Thursday, January 24, 2008

NAJNOVIJI SPIN-TRIK, SPIN-DOKTORA SANADERA, NEĆE PROĆI!!

Ante Rokov Jadrijević, hrvatski socijal-radikal, Brtonigla 22. siječnja 2008.

(ante-rokov-jadrijevic.blogspot.com)

Uredništvu Web portala amac.hrvati-amac.com Komu Treba: Mr. Vincent Degert Ambasador EU, Zgb.

NAJNOVIJI SPIN-TRIK, SPIN-DOKTORA SANADERA, NEĆE PROĆI!!

Stari i novi premijer Sanader, inače prokušani «spin-doktor», očito ne misli odustati od svojih starih spin-trikova, t.j. skretanja svih velikih problema na sporedni ili slijepi kolosijek. Engleski glagol «spin» ovdje (samo za laike!) znači zapletati, plesti, (za)sukati. ili po domaće: zamagliti ili razvodniti neki problem. Ili drugim riječima «baciti nekome prašinu u oči»! Tako je to i s najnovijim Sanaderovim «povjerenstvom za praćenje rasta cijena», koje će nas, kao, zaštititi od ovog sadašnjeg divljeg porasta cijena. Međutim, kao da se zaboravlja da su cijene u Hrvatskoj naglo porasle tek nakon netom prošlih parlamentarnih izbora, i da su upravo ti Sanaderovi izbori bili glavni uzrok porasta cijena!

Naime, čini se upravo nevjerojatnim da još nitko (osim mene!) u Hrvatskoj taj porast cijena nije doveo u svezu s predizbornim Sanaderovim podkupljivanjem znatnog broja hrvatskih birača, primjerice onih koji su s velikim «popustom» kupovali dionice velikih državnih tvrtki, te starim umirovljenicima koji su tik pred izbore dobili drugu ratu tzv. «povrata duga umirovljenicima», itd.,itd. Dakle, potkupljivanjem oko milijun ljudi, od kojih su mnogi promijenili svoju staru i dugogodišnju stranačku simpatiju u korist Sanaderovog HDZ-a. Pa ipak, Sanaderu ni to nije mnogo pomoglo, jer je doživio (relativni) izborni neuspjeh! Stoga je Sanader, nakon tek polovičnog izbornog «uspjeha», podkupio i svoje nove koalicione partnere, a i to će nas papreno koštati. Tu ja ne mislim na Friščićevu revitalizaciju sela, koja nam je itekako potrebna, jer će nam donijeti nov i mnogo zdraviji nacionalni natalitet, a ne mislim ni na ravnomjerniji razvoj svih regija, a ne samo Zagreba i njegove županije. «Šćeto i neto» ja tu prije svega mislim na milijardu kuna kojim će biti isplaćivane «četničke mirovine» izbjeglim Srbima, koji se ovamo ne vraćaju unatoč činjenici da im je ministar Rade Čačić obnovio i/ili sagradio 35.000 kuća, a ministar Kalmeta još 5-7.000 kuća i k tomu obećao još i 5.000 jeftinijih stanova, na koje će četnici plaćati povlaštene stanarine od oko 250 kuna!! No, ni t6o nije sve: sada će te kuće trebati ponovo renovirati, kako bi mogle poslužiti za prihvat očekivanog velikog broja kosovskih izbjeglica, koje nam USA, NATO i EU želi uvaliti čim nastane nova ratna pometnja na jugu Srbije. Hrvatskoj će tada biti namjenjena uloga novog «sanitarnog kordona» u novom i vječnom «predziđu Europe». Čekaju nas, dakle, još mnogo teža vremena s ovom novom Sanaderovom Vladom, i stoga ja pušem dok je ta balkanska čorba još hladna. Jer kad ta nova srpska čorba proključa, onda će nam biti prekasno!

Dakle, naš je državni budžet već predizborno «olakšan» za nekoliko milijardi kuna, a država nam je zadužena kod MMF-a i Svjetske banke za još jednu milijardu eura (ma što o tome pričao ministar Ivan Šuker!), što sada svi moramo kolektivno plaćati i vraćati. Stoga su cijene u Hrvatskoj naglo porasle, a rasti će i još više, čim počne isplata «četničkih mirovina» i gradnja novih stanova za izbjegle Srbe u Banja Luki, Novom Sadu i Beogradu. I sada će nam sve to nekakvo novo Sanaderovo «povjerenstvo» pokušati zamotati u Sanaderov koalicioni spin-celofan i prodavati kao svoju veliku brigu za očuvanje ovog bijednog životnog standarda nas malih Hrvata!?

Naravno da postoji daleko bolje rješenje i ja sam ga Sanaderu predlagao još prije četiri godine, točnije 19. prosinca 2003.g., evo ovako: «Gospodine Sanader, osnujte novo ministarstvo za debirokratizaciju države. I deregulaciju...A u tom novom ministarstvu odmah osnujte i URED ZA ZAŠTITU POTROŠAČA (naročito zaštitu potrošača od bezobraznih državnih monopola kao što su INA, HEP, HT, HP, HTV, Vodovoda, itd.). Svi koji nas mogu pljačkati, ti nas i pljačka-ju. A narod to pamti, a izbori baš i nisu daleko! Mnogi će uskoro morati ponovo spakirati svoje kufere, pa na novo 'čekanje'.... A vremena je tako malo preostalo.... Mi birači nemamo više strpljenja!». Da ovdje pripomenem, gotovo identičan Prijedlog sam bio poslao 22. II. 2002.g. i ondašnjem premijeru Ivici Račanu i to pod gotovo istovjetnim naslovom: «Gospodine Račan, ovu državu treba debirokratizirati». Gosp. Račan ga je pokušao poslušati i ostvariti, ali mu to nakon raskola s Budišom nije pošlo za rukom, jer su u prazan prostor uskočili Radoševi «foteljaši» iz Libre i sa svojim zahtjevima ucijenili premijera Račana. Ta Račanova neodlučnost i stalno odlaganje problema koštala ga je gubitka izbora (završen citat).

Nažalost, ni Sanader to nije poslušao, pa mu je uskoro sjela za vrat stroga EK/EU i izdiktirala svoju Zapovijed da u najkraćem roku izvrši deregulaciju naše Države ukidanjem 12.000 suvišnih propisa, preuzetih iz bivše i propale SFR Jugoslavije, te da ukine 40 posto novih i suvišnih zakona, koje je kao na traci «štancala» Šeksova i Arlovićeva «pravna mafija», koja djeluje u pozadini (ili podzemlju!) Hrvatskog Sabora, obilato potpomognuta vodećim dijelom Hrvatske odvjetničke komore (sjetimo se samo njenog bivšeg predsjednika Ranka Pelicarića!). Dakako, na opravdani zahtjev EU-a Sanader je odmah odgovorio svojim obećanjem da će on to učiniti u roku od devet mjeseci, naivno vjerujući da je on GOSPODAR KAOSA u Hrvatskoj, što je naravno bio još jedan njegov «račun bez krčmara»! Udbomafija uz pomoć Šeksa i Mesića su ga već u startu u tome onemogućili.

Dakle, Sanader nije ispunio još jedno svoje obećanje, a za kaznu ga je EU ostavila da čeka u njenom mračnom predsoblju dok se ne popravi! «Prav mu budi», rekli bi naši slavni i duhoviti Drele i Vid Balog, kao naši novi Petrice Kerempuhi!

A da je Sanader bio osnovao «Državni ured za zaštitu potrošača», onda nam INA ne bi mogla stalno podvaljivati isti trik, da kada cijena nafte na svjetskom tržištu poraste za deset dolara po barelu, onda nama INA podigne cijenu goriva za četiri posto. A kada cijena nafte padne za deset ili petnaest dolara po barelu, onda kod INE cijene padnu za 0.4 posto! Kao ovih dana (20.-22.siječnja 2008.g.)! I to selektivno: samo za euro-dizel i za euro-super plus!!

Da je Sanader osnovao «Državni ured za zaštitu potrošača» (a još bolje posebno ministarstvo!), onda bi oni sami inicirali donošenje paketa korisnih zakona za zaštitu potrošača, po uzoru na Njemačku i neke druge uređenije države Europe, pa nam ne bi trebalo ovo novo «povjerenstvo» za prodavanje magle premijera Sanadera!

E, ali Sanader ne želi nikakve kočnice u svom beskonačnom improviziranju, manipuliranju i eskiviranju dok je na vlasti. Njegovo glavno oružje su lažne statistike, kombinirane sa skrivanjem za njega nepovoljnih, onih tabu-statistika. Ali i mi spin-doktore za trku imamo! Dakle, i tome ima lijeka. Stoga njegova Vlada neće biti dugog vijeka i novi izbori bi mogli biti još ovog proljeća! A ima od toga i gorih scenarija!

Jer, «ničija nije gorjela do zore», o Censore!

Na kraju moj stari pozdrav Sanaderu i njegovom uškopljenom «Vjesniku»:

«Morituri te salutant, o Censore

Ante Rokov Jadrijević

(hrvatski socijal-radikal)

Saturday, January 19, 2008

STOTINU ZA STOTINU I NIKAKO DRUKČIJE !!

Ante Rokov Jadrijević, publicist, politički kritičar 10. siječnja 2008.

Uredništvu Web portala amac. hrvati-amac.com Komu Treba: Mr. Vincent Degert

Ambasador EU-a, Zgb.

ZA ILI PROTIV NOVOG POVRATKA SRBA:

STOTINU ZA STOTINU I NIKAKO DRUKČIJE !!

Nedavno je dr. Slobodan Uzelac imenovan za jednog od podpredsjednika u novoj Sanaderovoj Vladi, te mu je dodijeljen resor za povratak Srba u Hrvatsku i povrat njihovih starih privilegija, kojih se oni nikada i nipošto neće odreći. A i u srpskoj Vladi Vojislava Koštunice postoji Komesar za izbjegle Srbe iz Hrvatske i on se zove Dragiša Dabetić. I sve bi to zvučalo sasvim «europski», samo da ta ista Europska Unija (EU), kao i tzv. «međunarodna zajednica», nije na svaki način tolerirala razne opstrukcije tzv. «Republike Srpske» protiv povratka izbjeglih Hrvata u Bosansku Posavinu. Naprotiv, EU je još k tomu i raznim ucjenama od Hrvatske zahtijevala ukidanje našeg ministarstva za hrvatsku dijasporu! Sapienti sat!

A nakon prošlih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj u studenom 2003.g., gosp. Milorad Pupovac 2004. i 2005.g. nije mirovao sve dok premijer Sanader nije smjenio Josipa Kompanovića i udaljio Lovru Pejkovića s čela dva naša ureda za povratak izbjeglica u Hrvatsko Podunavlje i u Bosnu.

Uostalom, jesmo li već zaboravili što je sve našim Hrvatima u Bosni činio onaj austrijski «Wolfgangster»?? Jesmo li već zaboravili onog drskog i arogantnog engleskog komandosa SAS-a Paddyija Ashdowna, koji se ponašao kao «Gauleiter» BiH? Jesmo li već zaboravili Tonina Piculu, koji je činio sve da se Hrvati ne bi mogli vratiti u Banja Luku i Bosansku Posavinu?! Dakle, postav-ljam pitanje: a zašto gosp. Ivo Sanader nije u svoj novi kabinet/Vladu istovremeno ponovo imenovao gosp. Josipa Kompanovića i/ili Lovru Pejkovića, kao Komesare za izbjegle Hrvate (iz Zapadne Bačke, Istočnog Srijema, Beograda i Zemuna, Dervente, Odžaka, Gradačca, Sarajeva, Fojnice, Kiseljaka, Kaknja, Viteza, Jablanice, Uzdola, Grabovice, itd., itd.??

Osobno nemam ništa protiv dr. Slobodana Uzelca niti ostalih naših urbanih Srba, pogotovu meni dobro poznatih Uzelaca, dakle onih koji nisu napustili svoju Domovinu Hrvatsku, čak ni onda kada je njoj bilo najteže. To svaki naš normalan Hrvat mora znati cijeniti. Uostalom, normalni Srbi nisu ni napuštali Hrvatsku, niti ih je itko iz nje tjerao. Dakle, nije problem ovdje među nama Hrvatima i Srbima. Problem nam stvaraju oni koji se nikako ne mogu pomiriti s novom hrvatskom Državom. Ne mislim tu samo na Savu Štrpca i njegovu izbjeglu četničku bratiju oko Benkovca, Obrovca, Kistanja, Knina, Vrlike i Drniša. Mislim ovdje na već davno obnovljenu udbašku osovinu Beograd-Ljubljana-Trst (1993.g.), a sada je već tu i novoobnovljeni ogranak Trst-Umag-Pula. Naime, nije nimalo slučajno da je srpski JAT najavio da će od travnja 2008.g. obnoviti dvaput tjedno svoje letove prema Puli i Dubrovniku. A i srpski udbaški centri u Beču i u Grazu su se obnovili i osvježili mladim snagama. Samo Hrvatska i njena Vlada čeka kao hipnotizirana žaba da ta zmija dopuže do nje i da je proguta. A ni pomoć EU-a bivšim četnicima, danas preko Hannesa Swobode i Ollija Rehna, nikada im ne izostane. Sada je opet i naglo pojačan pritisak na Hrvatsku, i to ne samo zbog našeg ZERP-a. Ponovo se insistira i pritišće za povratkom izbjeglica (dakako, misli se samo na srpske izbjeglice!), te i na povratak izgubljenih stanarskih prava za izbjegle Srbe. Čak se ide toliko daleko da se bivšim četnicima i njihovim jatacima prizna radni staž u njihovoj šašavoj i tzv. RSK! I da im se isplate i zaostale penzije!

Čak i to traže spomenuti euro-birokrati! Nevjerojatno!

Dakle, EU preko raznih svojih swoboda, rehna i rupela gazi svoje vlastite zakone, ne poštuje svoje vlastite sudove (Sud za ljudska prava u Strassbourgu, koji je odbacio zahtjev za povratom stanarskih prava izbjeglim Srbima!), ne drži svoju zadatu riječ i nama soli pamet kako mi ne držimo svoju zadatu riječ. Godinama su nas EU-Slovenci držali za jedan obični Račanov paraf, a sada nas ti isti slovenački Srboslavci, tobožnji EU-rupeli i EU-zmagoslavci pokušavaju uhvatiti na isti prljavi trik, proglašavajući potpis jednog Sanaderovog «Mufljuz Efendije» (kovanica je Srećka Jurdane iz njegove knjige «Stupovi društva» iz 1997.g.) na jedan obični usuglašeni Zapisnik, kao na konačni i neopozivi Sporazum, namjerno «zaboravljajući» činjenicu da je u Hrvatskoj najviši zakon ono što odluči i izglasa Hrvatski Sabor, a ne ono što parafira neki drogirani yuppie ili potpiše neki «mufljuz efendija»!

Tako je to i sa povratom stanarskih prava izbjeglim Srbima. Hrvatski Zakon o prestanku i/ili ukidanju stanarskih prava je Zakon, ali silno «principijelna» EU zahtijeva od Hrvatske izuzeće od našeg zakona za izbjegle Srbe! Naš Zakon o Zerpu je Zakon, ali EU traži izuzeće od našeg zakona za Slovence i Talijane. Skandalozno! Naime, kakvi su to (europski) zakoni koji u sebi moraju imati takve velike rupe? Zar upravo EU nije od našeg premijera Sanadera odlučno i ultimativno tražila tzv. «regulatornu giljotinu» za 12.000 suvišnih propisa iz bivše SFR Jugoslavije i za 40 posto naših novih - loših i suvišnih zakona?! Sada traži i ukidanje našeg Zakona o Zerp-u. I ponovo traži uvođenje posebnih prava (privilegija!!) za izbjegle Srbe. Međutim, Hrvatska nije članica EU-a. Hrvatska je suverena Država i nitko nema pravo miješati se u njene unutarnje stvari, barem dok se Hrvatska uljuđeno ponaša! A Hrvatska to i čini – i to preko svake mjere! Pa ipak, Hrvatska i dalje ostaje neželjeno dijete Europe! Tako je bilo u nedavnom Domovinskom ratu, a tako je i danas u miru. Stoga se Hrvatska treba prestati ponašati kao dobro dijete i li kao umiljato janje, nego se treba i ona uzjoguniti i pokazati svoje vučje zube, upravo onako kako to čini Srbija!! Nismo slijepi i vidimo to jasno: što se Srbija više joguni, EU i Anglo-Amerika joj sve više podilaze!! Sjetimo se samo svih onih odgađanja i njihovih EU/NATO muljanja u slučaju osamostaljenja i otcjepljenja Crne Gore. A sve se opet ponavlja i sada kada se stalno ogađa otcjepljenja Kosova! Dakle,. Oni su oholi i drčni samo prema slabima. Ali, «oni se boje onih koji se njih ne bojeTo su pokazali primjeri Vietnama, Afganistana, Somalije, Iraka, itd.

Dakle, kojim pravom EU ponovo daje za pravo «Barbarima s Istoka»!? Zbog čega samo Srbi imaju pravo na masovan povratak? Zašto to isto pravo nemaju Hrvati i Bosanski Muslimani, posebice kada je riječ o tzv. Republici Srpskoj? Pogotovu kada je riječ o njihovom povratku u Banja Luku! Bi li i njima tamo trebalo vratiti izgubljena «stanarska prava»?

Držim da tu mora postojati čvrst i striktan reciprocitet. Dakle, potrebno je konačno postaviti ovaj princip: izbjegli Srbi ne mogu imati veća prava povratka u Hrvatsku od povratka izbjeglih Hrvata u svoju Bosansku Posavinu. I to naš premijer gosp. Sanader mora konačno reći u lice svim tim čudnim i mutnim euro-birokratima tipa Hannesa Swobode, Ollija Rehna, Javiera Solane, pa čak i Barrosa!

Ako takav problem povratka izbjeglih Srba i postoji, onda ga pokušajmo riješiti sami. I to onako kako sam ja u svibnju 1998.g. predlagao u «Istarskom glasu» iz Labina (koji je tada bio djelomično financiran od HDZ-a). «'Stotinu za stotinu' i nikako drukčije(18. svibnja 1988.g.). Tada je «američka ambasada u Zagrebu, na čelu s ambasadorom William-om Dale-om Montgomery-ijem, zahtijevala da se u Hrvatsku, te u Drvar, Bos. Grahovo, Glamoč, itd. mora vratiti stotinjak tisuća Srba, ali i ne spominjući recipročni povratak izgnanih Hrvata u Derventu, Bosanski Brod, Modriču, Gradačac ili Banja Luku. E, ne može tako gospodo iz američke amabasade u Zagrebu! Ili «STOTINU ZA STOTINU» ili nikako drukčije! Ne može se puzajućom taktikom Hrvatima oduzeti Drvar, a da im se ne vrati Derventa!». Takva «Bosna» ne može dugo opstati! Ako se vraća stotinu Srba tamo gdje su izbjegli, onda se mora vratiti i stotinu Hrvata i/ili Muslimana u Bosansku Posavinu i Banja Luku! I nikako drukčije! Hrvatska je krotko slušala diktat tzv. međunarodne zajednice i obnovila 40.000 srpskih kuća. Neka onda i tzv. Republika Srpska obnovi razmjerno toliko Hrvatskih kuća u njihovoj Bosanskoj Posavini. To bi trebao biti diktat tzv. međunarodne zajednice Republici Srpskoj! A toga nema pa nema! Zašto?

Podsjetimo «da je područje katoličkog Derventskog dekanata, koji obuhvaća općine Derventa, Bosanski Brod i dio općine Doboj, najrazorenije područje u BiH, jer je tu u krugu od 400 četvornih kilometara sustavno, izvan ratnih djelovanja, porušeno i opljačkano svako hrvatsko i bošnjačko-muslimansko selo, svaka kuća, škola, crkva, gospodarska zgrada, sve su šume opustošene, vodovodi i dalekovodi potrgani, a putovi uništeni. A količina dosad uložene pomoći u obnovi, prema razmjerama destrukcije i devastacije, doista je tek mala kap u moru» (Alenko Zornija, u «Vjesniku», 13. srpnja 2004.g.

Nadam se da će naš novi podpredsjednik Vlade dr. Slobodan Uzelac sve ovo uzeti u obzir i da neće nastupati jednostrano. Svaki drugi pristup sigurno bi ugrozio daljnji opstanak ove nove Sanaderove (koalicione) Vlade. U to sam siguran! Stoga je ovo i opomena!

A nešto najbolje što sam o BiH pročitao u posljednjih mjesec dana jesta da su se i BiH Hrvati konačno složili da odsada nastupaju zajedno (izuzev dvojice Komšića!), te da izađu s Prijedlogom da se BiH nanovo ustroji kao država s četiri velike teritorijalne jedinice: jedna sa srpskom većinom, druga s Muslimanskom većinom, treća s hrvatskom većinom, te Sarajevom kao posebnim (i zajed-ničkim!) distriktom.

Nešto slično, ustvari gotovo identično sam i ja predlagao još 1996.g. («Bosna mora postati federacija republika», 14. II. 1996.), a i upozoravao godinu dana ranije: «Čije zablude u Bosni?»,

8. II. 1995.g. u ondašnjem «Hrvatsko-Bošnjačkom tjedniku» (koji je izlazio u Frankfurtu i Zagrebu, a koji je zbog tog mog publicističkog članka smjesta ugašen!).

Stoga da ponovo poručim:

«Bosna mora biti i naša i vaša i njihova. «Ili tako, ili Bosne neće biti

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

Sign by Dealighted - Coupons and Deals

Friday, January 11, 2008

TKO JE PRAVI GOSPODAR KAOSA U NAŠEM PRAVOSUĐU

PRIJEPIS! (za Vremeplov hrvatskog «»Krivosuđa»)

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 6.-12. srpnja 2005.
Uredništvu «Glasa Istre», Pula, «Hrvatskog lista», Zadar

Komu Treba: Saborskom odboru Gdje Treba: Ministrici pravosuđa
Za pravosuđe Predsj. Vrhovnog suda
Ambasadi S.R. Njemačke, Zgb. Američkoj ambasadi, Zgb.


TKO JE PRAVI GOSPODAR KAOSA U NAŠEM PRAVOSUĐU

Već više od četiri mjeseca se spremam napisati ovaj moj pamflet (baš pamflet!), ali su me mnoge druge otežavajuće okolnosti i brojni privatni problemi (koji su završili na sudu), u tome kočili. Sada mi je sve ovo sudsko maltretiranje prevršilo svaku mjeru mog strpljenja i ugasilo mnoge uzaludne nade da se moji problemi s Općinskim sudom u Bujama i još više sa Županijskim sudom u Puli mogu riješiti redovitom pravnom «procedurom». Naprosto, uzalud proteklo vrijeme i nagomilani sudski problemi su me učvrstili u uvjerenju da u tom našem sudskom sustavu vlada – široj hrvatskoj javnosti nepoznat ili nedovoljno poznat – GOSPODAR KAOSA, kojega netko mora razobličiti, te ću u nedostatku hrabrosti našeg službenog i javnog novinarstva i zbog ponovo nametnute «hrvatske šutnje» to učiniti ja osobno!

UDBA je «gospodar kaosa» u cijelom našem sudskom sistemu, a posebno je to izraženo u našem Županijskom sudu u Puli, čiji je predsjednik dr.sci. Aldo Radolović (premda ni Općinski sud u Puli, čiji je predsjednik g. Bruno Čohilj umiješan u gotovo svaki zemljišno-knjižni kriminal i skandal na jugu Istre, nije mnogo bolji). To ja osobno vrlo dobro znam, jer još pamtim sva imena i prezimena onih koji su me «isljeđivali» i osudili na godinu dana zatvora 1983.g. u tom bivšem Okružnom sudu u Puli zbog političkog «delikta mišljenja» (po zloglasnom čl. 133. KZ SFRJ), premda je to bilo još daleke 1982/83. g. Sada po istim prezimenima vidim da se tamo ugnijezdio njihov brojni udbaški podmaladak (naročito u županijskom državnom odvjetništvu). Što onda očekivati od tog i takvog suda u Puli?!

Podsjetimo se malo: UDBA je bila čvrsto instalirana u bivši jugo-srpski sudski sistem, pogotovu u Hrvatskoj, a naročito u Puli. Hrvatska je bila tretirana kao srpska ratna stečevina, odnosno «bratska» srpska kolonija. Propašću njihove «Velike Srboslavije», koja se slabo prikrivala pod imenom «Jugoslavije», njihova UDBA (u kojoj su, nažalost, participirale i neke izrođene hrvatske marionete!) ostala je bez novčane baze. Kamo je onda nestao taj ogromni ljudski mehanizam? On uopće nije nestao, nego se «restrukturirao»! UDBA je, naime, bila visoko sofisticirana i visoko specijalizirana ustanova, koja je pri svom hijerarhijskom (uličarskom) dnu imala poseban odjel za bavljenje najunosni-jim kriminalom, dakle švercem i raspačivanjem droge, švercom oružja, prostitucijom, trgovinom «bijelim robljem», itd. To se ulično zvalo UDBOMAFIJA! Upravo to «dragocjeno» iskustvo je UDBI u Hrvat-skoj poslužilo kao pojas za spašavanje! Evo kako.
UDBOMAFIJA je bila ta plodna grana koja je spasila UDBU u najtežim trenucima i godinama krvavog raspada Jugoslavije. Ona je na sebe preuzela financiranje cijele UDBE. Naime, UDBA je iskoristila ratnu pometnju, te je iz zatvora pustila svoje stare poznanike iz hrvatskog kriminalnog podzemlja. Oni su zajedno i hitno organizirali vrlo unosan šverc oružja (ali i pojačali sve druge grane unosnog kriminala), a na ruku im je išla činjenica što je Hrvatska bila pod embargom uvoza oružja, koji su nam nametnuli Englezi i Amerikanci. Dakako, bilo je tu i brojnih nesporazuma, te je znatan broj kriminalaca-udbomafijaša bivao «greškom» hapšen i zatvaran. Tada su na djelo stupali oni udbaši koji su se u međuvremenu bili pritajili po našim sudovima. Oni su spriječavali i opstruirali istrage protiv svojih udbomafijaša. Oni su poništavali i opstruirali presude. Oni su i oslobađali svoje bivše i sadašnje pajdaše. A vrlo često su i oni sami «kamatarili» druge «kamatare»! Usluga za uslugu. Dakle, kamata na kamatu!
E, upravo je to jedan od glavnih uzroka (namjerne) blokade, odnosno paralize našeg sudskog sistema (mrzim upotrebiti imenicu «pravosuđe», jer ona duboko vrijeđa naš zdrav razum!). UDBA je brzo uočila mogućnost za pljačkanje i običnih građana, koji se iz nekog trivijalnog razloga nađu na sudu! UDBA se sjetila svog starog (ujedno i «fiškalskog») zlatnog pravila: «zakompliciraj, pa vladaj»! I to je ponovo primjenila u našoj novoj sudskoj praksi. Najprije je krenulo visokostručno i višekratno kompliciranje pravosudnih zakona, a potom se u toj pravnoj prašumi prešlo na podmićivanje – svake vrste. Zato nam današnja sudska praksa toliko sliči nekim starim vremenima. Balkanskim. Turskim.
Tako je, zbog nedovoljnog prihoda od grubog i tzv. organiziranog kriminala, počelo i sudsko pljač-kanje običnih građana, koji su se iz nekog trivijalnog razloga našli na sudu. Sudovi uzimaju (odnosno sofisticirano pljačkaju) novac od građana, a zauzvrat se sudski predmeti odugovlače unedogled. Ostvarena «dobit» se onda dijeli unatar «pravne mafije» po sudovima, po načelu: «Koliko ti meni, toliko ja tebi!». Skoro da i nema suda u Hrvatskoju kojem ne postoji takav mračni centar moći, obično u vrhu suda (ili iza njegovih leđa), koji vedri i oblači na tom sudu. To pokazuju i sva ispitivanja javnog mnijenja u Hrvatskoj: po korupciji (po kojoj je Hrvatska nažalost na vrlo lošem glasu u Zapadnim demokracijama) naš se sudski sistem nalazi na zloglasnom prvom mjestu i to s vrlo visokim postotkom od čak 83 posto!
Što nam to pokazuje? To nam pokazuje da je naš pravni sistem postao kriminalan i kriminogen sam po sebi! On sam štiti kriminal i kriminalce, čime ustvari potiče rast kriminala u Hrvatskoj. Stoga kriminal u Hrvatskoj stalno raste, tako da već ugrožava i samu opstojnost države i naroda. I to čine ustanove koje bi po svojoj zakonskoj funkciji, odnosno dužnosti, morale goniti, kažnjavati i suzbijati kriminal. Gdje je tu logika zdravog razuma? Konačno, gdje je tu zdrav razum, općenito?

Nažalost, naša nova ministrica pravosuđa je samo malo zagrebala po koži tog našeg udbomafi-jaškog «pravosuđa». Počela je vrlo dobro i odlučno, a onda je zaustavljena. Taj se duboko korumpirani sistem pokazao u praksi daleko jačim od nje i od cijele Vlade g. Ive Sanadera. Njene nove «pravosudne inspekcije» su odjednom zamrle i vrlo vjerojatno su već raspuštene. To se već primjećuje i po činjenici da vrlo hitno uvedena «tajnost stegovnih postupaka protiv (korumpiranih) sudaca na Državnom sudbenom vijeću». A to je učinjeno tobože zbog «narušavanja ugleda i dostojanstva sudaca». Glupost! Ugled i dostojanstvo nekog suca može narušiti samo on sam osobno, a ne netko drugi sa strane! Pa nisu i ne mogu suci biti «svete krave» sistema, a nisu ni «Sveta Obitelj», da im netko drugi mora čuvati oreol poštenja i nepristranosti. Nažalost, «Suci su postali stalež za koji ne vrijede zakoni», upozorio je nedavno u «Vjesniku» od 28. travnja ove 2005.g. gosp. Krunislav Olujić, bivši predsjednik našeg Vrhovnog suda. Na to je u «Vjesniku» od 1. srpnja 2005.g. upozorio i gosp. Branko Šerić iz Zagreba: «Neovisnost sudaca i o zakonu». Još ranije, u veljači 2005.g. isti je gospodin u «Vjesniku» napisao: «Presude se donose u kafićima i birtijama, dok se u sudnicama samo glumata». To sam prošle godine i sam doživio: od čak 12 suđenja na Općinskom sudu u Bujama, četiri su moja suđenja prekinuta i odgođena već poslije deset ili najviše petnaest minuta, bez obzira što sam na neka od njih morao doći iz Pule (gdje radim kao profesor u Tehničkoj školi Pula), pa nazad, tako prostački nasamaren!
Dakle, zlo je mnogo veće nego što se vidi (na TV i u novinama). Nije li krajnje vrijeme da odlučno desakraliziramo naše suce i sutkinje, a i čitavo sudstvo koje se toliko profaniralo?!
Po svemu sudeći, našoj je ministrici pravosuđa, gospođi Vesni Škare-Ožbolt vjerojatno strogo «sugerirano» da se počne baviti manje konkretnim i manje opasnim stvarima, da se prije svega bavi perifernim problemima našeg sudskog sistema (broj sudova, broj sudaca prema broju stanovnika, itd.). Stoga bi iz naziva našeg današnjeg Ministarstva pravosuđa trebalo hitno izbaciti imenicu «pravosuđe» i upotrebu te imenice «pravosuđe» zabraniti najmanjejoš pet godina! Primjerenije bi bilo uvesti naziv «ministarstvo sudstva», a još bolje «ministarstvo pravde».
A sad ukratko o mojim sudskim problemima s Općinskim sudom u Bujama i još više sa Županijskim sudom u Puli, odnosno s njegovim predsjednikom dr.sci. Aldom Radolovićem. Nikako ne mogu iseliti iz moje kuće jednog bivšeg hrvatskog «branitelja» iz Škabrnje. Godinama su ga, prije toga, iseljavali iz jednog privatnog stana u Maredi, u koji se bespravno i na silu uselio još 1992.g. Vlasnik stana je bio Srbin dr. Željko Radoić iz Švicarske, koji tamo radi već oko 25 godina. Vidjeći i shvatajući čitavu tu situaciju i tu priču, on je taj stan bud-zašto prodao agenciji «Euroturist» u Poreču (tel. O52/ 432-044), koja ga je preprodala Slovencu dipl. ing. Dragi Kompanu iz Ljubljane. Ovaj je odmah angažirao jednu poznatu odvjetnicu u Bujama, da ona zakonski iseli iz njegove kuće tog Škabrnjana i njegovu obitelj. Ali ne lezi Vraže! Škabrnjanin je njoj odmah zaprijetio fizičkom odmazdom, nakon čega je ona vratila punomoć svom klijentu ing. Kompanu. On je tada angažirao jednog poznatog i vrlo iskusnog odvjetnika iz Buja. I njemu je Škabrnjanin prijetio fizičkom odmazdom, ali se ovaj drugi nije dao time zaplašiti. Zakonski je gonio tog Škabrnjanina četiri i pol godine, sve dok taj sudski spor nije priveo uspješnom kraju. Tek tada, nakon te dodatne četiri i pol godine, Općinski sud u Bujama je izdao nalog Policijskoj postaji u Umagu da Škabrnjanina iseli iz kuće dipl. ing. Drage Kompana. Međutim je policija iz Umaga to na svaki način odugovlačila i odgađala učiniti(itd., ima toga još i još!).
Konačno je nesretni Slovenac, dipl. ing. Drago Kompan iz Ljubljane pristao na stalne ucjene, začinjene stalnim prijetnjama fizičke odmazde od strane Škabrnjanina, te mu je (is)platio čak 10.000 DEM da se Škabrnjanin «dragovoljno» iseli iz njegove kuće! (Taj su «običaj» u Maredi uveli lažni vukovarski «branitelji», to famozno «dragovoljno iseljavanje» i međusobno preprodavanje ključeva tuđih kuća u koje su se bespravno i na silu uselili!).

Istu «formulu» već godinu i pol dana taj Škabrnjanin pokušava «prodati» i meni, ali i Općin-skom sudu u Bujama, tvrdeći da je on i u moju kuću uložio velik novac, pa čak da mi je dao i nekakvu «kaparu» od 10.000 eura za moju dvorišnu kuću u kojoj stanuje s obitelji, čak i za zemlju iza kuće, koja uopće nije moje vlasništvo (!!), a koje sam preko dvadeset godina koristio u najmu. Dakako, našao je za to i dva lažna svjedoka, dva Bosanca (koja sam odmah prijavio policiji zbog lažnog svjedočenja, ali uzalud!. To je odmah blokiralo Općinsko državno odvjetništvo u Bujama!) A nigdje nikakvog ugovora, nikakve potvrde, nikakvog javnobilježničkog zapisa o tome! E, zato su mu u pomoć priskočila dva «diplomirana kriminalca» iz Umaga, odnosno Novigrada (od kojih je jedan bivši udbaš iz Doboja, a drugi navodno iz Osijeka), koji su se kao odvjetnici ubacili u krug Poglavarstva Općine Brtonigla, te od naše općine učinili «Udbomafijašku Općinu Brtoniglu»! Tako je Općina Brtonigla postala leglo najvećeg kriminala, prava mala «Ladrocitta di Verteneglio». Na sve to su reagirale sve političke stranke u Brtonigle, kao i sve nezavisne liste u općini Brtonigla. Uzalud, jer je sve štitila lokalna i županijska «UDBOMAFIJA». Zbog toga su posljednji izbori za lokalnu i regionalnu samoupravu, 15. svibnja ove 2005.g. u općini Brtonigla rezultirali izbornim podvalama i prijevarama, a na kraju završili podmićivanjem jednog oporbenog člana Općinskog vijeća, te je tako IDS ponovo «osvojio» vlast u Brtonigli. Ja sam se, kao predsjednik općinske organizacije HSD-a i nositelj njene izborne liste, na sve to žalio Županijskom izbornom povjerenstvu u Pazinu, ali moš' mislit: «Kadiji se žališ, kadija te tuži, kadija ti sudi», to jest opet istom dr. sci. Aldu Radoloviću, predsjedniku Županijskog suda u Puli! Dakle, svi putovi vode k Aldu Radoloviću. To je prije godinu i pol dana uočio i izvrsni puljski novinar, gosp. Dražen Majić, koji je u «Glasu Istre» objavio veliku reportažu o ogromnoj i vrlo luksuznoj kući dr.sci. Alda Radolovića u rodnom selu njegovih roditelja, kući koja je slobodnom procjenom procjenjena na dva miljuna eura.!
Logičan zaključak se nameće sam po sebi: otkud gosp. Aldu Radoloviću novac za tu ogromnu i luksuznu kuću (ostavlajući po strani njegovu ostalu pokretnu i nepokretnu imovinu u Puli i još negdje)? Bi li i ja bolje i bezbolnije prošao da sam i ja osobno ponudio veliko mito dr. sci. Aldu Radoloviću, predsjedniku Županijskog suda u Puli? Jedino se tako može razumjeti sva ova velika odugovlačenja u njegovom Županijskom sudu u Puli, koji ovog mog «nepoštenog stanara» (kvalifikacija iz Djelomične presude Općinskog suda u Bujama od 2. kolovoza 2004.g., posl. br. P-20/04-15, kojom je presuđeno iseljenje) štiti od iseljenja, štiti njegove lažne svjedoke (dvojicu Bosanaca), štiti ga od plaćanja dugova i štete koju mi je pričinio, itd. A povrh svega, ponovo su spojili dva moja sudska predmeta, koje sam ja uz pomoć ministrice Vesne Škare-Ožbolt uspio razdvojiti. I to unatoč mom protivljenju!! Sve to vrlo jasno ukazuje tko je glavni «Gospodar kaosa» u našem pravosuđu: tu je i dr. sci. Aldo Radolović samo jedna «mala riba». To je na višem stupnju UDBOMAFIJA, koja je u svoju paukovu mrežu zaplela cijelo naše pravosuđe. Međutim i ona nije najglavnija, jer je njena glava svemoćna UDBO-MASONERIJA, koja vlada Pantovščakom i Banskim dvorima!
A tko je meni kriv što nisam član te svjetske «sotonerije»? Tko mi je kriv što sam obični (sada već umirovljeni) diplomirani inženjer elektronike i telekomunikacija i bivši profesor, a nisam ni «diplomirani kriminalac», niti član Udbomafije? I tko je kriv svima nama odraslim Hrvatima što nismo svi odreda diplomirani pravnici? A tko zna da li bi nam i to pomoglo!!

Da na kraju zaključim: žalio sam se triput ministrici pravosuđa, gđi Vesni Škare-Ožbolt, dvaput predsjedniku Vrhovnog suda, dr. sci. Ivici Crniću, i triput predsjedniku Županijskog suda u Puli, dr. sci. Aldu Radoloviću. Uzalud! Dobivao sam dvaput odgovore od pomoćnika ministrice za građansko pravo, gosp. Borisa Koketija;jedan gluplji i indolentniji od drugog. Dobivao sam dvaput i odgovore od pomoćnice ministrice gđe Barice Novosel. Zvao sam, pisao i slao faksove načelniku Đorđu Maraviću. Sve uzalud! Sve isto! Indolencija i/ili neznanje? Možda. A vjerojatnije je da je na sve to svoju zabranu stavila spomenuta i opisana Udbomafija, ako već ne i Udbo-masonerija s Pantovščaka i Banskih dvora!

Nije mi mogao pomoći ni sam ministar (MUP-a) dr. Marijan Mlinarić, kome sam poslao važne informacije o «tajnim operacijama nekakvog krijumčarenja, koje su se cijelu zimu i noću odvijale u mojem dvorištu», dakako uz puno učešće ovog mog Škabrnjanina, profesionalnog švercera, a ne znam u čijoj režiji, i s čijom pomoći iz Policijske postaje u Umagu. Sve uzalud. Pokazalo se da je i sam ministar dr. Mlinarić u svemu tome «sitna riba», jer je glavni «Gospodar kaosa» znatno iznad njega!

Dakako, ima toga još i još. Ako ovo ne bude dovoljno, «računajte na nas»! Računajte na mene! Do smrti!

Semper paratus
Brtonigla, Kovri 25, dovršeno 12. srpnja 2005.g. Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.


P.S. (11. siječnja 2008.g.) : sudski predmet P-20/04 još nije okončan, jer je dr.sc. Aldo Radolović
ukinuo poštenu «Djelomičnu presudu» sutkinje Fabiane Kliman i vratio sve na početak. Od tada
je prošlo već 15 mjeseci. Tako djeluje naše slavno "krivosuđe"! A sudac Aldo Radolović je za nagradu izabran za suca ustavnog suda R.H. Naši AMAC-Hrvati na internetu već znaju moju priču o njemu. Ako ovo uredništvo Web portala amac. Hrvati-amac. com-a ne može objaviti, onda ga naši Hrvati mogu pročitati na mom blogu: ante-rokov-jadrijevic.blogspot.com.
Dobrodošli!
A.R.J.

Tuesday, January 8, 2008

NAŠIM «PRAVOSUĐEM» VLADAJU BROJNI «DIPLOMIRANI KRIMINALCI»,

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 13. svibanj 2007.
Uredništvu «Hrvatskog lista
Komu Treba: Mr. Vincent Degert,
Ambasadi Republike Njemačke (presse abteilung), Zgb. Ambasador EU-a,Zgb.

NAŠIM «PRAVOSUĐEM» VLADAJU BROJNI «DIPLOMIRANI KRIMINALCI»,
UGLAVNOM UDBAŠI I UDBOMAFIJAŠI

Pod čijim diktatom radi i djeluje naše «pravosuđe» najbolje su odgovorili u «Hrvatskom listu» br. 137. od 10. svibnja 2007.g. trojica naših najuglednijih odvjetnika koji brane naše generale Domovinskog rata, a to su gospoda Dražen Matijević, Željko Olujić i Krešimir Krsnik. Bravo, gospodo! Bravo «Hrvatski list»!
Znači, «Jošt' Hrvatska ni propala»!

«Sudi li politika ili pravosuđe» bila je tema tjedna u tom izvrsnom 137. broju «Hrvatskog lista», a izvrstan odgovor je sadržan već u naslovu uvodnika u tu temu: «Nikad neslobodnije pravosuđe!». Odvjetnik Dražen Matijević tvrdi: «Hrvatsko pravosuđe potpuno je izgubilo kompas». Odvjetnik Željko Olujić tvrdi «Politika izravno i neizravno pritišće sud!». Odvjetnik Krešimir Krsnik tvrdi: «Pravosuđe na najnižim granama u zadnjih 17 godina». A s moje strane, ja osobno preporučujem svim čitateljima «Hrvatskog lista» da ta tri teksta ponovo pročitaju, preslikaju i dadu svojim najboljim prijateljima, te ih sačuvaju u svojim «ohranama». «Knjiga je oružje, uzmi je u ruke», pozivao je Bertold Brecht. Učinimo i mi tako! Počnimo i mi stvarati svoju «OHRANU»! Sapienti sat! Kako ćemo inače obraniti svoju Hrvatsku ako nam to nije cilj?!

A sada i ovdje, evo i mog priloga. Zašto častiti nazivom «pravosuđe» ovo naše «krivosuđe» koje se reinkarniralo od 3. siječnja 2000.godine, kada su se na vlast u Hrvatskoj ponovo vratili Račanovi komunisti, a mjesec dana kasnije i Mesićevi i Manolićevi udbaši?! Našim «pravosuđem», naime, danas vladaju vrlo brojni «diplomirani kriminalci», većinom bivši udbaši, koji su svoje diplome kupili u Banja Luki, Čačku ili u Prištini. Osobno sam upoznao nekoliko njih u Općinskom sudu u Bujama, a još više u Županijskom sudu u Puli i vrlo dobro znam o čemu govorim. Uostalom, isto tako je i u Rijeci, Zadru, Splitu, Osijeku, a i u cijeloj Hrvatskoj.
Dakle, povratkom Račanovih komunista na vlast 3. siječnja 2000. godine udbašima su širom otvorena vrata povratka u naša državna odvjetništva, sudove, državnu upravu, medije (HRTV, Vjesnik, Slobodnu Dalmaciju, itd.), školstvo, pa čak i u HV i hrvatsku policiju, te je počeo ubrzani proces povratka starih (i novih!) udbaških kadrova u sve «institucije» našeg državnog ustroja. Tako se i naše «pravosuđe» iz godine u godinu sve više pretvaralo u «krivosuđe» starog velikosrpskog tipa. Najprije je restaurirano bivše udbaško državno tužilaštvo, koje je lukavo preimenovano u «državno odvjetništvo», da bi se potenciralo pravo na selektivan pristup u odabiru predmeta njihovog postupanja i dalo novi zakonski okvir za proizvoljni «oprost» notornim četničkim zločincima, koji danas sasvim slobodno šeću ulicama naših gradova i mjesta u kojima su vršili masovne zločine, dok naprotiv za hrvatske branitelje nema nikakvog oprosta! «Oprost svima, samo ne Hrvatima», to je glavno geslo našeg državnog odvjetnika Mladena Bajića i njegovih udbaša!

Treba to već jednom otvoreno reći: radi se o udbaškoj uroti protiv nove hrvatske države!! Znam dobro da će na ovo odmah graknuti brojne udbo-komunističke «histeruše» iz KPJ-SDP-a Hrvatske, kao i iz «Jutarnjeg lista», «Globusa», «Orjun Serala» (itd.), pa čak i iz HR1 (Hrvatskog radija, Prvi program), pogotovu one iz njihove najbolje emisije «U mreži Prvog»: Marija Gerbec Njavro, Ljubica Letinić, Majda Ivković, Zrinka Srpak i druge, koje je njihov dragi «Meske» već zbrinuo u neke svoje tajne «sinekure» u svojim udbaškim tajnim službama (koje službeno, kao, ne postoje!). Drugim riječima, Hrvatskom danas vlada paradržavna udbaška i udbomafijaška fašistička falanga, a ja na to upozoravam svojim publicističkim tekstovima već više od pet godina. I stoga ponovo kličem:

Smrt udbofašizmu i udbomafijašizmu – sloboda hrvatskom narodu!

Semper Paratus Croatiae!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

P.S.: “Hrvatski list” je ovaj tekst objavio, ali bez posljednjeg pasusa
i bez posljednjeg dijela naslova. Navodno je tekst bio predugačak!

Wednesday, January 2, 2008

Gosp. SANADERU, BOSANSKI MUSLIMANI NISU «BOŠNJACI»!

Ispravak & poboljšani tekst!

Ante Rokov Jadrijević, politički kritičar, Brtonigla 22. prosinac 2007.



Uskovitlala se, Bogme i povampirila, post-izborna scena u Hrvatskoj. Manjinski saborski zastupnici su načisto «pošandrcali», a među njima najviše Furio Radin, Vojislav Stanimirović i Šemso Tanković. Malo je reći da oni «traže hljeba preko pogače». Oni traže «još i kolača preko pogače»! Zahtijevaju enormne privilegije nad većinskim i državotvornim narodom Hrvata u Hrvatskoj. Traže ono čega nema nigdje na svijetu. Traže dvostruko pravo glasa i dvojezičnost, čak i tamo gdje ih nema ni pet posto (što bi automatski diskriminiralo nas Hrvate!)! Traže još štošta. Za početak, pogledajmo malo dublje što traži izabrani zastupnik hrvatskih Muslimana dr. Šemso Tanković.

Najprije navedimo neke grube činjenice: gosp. Šemso Tanković je izabran za zastupnika više narodnih manjina u Hrvatskom Saboru i to: Albanaca, Bošnjaka, Crnogoraca, Makedonaca i Slovenaca, i kao takav dobio samo 1.348 glasova! A po njegovim riječima, izrečenim na HR1, u jutarnjoj emisiji «Poligraf», 21. prosinca 2007.g., on je tvrdio da «Bošnjaka» (to su po njemu samo Muslimani!?) u Hrvat-skoj ima danas čak 60.000! I požalio se da je na izbore za manjine izašlo samo 6.000 «njegovih» birača.
Logično se postavlja ovo pitanje: a za koga su onda glasovali Albanci, Crnogorci, Makedonci i Slovenci? I kako to da je njihov zastupnik u Saboru opet taj isti g. Šemso Tanković?!

Dakle, krajnje je čudno da se g. Šemso Tanković, sa samo tih 1.348 glasova osvojenih glasova na parlamentarnim izborima, usuđuje mandataru buduće hrvatske Vlade dr. Ivi Sanaderu postavljati jedan drski ultimativan uvjet za koaliciju: da Sanader osigura da se odsad pa ubuduće sve Muslimane u Hrvatskoj naziva «Bošnjacima»! Jer je to po njemu njihovo «povijesno ime». Nije li to besprimjerna drskost i nepoštivanje tuđeg gostoprimstva?! Predlažem dr. Ivi Sanaderu da hitno uzme za svog savjetnika dr.sci. Željka Lovrića ili mog starog prijatelja dr.sci. Stjepana Murgića iz Znanstvenog društva za proučavanje etnogeneze Hrvata. Oni mnogo znaju tko su bili pravi Bošnjaci od dr. Šemse Tankovića!
Prije svega, gosp. Šemso Tankoviću, bosanski Muslimani nisu «Bošnjaci»! To je stara i potpuno netočna tvrdnja, koju su neki vodeći bosanski Muslimani u formi svog «Memoranduma Narodnog odbora» od 1. novembra 1942. g. uputili izravno Hitleru. Njihovu prethodnu Rezolucija Glavnog odbora «El Hidaje», društva muslimanskog sveštenstva od 12. listopada 1941.g., a koju je potpisalo 100 naj-poznatijih sarajevskih Muslimana ( i to na poticaj inicijatora svega toga Uzeirage Hadžihasanovića, bogatog sarajevskog trgovca i senatora u Skupštini Kraljevine Jugoslavije), Nijemci su odbili kao pokušaj prozirne obmane. Naime, Nijemci su, za razliku od Hrvata koje su cijenili, prezirali i omalovažavali bosanske Muslimane, iznoseći svoje mišljenje da su bosansko-hercegovački Muslimani u politici «oportunisti», a u načinu života «asocijalni» i da se u rasnom pogledu nalaze na nižoj vrijednosnoj skali» (citat iz knjige starog bosanskog Krajišnika, staroste Envera Redžića «Muslimansko autonomaštvo i 13. SS «Handžar divizija», naklada Svjetlost, Sarajevo 1987., str. 17.-18.).

No, pogledajmo što je u tom «Memorandumu» bilo najspornije. U njemu se tvrdilo da «mi Bošnjaci-Muslimani Bosne po rasi i krvi nismo Slaveni, već gotskog porekla. Mi bošnjaci došli smo sa Sjevera na Balkan u trećem vijeku kao germansko pleme pod imenom «bosni» u doba rimske ilirske provincije. U VI. vijeku rimsko ime naše zemlje zamijenili smo našim narodnim imenom «Bosna».... u VI. vijeku u našu su zemlju došli Slaveni, pod imenom Srba i Hrvata, koje su naši preci primili kao radnike na svojim posjedima .....bla,bla,bla....dok smo mi Bošnjaci ostali kod svoje gotske arijevske vjere. Ovu vjeru, pod imenom Bogumila, zadržali smo do dolaska Turaka 1463. godine...bla,bla,bla... Bošnjaci su uporno zadržali kukasti krst koji su donijeli kao Goti u Iliriju, odnosno Bosnu i sa ovim znakom ukrašavali grobove....(itd.). I ovi citati su uzeti iz knjige Envera Redžića «Muslimansko autonomaštvo i 13. SS divizija», str.71.-74. Inače, vrlo učeni autor Enver Redžić je bio vrlo ugledna ličnost cijele Bosne, diplomirani germanist, uz to i kao ugledni član AVNOJ-a i nosilac partizanske spomenice 1941.g., te brojnih ratnih i mirnodopskih odlikovanja, a rođen je bio 1915.g. kod Sanskog Mosta, itd., itd. Tu svoju knjigu je dovršio u svojoj 72.g.!

Prije svega, upitajmo se kojim su putem i kada Goti stigli u Bosnu i Hercegovinu? Ukratko govo-reći, Goti su stigli iz Skandinavije, najvećma s otoka Gotland u Baltičkom moru, čije su obale odlično poznavali kao vrsni pomorci. Krajem II. stoljeća po Kristu, Goti su počeli svoju selidbu na jug, i to od ušća rijeke Visle pa po njenim obalama uzvodno, sve do Velike Bijele Hrvatske, koja se protezala od Katowica, preko Krakova (Harvatova!) do Sambora i Lavova, te i do Podolije od Lavova do Vinice, te niz rijeke Dnjestar, Bug i Dnjepar na jug do Odese, dakle velikog područja koje se zvalo Crvena Hrvatska, preostala nakon raspada velikog saveza Anta, Hurita, Sarmata i Alana. Tu su se Goti nastanili i izmiješali s Hrvatima Bijele i Crvene Hrvatske. Nakon dva stoljeća suživota i miješanja s Hrvatima (kojih je u to vrijeme bilo više od Rusa!), Goti su krenuli na Zapad , kroz «mala vrata naroda» između ušća Dunava i istočnih obronaka Karpata, povukavši sa sobom nekoliko velikih i najjačih hrvatskih plemena. Potisnuvši Rimljane iz Dacije, razmilili su se po Trakiji, sjevernoj Grčkoj, Južnoj Srbiji i Bosni, odakle su poduzimali česte pljačkaške upade u Italiju, osvojivši Rim 411.g. (itd.).
Dakle, odlaskom iz Bosne, Južne Srbije, Bugarske i Sjeverne Grčke (Makedonije!), gotsko-hrvatski savez je iza sebe ostavio mnoštvo hrvatskih toponima, koji su ostali kao znak njihovog dužeg stanovanja na tim prostorima. Koliko je poznato, s Gotima je u Italiju otišlo vrlo malo Hrvata. Oni su uglavnom ostali u Bosni i Hercegovini, te Dalmaciji (a u to vrijeme sve je to bilo Dalmacija!). Znači, prvi «bošnjani» su bili Hrvati, a ne mnogo kasnije (više od tisuću godina kasnije!) «Muslimani»!

Jedan dio «Muslimana» je sasvim sigurno nastao i iz tog gotsko-hrvatskog supstrata i taj se dio nakon petsto godina i nakon svih prošlostoljetnih krvavih lutanja i zabluda polako osvješćuje i vraća u svoj matični hrvatski korpus! Dakle, o takvih 60.000 “Muslimana” se radi u ovom Tankovićevom slučaju! A on to danas ne razumije! Radi se o onim Hrvatima koji su se nakon pada Bosne 1463.g. postupno asimilirali vladajućem sloju Turaka, a danas se počinju ponovo asimilirati svom starom rodu Hrvata.
Druga je stvar s Bosanskim Turcima tipa Alije Izetbegovića, Bakira Izetbegovića, Sefera Halilovića, Harisa Silajdžića, Šefka Omerbašića i njima srodnima. Njihova prezimena jasno pokazuju njihovo etničko podrijetlo!! Oni su zapravo Turci, a ne “Bošnjaci”!! Uostalom, njihovi susjedi Srbi ih s pravom tako i zovu! Naprotiv, svi oni Šimići (Esadi), Filipovići (Muhamedi), Ganići (Ejubi), Ćatići (Musa-Ćazimi), Ćimići (Esadi), Tankovići (Šemso) i drugi su svojim pravim podrijetlom Hrvati! I to trebaju i ostati!

Da zaključim na ovom mjestu i da ne idem dalje: Samo su Hrvati pravi “Bošnjaci”, gosp. Šemso Tankoviću, dok su «Vaši» Muslimani ustvari Turci, a ne Bošnjaci. To vam već 150 godina govori Vaša povijest u Bosni i vrijeme je da to naučite i – shvatite!
Uostalom, nije to specifično (naša) balkanska pojava. Veliki dijelovi naroda bivšeg komunističkog carstva su u potrazi za svojim pravim korijenima i za svojim pravim identitetom. A to znači, u potrazi za svojim zaboravljenim pradjedovima. I to nasuprot svim onim nasilnim «bratstvima», nasilnim i lažnim «jedinstvima», nasilnim i lažnim «jednakostima», kao i ovoj najnovijoj lažnoj i dekadentnoj «slobodi»!

Slično se danas dešava i u Velikoj Britaniji: Wels i Škotska se polako odvajaju od Engleske, tražeći svoju nacionalnu nezavisnost. A to znači da onaj tko je stoljećima kopao jamu drugima, sada u nju i sam upada!
Znači, ipak ima Boga!!! U to ime, Sretan Vam Božić i Nova godina Hrvati!!

Ante Rokov Jadrijević