Ante Rokov Jadrijević, publicist, politički kritičar 10. siječnja 2008.
Uredništvu Web portala amac. hrvati-amac.com Komu Treba: Mr. Vincent Degert
Ambasador EU-a, Zgb.
ZA ILI PROTIV NOVOG POVRATKA SRBA:
STOTINU ZA STOTINU I NIKAKO DRUKČIJE !!
Nedavno je dr. Slobodan Uzelac imenovan za jednog od podpredsjednika u novoj Sanaderovoj Vladi, te mu je dodijeljen resor za povratak Srba u Hrvatsku i povrat njihovih starih privilegija, kojih se oni nikada i nipošto neće odreći. A i u srpskoj Vladi Vojislava Koštunice postoji Komesar za izbjegle Srbe iz Hrvatske i on se zove Dragiša Dabetić. I sve bi to zvučalo sasvim «europski», samo da ta ista Europska Unija (EU), kao i tzv. «međunarodna zajednica», nije na svaki način tolerirala razne opstrukcije tzv. «Republike Srpske» protiv povratka izbjeglih Hrvata u Bosansku Posavinu. Naprotiv, EU je još k tomu i raznim ucjenama od Hrvatske zahtijevala ukidanje našeg ministarstva za hrvatsku dijasporu! Sapienti sat!
A nakon prošlih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj u studenom 2003.g., gosp. Milorad Pupovac 2004. i 2005.g. nije mirovao sve dok premijer Sanader nije smjenio Josipa Kompanovića i udaljio Lovru Pejkovića s čela dva naša ureda za povratak izbjeglica u Hrvatsko Podunavlje i u Bosnu.
Uostalom, jesmo li već zaboravili što je sve našim Hrvatima u Bosni činio onaj austrijski «Wolfgangster»?? Jesmo li već zaboravili onog drskog i arogantnog engleskog komandosa SAS-a Paddyija Ashdowna, koji se ponašao kao «Gauleiter» BiH? Jesmo li već zaboravili Tonina Piculu, koji je činio sve da se Hrvati ne bi mogli vratiti u Banja Luku i Bosansku Posavinu?! Dakle, postav-ljam pitanje: a zašto gosp. Ivo Sanader nije u svoj novi kabinet/Vladu istovremeno ponovo imenovao gosp. Josipa Kompanovića i/ili Lovru Pejkovića, kao Komesare za izbjegle Hrvate (iz Zapadne Bačke, Istočnog Srijema, Beograda i Zemuna, Dervente, Odžaka, Gradačca, Sarajeva, Fojnice, Kiseljaka, Kaknja, Viteza, Jablanice, Uzdola, Grabovice, itd., itd.??
Osobno nemam ništa protiv dr. Slobodana Uzelca niti ostalih naših urbanih Srba, pogotovu meni dobro poznatih Uzelaca, dakle onih koji nisu napustili svoju Domovinu Hrvatsku, čak ni onda kada je njoj bilo najteže. To svaki naš normalan Hrvat mora znati cijeniti. Uostalom, normalni Srbi nisu ni napuštali Hrvatsku, niti ih je itko iz nje tjerao. Dakle, nije problem ovdje među nama Hrvatima i Srbima. Problem nam stvaraju oni koji se nikako ne mogu pomiriti s novom hrvatskom Državom. Ne mislim tu samo na Savu Štrpca i njegovu izbjeglu četničku bratiju oko Benkovca, Obrovca, Kistanja, Knina, Vrlike i Drniša. Mislim ovdje na već davno obnovljenu udbašku osovinu Beograd-Ljubljana-Trst (1993.g.), a sada je već tu i novoobnovljeni ogranak Trst-Umag-Pula. Naime, nije nimalo slučajno da je srpski JAT najavio da će od travnja 2008.g. obnoviti dvaput tjedno svoje letove prema Puli i Dubrovniku. A i srpski udbaški centri u Beču i u Grazu su se obnovili i osvježili mladim snagama. Samo Hrvatska i njena Vlada čeka kao hipnotizirana žaba da ta zmija dopuže do nje i da je proguta. A ni pomoć EU-a bivšim četnicima, danas preko Hannesa Swobode i Ollija Rehna, nikada im ne izostane. Sada je opet i naglo pojačan pritisak na Hrvatsku, i to ne samo zbog našeg ZERP-a. Ponovo se insistira i pritišće za povratkom izbjeglica (dakako, misli se samo na srpske izbjeglice!), te i na povratak izgubljenih stanarskih prava za izbjegle Srbe. Čak se ide toliko daleko da se bivšim četnicima i njihovim jatacima prizna radni staž u njihovoj šašavoj i tzv. RSK! I da im se isplate i zaostale penzije!
Čak i to traže spomenuti euro-birokrati! Nevjerojatno!
Dakle, EU preko raznih svojih swoboda, rehna i rupela gazi svoje vlastite zakone, ne poštuje svoje vlastite sudove (Sud za ljudska prava u Strassbourgu, koji je odbacio zahtjev za povratom stanarskih prava izbjeglim Srbima!), ne drži svoju zadatu riječ i nama soli pamet kako mi ne držimo svoju zadatu riječ. Godinama su nas EU-Slovenci držali za jedan obični Račanov paraf, a sada nas ti isti slovenački Srboslavci, tobožnji EU-rupeli i EU-zmagoslavci pokušavaju uhvatiti na isti prljavi trik, proglašavajući potpis jednog Sanaderovog «Mufljuz Efendije» (kovanica je Srećka Jurdane iz njegove knjige «Stupovi društva» iz 1997.g.) na jedan obični usuglašeni Zapisnik, kao na konačni i neopozivi Sporazum, namjerno «zaboravljajući» činjenicu da je u Hrvatskoj najviši zakon ono što odluči i izglasa Hrvatski Sabor, a ne ono što parafira neki drogirani yuppie ili potpiše neki «mufljuz efendija»!
Tako je to i sa povratom stanarskih prava izbjeglim Srbima. Hrvatski Zakon o prestanku i/ili ukidanju stanarskih prava je Zakon, ali silno «principijelna» EU zahtijeva od Hrvatske izuzeće od našeg zakona za izbjegle Srbe! Naš Zakon o Zerpu je Zakon, ali EU traži izuzeće od našeg zakona za Slovence i Talijane. Skandalozno! Naime, kakvi su to (europski) zakoni koji u sebi moraju imati takve velike rupe? Zar upravo EU nije od našeg premijera Sanadera odlučno i ultimativno tražila tzv. «regulatornu giljotinu» za 12.000 suvišnih propisa iz bivše SFR Jugoslavije i za 40 posto naših novih - loših i suvišnih zakona?! Sada traži i ukidanje našeg Zakona o Zerp-u. I ponovo traži uvođenje posebnih prava (privilegija!!) za izbjegle Srbe. Međutim, Hrvatska nije članica EU-a. Hrvatska je suverena Država i nitko nema pravo miješati se u njene unutarnje stvari, barem dok se Hrvatska uljuđeno ponaša! A Hrvatska to i čini – i to preko svake mjere! Pa ipak, Hrvatska i dalje ostaje neželjeno dijete Europe! Tako je bilo u nedavnom Domovinskom ratu, a tako je i danas u miru. Stoga se Hrvatska treba prestati ponašati kao dobro dijete i li kao umiljato janje, nego se treba i ona uzjoguniti i pokazati svoje vučje zube, upravo onako kako to čini Srbija!! Nismo slijepi i vidimo to jasno: što se Srbija više joguni, EU i Anglo-Amerika joj sve više podilaze!! Sjetimo se samo svih onih odgađanja i njihovih EU/NATO muljanja u slučaju osamostaljenja i otcjepljenja Crne Gore. A sve se opet ponavlja i sada kada se stalno ogađa otcjepljenja Kosova! Dakle,. Oni su oholi i drčni samo prema slabima. Ali, «oni se boje onih koji se njih ne boje!»To su pokazali primjeri Vietnama, Afganistana, Somalije, Iraka, itd.
Dakle, kojim pravom EU ponovo daje za pravo «Barbarima s Istoka»!? Zbog čega samo Srbi imaju pravo na masovan povratak? Zašto to isto pravo nemaju Hrvati i Bosanski Muslimani, posebice kada je riječ o tzv. Republici Srpskoj? Pogotovu kada je riječ o njihovom povratku u Banja Luku! Bi li i njima tamo trebalo vratiti izgubljena «stanarska prava»?
Držim da tu mora postojati čvrst i striktan reciprocitet. Dakle, potrebno je konačno postaviti ovaj princip: izbjegli Srbi ne mogu imati veća prava povratka u Hrvatsku od povratka izbjeglih Hrvata u svoju Bosansku Posavinu. I to naš premijer gosp. Sanader mora konačno reći u lice svim tim čudnim i mutnim euro-birokratima tipa Hannesa Swobode, Ollija Rehna, Javiera Solane, pa čak i Barrosa!
Ako takav problem povratka izbjeglih Srba i postoji, onda ga pokušajmo riješiti sami. I to onako kako sam ja u svibnju 1998.g. predlagao u «Istarskom glasu» iz Labina (koji je tada bio djelomično financiran od HDZ-a). «'Stotinu za stotinu' i nikako drukčije!» (18. svibnja 1988.g.). Tada je «američka ambasada u Zagrebu, na čelu s ambasadorom William-om Dale-om Montgomery-ijem, zahtijevala da se u Hrvatsku, te u Drvar, Bos. Grahovo, Glamoč, itd. mora vratiti stotinjak tisuća Srba, ali i ne spominjući recipročni povratak izgnanih Hrvata u Derventu, Bosanski Brod, Modriču, Gradačac ili Banja Luku. E, ne može tako gospodo iz američke amabasade u Zagrebu! Ili «STOTINU ZA STOTINU» ili nikako drukčije! Ne može se puzajućom taktikom Hrvatima oduzeti Drvar, a da im se ne vrati Derventa!». Takva «Bosna» ne može dugo opstati! Ako se vraća stotinu Srba tamo gdje su izbjegli, onda se mora vratiti i stotinu Hrvata i/ili Muslimana u Bosansku Posavinu i Banja Luku! I nikako drukčije! Hrvatska je krotko slušala diktat tzv. međunarodne zajednice i obnovila 40.000 srpskih kuća. Neka onda i tzv. Republika Srpska obnovi razmjerno toliko Hrvatskih kuća u njihovoj Bosanskoj Posavini. To bi trebao biti diktat tzv. međunarodne zajednice Republici Srpskoj! A toga nema pa nema! Zašto?
Podsjetimo «da je područje katoličkog Derventskog dekanata, koji obuhvaća općine Derventa, Bosanski Brod i dio općine Doboj, najrazorenije područje u BiH, jer je tu u krugu od 400 četvornih kilometara sustavno, izvan ratnih djelovanja, porušeno i opljačkano svako hrvatsko i bošnjačko-muslimansko selo, svaka kuća, škola, crkva, gospodarska zgrada, sve su šume opustošene, vodovodi i dalekovodi potrgani, a putovi uništeni. A količina dosad uložene pomoći u obnovi, prema razmjerama destrukcije i devastacije, doista je tek mala kap u moru» (Alenko Zornija, u «Vjesniku», 13. srpnja 2004.g.
Nadam se da će naš novi podpredsjednik Vlade dr. Slobodan Uzelac sve ovo uzeti u obzir i da neće nastupati jednostrano. Svaki drugi pristup sigurno bi ugrozio daljnji opstanak ove nove Sanaderove (koalicione) Vlade. U to sam siguran! Stoga je ovo i opomena!
A nešto najbolje što sam o BiH pročitao u posljednjih mjesec dana jesta da su se i BiH Hrvati konačno složili da odsada nastupaju zajedno (izuzev dvojice Komšića!), te da izađu s Prijedlogom da se BiH nanovo ustroji kao država s četiri velike teritorijalne jedinice: jedna sa srpskom većinom, druga s Muslimanskom većinom, treća s hrvatskom većinom, te Sarajevom kao posebnim (i zajed-ničkim!) distriktom.
Nešto slično, ustvari gotovo identično sam i ja predlagao još 1996.g. («Bosna mora postati federacija republika», 14. II. 1996.), a i upozoravao godinu dana ranije: «Čije zablude u Bosni?»,
8. II. 1995.g. u ondašnjem «Hrvatsko-Bošnjačkom tjedniku» (koji je izlazio u Frankfurtu i Zagrebu, a koji je zbog tog mog publicističkog članka smjesta ugašen!).
Stoga da ponovo poručim:
«Bosna mora biti i naša i vaša i njihova!». «Ili tako, ili Bosne neće biti!»
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
No comments:
Post a Comment