K-Radimir'?! Možda i Stipe Mesić – ako se kandidira na ovim parlamentarnim izborima?

Ne hvalite nas, gosp. Fuele!

A sada ono najgore: kad gosp. Štefan Fuele kaže da je naše pravosuđe je postalo neovisnije i odgovornije, onda mu ja odgovaram: To nije točno, gosp. Fuele!! Vama se to samo čini, jer je u posljednjih par godina broj nerješenih predmeta u našem 'Krivosuđu' smanjem samo zahvaljujući tome što su u par posljednjih godina već nekoliko puta udvostručavane sudske pristojbe na žalbe ili podneske, pa silno osiromašeni hrvatski građani to više ne mogu platiti! I tako se smanjuje broj neriješenih sudski predmeta! O svemu tome sam često i opširno pisao, pa to pročitajte na mojem drugom blogu Semper Paratus Croatiae !

I da skratim: kada Vi gosp. Štefane Fuele kažete da mi u Hrvatskoj moramo jamčiti osobito prava manjina, onda pitanje Vama: da li i u Vašoj matičnoj Domovini to isto činite? Ili to važi i za Francusku, Italiju, Veliku Britaniju (osobito Englesku), Austriju, itd.??

Naime, imali li igdje u svijetu države koja daje veća prava manjinama – od svog matičnog naroda?

Nema!

E, vidite, takvo nešto ima samo u Hrvatskoj! U nama susjednim državama Sloveniji i Srbiji upravo je suprotno! U Sloveniji hrvatska nacionalna manjina nije ni priznata, a u Srbiji je pod stalnim restrikcijama i pritiskom da se odrekne svoje nacionalnosti (odnosno etnije).

Stoga gosp, Fuele, upozoravam Vas: ne budite tako površni.

Ne budite i Vi novi instant-expert!

Naslušali smo se ovdje već takvih, na primjer onog Vašeg Olli-ja Rehna, pa Hannesa Swobode, Petera Semneby-a i mnogih drugih.

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)

Tasmanska humanitarka: Presuda generalima je sudska farsa bez dokaza

Vecernji.hr/6.list./okt. 2011.

Tasmanska humanitarka: Presuda generalima je sudska farsa bez dokaza

Književnica tvrdi: Generali su optuženi na temelju teorija zavjere, a ne činjenica.

Mishka Gora živi u Tasmaniji sa suprugom i troje djece (Foto: Privatna arhiva)

– Haaški proces generalima Gotovini i Markaču, koji je sada u žalbenom postupku, od početka do kraja bio je farsa.

Presuda hrvatskim generalima donesena 15. travnja proglašava krivima za zločine protiv čovječnosti one koji su akcijom Oluja od masakra spasili desetke tisuća Bošnjaka. Generali Ante Gotovina i Mladen Markač optuženi su na temelju teorija zavjere, a ne uz racionalnu procjenu dokaza.

Sudeći prema presudama, sucima očito nije bilo nužno dokazati da su Gotovina i Markač osobno počinili zločine za koje ih osuđuju, nego su zaključili da su generali bili dio “udruženog zločinačkog pothvata”. Tim se riječima tasmanska humanitarka, književnica i fotografkinja Mishka Gora za australski internetski magazin oštro suprotstavila radu Haaškog suda i nepravomoćnim presudama Gotovini i Markaču.

Uvjerila se u strahote rata

– Od 1991. do 1995. godine radila sam kao humanitarna djelatnica UN-a na području bivše Jugoslavije i uvjerila se u strahote rata. Nemam posebnu etničku privrženost nijednom narodu u sukobima, ali smatram da se istina mora otvoreno govoriti jer Gotovina i Markač nisu samo oslobodili dio Hrvatske. Oni su spasili ljude u Bihaću od sudbine koju su doživjeli Bošnjaci u Srebrenici, a to je bila osnova za budući mir na Balkanu – komentirala je Gora za Večernji list.

Mishka Gora upozorava da suci u Haagu nisu uspjeli prikazati valjane dokaze za udruženi zločinački pothvat te su pogrešno analizirali odlazak Srba iz Krajine, nazvavši to etničkim čišćenjem, iako postoje dokazi da su Srbi napuštali svoje domove već uoči početka vojno-redarstvene akcije Oluja i to nakon naredbe srpskog vodstva.

Nestalo 95 izvještaja

Gora je zaključila je da su haaški suci ignorirali činjenicu da je Hrvatska imala poticaj međunarodne zajednice za pokretanje operacije Oluja, te da je američki predsjednik Bill Clinton osobno pozdravio tu akciju koja je bila začetak procesa završetka rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

– Važno je naglasiti da je iz europskih arhiva nestalo 95 izvješća iz Oluje koja su potraživali i branitelji generala Gotovine – upozorava Mishka Gora.

Autor: Jadranka Jureško Kero