Friday, May 27, 2011

ZAŠTO NAŠ PREDSJEDIK NE SHVAĆA PODVALE SRPSKOG PREDSJEDNIKA BORISA TADIĆA

Imamo li Predsjednika debila - ili političkog imbecila?

Donosimo izvrstan tekst jednog od deset najboljih hrvatskih novinara -

- kolumnista Večernjeg lista, gosp. Tihomira Dujmovića,

objavljenog u subotu 21. svibnja ove 2011.g.

Iza zavjese

ZAŠTO NAŠ PREDSJEDIK NE SHVAĆA PODVALE SRPSKOG PREDSJEDNIKA BORISA TADIĆA

Od šlepera otetog kulturnog blaga Tadić se ruga našoj muci i u dva posjeta vratio nam je po jednu – srpsku ikonu!

Dok se još nismo do kraja oporavili od skandala kad predsjednik države Ivani Simić Bodrožić, koja je oca izgubila na Ovčari, objašnjava da je i Paulin Dvor mjesto zločina, Hrvatski list upozorava nas da je Tadić u Vukovaru darovao Josipoviću pretisak izdanja časopisa „Zenit“, jednoga starog eklatantnog velikosrpskog pamfleta.

Ili se Josipović udvornički odnosi prema velikosrpskoj literaturi ili se nikad ozbiljnije nije bavio velikosrpstvom ili je pak Ured predsjednika do te razine politički nepismen pa do dana današnjeg nije shvatio Tadićevu podvalu!

Što god bilo, na jadne smo grane spali i naciji je već vjerojatno neugodno gledati kako Tadić ponižava, vrijeđa, ismijava i faktički pravi „bedaka“ od hrvatskog predsjednika. Od šlepera i šlepera otetoga kulturnog blaga Tadić se ruga toj našoj muci i u dva posjeta Hrvatskoj svaki nam je put vratio po jednu – srpsku ikonu! I nikad ništa više! Kad je vidio do koje je razine superioran Josipoviću, počeo ga je ponižavati pa je posljednji put na susret zakasnio, rekao je da je – zaspao! Može li se bolje reći što mislite o svom sugovorniku kad nije vrijedan ni da na vrijeme ustanete da na susret ne zakasnite? Što još možemo očekivati: da ga lupka po glavi na sljedećem susretu?

Akademski slikar Antun Mateš, gledajući fotografije koje su mediji objavili sa susreta Josipovića i Tadića u Vukovaru, uvećao ih je i zamijetio da je Tadić darovao jednu knjigu Josipoviću i vidio da je riječ o reprintu izdanja časopisa „Zenit“. Onda se potrudio i tri mjeseca proveo u Sveučilišnoj knjižnici te istražio o čemu je riječ. Časopis „Zenit“ pokrenuo je 1921. godine Ljubomir Micić, hrvatski Srbin, koji ga je predstavio kao avangardnu međunarodnu reviju u vrijeme zalaza brojnih umjetničkih pravaca.

No već u broju iz veljače 1922. na naslovnici se tiska manifest zenitizma koji zaziva rušenje Europe tezama “Mi nećemo da smo Europejci. Hoćemo balkanizaciju Evrope. Na klin obesiti Europu biće divlje uživanje“.

Velikosrpsko ludilo najbolje opisuju riječi iz manifesta poput „smrt je naša narodna igra... naši momci za zubima nose sviralu i nož... u očima krv... kantu vadimo mozak i režemo pupak... mi smo jeretici koji mrzimo vašeg Boga i s radošću beležimo da je jedini božji namesnik na zemlji papa Benedikt XV ‘mirovni’ otegnuo papke. Jedna uš manje...”

Zenitizam je ekstremno napadao Hrvatsku kao dio europske civilizacije pa je autor poslije niza rasističkih poziva na uništenje hrvatske kulture zbog revolta pobjegao u Srbiju i nastavio izdavati list četiri godine dok na kraju nije zabranjen.

Micić 1940. godine tiska „Manifest srbijanstva“ u kojem je pak mržnja prema hrvatstvu došla do faze ludila pa tako Zagreb proglašava „sedištem pokatoličenog srpstva“ te poziva „očistimo sav korov od zemlje srpske“.

Titov ga režim više puta uhićuje zbog slične histerije, a Micić umire 1971. godine. Tri godine poslije Titove smrti počinje njegova rehabilitacija premda građanska Srbija na čelu s Bogdanom Bogdanovićem ustaje protiv toga.

Poslije izložbe o avangardi 20. stoljeća, na kojoj se veliča njegov „Zenit“, perverziji nema kraja pa izložba stiže 1983. i u Zagreb, premda čak i Dragoš Kalajić piše tada da bi ona u Zagrebu bila „potcjenjivanje inteligencije Zagrepčana“.

U Zagrebu, piše Mateš, Zvonko Maković i Želimir Koščević ovacijama dočekuju izložbu. Donat i Tenžera žestoko je kritiziraju.

To je povijest, a stvarnost je da je reprint časopisa koji se skrivao iza umjetnosti, a zapravo je bila riječ o tipičnom fašističkom uratku koji otvoreno zagovara velikosrpstvo, Boris Tadić uručio Josipoviću i da je to prvorazredna blamaža o kojoj se mudro šuti.

Lijepo je da Josipović svira glasovir i govori nekoliko jezika tečno, ali Hrvatskoj je potreban predsjednik koji savršeno poznaje okruženje, izvrsno vlada povijesnim relacijama i koji - a to se ne može naučiti - ima primjeren emocionalni odnos prema naciji i povijesti nacije koju predstavlja.

Bilo bi prilično da su mu takvi i suradnici u Uredu! Ne može se ništa ne znati o zenitizmu i primiti šutke reprint lista koji otvoreno prezire Hrvatsku!

Ne može se šutjeti kao što upravo šuti Ured hrvatskog predsjednika da službena Srbija svojata Gundulića i Držića!

Ne mogu se prešutjeti vapaji Hrvata iz Vojvodine koji ovih dana doslovno mole da se netko za njih zauzme!

Nije normalno da se Srbima u Hrvatskoj vraćaju oteti stanovi, a da se Hrvatima protjeranim iz Vojvodine ne vraćaju oteti stanovi!

Tko bi se trebao izboriti za pravdu ako ne predsjednik Hrvatske koji se hvali sjajnim odnosima s Tadićem?

Tihomir Dujmović

Večernji list, 21. maja/svibnja 2011.

(obrada teksta i nadnaslov:

Ante Rokov Jadrijević)

Friday, May 20, 2011

PRIOPĆENJE KOORDINACIJE UDRUGA PROFESIONALNIH RIBARA


17. svibnja 2011. godine


PRIOPĆENJE KOORDINACIJE UDRUGA PROFESIONALNIH RIBARA

Već duže vrijeme upozoravamo da se ribarstvo uništava sustavno, ali nam nikako nije bio jasan cilj glavnih krivaca za kolaps ribarstva Tončija Božanića, koji je svojom nestručnošću to odradio, i Petra Čobankovića koji nije ništa uradio da ga spriječi.


Danas nam je cilj svima jasan:

nakon što se predalo 25 tisuća kvadratnih kilometara gospodarskog pojasa, sada se predaje i trideset tisuća kvadratnih kilometara teritorijalnog mora.

Uništavanje ribarstva je sustavno rađeno s ciljem da se na ovaj dan što manje preostalih ribara počne buniti. Žalosno je da ostale građane ove zemlje ne zanima što je nestalo pola hrvatskog teritorija, jer je državna propaganda to proglasila neophodnim da Hrvatska uđe u EU, ali pitamo onda sve koliko će Hrvatske uopće preostati kad bude ulazila u EU?

Iako je u Deklaraciji o temeljnim načelima pregovora za punopravno članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji, koju je donio Sabor RH 2005. godine, napisano da je pri ulasku u EU politički cilj Republike Hrvatske očuvanje nedjeljivosti, integriteta i cjelovitosti državnog teritorija Republike Hrvatske, pitamo se kako se onda odustalo od polovice teritorija RH, kojeg čine gospodarski pojas i teritorijalno more?

U istoj Deklaraciji pregovori o ribarstvu su označeni prioritetom, te se naglašava nužnost osiguranja transparentnog vođenja pregovora i nužnost pojačanih aktivnosti na širenju informacija o svim aspektima procesa pregovora. To je u praksi ispoštovano na način da mi ribari cijelo vrijeme, iako smo tražili, nemamo pojma o tome što se dešava u pregovorima te nas i cjelokupnu javnost cijelo vrijeme obmanjuju i lažu.

Voditelj pregovaračke skupine za ribarstvo Ivan Katavić, državni tajnik za ribarstvo Tonči Božanić, državni tajnik za EU integracije Andrej Plenković i ostali prevaranti su cijelo vrijeme govorili kako nema šanse da strani ribari uđu u hrvatske teritorijalne vode. Zadnja obmana se desila na ribarskom sajmu u Umagu gdje je to opet ponovio Tonči Božanić da bi samo par dana poslije bilo objavljeno kako su naši dužnosnici cijelo vrijeme lagali jer ne samo da ne smijemo primjeniti gospodarski pojas već se i dopušta slovenskim ribarima ulaz u hrvatsko teritorijalno more.

Bojimo se i pomisliti što je sve predano Talijanima?

Sada će nam reći da se Talijanima nije ništa obećalo, ali isto tako su već govorili i za Slovence pa nam nije teško zaključiti da li ćemo im vjerovati ili ne.


Samo hrvatski političari danas mogu Slovencima darovati 6 puta veću površinu od njihovog vlastitog teritorijalnog mora i to nam objašnjavati pričom kako je to za nas dobro i kako će nama cvasti ruže kad uđemo u EU.

Sičušna Malta se izborila za gospodarski pojas od 25 NM kad je ušla u EU, a Hrvatskoj neće ostati ni metar mora, sve zahvaljujući našim vrhunskim stručnjacima u prodaji vlastitog teritorija. U obrani svoje gluposti zaboravljaju da i mi znamo čitati te znamo da se ribarski dio SOPS-a uopće ne treba primjenjivati jer to omogućuje Sporazum, pa nas baš zanima zašto naši dužnosnici namjerno zaboravljaju tu činjenicu, iz čega je očito da postoji određeni dogovor o kojemu mi ne znamo ništa.

Ono što znamo je da nećemo dopustiti prodaju hrvatskog teritorija bez obzira na njihove ciljeve jer nema većeg cilja od onoga koji piše u Ustavu RH koji kaže da je suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv.

U Ustavu također piše da more ima osobitu zaštitu države, pa se opet pitamo kako to Božanić i njegova ekipa štite naše more? Njima je samo na pameti kako sve rasprodati, darovati, a ono što slučajno preostane uništiti.

Tonči Božanić i Petar Čobanković, duet udružen u uništavanje ribarske industrije, cijelo vrijeme trubi kako smo mi marginalna skupina koju zanimaju samo vlastiti interesi, iako su danas svi ribari, uključujući i HGK i HOK, ujedinjeni u obrani Jadrana i ribara.

Ponosni smo da nemamo iste interese kao i Božanić i Čobanković, jer njihovi interesi su uništavanje hrvatskog ribarstva i prodaja hrvatskog mora, a naši su upravo suprotni. Zato božanićima, čobankovićima i ostalima poručujemo da neće uspjeti prodati ni ribare ni Hrvatsku radi svojih sitnih osobnih interesa, jer ćemo im mi stati na put, kao što su stoljećima radili hrvatski ribari, braneći Jadran i Hrvatsku od stranih okupatora i domaćih izdajnika!


UDRUGA PROFESIONALNIH RIBARA NAŠE MORE,

predsjednik: Albin Popov

UDRUGA PROFESIONALNIH RIBARA MARE CROATICUM,

predsjednik: Daniele Kolec

UDRUGA PROFESIONALNIH RIBARA ISTARSKI RIBAR,

predsjednik: Radovan Simić

(obrada teksta: Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.)

Thursday, May 19, 2011

Tiranija u Saboru: Šeks izbacio Burića i Vinkovića iz sabornice


www. HDSSB.hr/ Tiranija u Saboru: Šeks izbacio Burića i Vinkovića iz sabornice/ Srijeda, 18 Svibanj 2011

Tiranija u Saboru: Šeks izbacio Burića i Vinkovića iz sabornice

Saborskog zastupnika HDSSB-a Dinka Burića straža je udaljila iz Sabornice, a nešto kasnije i njegova stranačkog kolegu Zorana Vinkovića. Tome je prethodilo verbalno nadmudrivanje i teške optužbe na račun potpredsjednika Sabora Vladimira Šeksa (HDZ) što je postao uobičajeni folklor na relaciji Burić – Šeks. Burić je Šeksa pozvao da se povuče iz politike, optužujući ga da je kršenjem procedure objave pročišćenog teksta Ustava i zakona nanio veliku štetu.

Pozivam vas da date ostavku na sve dužnosti u Saboru, da se ispričate svim zastupnicima i cijeloj javnosti te nadoknadite materijalnu štetu koju ste izdavanjem knjižice o Ustavu nanijeli građanima – zahtijevao je Burić od Šeksa.

Pozvao ga je da se povuče s hrvatske političke scene jer, kako je rekao, nanosi sve veću štetu ne samo sebi nego i cijeloj javnosti. To je Šeks ocijenio klevetom, a teško je mogao podnijeti Burićevu izjavu da mu je potrebno stacionarno liječenje.

Zastupnik Burić optužio je predsjedavajućega na sjednici da je samoinicijativno i protivno proceduri numerirao pročišćene članke promjena Ustava što je Ustavni sud, rekao je, utvrdio kao neovlašteno zadiranje u ustavni tekst koji je time ozbiljno narušen.

Naglasio je da je Ustavni sud saborskom Odboru za Ustav potom naložio da objavi posebni pročišćeni tekst Ustava te odluči o brisanju svih do sada pročišćenih tekstova.

Burić proziva Šeksa i da je odgovoran za to što se od 116 zakona koje je Sabor donio njih čak 103 poziva na pogrešne pa čak i nepostojeće članke. No Šeks je odbacio sve optužbe ističući da je odluku o objavi pročišćenog teksta jednoglasno donio Odbor, a da je on samo priređivač tog teksta te najavio da će Odbor sutra raspraviti pitanje razmimoilaženja s Ustavnim sudom.

Potom je Šeks dodao da je krajnje neumjesno njega, s ovim političkim kvalifikacijama, prozivati da daje ostavku i da nanosi štetu.

– Neznanje ne opravdava, ali zato doza nečega što spada u krajnje neumjereno i neukusno to još manje opravdava – poručio je Buriću.

– Kada su zasluge u pitanju, pripisujete ih sebi, a kada je odgovornost, onda je ona kolektivna – uzvratio mu je Burić dodavši da je i ovaj Šeksov potez u skladu s "njegovom poznatom sintagmom locirati, identificirati, uhititi transferirati".

U nastavku sjednice i novopečeni HDSSB-ovac Zoran Vinković govoreći uime kluba uspio je iživcirati predsjedavajućeg Šeksa koji mu je izrekao opomenu te mjeru udaljenja iz Sabora. (izvor: Vecernji.hr)

(V. ĆURIĆ)


*******

Komentar Ante Rokova Jadrijevića:

Šeksov 'pijani Ustav', Šeksovi 'pijani zakoni'

Nije li pravi trenutak da se HDZ konačno i nepovratno odrekne i oslobodi svog najvećeg ZLODUHA Vladimira Šeksa?!!

To bi bio najveći predizborni zgoditak HDZ-a, koji bi silno popravio predizborne šanse HDZ-a.


Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(jedini hrvatski socijal-radikal)

Tuesday, May 17, 2011

SUDE MI –u Udbomafijaškom hrvatskom „krivosuđu“ - 11.dio -


Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., Brtonigla 15. maja/svibnja 2011.

To all to whom it may concern!


SUDE MI –u Udbomafijaškom hrvatskom „krivosuđu“

- 11.dio -

Uvodna napomena:

Nakon punih godinu dana, naša ‘pravosudna-krivosudna’ imperija mi je uzvratila udarac: u jednom danu sam dobio dvije presude Općinskog suda u Bujama i obe porazne za mene. A što sam drugo i mogao očekivati od njih?!

Budući da mi za takve stvari služi drugi moj blog . OHRANA Semper Paratus (link je na ovom mojem glavnom blogu), to ću ovdje dati samo dva ključna pasusa:

A.R.J.

* * * * * *

a/ - Budući da je sutkinja Općinskog suda u Bujama Jasna Gašparović još prošle godine, točnije 20. svibnja 2010.g., tijekom čitanja dvije presude u dva odvojena, ali i skoro identična sudska predmeta: P-171/04 i P-244/05 koje je održano 6.maja/svibnja 2010.g. iznenada priopćila meni da je ustanovila neku grešku u predmetu P-244/05, jer tužitelj Općina Brtonigla nije (bila) vlasnik dijela mog dvorišta, koje je – pazite sad! – prodala mom susjedu Vittorinu Melonu (inače tetku našeg 'Velikog šerifa' Općine Brtonigla Franco-a Cattunara), te da je stoga odlučila donijeti samo DJELOMIČNU PRESUDU, konačno sam shvatio pravu dimenziju čitave te prljave sudske farse, odnosno te balkansko-turske lakrdije kojoj sam bio izložen u Općinskom sudu u Bujama punih pet godina !!

Dakle, kakav kolosalni sudsko-'krivosudni' OKSIMORON !!

Da netko moćan u Poglavarstvu naše Općine Brtonigla (a to je Franco Cattunar, polupismeni predsjednik Općinskog vijeća Brtonigle, inače član IDS-a) proda zemljište (dio mog dvorišta, ograđenog visokim i vrlo solidnim kamenim zidom starim 150 godina), zemljište koje u vrijeme podizanja ove Tužbe nije bilo općinsko, i to proda svom bliskom rođaku (svojem tetku Vittorinu Melon i svojoj teti Valeriji Melon, rođenoj Cattunar), a onda Općinski sud u Bujama presudi da ja za sve to moram još i nadoknaditi parnične troškove tužitelju OPĆINI BRTONIGLA ..... Kako se zove takvo 'krivosuđe'?

Takvo se 'krivosuđe' može zvati samo Udbo-mafijaško 'krivosuđe' !!

(to sam napisao prošle godine, 22. maja/svibnja 2010.g. – da se ne zaboravi! - i objavio na svom pomoćnom blogu OHRANA Semper Paratus pod naslovom: „SUDE MI – u UDBOMAFIJAŠKOM HRVATSKOM 'KRIVOSUĐU' – 9.dio i istog časa kao obavijest poslao Uredu Vlade R.H., ambasadoru EU gosp. Paulu Vandorenu, Njemačkoj ambasadi, Zgb., Američkoj ambasadi, Zgb, itd., ukratko: To all to whom it may concern! ).

* * * * * *

b/ - Na kraju sam (na str.3. tog svog teksta dodao i ovo, citiram: 'U svom Rješenju P-244/05-47 sutkinja Jasna Gašparović mi nalaže da kao tuženik-protutužitelj ispravim svoju Protutužbu u točki III., na način da postavim jasan i određen protutužbeni zahtjev, u smisli čl.186., st.1. Zakona o parničnom postupku, u roku od 15 dana .... jer će u protivnom sud odbaciti protutužbu u tom dijelu...

E, pa ja to neću učiniti !! I to iz dva razloga: Prvo, ja sam nju, sutkinju već na početku prvog suđenja u identičnom (!!) predmetu P-171/04 odmah upozorio da je cijelo to suđenje potpuno bezpredmetno, jer je u zadnjih pet godina Melonov nećak Franco Cattunar izvršio (uz pomoć dva udbomafijaška odvjetnika, Slaviše Perovića i Ivice Senjaka, op.a.) niz izmjena u mojem dvorištu, a i u susjednom vrtu Vittorina Melona, pa potom i u njegovom 'dvorištu', da je čitava polazna situacija stubokom izmjenjena. Naime, svemoćni i samovoljni 'Veliki šerif' Brtonigle, Melonom nećak, polupismeni Franco Cattunar je još dva puta otkidao dijelove mog dvorišta, najprije za još 126m2, a onda i svih 196m2, pa nema smisla ni počinjati sa starim suđenjem! Dakle, oduzeli su mi ukupno 210m2 mog dvorišta, kojeg imam u svom posjedu od 1975. g. (35 godina!), a sada mi lakrdijaški sude za samo prvih 14m2, koje su mi oduzeli prije osam godina! No, sutkinja Jasna Gašparović se na to oglušila. Valjda: 'befehl ist befehl !'.

Drugo, ja više ne želim učestvovati u ovakvim balkansko-turskim lakrdijama i sudskim farsama u Općinskom sudu u Bujama. Već sam na tom suđenju rekao sutkinji Jasni Gašparović da je Tužba protiv mene jedno obično političko suđenje (!!) i da to nema nikakve veze s pravosuđem, a još manje s pravdom, te da se taj predmet ne može razriješiti u sudnici Općinskog suda u Bujama, jer ja taj Sud odavno smatram i u svojim Žalbama i publicističkim člancima nazivam 'Udbomafijaški sud', jednako kao što i našu Općinu Brtoniglu uvijek i svuda nazivam 'Udbomafijaška Općina Brtonigla'! Rekao sam joj da ću ja to razriješiti na drugim mjestima, a za početak na svojim blogovima na Internetu....

.... jer tamo nema više UDBO-komunističke cenzure!

Ukratko, ne pada mi na pamet da ja prihvatim ulogu statista u toj njihovoj Udbo-mafijaškoj sudskoj farsi!

Sve ostalo sam već odavno rekao u svojoj 'Uvodnoj besjedi' za suđenje 2. listopada 2006.g. na Općinskom sudu u Bujama u ovom sudskom predmetu P-244/05, te još i u našem zajedničkom članku o istom problemu: 'Politizacija, medijska spekulacija ili kriminalizacija?', kao naš zajednički odgovor načelniku Općine Brtonigla Dorianu Labinjanu, objavljen u 'Glasu Istre' 24. veljače 2007.g.

* * * * * *

Držim da sam vrlo jasno pokazao o čemu se ovdje zapravo radi – o totalnom mješanju prljave udbomafijaške politike u naše pravosuđe (da ne bi bilo zabune i/ili zamjene značenja te stalno zloupotrebljavane riječi 'pravosuđe', dajem ovdje i englesku riječ 'justice', kao i italijansku riječ 'giustizia'. Naime, ja držim da je kod nas, kao i u većini bivših komunističkih država, odnosno 'republika' tzv. 'Pravo' sluga prljave politike, dočim je Pravda u službi vječnog Boga ! Drugim riječima, tzv. 'Pravo' je privremena i prolazna stvar političkih režima, koji su se mijenjali kao na tekućoj traci epoha, dočim je Pravda iskonski princip, odnosno počelo svijeta od svog ljudskog postanka!).

* * * * * *

Smrt Udbomafijašizmu – Sloboda hrvatskom narodu!


Semper Paratus Croatiae

Ante Rokov Jadrijević,dipl. ing.

Tuesday, May 3, 2011

Zašto se brijunski transkript ne traži kao topnički dnevnici?


Dragovoljac.com/ Zašto se brijunski transkript ne traži kao topnički dnevnici?/ Utorak, 03 Svibanj 2011 11:17

Zašto se brijunski transkript ne traži kao topnički dnevnici?

Autor Tihomir Dujmović/VL

Nema istrage! Pa Josipoviću, šef policije vam eksplicitno kažeo čemu je riječ! Prave li se naši političari glede brijunskih transkripata da doista ne znaju u čemu je problem ili ti drugoligaši doista ništa ne razumiju?

Naime, ministar policije Karamarko bio je neobično jasan kad je nedavno obznanio da njegovi agenti brijunske transkripte nisu našli u originalnom obliku, nego na nekakvim audiokazetama“, da su “dokumenti išli izvan državnih institucija i izvan okvira zakona o suradnji s Haagom”, dodavši: “U kojoj mjeri i tko su akteri svakako će trebati istražiti.”

Nakon tih riječi šefa policije posve je neshvatljivo da se premijerka, nakon što je najavila istragu o ovoj temi, čim je dobila po prstima s Pantovčaka, povlači, a predsjednik države se drži kao da Karamarko ništa nije rekao.

Unatoč izrečenom, Josipović o mogućoj istrazi govori u apstraktnom kondicionalu tipa „ako bi bilo indicija i ako postoje informacije koje bi ukazivale na to da je pri dostavljanju transkripata bilo kršenja zakona, onda bi...”.

Pa šef policije vam eksplicitno kaže o čemu je riječ! Nitko drugi nego ministar policije u najkraćem intervjuu na svijetu tvrdi da je POA utvrđivala autentičnost brijunskih transkripata, ali bez originala!

Što ako se sutra nađu originali i oni budu dramatično drugačiji od teksta koji je otišao u Haag? Da se možda u tom smjeru otvori istraga? Ili je to neka nevidljiva ruka izvana zabranila? Da se nešto o svemu priupita ljude koji su transkripte radili?

William Tomljanovic, haaški istražitelj, tvrdi da je u ured predsjednika ulazio puno puta: “Uzimao sam što sam htio”! Je li tu bilo kršenja zakona?

Ima li tu mjesta za Josipovićevu pravnu državu ili se ne smije ići dalje jer se nazire krivac?

Smije li se uopće dokazivati da je možda brijunski transkript lažan? Topničke smo dnevnike tražili ispod svakog kamena, original dokumenta po kojem ćemo biti osuđeni kao država nastala na zločinu ne traži nitko! Glupost ili pokvarenost?

* * * * * *

Sličnu dilemu imamo i kod štiva koje za lakši san bivšim komunistima nudi Dušan Bilandžić, koji u zadnjoj verziji vlastite deset puta drugačije napisane povijesti Jugoslavije izvodi završni salto. Sad nudi tezu po kojoj Tito, Kardelj i Bakarić od početka 60-ih, kad su shvatili da je Jugoslaviju nemoguće održati, nisu radili drugo nego pripremali zemlju za razlaz. Za tu tvrdnju nudi stare razgovore dinosaura koji u svom metajeziku dakako ništa nisu otvoreno rekli pa nam treba šerpas poput Bilandžića da nam objašnjava te nedovršene rečenice. No, svakih deset godina on ih tumači drugačije! Bilandžić tvrdi da je imao pristup na sve moguće sjednice partijskih foruma, da je razgovarao u četiri oka s vrhom vrha te države.

Ako je doista vrh države već 60-ih shvatio da je Jugoslavija neodrživa, a Bilandžić to zna barem pola stoljeća zašto je šutio?

Sada kad je razvidno u prvom redu da su potoci krvi pratili maršalov put, sada kad je vrijeme da se prozovu krvnici tog promašaja što nam je svima skupa ukrao pola stoljeća razvoja, sada kad bismo mogli doznati baš sve zakopane tajne, sad Bilandžić poručuje da je Tito mislio na nas i da je, čim je shvatio da Jugoslavija nema šanse, gradio put za njen razlaz.

Tito kao razbijač Jugoslavije?

To ne samo da je negacija starih Bilandžićevih knjiga, to je znanstvena fantastika u cilju jačanja titoizma! Ne bi ni Tito danas bolje sam sebe branio! Kao glavni kapital gura nam ustav iz 1974., no mi bismo državu dobili i bez tog ustava jer se države ne dobivaju po ranijim ustavima. Hrvatska je dobila granice po Badinterovoj komisiji, to je točno. No, za te granice smo se morali boriti, a kako smo vidjeli po držanju Unprofora, mi za zelenim stolom te granice ne bismo dobili bez obzira na odluke Badinterove komisije. No, ono što nam je Tito uzeo i što nikada nećemo imati to su Boka kotorska i Srijem.

Dobili smo Istru i Dalmaciju? Da u ratu i borbi, ali Srbi i Crnogorci su Titovim parafom dobili Bačku, Srijem i Boku! Ni jedna republika nije više unijela, a manje iznijela iz Jugoslavije od Hrvatske.

Ante Ciliga, povjesničar i revolucionar s kojim sam 90-ih napravio knjigu razgovora, o Titu je rekao da na njegove poteze valja gledati isključivo kao na balansiranje da se održi na vlasti. “On daje velike koncesije Srbima, on im dopušta hegemoniju, ali ne tako da budu nezavisni od njega. On pušta proljećare da Srbima pokaže da će ih, ako ne budu pokorni, već sutra zamijeniti Hrvatima! To je ta vještina izigravanja jednih protiv drugih i svi misle, ma išao bi Tito i dalje, ali mu ne daju”. Bilandžić zna da je to sve bila samo krvava borba za vlast, nikako borba za miran razlaz, ali cilj je knjige dati sedativ za nemirnu savjest, a ne povijesna istina!

Tihomir Dujmović/VL