NA ČELU SDP-a MILAN BANDIĆ TREBA ZAMIJENITI ZORANA MILANOVIĆA

Ante Rokov Jadrijević, politički kritičar, Brtonigla 6. prosinca 2007.


NA ČELU SDP-a MILAN BANDIĆ TREBA ZAMIJENITI ZORANA MILANOVIĆA

Danas je svima pametnima jasno da je Sanader zaslužio izgubiti ove izbore, ali da ni Zoran Milanović nije zaslužio pobijediti na njima! I nije pobijedio. Ostaje mu posljednja nada da bi mu to predsjednik Mesić mogao svojom crnom dramaturgijom omogućiti mjesec dana kasnije. Ako to ne uspije, Milanoviću je posljednja slamka spasa Mesićevo insistiranje (i manipuliranje!) na tzv. «Velikoj koaliciji» između HDZ-a i SDP-a. Upravo zbog toga je Mesić ovih dana iznenada odjurio u Bruxelles na «brifing» s voditeljima EU-a Xavierom Solanom i Ollijem Rehnom, a iza scene će se jamačno održati i mali seminar za Mesićeve «savjetnike» iz njegove brojne udbaške čerge kojom već skoro osam godina čergari po cijelom svijetu. Važno je znati što se mora učiniti, ali jednako tako i kako to treba izvesti. Sada se Sanader sigurno gorko kaje što je dopustio da Mesić od njega napravi svog «fikusa» u Banskim dvorima.

Mesić je jučer i danas jasno dao na znanje da u slučaju ponavljanja izbora SDP s Milanovićem na čelu nema što tražiti na eventualnim novim izborima. Tu je Mesić u pravu. Nakon onog ponoćnog pjevanja na Iblerovom trgu u Zagrebu «... Jugoslavijo, Jugoslavijo!...Od Vardara pa do Triglava... Druže Tito mi ti se kunemo», Zoran Milanović nema više što tražiti na čelu SDP-a. Jer,to više nije SDP, nego je to onaj stari i mračni SKH Milutina Baltića, Dušana Dragosavca i srpskih zetova Stipe Šuvara i dr. Branka Horvata! A to znači da u Milanovićevom SDP-u nema više mjesta deklariranim Hrvatima Milanu Bandiću i prof.dr. Ljubi Jurčiću, koji su uz to i javno deklarirani katolici.
Dakle, nova prijevara neodlučnih i politički nedovoljno informiranih hrvatskih birača nije više moguća iz Milanovićevog Centralnog komiteta SKH-SDP-a. Milanović se kao novi vođa odmah na startu pokazao neodlučnim, nesigurnim, nedosljednim i prevrtljivim, a to je rezultat utjecaja nekoliko «crvenih vještica» iz njegovog tabora i onih «crvenih vještica» iz komunističke štampe,
koje su itekako sklone SDP-u, prije svega onih iz «Jutarnjeg lista», «Globusa» i «Novog lista».

Pogrešio je Zoran Milanović što je prebrzo zaboravio zbog čega je pokojni Ivica Račan baš njega odredio za svog nasljednika na čelu SDP-a: evo Milanovićevih izjava neposredno nakon Račanove smrti:
1. - «Optužnica protiv generala Gotovine je politizirana i stvorena frustracijom haaškog tužiteljstva. Tanki su argumenti da je general Gotovina krivac»;
2. – «Imam razumijevanje za one koje su ustaše bili silom mobilizirali, ucijenili ili su bili poneseni vjerovanjem u nešto što objektivno nisu mogli sagledati»;
3. – «Nema ulaska u NATO bez referenduma. Ulazak je optimalno rješenje za Hrvatsku, ali to ne smije biti politička odluka»;
4. – »Hrvati iz BiH žive u BiH i tamo trebaju glasovati na izborima. Hrvati ondje žive više od tisuću godina, dakle, nisu iseljeništvo»;
5. – «Saborske mirovine trenutačno nisu u skladu s očekivanjima građana jer nisu zaslužene. SDP će formirati novi model»;

Dakako, sporna je bila samo točka 4., na kojoj je Milanović – da je bilo više pameti i čvrste kičme – mogao dobiti ove izbore!! Umjesto toga je Milanović (po nagovoru svojih «crvenih vještica» iz svog stožera) izašao s krajnje nepotrebnom i nesmotrenom izjavom: «Ukinut ćemo 11. izbornu jedinicu» (hrvatske dijaspore, op.a.), zaboravljajući da bi uz to morao ukinuti ili temeljito redefinirati, pa i revidirati, i 12. izbornu jedinicu (u kojoj hrvatski Romi-Cigani imaju čak 50 puta veće izborno pravo od nas Hrvata, Zdenka Čuhnil, Čehinja, vrijedi 21 puta više od nekog hrvatskog saborskog zastupnika, Furio Radin vrijedi koliko 16 hrvatskih zastupnika (i još drsko i bezobrazno traži «pozitivnu diskriminaciju» prema svojoj etniji), jedan Srbin vrijedi koliko tri Hrvata, itd. Preporučujem svima da pročitaju izvrstan tekst gosp. Marjana Bošnjaka na AMAC-Hrvati Web portalu od 30 studenog 2007.g., pod naslovom «Rom izabran u Hrvatski sabor sa samo 306 glasova».

Kako dakle razumjeti Zorana Milanovića? Očito je da nije dovoljno znati da se on zove Milanović i da je rodom iz (mojih rodnih) Glavica pokraj Sinja. Uostalom , baš moje rodne Glavice nisu glasovale za njega i njegovu bulumentu «crvenih vještica», što je krajnje indikativno, s obzirom da su se naše Glavice uoči Drugog svjetskog rata nazivale «Mala Moskva»! I dalo 52 partizanska prvoborca 1941. (broj kojih je nakon 20-tak godina narastao na 94!). To znači da Zorana Milanovića treba čitati drukčije, ovako:
1./ Koje mu je sorte/loze bila baka? 2./ Koje mu je sorte/loze bila majka? 3./ Koje mu je sorte/loze supruga? Naime, imali smo mi Hrvati vrlo loših nacionalnih iskustava s Hrvatima iz mješovitih hrvatsko-srpskih brakova. Nekako u njima skoro redovito prevagne Beograd umjesto Zagreba i Moskva umjesto Rima i Beča (ciljam na našu staru Mittel-Europu!). Stoga i ne čudi Milanovićevo opredijeljenje za gradnju autoceste kroz Neum, ali ne prema Dubrovniku, nego kroz srpsku Hercegovinu, umjesto preko mosta na Pelješac. Njemu je opet do neke autoceste «bratstva i jedinstva» do njegovog bratskog Titograda. On nema ništa protiv nekoliko stotina srpskih (izbornih) autobusa iz Beograda, Novog Sada, Apatina, Bačke Palanke i Nove Pazove, ali mu smetaju izborna mjesta u našoj Herceg Bosni.
Takav Zoran Milanović ne bi imao više što tražiti ukoliko bi predsjednik Mesić odredio da se ovi parlamentarni izbori ponove.
Stoga ja ovdje i sada predlažem da Zorana Milanovića na čelu SDP-a zamijeni Milan Bandić, deklarirani Hrvat i katolik, čovjek «Hajdučkog srca i Dinamove duše». To je čovjek koji može smanjiti, a ne produbiti nacionalne i/ili ideološke podjele u našem društvu. A već je i to dovoljno za dobar početak. Milan bandić bi u tandemu s dr. Ljubom Jurčićem mogao spasiti i našu posrnulu ekonomiju i zaustaviti galopirajuću inflaciju cijena i još veći pad životnog standarda u Hrvatskoj. A to je više od dobrog početka. Ukratko, SDP mora konačno već jednom pro-hrvatska stranka okrenuta Zagrebu, a ne pro-srpska stranka okrenuta Beogradu, jer će ih to prije ili kasnije opet odvesti u zagrljaj «Velikog brata» iz Moskve. A samo se budala triput spotiče o isti kamen!
Isto tako, vrijeme je da se prestanemo vrtiti u krug praznih obećanja, lažne demokracije i nesposobnosti ove dosadašnje Sanaderove šalabajzerske Vlade! Vrijeme je za hrvatsku Vladu dokazanih stručnjaka, kakvi su dr. Ljubo Jurčić i Milan Bandić.

Semper Paratus Croatiae
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. Brtonigla