Prilog za razumijevanju psihograma uhapšenog srpskog ‘generala-kasapina’ Ratka Mladića.

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. 4. lipanj 2011.g.

Prilog za razumijevanju psihograma uhapšenog

srpskog ‘generala-kasapina’ Ratka Mladića.

Uvodna napomena (A.R.J.)

Dušan Popović, novinar i urednik ‘Radničkih novina’ od 1905.g., jedan od povijesnih vođa srpske social-demokratske stranke, bio je najbliži suradnik i suborac Dimitrija Tucovića, a zajedno s njim i jedan od ideologa stranke. Nakon pogibije Dimitrija Tucovića u Drugom balkanskom ratu preuzeo je i rukovođenje partijom.

Slijedeći njegov tekst bi mogao znatno pomoći u razumijevanju psihograma, odnosno etnopsihologije nedavno uhapšenog srpskog ‘generala-kasapina’ Ratka Mladića.

Ovaj tekst je uzet iz jedne male knjižice ‘SRBIJA I ALBANCI’ (Pregled politike Srbije prema Albancima od 1878. do 1914.g.), koju je objavio Časopis za kritiko znanosti, urednika Bojana Korsike 1989.g., koji mi je tu knjižicu tada i osobno poklonio.

Ime autora (ili autorice!) te knjižice u to vrijeme raspadanja Jugoslavije bilo je prešućeno i zatajeno, ali se kasnije saznalo da je to bila beogradska profesorica Ljubica Štefan, koja je godinama bila prinuđena u Srbiji skrivati svoj pravi identitet. Godine 1998. je naš prijatelj dr. Franjo Letić objavio njenu knjigu ‘Stepinac i Židovi’ (ona je i osobno spašavala Židove u Karlovcu za vrijeme Pavelićeve NDH, što joj je država Izrael priznala svojim certifikatom, odnosno Priznanjem PRAVEDNIKA MEĐU NARODIMA).

Budući da ja osobno već odavno smatram i gore spomenutog i iznimno cijenjenog Srbina Dušana Popovića svojevrsnim ‘Pravednikom među narodima’ (svijeta!), stavljam ga uz bok našoj pokojnoj Ljubici Štefan – a Vi sami procijenite to.

(A.R.J.)

* * * * * *

DUŠAN POPOVIĆ

(Volujak, 25. XII.1884. – London, 8. XI. 1918.)

OPET FIJASKO

‘Nije se mnogo čuditi grubim instinktima naše seljačke mase za čije školovanje i civilizovanje ova država nikad nije brinula;

ne treba se zgranjavati ni nad uskim i bednim političkim i duhovnim horizontom naših vojnih komandanata koji su vaspitani da hladnokrvno, zlikovačko ubijanje desetina i stotina Arbanasa, njihovih žena i njihove dece smatraju kao neki heroizam;

ne treba se revoltirati niti zbog buržoaskog javnog mnjenja koje daje moralnu razrešnicu za sva ova zverstva, koje šta više izaziva apetit za uništavanje Arbanasa i njihovih porodica …

pošto parolu za takvo shvatanje i takvu politiku bacaju ljudi koji stoje na najvišoj društvenoj i političkoj visini u Srbiji’….

(Dušan Popović: ‘Opet fijasko’, oktobar 1913., Izabrana dela Dušana Popovića)