AMAC-Hrvati: „Rohatinski: RH treba 42 milijarde kuna“
7. srpnja 2009.
Komentar: Ante Rokov Jadrijević9. srpanj 2009.
ROHATINSKI, NA KOLJENA !!
Gosp. Dražene (?), odgovaram Vam na Vaš ishitreni komentar mojeg prethodnog komentara: Vi izgleda više vjerujete judeomasonerijskoj agit-propagandi iz Londona nego vlastitom zdravom razumu. Znači, Vi nemate vlastitog životnog iskustva s komunističkom agit-propagandom jednog Milovana Đilasa,a ne znate ni za njegov uzor u vidu Andreja Ždanova? E, njih dvojica su – uz Goebelsa - bili prvi pravi „spin-doktori“!
Što mislite, čiju je školu učio naš Ivo Sanader?
A propos dr. Željka Rohatinskog, pročitajte izvrsno pismo-stajalište gosp. Tihomira Čuljka iz Osijeka u današnjem broju tjednika "Hrvatski list" (str.6. i 7.), počam od sredine, od podnaslova "Za koga radi guverner?".
Uzimam si nešto više slobode da Vam citiram samo dio jednog pasusa:
"rezultat takve 'pametne monetarne politike' propast je realnog proizvodnog tržišnog sektora, koji je zbog rasta troškova i pada prodajnih cijena BANKROTIRAO, a krivac je umjesto u guvernerima-saboterima nađen u 'tajkunima' i 'pljačkaškoj privatizaciji'.
Ali to nije samo naš specifikum. Istu količinu 'ekonomske pameti' pokazali su i svi guverneri u bivšim komunističkim državama .... Jedini izuzetak je Kineska narodna banka, koja već 20 godina uporno novcem iz primarne emisije kupuje stranu valutu i tako održava tečaj vlastite valute NA NISKOJ RAZINI, a devizne pričuve su joj ogromne.
Umjesto DEMAGOŠKOG brzog rasta standarda, niskim tečajem su stimulirali izvoz, domaću proizvodnju, punu zaposlenost, što je rezultiralo konstantnim visokim rastom njihovog bruto proizvoda". (završen citat)
Uostalom, zar nešto slično nisam i ja pisao na AMAC- prije dvije godine?? Stariji AMAC-ovci će se lako sjetiti mog tadašnjeg članka "Gosp. Rohatinski, ima nam alternative, itekako ima!".
* * * * * *
Osobno držim da je dr. Željko Rohatinski (kao i njegov prethodnik dr. Marko Škreb) lukavi saboter, koji radi za svoje judeomasonerijske GAZDE iz Londona! I to je glavni razlog da su njega, a ne guvernera Kineske narodne banke, židovski bankari iz Londona proglasili za "bankara godine"!
Uostalom, "svaki Cigo svoga konja hvali", zar ne?!
A kad već spominjem Cigane, sjeća li se još itko kako je naš predsjednik Mesić još prije godinu i pol dana zagovarao "deprecijaciju prejake kune"?! Tko je to već zaboravio– one njegove bezbrojne „ekonomske forume“ u Opatiji i na Brijunima? I njegove nesuvisle brbljarije o potrebi „reindustrijalizacije Hrvatske“. A na kojoj to podlozi? Na prejakoj kuni??
Zar krepana Jugoslavija nije preživljavala na dugom nizu stalnih devalvacija (jednom čak i 72 posto!!), a i godišnjih deprecijacija od najmanje 12 posto??
E, pa ja se toga itekako dobro sjećam! A imam to notirano u svom političkom notesu. I dobro se sjećam što su tražili dr. Dražen Kalogjera i dr. Branimir Lokin prije 12 godina,. Prije smrti našeg prvog Predsjednika dr. Franje Tuđmana. Uporno su tražili su "DEVALVACIJU PREJAKE KUNE"!!
A onda ih je netko preko noći ("Duga mračna noć američkog amabasadora Williama Dale-a Mongomeryija"!!) ušutkao i "reprogramirao" (izbrisao im memorije!), te ih iznova "reinstalirao", tako da su poslije 3. siječnja 2.000.g. počeli verglati posve suprotne "pjesme" o potrebi očuvanja "stabilnosti kune"! A to, svakako, nisu činili besplatno! I nisu slučajno stalno u novinama i na HRTV-u. Naročito ljigavi dr. Dražen Kalogjera. Koji se postupno od „dr.“ pretvorio u "spin-doktora" - kao i Sanader!
Toliko za ovaj put - i za sada. A sutra je novi dan. Znači, već sutra ćemo biti pametniji nego danas.
Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla21. list.2004.g.
Uredništvu „Hrvatskog lista“Komu Treba: dr. Andriji Hebrangu
Uredništvu „Hrvatskog slova“
ČIJI JE IZBOR JADRANKA KOSOR ?
Uvodna napomena:
Nama se Hrvatima , izgleda, povijest stalno ponavlja: Antun Gustav Matoš je jednom prije kojih sto godina izjavio da su „Hrvati narod koji ima više izdajica nego svi europski narodi zajedno“!
A znakovita je i izjava pokojnog Stjepana Radića (tek desetak godina kasnije) o hrvatskim „guskama u magli“.
Dvadeseto stoljeće kao da naš narod nije ničemu naučilo: od dr. Ante Trumbića, Frana Supila i Ivana Meštrovića, preko Vlatka Mačeka i Vladimira Bakarića, pa do Ive Sanadera i njegove stranačke „stoke sitnog zuba“ (čak njih 10.000 u jučerašnjoj zagrebačkoj „Areni“ !), mistalno potvrđujemo svoju čudnu sklonost da kao „guske“ zalutamo u magli. I da slavimo one koji su završili na putu izdaje svoga naroda.
Ovo danas je jedna stara priča o Jadranki Kosor i dr. Andriji Hebrangu, koja nam se kao nekakav kobni „perpetum mobile“ ponavlja svakih četiri ili pet godina.
A kao da se jučer u zagrebačkoj „Areni“ opet ponovila! I jeste! Uvjerite se sami.
A.R.J.
* * * * * *
Prije nekoliko dana, u nedjelju 17. listopada 2004.g. HDZ je napokon izabrao svog
kandidata na izborima za predsjednika Republike, koji će se održati oko Božića. Na veliko iznenađenje nas državotvornih Hrvata, umjesto očekivanog dr. Andrije Hebranga, izabrana je gospođa Jadranka Kosor, druga podpredsjednica Sanaderove Vlade.
Za nas je to bio hladan tuš! Nije da mi ne cijenimo gospođu Jadranku Kosor, to nipoš-to, ali smo se opet osjetili nekako nasamareni i prikraćeni. A tko nas je to opet nasamario?
Postavimo to pitanje na drugi način: Čiji je izbor Jadranka Kosor? Ona je očito Šeksov izbor, pa cijela ta nova farsa u vrhu HDZ-a odjednom dobiva posve novu dimenziju. Isto onako kako je Šeks prije tri godine (kada mu nije uspjelo da se dočepa položaja predsjednika HDZ-a) lansirao na čelo HDZ-a gosp. Ivu Sanadera, tako je i sada u prvi plan (nakon što mu je propao zakulisni plan da se sam dočepa čak i predsjedničkog trona) lansirao gđu Jadranku Kosor. I opet mu je to uspjelo. A kako to?
Stvar je vrlo jednostavna: u vrhu HDZ-a je ponovo – kao i u travnju 2002.g. – pobijedila udbaška frakcija! Nju čine svi oni koje je kao svoje „krtice“ u proljeće 1994.g. ostavio tandem Manolić – Mesić, nakon svog neuspjelog parlamentarnog „udara“ protiv pokojnog prvog Predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana i njegovog pobjedonosnog ministra obrane Gojka Šuška. Kome je malo bolje poznat sastav sadašnjeg HDZ-ovog predsjedništva, iz kojeg su protekle dvije godine uklonjeni neki časni i zaslužni članovi, taj će lako pogoditi tko je sve bio protiv kandidature dr. Andrije Hebranga. Još k tomu, tko je malo bolje pazio, sjetit će se da izbor Jadranke Kosor nije potvrdio tzv. Središnji odbor HDZ-a (kao što je to dan ranije bio najavio gosp. Ivo Sanader, predsjednik HDZ-a i predsjednik Vlade R.H.). Nismo čuli ništa o sastanku Središnjeg odbora HDZ-a!! Čiji je Zloduh bio po srijedi? ZNA SE!!
Netko je već u hrvatskoj javnosti rekao da je HDZ izborom gđe Jadranke Kosor za predsjedničkog kandidata napravio „salto mortale“. Bit će da je tako. Samo što je pravo čudo da se taj salto mortale nije dogodio još prije devet mjeseci, kada je premijer Sanader s predsjednikom Republike Mesićem osnovao zajedničku „Koordinaciju“ između Banskih dvora i Pantovščaka; kada je gosp. Milorad Pupovac u siječnju tražio „Srbima najmanje osam mjesta u ministarstvima“; kada je Sanader sredinom veljače poručio: „Pozivam Srbe da se vrate u Hrvatsku“ (uopće i ne spominjući recipročan povratak Hrvata u Banja Luku i Posavinu); kada je Mesić pozvao ministra vanjskih poslova dr. Miomira Žužula na raport na Pantovščak nakon povratka iz posjete Izraelu; kada je Sanader javno izjavio novinarima: „Ne pada mi na pamet gubiti vrijeme s generalima“ (a prije desetak dana smo i u Saboru saznali kakvo je katastrofalno stanje u Hrvatskoj vojsci!); itd., itd.
Previše je u svemu tome sistema, a da bi bilo slučajno. Zašto su šutili i zašto sada šute prvoborci HDZ-a? Zašto svi „junaci“ mukom umukoše i zašto su ropski pokunjili glave? Gdje su im sada oni sveti principi državnog suvereniteta, državne neovisnosti i dostojanstva hrvatskog naroda, s kojima su se toliko busali u prsa? Ne čini li Vam se, gospodo HDZ-ovci, da je nekako preveć sumnjiva ta sjajna kohabitacija Sanadera i Mesića, te da je u toj prljavoj igri gđa Jadranka Kosor tek maleno i umiljato žrtveno jagnje? Ili naprosto neka „puppet on the string“ (čuvena piesma Sandie Shaw s „Eurovizije“). Ona je unaprijed otpisana, jer će startati u „handicap utrci“, u kojoj je gotovo sva medijska mašinerijačvrsto u rukama iskusnih Manolićevih i Mesićevih udbaških agit-propovaca. A Sanader nije učinio skoro ništa da to stanje koliko-toliko promijeni u korist svog kandidata, t.j. u korist gđe Jadranke Kosor! Hoće li, dakle, „lutkica“ otplesati samo počasni ples?
Vrijeme je da se otrijeznimo i od dr. Andrije Hebranga. On je već treći put dezertirao iz borbe za novu i suverenu i neovisnu Hrvatsku! Prvi put je dezertirao kad se predao bez borbe prilikom njegove smjene s položaja ministra obrane, 1998.g. Drugi put je dezertirao kad je i on pozvao generala Antu Gotovinu da se preda Haaškom sudu. Treći put je dezertirao u nedjelju 17. listopada ove 2004.g., kada se odrekao predsjedničke kandidature i ustuknuo pred Vladimirom Šeksom i njegovom izabranicom Jadrankom Kosor.
Sramota je spotaknuti se dvaput na isti kamen, a dr. Andrija Hebrang se, evo spotaknuo i treći put na isti kamen. Čudno, doista čudno. I na njegovu sramotu!
Ante Rokov Jadrijević
P.S.: Davno sam napisao da je HDZ osnovala Udba. To su mnogo kasnije potvrdili gosp. Ivica Zorić iz Zadra (iz prve ruke!), kao i gosp. Hrvoje Šarinić, dugogodišnji pročelnik Ureda predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana.
Inače, ovaj tekst su odbili objaviti i tjednik „Hrvatski list“ i tjednik „Hrvatsko slovo“. Neka se i to zna.
Ante Rokov Jadrijević (Semper Paratus Croatiae.com) 5. srpanj 2009.
Uredništvu „Dragovoljca“
Današnji HDZ nažalost JEST „stranka kukavica“ !
Deset tisuća HDZ-ovih kukavica je u subotu 4. srpnja ove 2009.g. jednoglasno (čitati: jednoumno!) izabralo Jadranku Kosor–Vlaisavljević za novu predsjednicu HDZ-a. Tako je spriječen veliki raskol HDZ-a, čiji je „kapetan broda“ Ivo Sanader nasukao njihov brod, a onda kao štakor prvi napustio nasukani brod.
Nažalost, Ivo Sanader nije prije toga položio račun za sve svoje bezbrojne promašaje i neodržana obećanja. Nije čak ni pokušao opravdati svoj bijeg s mjesta nesreće. A nitko se na tom njegovom oproštajnom 13. Saboru HDZ-a nije ni usudio to od njega zahtijevati. Nitko, ama baš nitko od tih 10.000 HDZ-ovih kukavica! Eto dokle je Sanader doveo tu nekad časnu stranku hrvatskih domoljuba, koji su stvorili novu hrvatsku Državu i na čelu samoprijegornog hrvatskog naroda i ostalih časnih građana Hrvatske pobijedili u našem svetom Domovinskom ratu.
A najljigaviju ulogu u svemu tome je odigrao najveći Sanaderov „podrepaš“ dr. Andrija Hebrang! Kakvo ponovno neshvatljivo pomračenje uma dr. Andrije Hebranga?!
Valja naglasiti da je najmanje 9.500 sudionika tog nesretnog 13. Sabora HDZ-a u subotu 4. srpnja 2009.g. u zagrebačkoj „Areni“ bilo potpuno svijesno s kakvim „prljavim rukama“ Ivo Sanader odlazi u najcrnju ropotarnicu povijesti, pa ipak nijedan od njih nije imao „petlju“ ustati i to mu dobaciti u lice! Je li to rumunjski sindrom diktatora Nicolae-a Causesku-a, sovjetski sindrom diktatora Josifa Visarionovića Staljina ili jugoslavenski sindrom diktatora Josipa Broza Tita – ili je to neki vječni sindrom satrapijskog Istoka, to neka objasne politički sociolozi, koji će se time prije ili kasnije dublje pozabaviti. Ali da jest neki recidiv naših prošlih „olovnih vremena“ – to je neupitno! Toliko servilnosti, toliko poniznosti, toliko ljudske ljigavosti i konačno – toliko kukavičluka na jednom mjestu – to je znak najdublje ljudske krize u HDZ-u, kojeg je iza sebe ostavio Ivo Sanader. Fuj!
Budući da Sanader nije ni ovaj put dao nikakvo objašnjenje svog bijega od odgovornosti, ali dopušta manipulaciju o svom „privremenom odlasku“, ovaj put neću još jednom spekulirati o nekoj njegovo „prljavoj bolesti“, nego ću krenuti tragom Jadranke Vlaisavljević-„Kosor“ i mog starog članka „Čiji je izbor Jadranka Kosor?“ od 21. listo-pada 2004.g., uoči prošlih predsjedničkih izbora. Tvrdim da su prave gazde HDZ-a Manolić, Mesić i Šeks, koji su „dale nogu“ svom neuspješnom (i neposlušnom?) „poslovođi“ Ivanu-Ivi Sanaderu i na njegovo mjesto „instalirali“ svoju poslušnu „žrtvenu ovcu“ Jadranku Vlaisavljević-Kosor. To im je uspjelo prije pet godina, kada su spriječili kandidaturu Andrije Hebranga za Predsjednika Republike, a to im je uspjelo i ovaj put – nimalo slučajno – uoči novih predsjedničkih izbora! Hoće li se slična farsa ponoviti i ove godine??
Hoće, jamačno hoće! Ako ovaj tekst to ne spriječi! I ako uspije na vrijeme povratiti iz nesvijesti dr. Andriju Hebranga!
Ante Rokov Jadrijević
(hrvatski socijal-radikal)
P.S.: Moj stari članak „Čiji je izbor Jadranka Kosor?“ od 21. listopada 2004.g. bit će sutra objavljen na mojem glavnom Blogu Semper Paratus Croatiae, kao i na „Dragovoljcu“ (www.Dragovoljac.com)
A.R.J.
Friday, July 3, 2009
Jadranka Kosor
Izvor: Wikipedija
Jadranka Kosor rođ. Vlaisavljević (Pakrac, 1. srpnja 1953.), hrvatska političarka, aktualna potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, zamjenica predsjednika HDZ-a.
Sadržaj [sakrij] • 1 Novinarska karijera • 2 Politička karijera • 3 Privatni život • 4 Izvori • 5 Vanjske poveznice
Novinarska karijera
Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Profesionalnu karijeru posvetila je novinarstvu, od 1972. bila je dopisnica Večernjeg lista i Radio Zagreba. Od 1991. do 1995. na Hrvatskom radiju je vodila emisije za prognanike, izbjeglice i stradalnike iz Domovinskog rata.
Politička karijera
Godine 1995. postala je potpredsjednica HDZ, a te je godine izabrana i u Hrvatski sabor. Potpredsjednicom HDZ-a bila je do 1997. godine. Do 2000. obnašala je dužnost potpredsjednice Sabora. Od 1999. do 2002. predsjednica stranačke Zajednice žena "Katarina Zrinski". U Sabor je ponovno ušla 2000., a dvije godine kasnije izabrana je za zamjenicu predsjednika HDZ-a na VII. Općem saboru HDZ-a. Na parlamentarnim izborima 2003. godine ponovno je izabrana za zastupnicu u Hrvatskom saboru u I. izbornoj jedinici (Zagreb), ali je svoj mandat stavila u mirovanje jer je imenovana za potpredsjednicu Vlade Republike Hrvatske zaduženu za socijalna pitanja, te ministricom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Dužnost potpredsjednice Vlade i ministrice u vladama premijera Sanadera obnašala je do 2009. godine.
Na predsjedničkim izborima 2005. godine, kao kandidatkinja HDZ-a izgubila je u drugom krugu od Stjepana Mesića.
Privatni život Dobitnica je nagrade "Zlatno pero" Hrvatskog novinarskog društva, nagrade Europske zajednice za humanitarni rad, nagrade Europski krug Hrvatskog europskog doma, nagrade za životno djelo "Ivan Šibl" HRT-a, počasno članstvo u Udruzi roditelja poginulih branitelja, a i počasna je dopredsjednica Udruge gluhoslijepih "Dodir". Od 2007. je počasna predsjednica HVIDR-e.
Objavila je četiri knjige (dvije o Domovinskom ratu, dvije poezije). Govori engleski i njemački. Majka je jednog sina. Izvori • [1] Vanjske poveznice
Jadranka Vlaisavljević - Kosor s velikom rupom
Uredništvo „Dragovoljca“ Utorak, 08 Srpanj 2008
(www,Dragovoljac.com)
Jadranka Vlaisavljević - Kosor s velikom rupom
Sarmantna sijeda dama krije mnoge tajne iz svoje proslosti.
Hoce li se otkrivanjem mucki oko dodjele stana odmotati klupko i oko ostalih nepoznanica koje su ovoj dami, vrjerojatno, obojile kosu u sivo?
O njenom stanu mozete vise saznati u Vecernjaku na http://www.vecernji.hr/ kao i na http://www.vecernji.hr Ovdje cemo iznijeti nesto drugo, jako vazno !
I to ne samo radi stana, vec i za funkcije koje obavlja Jadranka Kosor Vlaisavljevic
vazno je znati da je ta osoba djete jednog neuspjelog braka, da je odgojena od cetnickog vojvode, da i sama ima iza sebe nekoliko propalih brakova, da nema diplomu pravnog fakulteta... Ako ovo sto sam naveo nije tocno, bilo bi korektno od gospodje Kosor da se sama izjasni o svemu, kada vec to nije do sada ucinila. Jednostavno je iskrsnula na politicku scenu niodkuda bez jedne rijeci o svojoj proslosti! Tragedija je da se takva osoba brine o braniteljima i obitelji.
JACA Zašto svi Jadranku Kosor zovu po prezimenu njezinog bivšeg muža?
Ona se ne preziva tako.
Ona se zove Jadranka Vlaisavljević i nećaka je četničkog vojvode sa Papuka Dušana Vlaisavljevića koji ju je i odgojio.
Jadranka Vlaisavljević nije iz Pakraca kao što kaže.
Jadranka Vlaisavljević je iz Bučja poznatog četničkog legla na Papuku kod Pakraca, a koje je oslobođeno akcijom 123. brigade HV-a za Božić 1991. godine.
Jadranka Vlaisavljević laže i o vlastitoj vjeroispovijesti.
Jer, Jadranka Vlaisavljević krstila se u katoličkoj crkvi tek 1995. godine , istovremeno sa ulaskom u HDZ.
Jadranka Vlaisavljević je u imovinskoj kartici navela stan na 3 ili 4. katu. Zašto ne napiše i kako je došla do tog stana? A došla je tako što je iz predmetnog stana istjerala dvojicu malodobnih sinova oficira JNA koji su ostali živjeti u stanu, u ulazu u kojem je Jadranka Vlaisavljević do tada živjela u suterenskom stančiću odnosno podrumu. Hoćete još malo?
- Kosor je prezime uzela od muža svoje majke (koji i dalje niti priznaje Jadranku ni njezinu majku, ( obje su moralni 'uzori' heheh). Jadrankina majka je radila u učiteljica u Pakracu-Lipiku, a drug Kosor zaposlen u Službi državne bezbednosti (inače rodom iz mesta pored Drniša),prerasporedjen je na mjesto u Pakracu. Nakon vjenčanja, rodila se Jadranka, a njeni otac i majka su se preselili u Čakovec. (sic!) Jadranku su jadnu (šmrc,šmrc) ostavili kod bake (majčine majke) i ujaka Dušana Vlaislavljevića (četnika na kvadrat), gdje su je i odgajali. Kosor je čuvši za nemorale Jadrankine majke, tu majku potjerao, oženio se za drugu ženu u Čakovecu, dobio sina (Jadrankinog polubrata) kojega ona kao nova ministrica nije htjela primiti u ured.
E mašala!
dodatak historijskim činjenicama ili faktima: Mjesto se zove Kosori, općina Oklaj, Grada Drniš. ovo za Wiki
JOŠ MALO PRILOGA O "MORALNOJ VERTIKALI" JADRANKE VLAISAVLJEVIĆ ALIAS "KOSOR":
- Kosorica je radi svojih srbo-jugoslavenskih korijena,kao aktivna članica Pokreta za Jugoslaviju 1990., vlasnica stanarskog prava (dakle, ne stana) od 30m2 u Velikoj Gorici, preko noći 1996. dobila od Ministarstva obrane (VALJDA ZA RATNE ZASLUGE, IZ PODRUMA U JURIŠIĆEVOJ??????) stan od 90m2 s garažom u Ravnicama (Maksimir) u Zagrebu za cijenu 23.072 DEM (YEAH!!!). Još je užasnije što nije ni platila 5% poreza na otkup tog stana kao svaki drugi gradjanin RH. Eto njenog moralnog karaktera.
Citat [matteo1802] 1. Kad i gdje je krstena, po mogucnosti priloziti kopiju krsnog lista, 2. Kad i gdje je zavrsila pravni fakultet, kopija diplome, 3. Bracno stanje, koliko propalih brakova, moralno podobna, ministrica obitelji, 4. Kako se izjasnjava, narodnost i od kad, 5. Kakvo je imala djetinjstvo? Heheheh ) 1. 1995., Bog te pita gdje. Ko nabavi krsni list svaka mu dala! 2. Navodno u Zagrebu. Vjerojatno kupljeno u veselim godinama 1991-1992. 3. Dva propala braka - Ministrica obitelji ahahahaha, odrekao je se vlastiti otac, polubrata ne priznaje, nitko ne priča s nikim ) 4. Hrvatica, rimokatolik, moš mislit, pripadnica Pokreta za Jugoslaviju, odrasla u kući četničkog vojvode, u srpskom selu, nekršteni ateist do 1995. 5. Predivno. Otac i majka odselili u Čakovec, malu Jadranku ostavili kod strica Dušana na selu )
Malo objashnjenje: Ovaj spominjani Pokret za Jugoslaviju... to je ona stvar koju je vodila drugarica Miloshevic Mirjana, ona s rojzhicom u kosi (a mozhda i na chemu drugome); ona ista, koja cheka svoj povratak u otadzhbinu joj iz daleke Majchice Rusije... iz, paaa, hmm, objektivnih razloga. Kladim se da njezina Jaca sve uchiniti da u okviru Ceftanije sirota zhena dodje nekeko blizhe svojoj otadzhbini... pa makar i u Hrvatsku.
Kažu da u Jadrankinoj biografiji ima rupa od 20 godina.Kažu da je za to vrijeme bila izgubljena u svemiru.Baš da vidim.
Životopis Jadranke (Vasiljević) Kosor sa velikom rupom. Evo što je službeno dala o sebi:
Rođena 1. srpnja 1953. u Pakracu. Sin Lovro.
OBRAZOVANJE
Diplomirala na Pravnom fakultetu u Zagrebu U Lipiku završila osnovnu školu, u Pakracu gimnaziju
POLITIČKA KARIJERA
2003. - Potpredsjednica Vlade RH i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti 2002. - Izabrana za zamjenicu predsjednika HDZ-a na VII. Općem saboru HDZ-a 1995. - 1997. Izabrana za potpredsjednicu HDZ-a 1998. - 2002. Predsjednica Zajednice žena HDZ-a "Katarina Zrinski" 1995. - 2000. Zastupnica i potpredsjednica Hrvatskog sabora 2000. - Izabrana za zastupnicu u V. izbornoj jedinici.
PROFESIONALNA KARIJERA
1991.-1995. - Kao novinarka Hrvatskoga radija vodila emisije za prognanike, izbjeglice i stradalnike iz Domovinskog rata i pratila taj sektor za Informativni program Hrvatskoga radija od 1972. - Novinarka – dopisnica Večernjeg lista, Radio Zagreba
PUBLIKACIJE, ČLANSTVA, NAGRADE
- Nagrada "Zlatno pero" Hrvatskog novinarskog društva - Nagrada Europske zajednice za humanitarni rad - Nagrada Europski krug Hrvatskog europskog doma - Nagrada za životno djelo "Ivan Šibl" HRT - Počasno članstvo u Udruzi roditelja poginulih branitelja - Počasna dopredsjednica Udruge gluhoslijepih "Dodir" - Objavila četiri knjige (dvije s temom iz Domovinskog rata, dvije poezije)
STRANI JEZICI
engleski njemački – pasivno
HOBI
glazba, ples, čitanje
A evo što nedostaje:
Što je radila prije 1991godine?
Kako joj glasi djevojačko prezime?
Tko joj je bio stric?
Otac joj je srbin, zato ne daje djevojačko prezime. A stric je poznati četnički vođa za drugog svjetskog rata u Pakracu. Članica je SK YU i na tome je do 1991 gradila karijeru, zato to fali u životopisu. 1991 je članica i veliki zagovornik pokreta za Jugoslaviju.
Postavljam pitanje zašto u njezinom životu sve počinje sa krajem 1991? Kao da nije postojala prije toga! Još malo! Ima li njezim sin, miljenik naroda, status branitelja? Ima li njena mama možda, kojim slučajem status branitelja. E da, i gdje, u kojim postrojbama su ga stekli.
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., (Semper Paratus Croatiae)1. srpanj/juli 2009.
(ante-rokov-jadrijevic.blogspot.com)
Uredništvu „Dragovoljca“
SANADEROVA OSTAVKA:
Bježi li glavni štakor s broda koji tone?
Danas rano popodne sve nas je zatekla ostavka hrvatskog premijera Ive Sanadera. Nije nas iznenadila, ali nas je ipak zatekla. Čaša strpljenja njegovih ministara i njegovih prvih doglavnika prelila se tek nakon mjesec dana od velikog poraza HDZ-a na ovim posljednjim lokalnim izborma, na kojima je HDZ doživio katastrofalan poraz u Splitu, a težak i presudan poraz u Dubrovniku i Vukovaru. A taj poraz nije bio nimalo slučajan!
Podnoseći svoju osobnu ostavku, premijer Sanader nije nipošto htio otkriti razloge svoje ostavke, rekavši samo da mu treba „novi početak“ u životu. Samo toliko i ništa više. Čudno!
Koji su drugi mogući uzroci ili povodi ovoj Sanaderovoj ostavci?
1.– Sanaderovom ljigavom, kilavom i stalno oklijevajućom politikom Država nam je dovedena do bankrota i općeg rasula. Vladi više nitko i ništa ne vjeruje. Ni u Zemlji, ni u inozemstvu. Nema više stranih kredita. Cijene vrtoglavo rastu, životni standard je pao za više od 60 posto, kupovna moć građana se sunovratila u ponor bijede ili pukog preživljavanja, štrajkovi su sve češći, bijes naroda opasno narasta iz dana u dan, a Vlada oklijeva, oklijeva... Bježi li sada i konačno glavni štakor s tonućeg broda?
2. – Došlo je do potpunog sloma njegove pogrešne vanjske politike. Ni nakon njegovih šest godina na vlasti, Hrvatska još nije postala punopravna članica EU-a. I sve je dalje od nje ! Prije svega zbog korumpiranog pravosuđa, zbog bahate birokracije, zbog neispunjenih obećanja, itd. A k tome, Sanader je potrošio i sav svoj lažni optimizam!
3. - Došao je kraj i Sanaderovom drskom opsjenarstvu. Spin-doktor Sanader je ostao bez svog („pročitanog“) spina. Prenapuhani balon Sanaderove vlasti je na kraju pukao. Tako isto je iSanader „pukao“!
4. – Nakon pojave prvih ozbiljnih simptoma općeg rasula u Državi, počinje i rasulo hrvatske ekonomije. Slijedi li objava bankrota Države? Vanjski dug je prešao 42 milijarde Eura, a na naplatu je došlo čak 17 milijardi duga u ovoj godini! A vanjskih kredita više nema. Državna blagajna je potpuno prazna. Nema više ni kupovanja vremena u nedogled.
5. – Jako su se zaoštrile frakcijske borbe u HDZ-u (upravo sam pogledao večerašnje „Otvoreno“, u kojem je ministar Kalmeta to demantirao). Desna struja konačno pobjeđuje, ali ...oprez!! Opet su sve karte u rukama najvećeg Zloduha HDZ-a Vladimira Šeksa! On drži pod svojom kontrolom naš Hrvatski Sabor, kao i nakon Tuđamanove smrti! Stoga je Šeks već udesio kompromis: da njegova štićenica (a pričalo se: i njegova bivša prilježnica!) Jadranka Kosor bude nova mandatorica za predsjednicu Vlade! Lukavo od strane Šeksa, jer se nijednom zastupniku HDZ-a u Saboru ne riskira njegova parlamentarna „fotelja“! Dakle, opet jezik za zube!!
5. – Tko je ustvari ta Jadranka Kosor? Sudeći po jednom sjajnom članku na „Dragovoljcu“, ona je ustvari Jadranka Vlaisavljević, nećakinja četničkog „vojvode“ Dušana Vlaisavljevića iz II. Svjetskog rata, iz četničkog gnijezda Bučje, u čijem je domu u Bučju mala Jadranka i odgojena. No, to možda i ne bi bilo važno da ta Jadranka nije možda iz one udbaške frakcije HDZ-a, koju su u Saboru iza sebe ostavili Joža Manolić i Stipe Mesić, nakon što im je početkom 1994.g. propala parlamentarna urota protiv predsjednika dr. Franje Tuđmana. A tu je frakciju uhrvatskom Saboru poslije njihovog smjenjivanja preuzeo udbaški „Kolega“, odnosno „Sova“ Vladimir Šeks. I tu se taj krug još jednom zatvara!
6. – Hoće li „Jaca“ držati „štangu“ do dolaska Stipe Mesića u Banske dvore, nakon isteka njegovog predsjedničkog mandata, krajem ove godine? Hoće, itekako!! Ponovo se igra „Velika igra“!! Kao i početkom 2.000.g., kada je „niotkuda“ na Pantovščak bio „instaliran“ Haaški Namjesnik, izdajicaStipe Mesić!
7. – Danas smo već i prije Tv Dnevnika HTV-a čuli da je Sanader morao otići zbog „afere kamioni“, odnosno zbog smjene ravnatelja policije, zloglasnog Vladimira Fabera. Možda „Imperija Udbe“ uzvraća udarac?
8. – I posljednje, ali ne manje važno: Sanader je danas, podnoseći ostavku, izjavio da „Bogu hvala – nisam bolestan“. Dakle, da bolest nije uzrok njegove iznenadne ostavke.
Međutim, do kraja TV Dnevnika, upravo su se tu namnožile glasine. Dakle, opet se radi o nekom novom „foliranju“?!
Ako je tako, onda to nije neka „normalna“ bolest!! A znajući za neke druge stvari u svezi Sanadera (koje znam iz prve ruke!), onda bi se moglo raditi o bolesti – HIV-a!
Nije za odbaciti pretpostavku da se radi o jednoj takvoj – sramoti! I .... bolje je da i ja osobno stanem na ovom mjestu!
Ante Rokov Jadrijević, dip. ing.Dan Državnosti (25. lipanj 2009.)
Uredništvima AMAC-a, Dragovoljca i HaKaVe-a
Imamo lijeka i za Ljubljanu i za EU
HRVATSKA MORA SMJESTA POVRATITI SVOJ PUNI SUVERENITET,
TE SMJESTA PRIMJENITI SVOJ ZERP PROTIV SLOVENIJE
Ljigava hrvatska vanjska politika prema EU je doživjela svoj totalni slom! A najveći slom je doživjela u ponižavajućim, neravnopravnim i unaprijed izgubljenim pregovorima sa Slovenijom i njenom tvrdoglavom blokadom našeg ulaska u punopravno članstvo u EU. I to najviše zahvaljujući našem kilavom i ljigavom hrvatskom premijeru („dr.“) Ivanu Sanaderu! Uostalom, što je On još mogao i očekivati nakon svog odustajanja od našeg ZERP-a (koji je već sam po sebi bio jedna sanaderovska redukcija naših punih prava na Jadranu!).?? Što je On još mogaoočekivati nakon svog odustajanja od gradnje flote za našu Obalnu stražu? Što je On još mogao očekivati nakon što je dozvolio slobodnu rasprodaju svega hrvatskog E-Uniji, uključujući i naše najatraktivnije nekretnine na Jadranu? I nakon što je dozvolio prodaju INE Mađarima, „Dukata“ Francuzima, „Plive“ Izraelcima (a sve to nakon prethodnih glupih /ras/prodaja našeg „Telekoma“ Nijemcima, „Tesle“ Šveđanima, banaka Talijanima i Austrijcima, itd.)??
E, pa sada je vrijeme za povrat našeg suvereniteta u svim naprijed navedenim stvarima.Dakle, vrijeme je za naš protivudarac. A za to Hrvatska ima mnogo svojih snažnih aduta na raspolaganju. Prijesvega, moramo odmah ukinuti onaj glupi Sanaderov moratorij (tzv.„odgodu“ ZERP-a) od prije godinu i pol dana, te smjesta primjeniti svoj ZERP protiv Slovenije (a s Italijom smjesta otpočeti tvrde pregovore o plaćanju njihovog ulova ribe u našem dijelu Jadrana, putem naknade, i to u visini od preko 250 milijuna eura godišnje!).
A što se tiče ostatka EU-a, trebamo početi postupno i uporno skraćivanje, smanjivanje i otežavanje koncesija raznim stranim trgovačkim lancima, kao što su Mercator, Kaufland, Emmezeta, Lidl, Getro, Baumann, Billa, Merkur, itd.,itd.! To čine i oni sami drugima u svojim državama! A iznad svega i prije svega vrijeme je za znatno strožije ( i recipročno veće!) oporezivanje slovenačkih vikendica i odmarališta na našem Jadranu, za znatno veće (recipročno veće!) povećanje boravišne takse, pa čak i za (recipročno veće!) uvođenje cestovnih vinjeta za slovenačke kamione i osobna vozila (naročito u zimskom periodu!).
Mnogi će mi „mekši“ građani Hrvatske pokušati uzvratiti da nam EU pomaže kroz razne svoje fondove, te da bi ovo bio suludi i samoubilački potez naše Vlade. Ma, je li? Pa, koliko nam to EU stvarno pomaže? Pomaže nam desetinama svojih Eura, a (od)uzima nam na milijarde!! Naročito kroz kojekakve svoje neprimjerene diktate nama. Otkad smo stupili u pregovore s EU o pristupu u njeno punopravno članstvo, naš dug njima je porastao za preko 25 milijardi eura! I gdje smo stigli? U njihovo dužničko ropstvo! E, to je ta perfidija!
Evo jednog jučerašnjeg odgovora iz „visokog izvora“ naše Vlade, citiram članak iz „Novog lista“ od 24. lipnja 2009.g. : „Vlast pomirena s dugom odgodom EU-članstva“:
„Sve je gotovo. Ne očekujemo više ništa. Moramo se okrenuti sami sebi. Rehnova inicijativa je propala, sve ostaje kako jest“.
* * * * * *
Hvala Sloveniji, hvala Ljubljani što su nam konačno otvorili oči! Posebno im zahvaljujemo mi koji nismo pretjerani zaljubljenici u pokvarenu „Staru Europu“, mi koji nismo kao „guske u magli“, odnosno mi koji smo od početka bili skeptični i prema „Novoj Europi“, naročito otkad je i ona pokazala svoje odvratno licemjerno lice u Srebrenici (Nizozemci!), u Sarajevu (Mitterand!), u Goraždu (Englezi!), u Vukovaru i Dubrovniku (Karl Bildt, David Owen, Stoltenberg, Carrington, i dr.). Mi koji još nismo zaboravili licemjernog Van Der Broeka! Mi koji nikad nismo vjerovali do kraja ni Americi! Sjetimo se samo vjerolomnog američkog masona Cyrusa Vance-a. Sjetimo se arogantnog Richarda Holbrooke-a. Sjetimo se samo Madeleine Albright i njenog podlog Haaškog suda!!
Sada će nam glavni „arbitar“ u ime EU opet biti onaj ogavni švedski ministar vanjskih poslova Carl Bildt. Ajme nama! Onaj nama dobro poznati i bezobrazni međunarodni hohštapler Carl Bildt, koji nam je već načinio nemjerljivu štetu tijekom našeg svetog i oslobodilačkog Domovinskog rata. Dakako, i On u službi perfidnog i podlog Albiona. I naša će politika to svejedno prihvatiti! Pogotovu naš ljigavi i potpuno nevjerodostojni premijer Ivan-Ivica-Ivo Sanader!
Ali, mi to nećemo nipošto prihvatiti! Nama je ta perfidna jednadžba vrlo dobro poznata: Karl Bildt=London, a i Ljubljana=London! Stoga je ova najnovija odgoda pregovora s EU (ustvari pregovora s Londonom!!) nama dobro došla! Mi tražimo od našeg premijera Sanadera da se konačno potpuno ispravi (nota bene: a On je to već počeo od početka ove godine; uostalom kao i preparirani predsjednik Mesić!) – te da On sam hrabro objavi - da Hrvatska sama odgađa svoj ulazak u EU za još tri godine! Naravno, ako EU do tog vremena uopće i preživi kao nova (zajednička) Država! Jer ona je još par svjetlosnih godina daleko od cilja da bude Država. Ako joj je to uopće i cilj?!
EU će teško preživjeti u ovom obliku. Ona i dalje funkcionira samo kao trgovinsko-carinska unija, kojoj je stalo samo do stjecanja svojih novih tržišta. EU nema drugih svojih vrijednosti. Sve se u njoj svelo na sub-kulturnu amerikanizaciju i posvemašnju profanaciju. Stoga je i Krist protjeran iz svih njenih društvenih institucija. Zbog toga i dalje stoji blokirana. U njoj je sasvim zavladao primitivni američki egoizam. Stoga je propao i Maastricht, propao je i dogovor iz Nice, propao je i Lisabonski (ne)sporazum! I bit će svakim danom sve gore! A znate li zašto? Jer je prijemom Velike Engleske u članstvo EU-a u nju ustvari primljena Velika Sotona (Čitati: Sathanova„Devil's empire“!!)!). Na tu je strašnu mogućnost još davno bio upozorio veliki francuski predsjednik Charles De Gaulle! I zato je On podmuklo srušen nakon destruktivno-uspješnih 68.-aških demonstracija u Parizu, koje je vodio mladi židovski student Daniel Kohn-Bendit!
* * * * * *
Dakle, premijeru naš, gosp. Sanadere, glasno i jasno poručite EU da Hrvatska odgađa svoje članstvo u EU za još tri godine!
Uostalom, lijepo sam ja osobno to predlagao pokojnom Predsjedniku dr. Franji Tuđmanu: da se okrene Mittel-Europi, a ne licemjernoj EU! Ali On se nažalost nećkao ući čak i u tadašnjuAustro-Ugarsku CEFTU. A sada smo završili u srpskoj CEFTI. Šteta izgubljenog vremena!
I konačno, evo još par dobrih prijedloga:
Zaprijetimo i povlačenjem naših vojnika iz Afganistana! I budimo jednako lukavi kao i Ameri: otvorimo tajne, uporne, dugotrajne i ucjenjujuće cik-cak pregovore s USA oko njihovog znatnog učešća u plaćama naših vojnika u Afganistanu, kao i mogućih razmjerno visokih novčanih odšteta njihovoj djeci u slučaju njihove pogibije! A to je samo pitanje vremena. Odrpanci Bin Ladena i Talibani pobjeđuju do zuba naoružanu američku soldatesku. Hura!!!
Također, vrijeme je i za devalvaciju kune (kao najjačeg odgovora londonskoj judeo-masoneriji!). Kad je nedavno mogla devalvirati engleska funta, može i hrvatska kuna! Ako je to dobro Englezima, zašto ne bi bilo dobro nama Hrvatima?!
Uostalom, neka zbor naših bankara sada uputi najviše priznanje guverneru engleske narodne banke! Kao i njihova judeomasonerija našem guverneru Rohatynskom !
Vrijeme je da dignemo glavu i ponovo se uspravimo! Ukinimo sve novčane i slične privilegije u našem društvu – i počnimo ispočetka! Sačuvajmo samo naše branitelje Domovinskog rata. I to samo one prave! Nipošto one klase bivšeg ministra Pančića i njemu bezbroj sličnih – „podrumaša“.
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(hrvatski socijal-radikal)
P.S.: ovome članku slijedi jedan moj slični stari članak iz svibnja 2002.g. „STOP DEMOLIRANJU HRVATSKE VOJSKE!“
The founding myths of the European Union are the credo of the free market coupled with the civic religion of multiculturalism and antifascism. The chief architect of this ideology of "Europeism" was the late Jean Monnet, a French-British agent and a big-time arms peddler, who helped secure the Allied invasion in Normandy in 1944. The dominant idea behind the creation of the European Union was to keep Germany harnessed while tapping into its Prussian work ethic and financial largesse. One-third of the EU budget tab is footed by German taxpayers. Seen from perspective of international law, Germany is still at war with the Allies. It is certainly no accident that, unlike any other member state in the European Union, including the other big two - the UK and France - Germany has no privilege of holding a referendum when rejecting or endorsing EU treaties. Germany has no choice but to accept the decisions of the European Commission, with the obligatory nodding of its nondescript parliament, the Bundestag.
On the institutional level the European Union is shaped very much like the multi-ethnic former Soviet Union or ex-Yugoslavia. European Parliament apparatchiks, whose number has skyrocketed to 736 deputies, all of them paid about $120,000/year and enjoying a multitude of perks,are proportionally elected accordingtothe size of their countries. The EU Parliament resembles the Supreme Soviet, while its powerful 27-member executive body known as the European Commission, mirrors the former Soviet Politburo.
In 1992, shortly after the launching of the founding EU document known as theMaastricht Treaty, and shortly after the beginning of the break-up of Yugoslavia, the European Commission did not hide its unhappiness at the dissolution of the artificial and multi-ethnic Yugoslavia. Yugoslavia was cherished for decades as a role model of multicultural conviviality for the never-ending growth of the EU.
The proto-totalitarian nature of the European Union was already depicted by the former Soviet dissident Vladmir Bukovsky who saw in it the exact replica of the Soviet Union: "The sooner it collapses the less damage it will have done to us and to other countries."
There is no such thing as "economic integration," which the EU likes to brag about on all wavelengths. East European member states sell their goods and services for ridiculously low prices. They also provide low salaries to their domestic workers - between a half and a quarter of the level of Western Europe. The corporate taxes in East Europe are much lower than in Western European member states, where they average between 20 percent and 30 percent.
But the Western European economy is not in much better shape. The European Union is witnessing a new wave of relocations, especially the outsourcing of jobs. This penalizes the West with more unemployment, while transforming the East European states into cheap workshops.
Bad news appears daily. In 2007 the EU enacted harsh "hate speech" laws patterned on the German Criminal Code and its dreaded Section 130, known under the bizarre doublespeak compound noun Volksverhetzung (mistranslated as popular incitement), which can get a scholar or a journalist in jail if he questions the viability of multiracialism, let alone voices doubts about the veracity of the Jewish WWII victimology. By 2010 all EU member states are mandated to apply hate speech legal provisions, which will in practice mean that a European citizen, if convicted of a verbal violation in country A of the European Union can land in jail in country B of the European Union. In fact, this is already the case. Such laws also apply to US and other non-European citizens who show too much curiosity about the details of contemporary history.
The enactment of hate speech laws in the EU is reminiscent of the communist Criminal Code in ex-Yugoslavia. The communist judiciary of this now-defunct artificial state had for decades resorted to similar legal meta-language, best visible in the paragraph highlighting "hostile propaganda" found in Article 133. This Yugoslav communist verbal and legal abstraction - "hostile propaganda" (neprijateljska propaganda) - could mean everything and nothing. It could apply to any suspect - regardless of whether a suspect committed acts of physical violence against communist Yugoslavia or simply cracked a joke critical of communist hacks.
Constitution without Constituency
There are problems with the Euro semantics too. Unfortunately, there is no such thing as "Europeans" or the "European people," given that most Europeans define themselves by their own genius loci, by their tribe, or by their nation - Irish, Flemings, Brits, Germans, Croats etc. What does the Portuguese EU Commissar, Manuel Barroso, the head of the European Commission, or the forever-unshaven EU "foreign minister" Xavier Solana, who stutters his ukases in broken English, know about the plight of fishermen on the Greek island of Rhodes? A Romanian shepherd from Transylvania could not care less about the Brussels bureaucracy. No wonder that in such an environment huge scams and money embezzlement are not exceptions but the rule - already well reported by many mainstream media.
In America, by contrast, given the linguistic unity of its population and the absence of inter-European squabbles, White American nationaIism has an advantage over different European nationalisms, which are often at loggerheads with each other. American constitutionalism, despite its often hypermoralistic verbiage, is well-anchored in the heritage of the Founding Fathers and has been barely subject to change, as exemplified by the concise wording of the crucial First Amendment. On top of this, the fact that one single language is spoken in America - however much it can lead to cultural leveling and academic mediocrity - provides an ideal tool for racial unity among all Euro-Americans. By contrast, each attempt to frame a pan-European constitution for all nations in Europe, even if the intention may be good, is well nigh impossible. It would require that the EU ruling class learn of 30 different European languages and develop a sense of empathy for dozens of distinctly different national mythos.
Without a well defined parliament which is fully accountable to an informed constituency, the European constitution turns into an oxymoron. Alain de Benoistwrites that European nations are unable to relate to EU elected representatives, which means that there cannot be a European constitution: "The term 'constitutional treaty' is already contradictory. A constitution is a text of a particular type deemed necessary for everyone, while a treaty is a simple contract between states."
This explains why EU bureaucrats over the last 5 years have been obliged to constantly revamp the first constitution drafted in 2004, often couching this in fancy names or using verbal dissimulations to further con European peoples into a poorly defined entity known as the EU. The new version of the old revamped constitution, presented a few years ago as the "Treaty of Nice" - in an attempt to better lure recalcitrant member states - bears now another pompous code name: the Treaty of Lisbon. Several issues keep delaying its adoption by all EU member states. Under EU rules, a treaty cannot come into force unless all 27 member states ratify it. Constant reshuffling of the verbiage of the draft constitution carried out by Eurocrats is unconstitutional and very undemocratic indeed.
Which European Union?
The idea of a united Europe is as old as Europeans themselves. Caesar toyed with the idea, as did subsequent Roman emperors. In the ninth century the Germanic-European king Charlemagne tried to unite all European tribes from the North Sea all the way to the Danube basin and further down to the Black Sea in an attempt to create a common European bulwark against invading Arabs and Asians. In the sixteenth century the Spanish-Flemish-Germanic King Charles V assessed the apocalyptic Turkish onslaught against central Europe well, and worked desperately to strengthen the united Christian European homeland.
Stalin and his communists had their idea of a united Europe too. So did German Nationalist Socialists and their European allies. Over 400,000 non-German European SS volunteers, from Finland to Albania, from Spain to Belarus, including dozens of Americans and several hundred Brits fought in Waffen SS uniforms. On May 1, 1945, in the Berlin inferno, the remnants of the French Waffen SS division Charlemagne were the last to put up resistance against incoming Bolshevik troops. The French battalion had 320 to 330 men. The high command was held by the French Hauptsturmführer (Captain) Henri Fenet (1919-2002), holder of the Croix de Chevalier de la Croix de Fer (Ritterkreuzträger). Along with the French fighters, there were a few hundred other European Waffen SS fighters, including several dozen Latvians, as well as 350 Spanish Waffen SS under the command of theSturmbannführer Miguel Ezquerra Sanchez.
dr.Tomislav Sunić
Remark A.R.J.: see more on blog OHRANA Semper Paratus!
