Tuesday, August 31, 2010

'Kralj Rade', gospodar arhipelaga 'Breoni'

AMAC-Hrvati/iPress: Kralj Rade, gospodar od 'Breoni' Nedjelja, 29 Kolovoz 2010

Prošireni komentar Ante Rokova Jadrijevića 31. aug/kolovoz 2010


'Kralj Rade', gospodar arhipelaga 'Breoni'

Čestitam našem AMAC-u na ovom članku: 'Radina brijunska čerga za tri milijuna kuna', preuzetog s našeg istarskog iPress-a! Konačno i malo više pozitivne drskosti našeg iPress-a! Hvala im na tome. Hvala Bogu, moja se Istra ipak budi!

Jasno je da se na YU-sipovićevom arhipelagu 'BREONI' ništa nije promijenilo nakon odlaska s vlasti bivšeg Ciganina-Predsjednika. Sve je ostalo isto. Gedže i dalje vladaju Hrvatskom! Prije svih „Gedže s Pantovščaka'. A 'gedžovan' Rade Šerbedžija se i dalje ponaša kao neprikosnoveni kraljevski Gospodar arhipelaga 'Breoni'. Dočim naš novi predsjednik YU-sipović slovi kao njegov ljigavi podstanar na arhipelagu 'Breoni'.

Dakle, 'Kralj Rade' suvereno i neprikosnoveno poziva svoje goste na svoju 'Adu Ciganliju'; posljednji je slučaj američke filmske ljepotice Angeline Jolie, a sve na stupidno ushićenje naše dekadentne feminističke falange, a ni naša premijerka Jaca Vlaisavljević nema ništa protiv toga! Njen katasrofalni i najnoviji 'Rebalans štednje' je porastao za skoro 900 milijuna kuna, a prihodi se smanjuju za preko 250 milijuna kuna! To je ta nova 'Škegronomika' Jace Vlaisavljević! Njene egocentrične i imbecilne parade se nastavljaju, njen palijativni jezik ne prestaje blebetati, 'psi laju, a njene udbaške čerge prolaze'!

Samo najveći politički idioti to mogu nazvati 'štednjom'! To se ustvari zove: 'Ko će kome, ako neće svoj svome'.

Međutim, taj Jacin palijativni govor više nikog normalnog u Državi ne može žednog prevesti preko vode.

Jasan je podli plan političkog kvarteta Mesić-Šeks-Jaca-YUsipović: njihov je cilj eutanazija nove hrvatske Države, kad im nikako drukčije ne uspijeva ukinuti našu novu hrvatsku Državu. A to je ustvari samo izvršenje perfidnog plana londonske judeomasonerije, uz pun blagoslov njujorške judeomasonerije Davida Rockefellera-Henryija Kissingera-Madeleine Albright-Richarda Holbrooke-a and comp.

To je ustvari ponavljanje podlog povijesnog nedjela engleskog predsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova Benyamina D'Israeli-ja na Berlinskom kongresu 1878.g. – dakle ponavljanje ponovno oživljenog plana o stvaranju Velike Srbije.

Ali Vrag je konačno došao i po njihove glave! USA je pred konačnim slomom, a i Velika Engleska je pred konačnim slomom, dok se samo Pariz uspio opametiti, odnosno probuditi na vrijeme! Jer su u Parizu konačno prevagnuli 'sjajni Židovi', i potisnuli mračnu francusku Mitterandovu judeomasoneriju u drugi plan. Znači, još ima nade za spas Francuske i ostatka EU–a.

Znači, još malo pa će pasti i glava 'Kralja Rade' s arhipelaga 'Breoni'! Tada će i naši Brijuni opet biti naši.

Ja pak ponovo – nakon osam i nakon 16 godina - predlažem da se taj arhipelag s 14 otoka i 53 kilometra najljepše hrvatske djevičanske obale vrati narodu, na način da se dade na upravljanje konzorciju istarskih turističkih kuća, uz obvezno izuzeće pulskih turističkih kuća i njima srodnih mešetara iz IDS-a. Tu prije svih ciljam na mešetara Veljka Ostojića!

Dakle, arhipelag Brijuni treba vratiti hrvatskom narodu, prije svega nama Istranima.

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(hrvatski socijal-radikal)

Saturday, August 28, 2010

Zašto i dalje šuti Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić?

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. 27. aug/kolovoz 2010.

Napomena: Nakon 16 dana vraćena mi je telefonska parica za moj modem, odnosno
Internet. Ali, napadi hakera s Pantovščaka se nastavljaju. Već nakon prvog uključenja na Internet, nakon 5 minuta, netko je blokirao moje računalo/computer i to je trajalo preko 80 minuta, a na moje se računalo/computer sručilo čak 48 virusnih napada. Očistio sam to pomoću antivirusnog programa, ali nakon restarta, računalo mi opet netko blokira! I preuzme ga. Valjda neki novi cyber-ratnici UDBE s Pantovščaka?!
E, pa neka. Mi idemo dalje! Nedokučivi su putevi Gospodnji!

A.R.J.

* * * * * *

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla, Istra, Hrvatska 23. aug/kolovoz 2010.

Zašto i dalje šuti Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić?

Prije mjesec dana, pišući o enormnoj korupciji u HEP-u i 'slučaju Mravak', ugledna novinarka srpskog i udbaškog 'Novog lista' u Rijeci drugarica Sanja Modrić navela je krucijalni podatak da je zagrebačka tvrtka Monting PIM godine 2007. i 2008. 'prikupila' 600.000 kuna za HDZ, jer da je to bio uvjet da od Sanaderove Vlade dobiju poslove s državnim HEP-om. A sadašnja predsjednica Vlade Jadranka Kosor i bivši glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak tvrde da se 'financiranje HDZ-a uvijek odvijalo transparentno i po zakonu'.

I onda, ugledna novinarka Sanja Modrić zaključuje: 'Javnost, međutim, i dalje ne zna tko laže, a na to ima pravo'. I da su zakazale 'institucije', jer, eto, epiloga nije bilo. Kao na primjer u aferi Brodosplit. Ili sada u slučaju Fimi-medija Nevenke Jurak i njenog prijatelja Mladena Barišića, navodno (asocijacijom!) korumpiranog šefa Carine.

Dakle, zaključuje ugledna novinarka Sanja Modrić, 'gdje su završili teški milijuni iz svih poznatih korupcijskih afera u javnim poduzećima i jesu li sumanute cijene, darežljive isplate i poslovi bez natječaja odobravani zato da bi se dio vratio u blagajnu HDZ-a?'

Ukratko – po novinarki Sanji Modrić – postoji izravan iskaz predsjednika NO Montinga o političkoj korupciji HDZ-a: Monting je dao novac za financiranje HDZ-a, a HDZ to demantira. Dakle...što će biti s tim izravnim iskazom? - pita se ugledna novinarka Sanja Modrić.

* * * * * *

Ono što je najgore u tom komentaru novinarke drugarice Sanje Modrić jest to da njoj uopće ne pada na pamet da postavi još jedno, možda i najvažnije pitanje, a ono glasi:

A što je s korupcijom u DORH-u nedodirljivog Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića? Zašto je Mladen Bajić, unatoč osmogodišnjem neradu i bezbrojnim opstrukcijama, na prijedlog premijerke Jadranke Kosor i njenog HDZ-a, početkom ove godine dobio još jedan četverogodišnji mandat – za kako se izrazio brbljavi Damir Kajin – 'učinkovito nedjelovanje'. I da paradoks bude još veći, sam Kajin je glasovao ZA Mladena Bajića !

Da pojasnim u čemu ja vidim najveću korupciju u našem DORH-u, kojemu je na čelu Mladen Bajić. U podmićivanju položajem. I položajima! To je stara Titova škola! 'Podmiti, pa vladaj!'.

Zapravo, to je lukavstvo koje vuče svoje korijene još od Starog Rima! Pa i još ranije... A to se u Starom Rimu izražavalo pravilom: 'promoveatur, ad amoveatur!'. Samo što se u komunizmu to pravilo izopačilo – tko se jednom dokopao nekog položaja, postao je vječan, postao je nedodirljiv i nesmjenjiv... Uostalom, najviše stoga je i propao komunizam. Okamenio se.

* * * * * *

Da se HDZ pretvorio u jednu veliku korupcijsku hobotnicu – pogotovu u vrijeme vladavine hohštaplera i šarlatana Ive Sanadera – to danas zna i posljednji bedak u Hrvatskoj. Ali tko je sve to 'pravosudno', odnosno 'krivosudno' štitio – e, to je ono što bi svaki pošteni novinar morao otkriti, a to drugarica novinarka Sanja Modrić mudro prešućuje! Kao što uostalom osam godina stalno prešućivala isto toliku korupciju na Mesićevom Pantovščaku! Recimo ono s 'Klariko voćem' Jure Klarića, pa ono s Hrvojem Petračem, pa Mesićeve veze s albanskim klanom braće Osmani, pa ona afera s odmaralištem u Pirovcu za Mesićevu kćerku Sašu, itd., itd. Da samo spomenemo obični i vulgarni kriminal Stipe Mesića!

Ne zaboravimo da su ZA treći mandat Mladena Bajića na čelu DORH-a zdušno navijali Stipe Mesić, Vladimir Šeks, Jadranka Kosor, pa čak i novi predjednik Republike Ivo Josipović. A zašto? Valjda zato što su svi oni iz istog jata! „Svi oni vole Mladena Bajića, jer Bajić voli njih!“, napisao je još uoči njegovog ponovnog izbora, 30. siječnja 2010.g., novinar Dubravko Grakalić u svom izvrsnom tekstu 'Čovjek za sva vremena'.

Uostalom, prvotno je Mladen Bajić bio izbor Ivice Račana i Stipe Mesića, kada su zajedno smjenjivali Radovana Ortynskog, koji je očito svoj posao shvatio previše ozbiljno. A njima je trebao netko tko neće previše 'talasati'. Mladen Bajić se u tom smislu pokazao – i dokazao – kao idealno rješenje. Umjesto da uvijek nešto 'čačka', on sve zakopava u svoje najdublje ladice, tako štiteći korupciju, umjesto da je otkriva! Da se nikom ne zamjeri. On zna da je bio čovjek političkog izbora bivšeg Ciganina-Predsjednika, te da stoga ne smije ni primirisati u njegov korupcijski krug! Jasno, Bajić je u službi politike, a ne pravosuđa. A najbolji dokaz za to je da je Mladen Bajić & comp. smjesta 'zamrznuo' sudski slučaj „vojni kamioni“ protiv bivšeg ministra obrane Berislava Rončevića, čim je iz HDZ-a došla 'kontra' s vatrogasnim vozilima iz „afere Daimler' i kada se otkrilo da je iza nje ustvari stajao bivši predsjednik Stipe Mesić.... !! I, naše se 'pravosuđe' /' krivosuđe' smjesta zaustavilo!

Dakle, ponovilo se isto ono što i s 'aferom Brodosplit' (koju nam novinarka Sanja Modrić redovito gura pod nos!): čim sam ja 2006.g. napisao svoj članak u hrvatskom 'Fokusu' pod naslovom „tzv. 'Afera Brodosplit' je podvala g. Slavka Linića i njegovog SDP-a“, u kojem sam hrvatskoj javnosti bolje osvijetlio suštinu geneze te afere, odnosno kako je Slavko Linić sa svjetskim brodograđevnim mešetarem Diab-om i grčkim bodovlasnikom Karnezisom prodavao i preprodavao brodove sagrađene u riječkom brodogradilištu '3. Maj', pogotovu one velike 'Panamax' brodove i to u pola cijene, a velika provizija je završila u kasi Račanovog SDP-a! Odmah nakon toga je Mladen Bajić 'zamrznuo' taj sudski predmet, jer se odjednom našao na tankom ledu – pa da više ne 'talasa' ! Isto tako se smjesta 'zamrzlo' i naše 'pravosuđe' / 'krivosuđe'. Koje je navodno 'nezavisno'.

Najvećim kriminalcima – velikim političkim moćnicima u Hrvatskoj – idealan je taj čovjek Mladen Bajić. Čovjek za sva vremena i za sve režime. Nije ni čudo da je on „Glavni gospodar kaosa u našem 'krivosuđu' !! (tako je glasio moj članak od 12. srpnja 2005.g., koji se može pročitati i danas na mojem blogu Semper Paratus Prometheus).

I na kraju najvažnije: naše korumpirano 'pravosuđe'/'krivosuđe' je rak-rana ove Države, a Mladen Bajić i njegov DORH je rak-rana našeg ' pravosuđa'. Nažalost, to odgovara novinarkama tipa Sanje Modrić i političarima tipa Vladimira Šeksa, Stipe Mesića, Ive Josipovića i Jadranke Kosor. Onima kojima smeta samo kriminal (pa i ratni zločini!!) samo jedne, suprotne političke strane. A to je neoprostiva jednostranost. Stoga i pišem ovaj tekst.

Sve ostalo su priče za maloumnu političku djecu srpskog i udbaškog 'Novog lista' u Rijeci!

Ovih dana je posao za naše 'krivosuđe' odradilo austrijsko pravosuđe. U aferi Hypo Alpe Adria banke. Sudski se obruč steže oko našeg bivšeg premijera kriminogenitora Ive Sanadera. Hoćemo li konačno biti te sreće da na istoj optuženičkoj klupi zagrebačkog županijskog suda uskoro vidimo zajedno svu trojicu glavnih kriminogenitora nove Hrvatske Države: Ivu Sanadera, Stipu Mesića i – Mladena Bajića?

To je ono što ovaj naš ubogi narod žarko očekuje!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(hrvatski socijal-radikal)

I dalje sam u ilegali....

....hakeri s Pantovščaka i dalje me drže pod embargom. Točnije, samo moje bloggove. Slično se prije dvije godine dogodilo i portalu AMAC-Hrvati. Izdržat ćemo.

A.R.J.

Friday, August 20, 2010

Imperija UDBE s Pantovščaka mi uzvraća mi udarac

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. 12.-20.aug./kolovoz 2010.

Imperija UDBE s Pantovščaka mi uzvraća udarac !

Već desetak dana napadaju me hakeri UDBE s Pantovščaka, na kojem je prijestolje tovarišča YU-sipovića. A prije tri dana su mi oduzeli i telefonsku paricu za moj modem. Stoga me nema na mojim blogovima već nekoliko dana.

Moj internetski provider Optima je triput intervenirao prema T-com-u Ivice Mudrinića. Tript u ništa! Prije dva dana i ja sam osobno intervenirao prema T-com-u. Opet ništa.

Dakle, tko će zaustaviti UDBU s Pantovščaka?

Ako neće nitko drugi, onda ću ja sam!

Ali, neka se onda maknu u stranu svi ekskluzivni Hrvati 'Hrvatskog slova' i HaKaVe-a.

Kad tenkovi ponovo zatutnje cestama Hrvatske, neka se mravi bez muda maknu ustranu!

Ante Rokov Jadrijević
Semper Paratus Croatiae

Saturday, August 14, 2010

Današnjeg HDZ-a Tuđman bi se prvi odrekao!

Davor Dijanović

Današnjeg HDZ-a Tuđman bi se prvi odrekao!

Kako nas obavještavaju mediji Zapadnobalkanske Republike Hrvatske, dična demokršćanska i velehrvatska stranka Hrvatska Demokratska Zajednica (HDZ) – koja svoje rodoljublje i privrženost kršćanskim načelima u praksi dokazuje financiranjem spomenika pokolju hrvatskih civila, izglasavanjem protukršćanskih zakona, odustajanjem od elementarnih nacionalnih ciljeva te puzanjem pred svakim trećerazrednim bruxellskim birokratom - odlučila se je vratiti svojim korijenima.

Nema tako posljednjih dana gotovo niti jednoga važnijega političkog govora HDZ-ovih stranačkih čelnika u kome se ne spominje dr. Franjo Tuđman. Ne treba biti vrstan politički znalac kako bi se razaznali motivi takve nagle promjene HDZ-ove političke retorike i taktike. Tko ima na umu činjenicu da su se članovi HDZ-a posljednjih godina natjecali u poništavanju Tuđmanove političke ostavštine – ne bi li za nagradu dobivali oglodane kosti bruxellesko-londonskih gospodara - taj može vrlo lako zaključiti kako je riječ o jeftinoj i prozirnoj predizbornoj demagogiji.

Jer, postoji čitav niz pokazatelja koji jasno i nedvosmisleno pokazuju kako HDZ-u nije ni do kakvoga povratka izvornoj HDZ-ovoj politici.

Tuđmanov HDZ, naime, zasigurno ne bi financirao spomenik četničko-komunističkome pokolju hrvatskih civila u Srbu. A da stvar bude gora, HDZ-ovim su čelnicima činjenice o ustanku u Srbu vrlo dobro poznate. To jasno pokazuje Bebićev nedolazak u Srb, iako je upravo on bio sponzor toga četnokomunističkoga derneka. Kasniji Hebrangov medijski istup u kome je prozvao Bebića da financira četničke orgije, imao je, dakako, za cilj barem donekle anulirati političku štetu koju si je HDZ u očima birača pribavio tim potezom (kao da Hebrang za otvaranje spomenika nije ranije znao!).

HDZ je, dakle, u želji da pod svaku cijenu ostane na vlasti, svjesno financirao spomenik pokolju vlastitoga naroda, a da bi sramota bila veća, za spomenik "Oluji" sredstva se moraju prikupljati putem telefonskih poziva. Taj mali detalj vrlo dobro pokazuje koliko je HDZ-u stalo do hrvatske države i koliko je najava retuđmanizacije iskrena.

Dakako, spomenik u Srbu samo je dio čitavoga sramotnog mozaika. Stranka kojoj je do povratka državotvornoj Tuđmanovoj politici, nesumnjivo ne bi pristala na srpski zahtjev za teritorijalnom autonomijom, a zasigurno ne bi financirala srpski tjednik u kome se otvoreno sotoniziraju sami temelji hrvatske državnosti, izruguje dr. Franjo Tuđman (na koga se HDZ u svojim istupima tobože poziva), hrvatski vojnici prikazuju kao koljači, a legitimna vojno-redarstvena akcija oslobađanja okupiranih prostora "Oluja" prikazuje kao zločin.

Nema, dakle, baš ni jednoga pokazatelja da se HDZ vraća politici dr. Franje Tuđmana. Naprotiv: HDZ i dalje nastavlja starim stazama "bratstva i jedinstva" sudjelujući u obračunu s ostacima ostataka hrvatske državnosti i gradeći u formi Zapadnog Balkana ("Jugosfere") novu balkansku uniju. Ta će unija, dakako, biti samo provizorno rješenja prema novoj Jugoslaviji. Da je tome tako vidi svatko tko to želi vidjeti. Suprotno mogu tvrditi samo politički diletanti i slijepci, te oni koji su izravno upleteni u čitav taj plan, koji se - radi straha od mogućih reakcija građana – još uvijek odvija polutajno

(iz istog se razloga oni koji upiru prstom u te činjenice pokušavaju ismijati kao tobožnji teoretičari urote, kao da nam u povijesti već nebrojeno mnogo puta nisu u tajnosti pripremili kojekakve ugovore i državne tvorevine, pa nas tek kasnije o tome obavijestili) .

Najava povratka Tuđmanovoj politici utoliko predstavlja ništa drugo nego pokušaj da se povrati dio birača koji su HDZ-u s pravom odlučili uskratiti glas imajući na umu činjenicu kako današnji HDZ osim imena i dijela poslušničkoga stranačkog kadra s Tuđmanovim HDZ-om ne dijeli baš ništa.

Dakako, tom će jeftinom medijsko-političkom spinu nasjesti samo zadnji politički naivci. Tko do danas nije naučio da se HDZ-ovo domoljublje od 2000. do danas svodi na predizborne verbalno-deklaratorne demagoške kvazidomoljubne akrobacije i na tamburanje nacionalnih budnica, dok se u praksi istodobno provodi anacionalna, sluganska i izdajnička politika, taj u životu vjerojatno nije naučio ništa.

Već na izborima 2007. svaki je svjestan i izgrađen hrvatski rodoljub znao da je glas za HDZ isto što i glas za SDP, te da među tim strankama – osim na deklaratornoj, taktičkoj razini – nema nikakvih bitnih razlika.

Sveto nas pismo uči da se ljude valja cijeniti po njihovim plodovima. Kada se razmotre plodovi HDZ-ove politike od 2003. do danas, jasno se vidi da se je HDZ od stranke koja je odigrala ključnu ulogu u stvaranju hrvatske države transformirao u stranku koja je – možda čak i više od Račanova SDP-a – sudjelovala u rastakanju hrvatske države i stvaranju pretpostavki za njezino ponovno integriranje u neojugoslavenske okvire.

Kao što Hrvatska Stranka Prava koja je 1918. pod vodstvom zubara Ante Pavelića provodila "nacionalnu koncentraciju", tj. bila na čelu pokreta za utapanje hrvatske u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, nije imala apsolutno nikakve veze sa Strankom prava koju su osnovali Ante Starčević i Eugen Kvaternik, tako ni današnji HDZ koji je dao ogroman doprinos u poništavanju Tuđmanove političke ostavštine i hrvatske državnosti, te u lociranju i transferiranju Hrvatske nazad na Balkan kojemu Hrvatska ni po čemu ne bi tebala pripadati, nema nikakve veze s politikom Franje Tuđmana.

Valja također dodati da je infantilna logika po kojoj bi se sve negativnosti HDZ-ove politike unazad deset godina prebacile samo na jednu osobu – Ivu Sanadera. Naime, mnogi koji danas javno napadaju i odriču se Sanadera do jučer su mu – što govori mnogo toga o njima samima - bili prvi suradnici i najvjerniji sluge. Nije, dakle, Sanader isključivi krivac za takav kopernikanski politički obrat HDZ-a nakon smrti Franje Tuđmana. Bez malih sanaderića takav obrat ne bi bio moguć. Svi oni koji su sudjelovali u kreiranju politike HDZ-a – jednako kao i oni koji su tu politiku legitimirali - podjednako su odgovorni. Ako zbog ničega drugoga, odgovorni su zbog besramne šutnje.

A klimavci koji šute dok se udara na same temelje mlade hrvatske države nisu zaslužili biti niti blizu bilo kakvim odgovornim funkcijama.

"Tko je osvedočen da mu znanje ne dosiže za moći dostojno saboriti, neka ne prima taj pretežki posao, neka ne bere nadnevnice iz ploda žuljah naroda, i za nje neka narod ne sramoti i ne izdaje", pisao je u svoje vrijeme Ante Starčević.

Odgovornost za uništavanje hrvatske države i njezino geopolitičko transferiranje natrag na Balkan – koji je u Hrvatsku, uzgred rečeno, s Acinom žandarmerijom i upravnim službenicima doveo i danas često spominjanu korupciju, kriminal i nepotizam, što se je s kasnijim komunističkim primitivcima još dodatno pojačalo - ne mogu preko noći oprati demagoške najave o tobožnjem vraćanju izvornoj HDZ-ovoj politici (koja, uzgred rečeno, ni sama u mnogo čemu nije bila dobra), niti predizborno puhanje u kvazidomoljubni rog.

Tko misli suprotno izruguje se hrvatskim biračima, koji su, doduše, već mnogo puta nasjeli jeftinim predizbornim obećanjima, no nadajmo se da ne će i ovaj put. Teze o "manjem zlu" pokazale su se promašenima i rezultirale su na kraju - Zlom.

Umjesto "manjeg zla", valja glasovati za opciju koja će beskompromisno štititi nacionalne interese. Vrijeme kalkulacija je prošlost: ako želimo očuvati Hrvatsku na karti svijeta, vrijeme je da počnemo glasovati po svojoj savjesti, a ne po trulim političkim kalkulacijama, koje na vlast uvijek iznova dovode nesposobne, anacionalne i pokvarene herđave sluge herđava gospodara.

Za kraj možemo zaključiti kako nije u pravu visokoistaknuti HDZ-ovac Gordan Jandroković kad u jednome tjedniku tvrdi da bi Tuđman provodio politiku kakvu provodi Jadranka Kosor.

Upravo suprotno: Tuđman je prvi koji bi se odrekao današnjeg HDZ-a! Tko tvrdi suprotno, taj o Tuđmanu ne zna – ništa!

Davor Dijanović

Thursday, August 12, 2010

Dragi profesore, uozbiljite se i ne glumite disidenta!

Dr. Tomislav Sunić

Dragi profesore, uozbiljite se i ne glumite disidenta!


Dragi Predraže,


Tvoj je smisao za hiperrealnost požderao tvoju političku realnost, a Tvoja je medijska videosfera pojela Tvoju grafosferu – ako mogu rabiti riječi teoretičara postmoderne J. Baudrillarda i R. Debraya. I ti si taj folirantski mise en scene dobro prokljuvao i medijski sjajno iskoristio. Uspio si dobro montirati privid montiranog procesa protiv sebe – te time i otkloniti i svaku ideju da stvarno odeš u zatvor radi klevete. Hiperrealnost je u tvom pseudopravnom slučaju dosegla vrhunac jer nije li današnje hrvatsko pravosuđe ionako puno bivših sinova enobejaca, skojevaca, afežeovki i titoista, koje si ti nekad najbolje poznavao? Pa čega si se dakle uplašio?

Kao Tvoj nekadašnji mladi student, a prije mog odlaska u emigraciju u SAD, uvijek si mi bio simpatičan, još davnih sedamdesetih godina. Ostaje mi dan danas veliki misterij, veći od Međugorja, kako si se ti uopće uklopio u bivši jugo-teroristički sustav? Niti psihosomatski, niti antropološki, niti fiziološki, niti retorički nisi ti nimalo tip homo balcanicusa, tj. brahijalnog udbaško-partizanskog divljaka kojih je Hrvatska i dan danas puna, premda u cool Gucci izdanju.

(Pre)Drag si mi jer si ipak pisao i didaktička pisma na „organe“ za mog uhapšenog tatu Mirka i sestru Mirnu 1984.g – premda mi se čini da su ti Tvoji drugarski cirkulari više bili pokriće za Tebe nego za njih. Eh, jedno je biti pravi disident, a drugo je glumiti disidenta – što je danas postao folklor medu brojnim novinarima i Tvojim kolegama u vodećim hrvatskim medijima.

Dobar si bio i kao moj professor, jer za razliku od mnogih doškolovanih udbogenih profesora s politologije i udbofila sa sociologije, naš Odsjek za Romanistiku na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu, zahvaljujući Tebi, ipak je davao tračak slobode govore - čak i u olovnim godinama Josipa Broza Tita. Dao si mi da čitam stotine prokletih autora poput L.F. Célinea, P. Drieu la Rochellea, Robert Brasillacha, koje su tvoji uzori i huškači, poput J.P Sartrea, iz čiste zavisti nakon 1945. dali smaknuti ili zauvijek ušutkati. Nije čudo što nakon silnih demokratskih poratnih čistki nacionalističkih intelektualaca u Francuskoj i Njemačkoj imamo postupnu talibanizaciju duhova na desnoj sceni. Biološki je intelektualna desnica davno uništena.

Nadalje, nakon 1991. nisi koristio hadezejstvo kao odskočnu dasku za visoki banditizam i osobnu raskoš. A to ti služi na čast. Upravo su ti cro-torbari totalno danas diskreditirali hrvatski nacionalizam.

No griješiš Predraže! I ti i većina „javnih radnika“ imali ste 45 godina vremena da riješite nacionalno pitanje u SFRJ-u, da porušite komunističke hagiografije i da ukažete na štetne viktimologije i na opasnost plemenskih nacionalizama. Ništa nisi učinio, što rat 1991. samo potvrđuje. Titova Jugoslavija u kojoj Ti praviš sjajnu karijeru bila je groblje ljudi. Nikad od Tebe nisam čuo da si riječ rekao o partizanskim klanjima srpske građanske klase u Zemunu i Adi Ciganliji u zimi 1944 i ranih 1945., ili o mladim ljudima koje su partizani redom vješali na sarajevske bandere 1945.g.


Znam da te Hrvati ne zanimaju pa neću o Daksi i Macelju, ili progonu i likvidaciji pola milijuna Donauschwaba iz Baranje, Slavonije i Slovenije nakon 1945.g.


Dvadeset puta mi je draži srpski nacionalist V. Dimitrijević i njegova prestižna izdavačka kuća iz Lausanne L'Age d'Homme, nego Ti. On je davno pisao o partizanskim zločinima o kojima je francuska inteligencija i njena politička klasa dosta naučila. A gdje si Ti tada bio?

Ajde Peđo, uozbilji se. Vrijeme leti. Sve se mijenja. Čekaju nas još titanske katastrofe u narednim godinama. Znamo obojica kamo Europa srlja i kakva elegantna represija se stoga provodi na Zapadu – puno gora jer je bolje skrivena. Mogao si staviti prije dvije godine u Le Mondeu svoj potpis, poput većine drugih Francuza, za ukidanje krivičnog zakona Fabius Gayssot koja je otjerala brojne francuske profesore na burzu ili u nemilost. Ti i sam znaš da si to učinio, nestao bi iz medija. Postao bi aorist!



Tvoj bivši student
Tomislav Sunić



Dr Sunić ( www.tomsunic.info) je književnik i autor. Nedavno mu je objavljena knjiga, La Croatie; un pays par défaut? (Paris; éd Avatar, 2010).


P.S. (A.R.J.): ovaj tekst prof.dr. Tomislava Sunića je bio objavljen u tjedniku “Hrvatski

List”, dne 12. 08. 2010.

Saturday, August 7, 2010

Predsjedniče, priznajte pogrešku


Večernji list (www.vecernjilist.hr)/ 02.08.2010 / 12:00


Vladimir Gredelj

Predsjedniče, priznajte pogrešku

Matvejević je toliko zaokupljen vlastitom promocijom, da je spreman žrtvovati ugled vlastite zemlje.

U povodu pisma europskih intelektualaca objavljenog 24. srpnja u “Le Mondeu”, u kojem izražavaju zabrinutost za sudbinu Predraga Matvejevića,

predsjednik Ivo Josipović tim je novinama uputio pismo u kojem ih informira o golim činjenicama, te zaključuje kako je “iznenađen što prije apela njegovi potpisnici nisu smatrali potrebnim provjeriti okolnosti slučaja i konzultirati nadležne sudske vlasti, čime bi se izbjeglo nepotrebno uzbuđenje”.

Reakcija hvalevrijedna, no istodobno tjera na postavljanje nekoliko dodatnih pitanja. Prije svega, pitanje je zašto nam se predsjednik čudi, kada ni sam nije provjeravao koga postavlja za osobnog izaslanika.

Očito su svi, osim sudbene vlasti bili impresionirani Matvejevićevom “veličinom“ i bili spremni postupati ne po principu – svi su građani pred zakonom jednaki, već po onoj orvelovskoj – svi su građani jednaki, samo je Matvejević jednakiji od drugih.

Zaboravlja se da se nije sudilo Matvejevićevoj “veličini“, već njegovom djelu. Pitanje je i zašto pismo samo “Le Mondeu“, zašto ne i “Corriere della sera“ koja ga je usporedila s Orhanom Pamukom i svima drugima uključenim u naricanje nad sudbinom Matvejevića i zgražanje nad hrvatskim pravosuđem. S druge strane, teško je sumnjati u čovjeka u kojeg ne sumnja niti predsjednik države iz koje dolazi, koji ga je krajnje nekritički imenovao svojim izaslanikom, u silnoj želji da popravi “grešku“ vlastitog pravosuđa, kojeg je jedan nezanemarivi dio hrvatskih medija promovirao u hodajući spomenik.

Kako kod takvih okolnosti očekivati od istinskih intelektualaca da shvate da je njihov kolega običan lažov, do te mjere zaokupljen vlastitom promocijom, da je spreman žrtvovati ugled vlastite zemlje. Uostalom, zašto prozivati one koji su u osnovi nasamareni, kojima je podmetnuto, a istodobno ne prozvati one koji stoje iza podmetanja, prije svega Matvejevića.

Lakše je prozvati “Le Monde“ nego smijeniti Matvejevića i reći mu što ga ide. Možda čovjek dobro piše, ali i takvi imaju dužnost poštovati pravni poredak države čiji je državljanin. Neka proba u Italiji izjaviti da ne poštuje talijanske sudove, pa da vidimo hoće li ga Berlusconi postaviti za svog osobnog izaslanika.

Predsjedniče, nije ključno je li presuda pogrešna, pogrešnih presuda ima na žalost previše. No, sudbena vlast ima više instanci, upravo zato kako bi se greška na nekoj od viših instanci mogla popraviti. Vaš osobni izaslanik je demonstrativno odbio žaliti se riječima: “Ne želim se žaliti jer bih time priznao sud kojemu se obraćam”.

Treba li vam prevoditi da to znači da ne priznaje pravni poredak države kojoj ste na čelu.

I sada dolazimo do ključnog pitanja? Jeste li to znali prije njegova imenovanja osobnim izaslanikom! Želim vjerovati kako niste imali tu spoznaju, pa se sve može ispraviti smjenom savjetnika i razrješenjem dužnosti Matvejevića. No, ako ste znali i imenovali ga, značilo bi to da se slažete s njegovim protuustavnim stavovima.

Zaključimo, ako ga smijenite, sve se može shvatiti kao vaša greška, no ako ga ostavite, onda je to vaš stav.

U tom slučaju se s pravom postavlja pitanje vašeg moralnog kredibiliteta za dalje obnašanje dužnosti predsjednika RH.

Vladimir Gredelj


* * * * * *


P.S.: (A.R.J.): Vladimir Gredelj je bio predsjednik udruge hrvatskih sudaca, a kasnije predsjednik Bjelovarskog županijskog suda. Najposlije i privatni odvjetnik.


Predsjednik YU-sipović je gosp. Gredelju odgovorio na ovaj tekst i nazvao ga „štetočinom“. To su prenijeli brojni tiskovni, radijski i televizijski mediji, a i brojni web portali. Nažalost, nisam našao ni jedan novinarski komentar na takav YU-sipovićev rječnik.


No, kako je počeo, predsjednik YU-sipović bi uskoro mogao premašiti svog predhodnika, Ciganina-Predsjednika - Stipu Mesića i postali „Štetočina Maximus“ za hrvatski narod i njegovu novu Državu Hrvatsku! Čak i veća štetočina od Stipe Mesića!!


A.R.J.


Thursday, August 5, 2010

E, pa 'ko nas bre zavadi, tovarišč YU-sipović ?!


Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla, Istra, Hrvatska/Croatia 4. aug./kol. 2010. i


Uz 15-tu obljetnicu velike hrvatske „Oluje“

E, pa 'ko nas bre zavadi, tovarišč YU-sipović ?!


Sutra će nam osvanuti 15.-ta obljetnica veličanstvene hrvatske „Oluje“ (“Storm“), pa ćemo opet imati istu sliku kao i prije pet godina (taj moj članak dajem u nastavku): hrvatski narod će u Čavoglave – na svoj vlastiti račun, a „banda crvena“, Udbomafija i „banda lopovska“ će u Knin – i to na račun državnog budžeta. A s njima i novi predsjednik YU-sipović! Dakle, sjašio je 'Kurta' Mesić, a ujašio 'Murta' YU-sipović. Vukovi siti, a ovce k'o ovce!


Jaz između hrvatskog naroda, koji je pobijedio u onoj svojoj slavnoj „Oluji“ 1995. i ovih Udbaša na vlasti je sve veći. Negdje će to već jednom morati eksplodirati!


Hoće li predsjednik YU-sipović sutra u Kninu održati svoj govor? Jamačno hoće! A bolje bi mu bilo da šuti kao zaliven. Jer će čuti oštre i ljutite reakcije pravih Hrvata na kninskom stadionu! Čuti će jarosne zvižduke i povike 'izdajico', 'izdajico'!? Jer je sve što je imao reći već rekao sa srbijanskim predsjednikom Borisom Tadićem prije dva tjedna u Beogradu, a slično je govorio i na nedavnom Četničkom Revivalu“ u Srbu, kada je odao svečano priznanje četničkom pokolju nad okolnim Hrvatima i prvom i krvavom četničkom „etničkom čišćenju“ u Drugom svjetskom ratu!


A evo dijela onog što je naš predsjednik YU-sipović rekao svom domaćinu Borisu Tadiću u Beogradu; govoreći o iskrenosti u odnosima Srbije i Hrvatske posljednjih godina, Josipović je kazao da je uvjeren u iskrenost Borisa Tadića, te da i on želi da odnosi između Hrvatske i Srbije budu najbolji mogući.


Samo dva tjedna kasnije, Boris Tadić je za našu hrvatsku „Oluju“ rekao da je „udruženi zločinački poduhvat“ i ponovio da se njegova Srbija oštro protivi eventualnoj oslobađajućoj presudi hrvatskom generalu Anti Gotovini!


Eto, Ti moj YU-sipoviću njegove bizantske Tadićeve „iskrenosti“!!

E, pa 'ko nas bre zavadi, tovarišč YU-sipović ?!


A evo što sam ovih dana pročitao na jednom za mene novom hrvatskom portalu – HAZUD-u (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori, hazud.ch), koji se uređuje u Baselu, u Švicarskoj:


„Bio Ivo naivan ili pokvaren, u obadvije uloge trebalo bi mu zabraniti njegovo obnavljanje bratstva i jedinstva sa Srbijom i ujedinjenja. Samo naivčina i mentalno poremećeni um mogu vjerovati u iskrenost Srbije i Borisa Tadića prema Hrvatskoj, jer bi to značilo spontano odustajanje od Velikosrbske ideologije“.


A sada, evo mog jednog članka o „proslavi“ obljetnice Dana pobjede iz 2005.g., pa procijenite što se i je li se nešto promijenilo od toga vremena, odnosno o kvaliteti „tranzicije“ od Ciganina-Predsjednika Mesića do ovog sluzavog predsjednika YU-sipovića.


I onda usporedite s onim što ćete sutra čuti i vidjeti u Kninu! I da nam se više ne ponovi!


A.R.J. /Semper Paratus Croatiae


* * * * * *


Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla 14. kolovoz 2005.


Uredništvu Vjesnika

Uredništvu Hrvatskog lista, Zadar


ČIJA SE SRAMOTA POKAZALA U KNINU

na desetu obljetnicu „Oluje“


(da nam se ne ponovi!)


U Vjesniku je 12. kolovoza 2005.g. objavljen u Stajalištima tekst profesorice Ane Jurić – Šimunčić iz Karlovca 'Čast simbola', koji je toliko deplasiran, odnosno nepristojan, da to izaziva sumnju na krajnje nedemokratski pritisak 'odozgo' na urednika Pisama i Stajališta, koji ga je morao objaviti.


Je li to glavni razlog iznenadne smjene Glavne urednice i iznenadne ostavke Urednika te najbolje rubrike u Vjesniku?!


Piše profesorica Jurić-Šimunčić: 'Ono što se događalo za obilježavanja desete obljetnice „Oluje“ u Kninu, da nije žalosno, bilo bi smiješno'.


Zašto žalosno? Zašto smiješno? Zar zato što se još jednom jasno pokazalo da postoje dvije Hrvatske: komunistička i antikomunistička?! Zar su svi oni brojni hrvatski 'Bedemi ljubavi' 1991.g. bili žalosni i smiješni? Zar je sve ono što se spontano dešavalo u Splitu i Zagrebu 1991.g. u sličnim situacijama i na sličnim mitinzima bilo 'žalosno i smiješno'?


Ne, nije nimalo! Ali je i žalosno i tragično smiješno to što je napisala profesorica Ana Jurić-Šimunčić ! Da profesori često ne vide život onakvim kakav je on u stvarnosti, odnosno izvan njihovih požutjelih, prašnjavih i zastarjelih knjiga, svjedoči sjajna njemačka narodna izreka: 'Zwei Professoren, Vaterland verloren!'. Profesori samo pasivno pozivaju na otpor, ali ustanak izvode i u njemu pobjeđuju 'sankiloti'. To je barem dobro poznato.


Čudi se slavna profesorica (potpisana kao i članica Kriznog stožera grada Karlovca u vrijeme Domovinskog rata) 'kako to da je nekoliko generala slavilo „Oluju“ u svojoj režiji?'. A s kim su trebali slaviti? Zar s onima sa svečanog podijuma na travnjaku kninskog stadiona, kojima je bolji dio publike zviždao i dovikivao 'izdajice', 'izdajice'? Pa i nakon svega toga profesorica vrijeđa naše najhrabrije generale, ovako: 'Neki od tih generala su prije rata radili kao vozači kamiona i na sličnim poslovima, a upravo ih je sudjelovanje u Domovinskom ratu promoviralo u visoki čin' (završen citat).


Pa što onda?! U ratu se računa prije svega urođena narodska hrabrost i dovitljivost, a ne diploma nekog 'lijevog' fakulteta! 'Zwei Professoren, Vaterland verloren!' Uostalom, što su bili 'slavni' Titovi generali? Opančari, abadžije, stolari ili obični 'fakini', zar ne? A tek onaj Vrhovni bravar!?


Poznavao sam dobro jednog mlađeg 'Hrvata' u Rijeci, 1990./1991.g., koji je pisao sjajne domoljubne članke u mojem dvotjedniku „Hrvatska Rijeka“, a onda kada je početkom kišnog i mrzlog listopada 1991.g. počela krvava bitka naših riječkih mladića za obranu Gospića, on se odjednom našao u čudnom anti-hrvatskom S-Linićevom društvu i u njegovom „Kriznom stožeru grada Rijeke, koji je svojski opstruirao pripreme za Domovinski rat (u to vrijeme mi smo Hrvati imali svoj Krizni stožer grada Rijeke, koji je vodio hrabri mladi inženjer Mile Bjondić !!). A nakon 14 godina, prošle godine, prije 16 mjeseci, čitamo u Vjesnikovim stajalištima sjajan članak tog Riječkog S-Linićevca, ali sada potpisanog kao 'pukovnik HV-a' !!


Znači, pukovnik HV-a s Riječkog korza !! I da ne zaboravim: 'Pukovnik' M. Štrokač je rođeni brat gospođe Željke Antunović, bivše Račanove ministrice obrane !! Dakle, 'ima jedna tajna veza' ! A naš ratni junak Mile Bjondić je bio i ostao samo obični Hrvat Mile Bjondić (koji je u obranu Gospića i Bilaja jednog ranog jutra odveo čak šest autobusa hrvatskih dragovoljaca iz Rijeke!


Toliko o našim ratnim generalima i onima drugima – čudnim 'pukovnicima' iz crvenih 'kriznih stožera' !


Čudi se profesorica Ana Jurić-Šimunčić što naši najbolji ratni generali, koje je ovaj nedostojni predsjednik republike Stipe Mesić smjenio i umirovio odmah nakon što je došao na vlast, 'ignoriraju institucije sustava'. Odgovaram joj: te 'institucije sustava', odnosno Mesić, Šeks i Sanader su nelegitimne institucije sistema! Nijedan od njih nije bio izabran na legitimnim demokratskim izborima, jer nijedanput na izbore nije izašlo ni 50 posto glasača. I nikad nisu predstavljali više od 30 posto hrvatskih birača! A i to falsificiranjem nekoliko stotina tisuća prekobrojnih i ne-evidentiranih glasačkih listića !! A legalno može biti sve. Kao što je to bilo 'legalno' i kod J.V. Staljina, Benita Mussolinija, Adolfa Hitlera, J.B. Tita, Mao Tse Tunga, Fidela Castra i Nicoleau Ceausescua. Svi su oni imali nekog svog 'Vladimira Šeksa', koji je u svom bezobrazluku sve mogao učiniti 'legalnim' ! Ali je teško prevariti čitav narod. Povijest to nije praštala!


Ono što su nekoliko naših generala i admiral Davor Domazet Lošo učinili ovom prilikom u Kninu i Čavoglavama je njihovo i naše legitimno pravo, koje spada u kategoriju 'građanskog neposluha'. Isti takav građanski neposluh (uz pomoć Georgesa Sorosa i drugih judeomasonerijskih škuda) ispoljavao i crveni 'Feral Tribune' iz Splita, koji je deset godina sustavno ocrnjivao i vrijeđao Prvog Predsjednika Republike dr. Franju Tuđmana i ignorirao tadašnje 'institucije sustava' ! Sjetimo se također što su sve Dinamovi Bad Blue Boys-i vikali predsjedniku Tuđmanu na utakmicama njegove i HDZ-ove 'Croatie'. To je bilo daleko gore nego ovo danas.


A sada su ti računi stigli na naplatu! Sada se to vraća kao bumerang! Sada Stipi Mesiću stadion u Kninu skandira 'Cigane, cigane'. A Ivi Sanaderu i Vladimiru Šeksu skandira 'izdajice, izdajice' !


Dakle, ovdje se naslućuje glavni problem današnje Republike Hrvatske: hrvatski narod više ne poštuje 'institucije sustava'. Ali, tko je tome kriv?


Na to pitanje su najbolje odgovorili televizijski novinari Zoltan Kabok i Branimir Bilić. Zoltan Kabok u sutrašnjem komentaru Dana Pobjede veli da: ' Pokazalo se da jučer Hrvatska nikad nije bila jedinstvenija', potpuno prešućujući da je tog istog dana u Čavoglavama bilo deset puta više slavljenika nego u praznom Kninu. To je bio pravi plebiscit i svi smo to vidjeli. A Branimir Bilić se glasno čudi kako to da neki Hrvati ne poštuju ugled predsjednika Republike?


Ma, tko koga mora poštivati: narod svoga nevoljenoga predsjednika ili predsjednik svoj nevoljeni narod? Hrvatskom narodu je već dugo vremena jasno da ga Stipe Mesić vraća u staro ropstvo i to najviše stoga što on ni genetski, ni ideološki, ni vjerski ne pripada hrvatskom narodu. Stoga mu već pet godina narod skandira 'cigane, cigane' !


A ni Vladimir Šeks više ne uspijeva prevariti hrvatski narod. Sjećamo se kako je 1991.g. u Osijeku, gdje je bio Manolićev ratni i politički komesar za Slavoniju, izjavljivao da 'Srbe ne može smisliti nikako drukčije nego pod zemljom'! A prošle je godine izjavljivao da bi predsjednika Tuđmana, da je još živ, izručio Haaškom sudu. Dakle, da on više predsjednika Tuđmana ne može smisliti ni pod zemljom!


A najlukaviji je bio premijer Ivo Sanader: znajući da ne može javno biti na dvije suporotne strane, priključio se u Kninu predsjedniku Republike Mesiću i predsjedniku Sabora Vladimiru Šeksu, ali je u Čavoglave uputio svog ministra dr. Dragana Primorca i bivšeg ministra vanjskih poslova i svog čovjeka iz sjene Miomira Žužula, kako bi drugoj strani pokazao da je ono u Kninu samo jedna neizbježna 'diplomacija' i ništa više.


Međutim, takvo ulizivanje Ive Sanadera i Vladimira Šeksa više ne prolazi. Jasno se vidjelo da su oni danas 'generali bez vojske' i da su odnijeli jalovu 'Pirovu pobjedu' nad nekadašnjim Tuđmanovim HDZ-om. Povijest ne prašta nikome! To se jasno vidjelo na stadionu u Kninu, na koji su stotinama autobusa doveli svoje članove iz cijele Hrvatske, a oni su zviždali i skandirali: 'Izdajice, izdajice, izdajice...'!!


A onome koga tamo nije bilo skandiralo se: 'Ante, Ante, ....živio Ante!'.


Dakle, treba li nam onda novi plebiscit?!


Ante Rokov Jadrijević


P.S.: Ni 'Vjesnik', ni 'Hrvatski list' ovaj tekst nisu objavili.


Wednesday, August 4, 2010

Jugoslavija rediviva

HaKaVE.org (portal Hrvatskog kulturnog vijeća) 02. kolovoza 2010

Hrvoje Hitrec

Jugoslavija rediviva

Tko pozorno prati projugoslavensku političko-medijsku korporaciju u Hrvatskoj, vjerojatno je zapazio da njezini predstavnici vrlo često izjavljuju da nikakva Jugoslavija više nije moguća. Radi se o očito dogovorenoj šifri, namijenjenoj naivnom hrvatskom pučanstvu koje se ne opterećuje politikom.

Kada, naime, taj naš apolitični građanin koji ipak štošta razaznaje na sceni, iz usta nekog prononsiranog protuhvatskog političara ili novinara čuje da i takav tip tvrdi kako neke nove Jugoslavije ne će biti – onda je siguran da je ne će biti i mirno spava. Usput šalje u vražju mater razne histerike, nacionaliste i slične likove koji mu zagorčavaju život i plaše ga crnim vizijama, koje nisu drugo do njihove bolesne deluzije. Nije takav vaš homo apolitikus ni posve u krivu, ako uzima u obzir temeljni državni dokument u kojemu ni nakon nedavnih izmjena još nije izbrisana zabrana udruživanja u balkanske političke saveze. No posve je u krivu glede poniranja u praksu koja pruža nedvojbene dokaze da se nova Jugoslavije konstituira na svim područjima i da je hrvatski Ustav samo poklopac na loncu u kojemu se odavno kuha jugoslavenska juha, a kada do kraja zavrije, poklopac će sam od sebe odletjeti od siline otrovne pare.

Ljetna kulturna ukazanja

Na dva primjera s cvjetnoga kulturnoga polja u ovom se hirovitom ljetu moglo bez napora pročitati kamo stvari vode. Prvi primjer: Dubrovačke ljetne igre. S njima se počelo manipulirati na način poznat iz gospodarstva – spustiti cijenu, uništiti proizvodnju i na kraju prodati budzašto. Poništiti tradiciju otvaranja Igara, "modernizirati" na plitak i prostački način, izbaciti Igre iz prostora kamenoga gnijezda hrvatske kulture i silovati Thaliju na zapuštenim mjestima, te ju razrezati i izvaditi srce koje će zatim biti posluženo u ugostiteljskom lokalu što se proširio na mjestu gdje je nekad igrana predstava. I zatim reći: ma takve Igre su loše, prije je bilo bolje. Kada? U Jugoslaviji. Onda će jedan hrvatski redatelj reći da treba "revitalizirati" igre i spomenuti kuće i ansamble koji će to i učiniti, među njima i Jugoslovensko dramsko pozorište. Projugoslavenski list koji izlazi u Hrvatskoj objeručke će se dočepati te izjave i od predloženih kuća i ansambala izdvojiti u veliki naslov "Jugoslovensko dramsko pozorište spasit će Dubrovačke ljetne igre".

Nije to tek usputna farsa, nego sustav (!!,op. A.R.J.). Da je tako govori i drugi primjer: Filmski festival u Puli. Na njemu se u konkurenciji prikazuju hrvatski filmovi, ali od nedavno i regionalni ako u njima ima što hrvatskoga (glumac, statist, vukač kabela itd.). No to nije dosta, jer se tako presporo ide prema novoj Jugoslaviji, pa mladoorjunaško i slično smeće već vuče prema jugoslavenskom festivalu, lukavo igrajući na kartu taštine: eto, da smo bili pametni, mogli smo imati festival kao onaj u Sarajevu, regionalni, dakle jugoslavenski. Ne bi se motovunci morali trsiti oko usporednoga multikulti festivala i ne bi ih odnijela blatna bujica, ne bi morali otvarati festival rugajući se katoličkom obredu na dežulovićevski primitivan način. Činili bi to u Areni, što je i primjerenije, jer na dubljim slojevima borilišta još ima tragova kršćanske krvi.

Hrvatska kao dobitak na lutriji

Nego, u suvremenoj hrvatskoj kulturi ima još ljudi koji znaju razmišljati, a dokazali su i da znaju djelovati, pa je tu malo teže slamati preko koljena – premda ide, pod pokroviteljstvom države. Koje države ? Hrvatske države. Odnosno one mrlje koja se pojavila početkom 21. stoljeća na političkoj sceni i širi se do dana današnjeg kao slična u Meksičkom zaljevu. Logika te mrlje je jednostavna: nas jest izabrala većina hrvatskoga pučanstva, ali mi se moramo prikloniti manjini jer njoj drže ljestve sve zdrave snage izvan Hrvatske, uključujući aparatčike Europske unije. Zato pustimo da ta manjina u Hrvatskoj terorizira većinu, to više što je ta većina navikla na teror i ne može bez njega, pa smo dakle svi zadovoljni.

Eto zato "hrvatske političke elite" (čitaj: smeće) laka srca i kroka otvoreno podržavaju ili šutke odobravaju protuhrvatska događanja, što je s moralnoga stajališta podlo prema onima koji su te ljude doveli na vlast, a s nacionalnoga stajališta naravno pogubno. Jer ti ljudi ne znače ništa izvan političke funkcije i kada se s nje maknu ili budu maknuti, otići će u nepovratan zaborav, jer povijest pamti one koji su stvarali države, a ne one koji su vlastitu nacionalnu državu pretvarali u krpu, s kojom stranci brišu pod i koji su izravno ili u potaji pljuvali u lice svome narodu.

No da ne idem predaleko, vraćam se temi: primjer treći, ne iz kulture nego iz područja sreće. Kako nas izvješćuju, vraća se jugoslavenska lutrija. Već se zna i voditeljica pri izvlačenju, znaju se i zemlje koje će sudjelovati - naravno ex-jugoslavenske. Hrvatska ima svoju lutriju, i ta je lutrija državna institucija, ili ustanova ili što već. Jesu li na prošlim parlamentarnim izborima oni koji su vabili vaše glasove rekli (između ostaloga) : "Mi ćemo opet uvesti Jugoslavensku lutriju." Nisu, naravno, jer ne bi dobili glasove. I u tomu je bit velike prijevare izigravanja demokracije, itd.

Dakle, Hrvatska državna lutrija postaje filijala Jugoslavenske lutrije (naravno da će to lukavi demantirati) a hrvatski građani moraju biti sretni jer će jedan od njih dobiti više novaca nego što bi dobio na Hrvatskoj lutriji.

Kako stvari idu, na kraju će se na lutriji naći hrvatska država. Sve se pretpostavke sklapaju.

Hrvatska nogometna liga? Ma to je dosadno

Uz kulturu nekako uvijek ide i šport, pa su te tjelesne vještine i u nazivu Ministarstva. U športu postoji nogomet, i neke druge nevažne grane, ne zato što bi bile doista nevažne, nego zato što nemaju politički naboj. Već sama činjenica da u nogometu, ali i u mnogim drugim ekipnim športovima, hrvatski športaši drže ruku na srcu kada se izvodi himna – diže kosu na glavu "hrvatskim Jugoslavenima". Otud (većina) povika na Hrvatski nogometni savez i njegova predsjednika, ali trn u oku je za sada prvenstveno Hrvatska nogometna liga koja na prvi pogled doista pruža materijal za prigovore. Em je dosadna, em ima afera itd. Pa kako tomu doskočiti? Pa jugoslavenskom ligom, zaboga, vele oni koji dalje od toga ne mogu razmišljati niti su ikad mogli. I oni rade, oni čekaju priliku, oni su sigurni da će ju i dobiti .

Elem, na utakmicama novojugoslavenske lige prodavat će se jugoslavenska lutrija, a oni koji ne vole šport i iskušavanje sreće, gledat će jugoslavenski filmski festival u Puli i slični kazališni u Dubrovniku.

No, tko je dao prostora jugoslavenskim tapkarošima ? Hrvatska politika i hrvatski političari od početka 21. stoljeća koji su pristali da Hrvatska bude svrstana u regiju u koju ne spada ni povijesno, ni kulturno, a dobrim dijelom ni zemljopisno. Pristali da bude vraćena ondje odakle je u krvavoj kupelji izbjegla. Oni su širom otvorili vrata tapkarošima, oni su otvorili vrata Srbiji koja se nije ni pokušala iskupiti zbog grijeha agresije na hrvatstvo, oni su ukidanjem viza omogućili da Hrvatska postane poprištem bitaka srbijanskih mafijaša, oni su ustanovili zajednička tijela policija, oni idu u Beograd padati pred Tadićem i sličnima pa što ne bi kultura i šport.

Jugoslaveni iznad zakona

Da ne bi zaostali ni u području pravosuđa i sudstva osobito, Jugoslaveni koji žive u Hrvatskoj smislili su način kako da budu iznad zakona. Vrlo jednostavno: ako ih se uhvati na djelu, počnu vikati: "Mi smo Jugoslaveni, mi ne potpadamo pod hrvatske zakone."

U tomu ih zdušno podupru jugoslavenski mediji s brlozima u Hrvatskoj, koji Hrvatsku de facto nikada nisu priznali, u pomoć im dolazi pučki pravobranitelj, ljestve im drži cc s Pantovčaka (cmizdravi cinik), a zatim (doduše na prijevaru) i dična europska intelektualna pa i politička ljevica. No, o tomu je već bilo riječi, pa ne ću dalje.

Jedino bih još o frankofonskom dužnosniku u Josipovićevoj službi, dakle Matvejeviću, htio reći sljedeće (jer javnost uglavnom ne zna): pjesnik i prozaist, hrvatski domoljub Mile Pešorda znanjem francuskoga jezika, francuske književnosti i velike francuske kulture za koplje nadilazi Predraga Matvejevića. No Pešorda je prokazan kao croatofon, pa nikako ne može biti frankofonski kulturni poslanik u današnjem režimu.

Hrvoje Hitrec

* * * * * *

Komentar Ante Rokova Jadrijevića:

A propos Motovun film festivala, ja sam davno upozoravao udbaški 'Glas Istre' da je to ustvari srpski filmski festival, stvoren u režiji Srbende Rajka Grlića, bivše istarske podžupanice Loredane Bogliun-Debeljuh i njenog atašea za „kulturu“ Vladimira Torbice, mog bivšeg profesorskog kolege iz srednje škole „Vladimira Gortana“ u Bujama.

A ovo nije vic, nego istinita anegdota iz te škole: kad sam se jednog dana – na velikom odmoru – oko 10.50 sati vraćao iz školskog snack-bara i kada sam u profesorskoj zbornici prolazio pokraj njegovog stola (a on okružen svojim obožavateljicama, koje baš i nisu obožavale našu novu hrvatsku Državu!!), rekao je glasno Vladimir Torbica: „e, bogme, neće nam u Istri odlučivati oni koji nisu rođeni u Istri !“.

U zbornici je nastao tajac!

Ja sam se trgnuo i vratio korak unazad, pogledao Torbicu i oštro mu odgovorio: „E, Bogme, neće nam u Istri odlučivati ni četnička kopilad rođena u Istri !!“.

Profesor povijesti (!!??) Vladimir Torbica više nije dolazio u školu, ali mu je ravnatelj – stari udbaš Ivan Škoro (koji je dotad imao već 30 godina udbaškog staža!) svejedno isplaćivao plaću sve do kraja školske godine, to jest do 31. kolovoza 1994.

A baš na taj dan – 31. kolovoza 1994.g. – ravnatelj Ivan Škoro je meni kao svom profesoru devet najstručnijih školskih predmeta iz područja elektronike i elektrotehnike – dao otkaz !

* * * * * *

Nota bene: A nakon mene, ravnatelj Ivan Škoro je ubrzo dao i otkaze našem profesorskom kolegi Ivanu Božićeviću, prognaniku i mučeniku iz Šida, a nakon njega i našoj kolegici, profesorici Ivanki Skenderović, izbjeglici iz Subotice!

Poslije su zaredali otkazi kao na tekućoj vrpci – ukupno 28 Škorinih otkaza. A onda je u prosincu 2004.g. došao na red i sam ravnatelj Ivan Škoro!

Članak o toj „aferi Škoro“ (koja je odmah zataškana s Gedžinog Pantovščaka!!), odnosno o notornom i opskurnom udbašu Ivanu Škori, ponudio sam bio 'Glasu Istre' prije skoro šest godina, ali ga oni – iz „razumljivih razloga“ – nisu objavili.

E, pa doći će uskoro i to vrijeme!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

Monday, August 2, 2010

Three victories of justice, three defeats of Serbia


National Congress of the Republic of Bosnia-Herzegovina (NCR B&H)

ONLINE NEWSLETTER – International No. 684

July 31, 2010

CONTENT

1. Three victories of justice, three defeats of Serbia

2. World Court: Kosovo's independence was legal

3. Ex-Bosnian leader Ejup Ganic's UK extradition blocked

4. Momcilo Krajisnik denied early release


* * * * * *

By Muhamed Borogovac, NCR B&H July 31, 2010


Three victories of justice, three defeats of Serbia


The following are headlines copied from world media regarding 3 recent court decisions of 3 different western courts against Serbia:

- World Court: Kosovo's independence was legal (AP)

- Ex-Bosnian leader Ejup Ganic's UK extradition blocked (BBC)

- Momcilo Krajisnik denied early release (ICTY)

Those court decisions are very important in Bosnia for many reasons, but probably most important as a lesson.

Bosnian leaders with the help of Serbian propagandists have created and promoted a conspiracy theory that world powers are responsible for the division of Bosnia because “the West hates Muslims”. In one version of that theory, Americans set in power Milosevic to do the dirty work for them. Therefore, the ideologues of the greater Serbia project are not responsible, nor their puppets among Bosnian politicians. Rather the Americans, British and other western powers are the real conspirators of ethnic partition and genocide.

The majority of Bosnian people have been convinced of this theory, deflecting the blame away from Serbia’s agents in the Bosnian government, Izetbegovic, Silajdzic, Tihic, Lagumdzija etc. They accomplished this through control of the Bosnian mainstream media.

Since 1992, when the world powers in the security council voted unanimously (and contrary to Serbia’s wishes) to recognize Bosnia as an independent state, Bosnian patriots have been trying to explain to the people that the alleged “hatred of Muslims” does not play a role in the decisions of international institutions. Yet it has been difficult to explain to a people living in a country where the powerful seem immune from the law, that international law is not similarly just a tool for powerful nations to help their friends, such as Serbia.

The still ongoing process of dividing Bosnia began when Bosnian “Muslim” leaders, most prominently President Izetbegovic and Haris Silajdzic, did Serbia’s bidding in pushing for division in negotiations during the war. This was against the wishes of the people, but the politicians told the people that it was not their choice, that their “arms were twisted”.

There was no arm twisting by western countries, but the “arm twisting” theory was so successfully placed that even some western lawyers believe it and still claim that Clinton, through Holbrooke, forced the then Bosnian president Izetbegovic to sign Dayton. The truth is that Clinton and Holbrooke did not have any means of forcing Izetbegovic to sign anything, because Bosnia was a victim of aggression. Izetbegovic's eagerness to agree with Serbia offered them an opportunity of a quick fix for the Bosnian crisis in Dayton, which was a political liability for Clinton, and they took that opportunity.

Clinton and Holbrooke are not entirely without blame, as they protected Izetbegovic's secret, and they acted as facilitators in creating an ethnic apartheid in a state that was victim of aggression. They also never “outed” him, e.g. they never revealed Izetbegovic's true role. By their silence and political opportunism, they let the US take the blame among Bosnians for forcing division of the country, and in that sense, Clinton and Holbrooke put themselves before their country.

We note that this all happened after the Bosnian army had decisively turned the tide of the war.

According to the “west hates us” conspiracy theory the world is not ruled by law, but by the dictate of powerful politicians. The followers of that theory predicted that Serbia will win against Kosova, that Ganic will be extradited to Serbia that Krajisnik will be released.

Those three court decisions in a short time caused that many former supporters of that theory to question it. For many intellectuals those events again exposed Bosnian leaders as traitors.

The Bosniak leaders have not commented either of the court decisions; they must be keeping a low profile, waiting for the dust to settle down.

Bosnian independent web site Depo.ba recently uncovered that a key Bosniak leader, Muhamed Filipovic, wrote a letter to the judge in the case of Mr. Krajisnik, in favor of his early release. When asked about it Filipovic admitted that it was the true.

Muhamed Filipovic was introduced to Bosniaks in nineteen seventies as a Bosniak ethnic ideologue and even was the organizer of the unconstitutional Bosniak ethnic assembly, an unsuccessful attempt to get Bosniaks themselves to undermine the Bosnian state.

Now Bosniaks can clearly see that the western judges, who supposedly “hate Bosniaks and Muslims” rule in favor of the Bosniak people and the Albanian people of Kosova, who are also majority Muslim.


* * * * * *


Comments:


Ante Rokov Jadrijevic, dipl. ing., Croatia august,2. 2010.


There was something more: Mr. Serge Brammertz, chief prosecutor on Hague's ICTY tribunal was denied by judge Alphons Orie tu put „subpoena“ on Croatian government for allegedly hiding so called general's Ante Gotovina „cannon''s log“ in „Croatian Oluja“ („Croatian's Storm“) ofensive war action on aug. 5. 1995.


So, what does it mean? It means that London too, as Serbian close ally in last Balkan's wars was defetaed! Three time defeated! Namely, London was and still is the center of „Devil's empire“! London, and not Washington - dr. Muhamed Borogavac – is to be blamed!


Ante Rokov Jadrijevic

Semper Paratus Croatiae /com/