Vecernji.hr/Milan Ivkošić- Do kada će trajati vlast koja
razara čovjeka i unesrećuje zemlju/
21. pros/dec.2012
Milan Ivkošić
Rodoljubna
zanovijetanja
Do kada će trajati vlast koja razara
čovjeka i unesrećuje zemlju
Kakva nas
budućnost čeka ako potraju Milanović i društvo koji nas vode u gospodarsku
katastrofu i nezaposlenost
Uvodna napomena Ante Rokova Jadrijevića:
Tko je najveće razočarenje u Hrvatskoj na kraju
2012.g.?
To je jamačno premijer Vlade 'Kukuriiku koalicije' Zoran Milanović!
To je onaj Milanović koji je tijekom ove 2012.g. već desetak
puta devalvirao svoj moral!
Prvi slučaj je bio u 'aferi Ferdelji'. Umjesto da je tog
najuglednijeg hrvatskog gospodarstvenika uzeo kao svog najdragocjenijeg
Savjetnika u svoj Kabinet Premijera, on ga je protjerao iz svoje politike. Drugi
je bio slučaj Mirele Holy. Onda su uslijedila dva katastrofalna slučaja
njegovog Prvog podpredsjednika K-Radimira Čačića. Ministar Čačić najprije nije ispunio nijedno od svojih velikih i
megalomanskih obećanja (što je njegova stara bolest još iz Račanove Vlade!),
a onda je nakon osuđujuće ali i nepravomoćne presude mađarskog županijskog suda
u Kaposvaru odbio dati ostavku na svoj položaj. A premijer Zoran Milanović ga
je usrdno i uporno branio u tome. Bila
je to neoprostiva 'devalvacija jednog pokvarenog morala' premijera Zorana
Milanovića! A onda je stigla i konačna presuda ministru Čačiću. I što je
učinio Zoran Milanović? Rasplakao se kao malo dijete za svojim lažnim
'genijalcem!?? Onda je premijer Milanović krenuo na ljetovanje već nakon sedam
mjeseci svog radnog staža u Banskim dvorima!?? Umorio se taj čovjek od silnog
palamuđenja o svemu i svačemu. U međuvremenu njegov ministar rada i nerada dr.
Mirando Mrsić nije uspio slomiti otpor mojih bivših sindikata školstva, a ni
medicinskih sestara, te je mojim bivšim kolegama profesorima i učiteljima
smanjio plaće za pet, sedam i devet posto, a premijer Milanović ga je bez
ikakvog zazora u tomu podržao!?? Nakon toga, od silnog palamuđenja, umorio se
Milanović, te krenuo na skijanje, da se malo osvježi i rekuperira svoje fizičke
i umne snage.
I da skratim:
došlo je do afere s ministrom poljoprivrede Tihomirom Jakovinom, koji je
uhvaćen u nedozvoljenom 'sukobu interesa'. A premijer Zoran Milanović je i
njega u tom prijestupu podržao!?? Dakle,
još jedna Milanovićeva 'Devalvacija jednog pokvarenog morala'!
A onda je došla i najnovija afera s ministrom
obrazovanja...(itd) Željkom Jovanovićem,
poznatim 'nosorogom' iz Udbaške i Soroševe 'Crvene Rijeke' ('Red River
City-a'). I njegovog projekta
Soroševskog i Malthusijanskog preodgoja naše kršćanske i katoličke
djece. A premijer Zoran Milanović – to već i sami pogađate – opet čvrsto i
komunistički rigidno stao u obranu svog 'nosoroga iz Rijeke' – ministra
Jovanovića!??
'Bože sačuvaj našu
Hrvatsku' od ovakvih Jovanovića i Milanovića!
A.R.J.,
Brtonigla, Istra, Hrvatska
* * * * * *
Nekoliko negativnih rečenica o dr. Franji Tuđmanu na početku
moje kolumne od prošloga petka prepričani su stavovi nekih ljevičara, što u
tekstu nije dovoljno jasno rečeno, pa se moglo učiniti da je riječ o mojim
sudovima. Naravno da nije. Štoviše, Hrvatskoj
je, kao ozeblome sunca, potrebno upravo Tuđmanovo domoljublje, jer je po
mnogočemu očito da je izostanak patriotizma u vrijeme svih vlada od 2000.
godine do danas jedan od glavnih uzroka i gospodarskoga i moralnoga propadanja
Hrvatske.
Za to je ilustrativno mišljenje i držanje Crkve, koja je
“evoluirala” od miljenice ljevičara do aktualne, najžešće kritike upućene nekoj
vlasti u samostalnoj Hrvatskoj.
Sve donedavno, za HDZ šokantni stav Crkve o “grijehu
struktura” izrečen 1998. godine, bio je ljevičarska zastava, kojom se mahalo
uvijek kad je trebalo istaknuti kako je upravo demokršćanskoj stranci, nekad
tako slizanoj s crkvenom hijerarhijom, Crkva okrenula leđa.
Ovogodišnja pak božićna
Bozanićeva poruka, u kojoj se jasno kaže da Kukuriku koalicija “razara čovjeka
i unesrećuje Hrvatsku”, mnogo je izravnija optužba. I
utoliko je teža što, na primjer, za razliku od nje optužba za loše gospodarsko
stanje, siromašenje zemlje i socijalnu nepravdu nužno nije i stav o
neizlječivom nemoralu i zlu vlasti.
Usuprot tome, “razaranje
čovjeka” obilježje je najcrnjih, totalitarnih režima u kojima se ljudska
osobnost uništava da bi se zadovoljile bolesne ambicije i nastranosti
vlastodržaca.
Sličan sud o stanju u Hrvatskoj izrekao je na izbornom skupu
zagrebačkog HDZ-a i Tomislav Karamarko:
“Bez obzira na to što neprijateljski mediji pisali o nama, moramo sačuvati
jedinstvo HDZ-a, jer Hrvatska neće opstati ako HDZ ne pobijedi na idućim
izborima. Ostat će samo neka tvorevina socijalističkog karaktera, koja se
odlomila od Jugoslavije, ali bez onih vrijednosti koje su krasile devedesete.”
I neki čelnici kukurikavaca pozivaju na jedinstvo koalicije,
jer, kako reče Jakovčić, “ovoj vlasti
nema alternative”.
Je li moguće da nema alternative, i ako je doista nema,
koliko je to opasno? Jer ako nema tko zamijeniti i smijeniti vlast koja “razara
čovjeka i unesrećuje Hrvatsku”, kakva nas budućnost čeka? Kakva nas budućnost
čeka ako nam bolest određuje smjer, a zdravlja nema na vidiku?
Kakva nas
budućnost čeka ako potraju Milanović i njegovo društvo, koji nas, s jedne
strane, vode u nezapamćenu gospodarsku katastrofu, nezapamćenu nezaposlenost,
nezapamćeno siromaštvo, a s druge strane u školama nameću propagiranje
masturbacije, homoseksualizma, pornografije i prostitucije?
Čeka nas najgora
kombinacija – materijalna bijeda i moralno rasulo.
Posljedice su već sada očite – nikad se iz Hrvatske nije
toliko odlazilo, a prvi put u Lijepoj našoj postoji organizirani pokret za
napuštanje domovine.
Dotle pak cvatu
nepotizam, zapošljavanje u državnim službama po političkoj podobnosti i
nezapamćena drskost dužnosnika (poslije Čačića, najnoviji primjeri su
Vlahušić i Jakovina) koji se ne daju sa
svojih mjesta unatoč sudskim presudama i unatoč očitim dokazima o sukobu
interesa.
Osim jednog jedinog
dupelisca, premijer Milanović i njegovi ministri nemaju potporu niti jednoga od
desetaka novinskih autora, i lijevih i desnih, koje je premijer kao
oporbenjak znao zavesti, da bi se na
vlasti popiškio na sva svoja načela i porekao sva svoja nebrojena obećanja,
kao da javnost čine djeca od pet godina.
Najgore što se taj
čovjek i na sjednicama Vlade, i u Saboru, i na konferencijama za novinare pravi
neizmjerno pametnim, sposobnim, nezamjenjivim, nedodirljivim i nadasve –
djelotvornim.
Učinio je, kaže, sve što je bilo moguće. Ali rezultati u
svim područjima kažu ne samo da nije učinio ništa, nego se svuda stanje znatno
pogoršalo.
Čovjek koji je
iznimno zadovoljan svojim neuspjesima - kult neuspjeha proširit će cijelom
hijerarhijom.
Upravo se to
događalo u najcrnjim godinama komunizma u kojima su vladali ideološka
perverzija i prazni dućani, u kojima se “razarao čovjek i unesrećivala
Hrvatska”.
Milan Ivkošić
Večernji list