UDBAŠKIM ŠPICLOVIMA STIPI MESIĆU I IVANU FUMIĆU

UDBAŠKIM ŠPICLOVIMA STIPI MESIĆU I IVANU FUMIĆU
(podsjećanje na «Polet njihove mladosti»)


BALADA O GONJENOM

(pokojnom Miroslavu Popoviću)


Posrće «banda» u tragaču,
Sunce visoko pripeklo,
Kamenjar užareno gori;
Umorno trupću noge,
Ljudi su odrveneli....

Udri «bandu»,
Hajkaju goniči
(sa debelim nogama
i niskom stražnjicom).

Nema tu ničeg ličnog;
«banda» je banda,
njeno je da vuče,
njegovo je da goni
i da se prema njoj ponaša
s bekovskom grubošću.

A majušna
neprogledala svest
ne postavlja mu
nikakva pitanja.
Stoka je to, ta «banda» s Golog,
I zašto lomiti mozak
O njoj.

A video sam
lep buket takvih
koji su tamo dostigli
svoj priglupi zenit.

* * * *

Treskaju teški čekići –
-mace- po kamenu,
zvone ćuskije,
hajkaju goniči,
sikću o kamen lopate,
posrće «banda» u tragaču.

Šake na drškama odrvenele,
ukočile se, izdužile....
(banda i posle rada
drži šake zgrčene
kao u majmuna).

Iscrpen do dna
Gonjeni teško tabana,
Leluja s prednjim krajem tragača,
Gubi pogled iz očiju,
Prestaje da čuje viku iza sebe
I udarce tragačem u krsta.
Sve češće pada
i sve teže ga dižu.

Uveče je opet u «bojkotu».
Opet mora proći
kroz rastavljeni stroj,
rastavljen licem u lice;
kroz stroj zvani «šiba»:
brzo – što brže,
kao «topli zec».

Opet tučen s obe strane,
s izbijenim okom,
otkinutim uhom,
s polomljenim zubima
i razvaljenom vilicom,
s bolnim slabinama
i prebijenom kičmom.

Spašen ako stigne živ
do kraja stroja.

A posle toga
prebijena «banda»
svu noć kiblari.
Prva smjena do ponoći,
druga – od ponoći.

Ujutro, najgore cipele,
one bez đona,
dopadnu «bandi».
Zato su «bandi»
tabani uvek isečeni
oštrim kamenjarom
Golog otoka.

* * * *

Čoveku suviše iznurenom
da i dalje bude gonjen,
stavljali su kamenu ploču
na grudi.
A kamena ploča nije šala;
ona pritiska stalno.
Dišni mišići se zamaraju,
udisaj je sve slabiji,
vazduha sve manje....
Grčevita borba za njega
sve očajnija.

Umiralo se na rate,
a posljednja rata
nikako da stigne.

(„lijep li je zelen grob pri tome“!!)

Tri sata,
pet sati,
sedam sati...
Kamena ploča pritiska stalno!

Ako se baš vidi
da će se «banda» ugušiti,


skinu mu ploču
malo sa grudi,
pa – ponovo.

Očni kapilari popucaju
već posle jednog sata,
pa «banda» crvenim,
vampirskim očima
gleda u plavo nebo....
Mada su pravi Vampiri daleko....

A osnivači vampirizma
na zidovima
i postoljima,
oko nas.

A video sam lep buket takvih
koji su tamo dostigli
svoj priglupi zenit!



(prema riječima iz knjige “Udri bandu”, pokojnog Miroslava Popovića,
složio ovim redom, i ponešto svoje pridodao - zbog povezivanja tekstova, A.R.J.)

(povodom hapšenja
Davida Tasića, ANTE ROKOV JADRIJEVIĆ
Francija Zavrla (22. juni 1988.)
i Janeza Janše)



Post scriptum (22. travnja 2008.g.): Čitatelji AMAC-a i mog bloga mogu danas i sami
ocjeniti kakav je bio Mesićev i Fumićev staljinistički “antifašizam” . I ne samo na
Golom otoku. Njihov zločinački “antifašizam” je bio gori od nacifašizma, s kojim su
uostalom i sklopili pakt Ribentrop-Molotov 1939.g. desetak dana prije početka
Drugog svjetskog rata.
Vrijeme je za lustraciju Staljinovih i Titovih “crvenih fašista”! To uostalom od nas očekuje i Europska unija. A sve ove nove parade imbecilnosti predsjednika Mesića i bivšeg predsjednika “antifašističkih” boraca Ivana Fumića su samo njihov posljednji trzaj u strahu od lustracije i polaganja računa za izdaju i veleizdaju “svog” hrvatskog naroda.

Upravo stoga, zbog straha od lustracije i polaganja računa o svojoj veleizdaji, Stipe Mesić sada počinje graditi svoju novu i buduću političku karijeru – smjerom na vrh SDP-a. A oslonac će mu biti ideološko jezgro Staljinove kopiladi u SDP-u i u njegovim paradržavnim strukturama Pete kolone.
Nama, dakle, zvona zvone! Semper Paratus Croatiae
Brtonigla, 22. travnja 2008. Ante Rokov Jadrijević