Wednesday, January 2, 2008

Gosp. SANADERU, BOSANSKI MUSLIMANI NISU «BOŠNJACI»!

Ispravak & poboljšani tekst!

Ante Rokov Jadrijević, politički kritičar, Brtonigla 22. prosinac 2007.



Uskovitlala se, Bogme i povampirila, post-izborna scena u Hrvatskoj. Manjinski saborski zastupnici su načisto «pošandrcali», a među njima najviše Furio Radin, Vojislav Stanimirović i Šemso Tanković. Malo je reći da oni «traže hljeba preko pogače». Oni traže «još i kolača preko pogače»! Zahtijevaju enormne privilegije nad većinskim i državotvornim narodom Hrvata u Hrvatskoj. Traže ono čega nema nigdje na svijetu. Traže dvostruko pravo glasa i dvojezičnost, čak i tamo gdje ih nema ni pet posto (što bi automatski diskriminiralo nas Hrvate!)! Traže još štošta. Za početak, pogledajmo malo dublje što traži izabrani zastupnik hrvatskih Muslimana dr. Šemso Tanković.

Najprije navedimo neke grube činjenice: gosp. Šemso Tanković je izabran za zastupnika više narodnih manjina u Hrvatskom Saboru i to: Albanaca, Bošnjaka, Crnogoraca, Makedonaca i Slovenaca, i kao takav dobio samo 1.348 glasova! A po njegovim riječima, izrečenim na HR1, u jutarnjoj emisiji «Poligraf», 21. prosinca 2007.g., on je tvrdio da «Bošnjaka» (to su po njemu samo Muslimani!?) u Hrvat-skoj ima danas čak 60.000! I požalio se da je na izbore za manjine izašlo samo 6.000 «njegovih» birača.
Logično se postavlja ovo pitanje: a za koga su onda glasovali Albanci, Crnogorci, Makedonci i Slovenci? I kako to da je njihov zastupnik u Saboru opet taj isti g. Šemso Tanković?!

Dakle, krajnje je čudno da se g. Šemso Tanković, sa samo tih 1.348 glasova osvojenih glasova na parlamentarnim izborima, usuđuje mandataru buduće hrvatske Vlade dr. Ivi Sanaderu postavljati jedan drski ultimativan uvjet za koaliciju: da Sanader osigura da se odsad pa ubuduće sve Muslimane u Hrvatskoj naziva «Bošnjacima»! Jer je to po njemu njihovo «povijesno ime». Nije li to besprimjerna drskost i nepoštivanje tuđeg gostoprimstva?! Predlažem dr. Ivi Sanaderu da hitno uzme za svog savjetnika dr.sci. Željka Lovrića ili mog starog prijatelja dr.sci. Stjepana Murgića iz Znanstvenog društva za proučavanje etnogeneze Hrvata. Oni mnogo znaju tko su bili pravi Bošnjaci od dr. Šemse Tankovića!
Prije svega, gosp. Šemso Tankoviću, bosanski Muslimani nisu «Bošnjaci»! To je stara i potpuno netočna tvrdnja, koju su neki vodeći bosanski Muslimani u formi svog «Memoranduma Narodnog odbora» od 1. novembra 1942. g. uputili izravno Hitleru. Njihovu prethodnu Rezolucija Glavnog odbora «El Hidaje», društva muslimanskog sveštenstva od 12. listopada 1941.g., a koju je potpisalo 100 naj-poznatijih sarajevskih Muslimana ( i to na poticaj inicijatora svega toga Uzeirage Hadžihasanovića, bogatog sarajevskog trgovca i senatora u Skupštini Kraljevine Jugoslavije), Nijemci su odbili kao pokušaj prozirne obmane. Naime, Nijemci su, za razliku od Hrvata koje su cijenili, prezirali i omalovažavali bosanske Muslimane, iznoseći svoje mišljenje da su bosansko-hercegovački Muslimani u politici «oportunisti», a u načinu života «asocijalni» i da se u rasnom pogledu nalaze na nižoj vrijednosnoj skali» (citat iz knjige starog bosanskog Krajišnika, staroste Envera Redžića «Muslimansko autonomaštvo i 13. SS «Handžar divizija», naklada Svjetlost, Sarajevo 1987., str. 17.-18.).

No, pogledajmo što je u tom «Memorandumu» bilo najspornije. U njemu se tvrdilo da «mi Bošnjaci-Muslimani Bosne po rasi i krvi nismo Slaveni, već gotskog porekla. Mi bošnjaci došli smo sa Sjevera na Balkan u trećem vijeku kao germansko pleme pod imenom «bosni» u doba rimske ilirske provincije. U VI. vijeku rimsko ime naše zemlje zamijenili smo našim narodnim imenom «Bosna».... u VI. vijeku u našu su zemlju došli Slaveni, pod imenom Srba i Hrvata, koje su naši preci primili kao radnike na svojim posjedima .....bla,bla,bla....dok smo mi Bošnjaci ostali kod svoje gotske arijevske vjere. Ovu vjeru, pod imenom Bogumila, zadržali smo do dolaska Turaka 1463. godine...bla,bla,bla... Bošnjaci su uporno zadržali kukasti krst koji su donijeli kao Goti u Iliriju, odnosno Bosnu i sa ovim znakom ukrašavali grobove....(itd.). I ovi citati su uzeti iz knjige Envera Redžića «Muslimansko autonomaštvo i 13. SS divizija», str.71.-74. Inače, vrlo učeni autor Enver Redžić je bio vrlo ugledna ličnost cijele Bosne, diplomirani germanist, uz to i kao ugledni član AVNOJ-a i nosilac partizanske spomenice 1941.g., te brojnih ratnih i mirnodopskih odlikovanja, a rođen je bio 1915.g. kod Sanskog Mosta, itd., itd. Tu svoju knjigu je dovršio u svojoj 72.g.!

Prije svega, upitajmo se kojim su putem i kada Goti stigli u Bosnu i Hercegovinu? Ukratko govo-reći, Goti su stigli iz Skandinavije, najvećma s otoka Gotland u Baltičkom moru, čije su obale odlično poznavali kao vrsni pomorci. Krajem II. stoljeća po Kristu, Goti su počeli svoju selidbu na jug, i to od ušća rijeke Visle pa po njenim obalama uzvodno, sve do Velike Bijele Hrvatske, koja se protezala od Katowica, preko Krakova (Harvatova!) do Sambora i Lavova, te i do Podolije od Lavova do Vinice, te niz rijeke Dnjestar, Bug i Dnjepar na jug do Odese, dakle velikog područja koje se zvalo Crvena Hrvatska, preostala nakon raspada velikog saveza Anta, Hurita, Sarmata i Alana. Tu su se Goti nastanili i izmiješali s Hrvatima Bijele i Crvene Hrvatske. Nakon dva stoljeća suživota i miješanja s Hrvatima (kojih je u to vrijeme bilo više od Rusa!), Goti su krenuli na Zapad , kroz «mala vrata naroda» između ušća Dunava i istočnih obronaka Karpata, povukavši sa sobom nekoliko velikih i najjačih hrvatskih plemena. Potisnuvši Rimljane iz Dacije, razmilili su se po Trakiji, sjevernoj Grčkoj, Južnoj Srbiji i Bosni, odakle su poduzimali česte pljačkaške upade u Italiju, osvojivši Rim 411.g. (itd.).
Dakle, odlaskom iz Bosne, Južne Srbije, Bugarske i Sjeverne Grčke (Makedonije!), gotsko-hrvatski savez je iza sebe ostavio mnoštvo hrvatskih toponima, koji su ostali kao znak njihovog dužeg stanovanja na tim prostorima. Koliko je poznato, s Gotima je u Italiju otišlo vrlo malo Hrvata. Oni su uglavnom ostali u Bosni i Hercegovini, te Dalmaciji (a u to vrijeme sve je to bilo Dalmacija!). Znači, prvi «bošnjani» su bili Hrvati, a ne mnogo kasnije (više od tisuću godina kasnije!) «Muslimani»!

Jedan dio «Muslimana» je sasvim sigurno nastao i iz tog gotsko-hrvatskog supstrata i taj se dio nakon petsto godina i nakon svih prošlostoljetnih krvavih lutanja i zabluda polako osvješćuje i vraća u svoj matični hrvatski korpus! Dakle, o takvih 60.000 “Muslimana” se radi u ovom Tankovićevom slučaju! A on to danas ne razumije! Radi se o onim Hrvatima koji su se nakon pada Bosne 1463.g. postupno asimilirali vladajućem sloju Turaka, a danas se počinju ponovo asimilirati svom starom rodu Hrvata.
Druga je stvar s Bosanskim Turcima tipa Alije Izetbegovića, Bakira Izetbegovića, Sefera Halilovića, Harisa Silajdžića, Šefka Omerbašića i njima srodnima. Njihova prezimena jasno pokazuju njihovo etničko podrijetlo!! Oni su zapravo Turci, a ne “Bošnjaci”!! Uostalom, njihovi susjedi Srbi ih s pravom tako i zovu! Naprotiv, svi oni Šimići (Esadi), Filipovići (Muhamedi), Ganići (Ejubi), Ćatići (Musa-Ćazimi), Ćimići (Esadi), Tankovići (Šemso) i drugi su svojim pravim podrijetlom Hrvati! I to trebaju i ostati!

Da zaključim na ovom mjestu i da ne idem dalje: Samo su Hrvati pravi “Bošnjaci”, gosp. Šemso Tankoviću, dok su «Vaši» Muslimani ustvari Turci, a ne Bošnjaci. To vam već 150 godina govori Vaša povijest u Bosni i vrijeme je da to naučite i – shvatite!
Uostalom, nije to specifično (naša) balkanska pojava. Veliki dijelovi naroda bivšeg komunističkog carstva su u potrazi za svojim pravim korijenima i za svojim pravim identitetom. A to znači, u potrazi za svojim zaboravljenim pradjedovima. I to nasuprot svim onim nasilnim «bratstvima», nasilnim i lažnim «jedinstvima», nasilnim i lažnim «jednakostima», kao i ovoj najnovijoj lažnoj i dekadentnoj «slobodi»!

Slično se danas dešava i u Velikoj Britaniji: Wels i Škotska se polako odvajaju od Engleske, tražeći svoju nacionalnu nezavisnost. A to znači da onaj tko je stoljećima kopao jamu drugima, sada u nju i sam upada!
Znači, ipak ima Boga!!! U to ime, Sretan Vam Božić i Nova godina Hrvati!!

Ante Rokov Jadrijević

No comments: