KARAMARKO JE NOVI 'MUĆAK' I NOVA PODVALA 'VELIKOG MEŠTRA SVIH HULJA' – VLADIMIRA ŠEKSA !

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., blogger (Semper Paratus Croatiae –com)

27. rujan (september) 2012.

Uredništvu tjednika 'Hrvatski list'

KARAMARKO JE NOVI 'MUĆAK' I NOVA PODVALA

'VELIKOG MEŠTRA SVIH HULJA' – VLADIMIRA ŠEKSA !

Prošlo je već više od četiri mjeseca od neslavnog i sumnjivog izbora Tomislava Karamarka

za novog predsjednika HDZ-a. Dovoljno vremena svima koji su za to sposobni da dokuče kako je Karamarko novi 'mućak' i nova podvala 'Velikog meštra svih hulja' Vladimira Šeksa ponovo posrnulom HDZ-u nakon teškog poraza na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima.

A nakon tog novog parlamentarnog poraza, sam Šeks je u unutarnjim stranačkim izborima HDZ-a doživio još jedan kudikamo teži osobni poraz, sličan onom njegovom porazu i na stranačkim izborima  u ožujku (martu) 2002. g., kada se Šeks lukavo skrio iza leđa onog prvog svog 'mućka', hohštaplera Ive Sanadera i tako sačuvao svoj položaj u vrhu HDZ-a.

Dakle, bezskrupulozni Zloduh HDZ-a Vladimir Šeks opet se uspio održati u najvišoj nomenklaturi HDZ-a i još više, u samom vrhu HDZ-a, ovaj put skrivajući se iza leđa Tomislava Karamarka! To znači da Šeksova Udbaška frakcija iz proljeća 1994.g. još uvijek vlada u HDZ-u (u kontinuitetu i iz sjene, skrivajući se iza leđa Ive Sanadera, Jadranke Kosor Vlaisavljević i Tomislava Karamarka).

(Ovoje sukus jednog mog starog komntara, koji sam napisao još prije više od tri mjeeca na portalu 'Dragovoljac.com').

Da podsjetim: tada sam javno upitao što je Šeks radio od kraja siječnja (januara) ove 2012. g. pa do 21. svibnja (maja), dakle do dana unutarnjih stranačkih izbora u poraženom HDZ-u? Šeks je krajem siječnja naglo zašutio i nestao iz javnosti, ostavljajući svoju ljubljenu Jacu Kosor na cjedilu javnosti i na meti bijesnog članstva HDZ-a, a on se okrenuo svojem subverzivnom muljanju iza javne scene,  mobilizirajući svoje udbaške 'krtice' u HDZ-u i izvan HDZ-a. Jer, UDBA nije mogla dozvoliti da njeno čedo – HDZ – padne u ruke 'nacionalista i klero-fašista', isto ono što su Šeks, Mesić i Manolić radili i u proljeće 1989. na Plješivici u Jaski, kada se kovao plan o osnivanju HDZ-a.  

Da ovdje skratim: Šeks se, nakon gubitka zadnjih parlamentarnih izbora, povezao sa svojim i Manolićevim starim udbaškim pajdašem Tomislavom Karamarkom, kojeg je subverzivnim radom u HDZ-u lansirao na vrh HDZ-a, ostavljajući ojađenu Jacu Kosor na cjedilu, računajući da je ona potrošena lutkica na koncima u njegovim rukama.

Kad su na taj zakulisni način dobiveni unutarnji stranački izbori u HDZ-u, 21. svibnja ove 2012.g., nastalo je novo zatišje Karamarka i Šeksa – daleko od očiju javnosti. A kad je to zatišje dostiglo svoj zenit u pakleno vrućem kolovozu (augustu), iz Šeksove vikendice u Petrčanima kraj Zadra, dvojac Karamarko-Šeks se odlučio na munjevito čišćenje njima nepodobnih dužnosnika u HDZ-u: U samo mjesec dana raspustili su čak četiri velika stranačka ogranka: riječki, varaždinski, zagrebački i osječki!

Karamarko je to u javnosti opravdavao potrebom 'homogenizacije stranke' pred nove lokalne izbore, što je još jedna nevješta formulacija kojom se pokušava prikriti uvođenje rigidnog stranačkog JEDNOUMLJA u 'novom' HDZ-u ! I konsolidiranjem stranke pred predstojeće lokalne izbore. Međutim, velik dio članova HDZ-a u tome vidi obračun Karamarka s onima koji su na izborima u svibnju glasovali za dr. Milana Kojundžića!

Šeksova i Karamarkova formula je jednostavna. Naime, najjaču lokalnu mrežu svojih ljudi na terenu ima (renovirana svojim podmladkom !!) Manolićeva, Mesićeva i Šeksova UDBA: naime, nema u Hrvatskoj nijedne općine u kojoj nema barem tri (bivša?) suradnika UDBE, a to je dovoljno za barem jednu udbašku 'ćeliju', kao embrion novog udbaškog HDZ-a! A to znači i novih stranačkih lista u svim općinama Hrvatske. Ta formula je već jednom hametice pobijedila u Hrvatskoj – u svibnju (maju) 1990.g. Zašto onda ne bi pobijedila još jednom, pogotovu što joj na ruku ide ova smušena, diletantska i destruktivna Vlada Zorana Milanovića, koja ama baš ništa nije uradila u prvih sto dana svojeg mandata, ništa nije činila ni u drugih sto dana svog mandata, a neće ništa učiniti ni u trećih sto dana svog mandata – ako i stigne trajati toliko dugo?!

Šeksova i Karamarkova tajna veza. Dvostruka! Trostruka!

Što dakle povezuje Karamarka i i Šeksa? Njih povezuju njihove slične biografije! Šeksovu biografiju već svi dobro znaju: 'Kolega' i 'Sova' iz Osječke Udbe, vođa preostalih udbaških 'krtica' u Hrvatskom Saboru, nakon neuspjelog parlamentarnog udara predsjednika oba doma Hrvatskog Sabora Josipa Manolića i Stipe Mesića protiv predsjednika dr. Franje Tuđmana početkom 1994.g. A i Karamarko se pojavio na javnoj sceni kada je godine 1992. postao je šefom Kabineta tadašnjeg predsjednika Vlade Josipa Manolića. Krajem 1992. Karamarko prelazi kod Mesića, kome je do kraja 1993.g. bio desna ruka, kao šef kabineta predsjednika Hrvatskoga sabora. Nakon neuspjelog parlamentarnog udara Manolića i Mesića početkom 1994.g., Manolić i Mesić napuštaju HDZ, a s njima je HDZ napustio i Tomislav Karamarko !!

Karamarko se povlači iz fokusa javnosti, točnije iza reflektora javnosti. Gdje?

Od 1993. do 1996. bio je načelnik PU zagrebačke, od 1996. do 1998. obnaša dužnost pomoćnika ministra unutarnjih poslova. Ali ne prekida veze s Manolićem i Mesićem !!

I onda iznenada - hop!! Godine 2000. bio je voditelj izbornog stožera tadašnjeg predsjedničkog kandidata Stjepana Mesića, te postaje i savjetnikom predsjednika RH za nacionalnu sigurnost.

Dalje je sve ona stara udbaška rutina. Pročitajte to na stranicama Wikipedia-e (citiram):

Od 2000. do 2002. bio je predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost, a 2004. do 2006. godine bio je ravnatelj Protuobavještajne agencije. Na mjesto ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) imenovan je u rujnu 2006., i tu dužnost obnašao je sve do 2008. godine.

U Hrvatskom saboru 10. listopada 2008. glasovanjem je potvrđen za ministra unutarnjih poslova na prijedlog tadašnjeg predsjednika Vlade Ive Sanadera s 81 glasom za i 49 suzdržanih glasova.

Valja uočiti da je Karamarko postao ministar unutarnjih poslova u Sanaderovoj Vladi, a da je protiv njegovog imenovanja bilo čak 49 'suzdržanih' glasova!! Čijih? Oporbenih?!

Valja uočiti i to da je Sanader uskoro UKLONJEN s položaja predsjednika Vlade, a to su učinile tajne službe, kojima su 'kumovali' Mesić i Karamarko. A na Sanaderov položaj subverzivno je 'oktroirana' Jaca Kosor Vlaisavljević – Šeksova bivša 'prilježnica' i štićenica!!

Naivna i priglupa Jaca u rujnu 2011.g. ponovo prima Karamarka u članstvo HDZ-a! Kobno za Jacu Kosor Vlaisavljević! Bilo je to uoči parlamentarnih izbora krajem studenog (novembra) te iste 2011.g., koje je Jacin HDZ hametice izgubio.

A nakon gubitka parlamentarnih izbora, Šeks je ubrzo i 'Jacu podanicu'  bacio u svoju ropotarnicu. I umjesto nje na čelo HDZ-a doveo Karamarka. Dakle, ima jedna tajna veza!

I to trostruka! Naime, Karamarko je najprije bio Manolićev čovjek, onda Mesićev čovjek, a sada je Šeksov čovjek!

  

Vratimo se sada na glavnu temu. Tko ustvari vrši ove nove čistke u 'novom' HDZ-u?

Jedno je sigurno: te čistke vrši sam Vladimir Šeks, služeći se Karamarkom kao svojom produženom rukom! Hoće li ovaj 'novi' HDZ to preživjeti?

Od HDZ-a više nema ništa!

Sasvim je sigurno da će i HDZ polako tonuti u svoju vlastitu kaljužu, u koju ga je već jednom gurnuo 'Veliki meštar svih hulja' – Vladimir Šeks, kada je nakon smrti Prvog Predsjednika dr. Franje Tuđmana, na podli i perfidni način preuzeo vlast na HDZ-om. Ali ovaj put više nema povratka! Iz te svoje kaljuže se HDZ više nikad ne može izvući, a ne mogu se izvući ni Šeks, ni Karamarko, kao što u nju sve dublje tonu i Manolić, a pogotovu Mesić.

Što je nama Hrvatima, dakle, činiti? Ja znam što! Pozivam dr. Milana Kojundžića da skupi časne, odvažne, kvalitetne i odlučne Hrvate i da osnuje novu hrvatsku stranku, ALI NE BILO KAKVU, nego ovakvu:

Da se zove 'OHRANA – Hrvatski socijal-radikali' i to po socijalnom nauku katoličke crkve velikog Pape Leona XXII. – sukladno njegovoj encikliki 'Rerum novarum' iz 1891.g. i encikliki velikog Pape Karola Vojtile 'Centesimus annus' iz 1991.g. (citiram zadnju rečenicu te Papine enciklike: 'dano u Rimu pri Svetom Petru, 1. svibnja – na spomendan sv. Josipu radniku, godine 1991.).

A što bi moglo značiti ono 'OHRANA'?

Naziv 'OHRANA' u jednu ruku znači borbu protiv 'Nove ORJUNE' – nove organizacije jugoslavenskih nacionalista, koja već treću godinu vlada Hrvatskom (!!), a drugo je bilo ime ruske carske tajne policije za borbu protiv komunista i cionista!

A glavni cilj i program mora biti LUSTRACIJA svih 'crvenih, žutih i zelenih vragova', kako nam je to u amanet ostavio naš Prvi i jedini Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman!

Po tome, i zbog toga, zove se i moj drugi blog 'OHRANA Semper Paratus', koji sam spreman staviti na raspolaganje cijenjenon dr. Milanu Kojundžiću!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)

AVET MEMORANDUMA SANU

Vecernji-Kolumne/Milan Jajčinović-Avet Memoranduma SANU/12. rujan-sept. 2012.

Milan Jajčinović

Politička šahovnica

      AVET MEMORANDUMA SANU

Boris Tadić se zgraža nad Kolarevićevim riječima, a i sam je prijatelju Josipoviću darovao reprint časopisa “Zenit”.

 

 (Slijedi komentar Ante Rokova Jadrijevića)

'Revnost koja ubija', jadnog Dragana Kolarevića

                                             * * * * * *

Jedna od konstanti hrvatske politike u posljednjih desetak godina jest i očekivanje da će politika Srbije prema Hrvatskoj postati racionalnija i normalnija nego nekoć. I baš kad se učini da bi to, usprkos nekadašnjoj srpskoj provali iracionalnoga “duha palanke”, ipak moglo biti, pojavi se netko tko sva takva naivna hrvatska očekivanja vrati u realnost. Poput Dragana Kolarevića, pomoćnika ministra kulture Srbije.

Kolarević je nedavno na internetskim stranicama objavio “autorski tekst”, zapravo estetsko–ideološko–politički tekst programatskog karaktera, kojim je pozvao na “prvi srpski kulturni ustanak”! U tome je napisu prozvao pedesetak srbijanskih uglednih javnih osoba kao “nosioce i izvršioce pogubne antisrpske politike u Srbiji”.

Pomoćnik srpskoga ministra kulture napao je i Josipa Broza Tita i Edvarda Kardelja kao predvodnike “antisrpske zavere, jer je Srbija pod okupacijom još od Prvog svetskog rata, pa su sve srpske kulturne institucije u službi slovenske, hrvatske i šiptarske separatističke i ratne propagande i zbog toga Srbe predstavljaju kao kretene, debile i krvoloke”.

Kolarević je posebno kao “srbomrsca i austrougarskog špijuna” apostrofirao Miroslava Krležu, kao kulturnog srboždera, pod krinkom komunizma i jugoslavenstva.

Od hrvatskih pisaca, politički su mu dobri samo Antun Gustav Matoš, Tin Ujević i Gustav Krklec.

Matoš zbog toga jer je prije Prvog svjetskog rata živio u Beogradu, a Ujević jer je u Beogradu na ekavici i ćirilici tiskao svoje zbirke “Lelek sebra” i “Kolajnu”. Kao i u nekadašnjoj velikosrpskoj predratnoj propagandi, Kolarevićeva je pisanija, galimatijas laži i poluistina, pa i o spomenutim hrvatskim piscima.

Da, Matoš je doista živio u Beogradu, ali je uistinu spoznao duh srpske čaršije i bio je prvi koji se zbog prijetvornoga i pokvarenoga karaktera te čaršije protivio hrvatskome ujedinjenju sa Srbijom.

Ali, Krleža, pak, nije bio austrougarski špijun, nego je kanio postati srpski dobrovoljac.

Da, Tin Ujević je, kao i većina mladoga hrvatskog intelektualnog naraštaja prije Prvog svjetskog rata, bio za jugoslavensko ujedinjenje i pisao je kao i Krleža i Antun Branko Šimić – ekavicom. No sva trojica ubrzo su se otrijeznili od svoga jugoslavenskoga pijanstva.

Ipak, Kolarević to ne spominje jer se to ne uklapa u njegovu memorandumsku shemu.

Njegov jezik i ideološki ton pokazuju da je Memorandum još uvijek utjecajan u intelektualnom krugu memorandumskih baštinika.

Glavne se memorandumske teze tog velikosrpskoga dokumenta, pisanoga još 1987. u Primoštenu, u kući dr. Jovana Raškovića, danas, poslije rata koji je tim tezama bio iniciran, eto pojavljuju i na internetu!

“Sjeme zla” kojim su srpski akademici i potaknuli velikosrpsku agresiju posijano je upravo u kulturi. Možda još konkretnije, u književnim krugovima.

Sve je počelo sa šovinističkim, spiritističkim seansama u srpskome klubu književnika, u beogradskoj Francuskoj 7. Seanse je inicirao srpski književni klasik i politički disident, zapravo nacionalni guru – Dobrica Ćosić.

Slijedili su ga njegovi istomišljenici koji su u njemu gledali srpskoga maga “koji je literarno ovladao istorijom”.

Protiv Ćosića i njegovoga šovenskoga kruga bili su pak književnici koji su ga smatrali “ocem srpske nepismenosti”.

Bivši se predsjednik Srbije Boris Tadić danas zgraža nad Kolarevićevim šovenskim riječima, a i sam je svojedobno našemu predsjedniku, a svome prijatelju Ivi Josipoviću darovao reprint časopisa “Zenit” Ljubomira Micića, koji je ispod zenitističkoga avangardizma švercao velikosrpske teze.

Ako naš predsjednik nije znao što mu prijatelj daruje, onda je to skandalozno. Od toga je jedino skandaloznije da hrvatski predsjednik nije ni čuo za Zenit!

Internetska papazjanija Dragana Kolarevića pokazuje da je šovenski duh srpske politike postao još životniji za vlasti Tomislava Nikolića.

Jedino je valjda hrvatska lakomislenost mislila da su memorandumske teze prošlo svršeno vrijeme.

Milan Jajčinović, kolumnist

Vecernji – kolumne

                                          * * * * * *

Komentar Ante Rokova Jadrijevića:

'Revnost koja ubija', jadnog Dragana Kolarevića

Kolarević? To je hrvatsko prezime! Da je 'Kolar' opet bi mogao biti hrvatskoga roda. Ili slovačkoga. Ili Češkoga. A možda i slovenačkog?

Dragan? To je tipično srpsko ime, mada se već odomaćilo po cijelom teritoriju bivše 'bratskoje-jedinstvujuščije' Jugoslavije. Mi Hrvati, umjesto Dragana, imamo jedno svoje lijepo ime: 'Drago'. Dakle, na što nas Hrvate podsjeća ime i prezime Dragan Kolarević?

Podsjeća nas na jednog drugog srpskog 'mješanca' – Vojislava Šešelja!

Dakle, što je to da neki 'mješanci' zamrze drugu polovicu svog najbližeg roda (u ova dva spomenuta slučaja – očevog hrvatskog roda)?

Bolja polovica naših srpskih ili hrvatskih 'mješanaca' ne mrzi nijedan od dva svoja matična roda: ni očev, ni majčin. U tom smislu oni su doista pravi most između dva naroda.

Kod tog Dragana Kolarevića i onog Vojislava Šešelja radi se o 'revnosti koja ubija' (jedna stara izreka Vuka Draškovića). A sad kad smo već i kod Vuka Draškovića – čini mi se prikladnim spomenuti poznatu balkansku činjenicu: Vlasi su veći Srbi od Srba,veći Hrvati od Hrvata, veći Turci od Turaka, veći Talijani (ili Mlečani) od Talijana (ili Mlečana), veći Mađari od Mađara, itd., itd.

Jadnici koji ne znaju da su nekad davno bili gorda mješavina drevnih Kelta i drevnih Slavena, kao i Kelta i drevnih Ilira.

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., blogger,

(hrvatski socijal-radikal)

Vecernji.hr/Tihomir Dujmović/Potpisano treba obvezivati i za hrvatske interese, zar ne/

8. rujan-septembar 2012.

 Tihomir Dujmović

O moralnim vratolomijama premijera Zorana Milanovića

PACTA SUNT SERVANDA, DA ALI SAMO AKO PACTA NIJE NAMETNUTA PRINUDOM I/ILI PRIJEVAROM !

Ova vlast svuda demonstrira dvoličnost. Nikad nismo čuli da Milanović traži ostvarenje otetih prava Hrvatima iz BiH tezom “Pacta sunt servandi”

Ova vlast na svakom društvenom segmentu demonstrira dvoličnost.

                                                               * * * * * *

(slijedi oštar komentar Ante Rokova Jadrijevića)

Milanoviću, Tvoj salto morale je mnogo gori i opasniji od salta mortale !

                                                               * * * * * *         

Uvodna napomena: budući da je moj komentar na ovaj preopširni tekst duži od samog teksta, preporučujem da čitatelji smjesta prijeđu na čitanje mog komentara pod gornjim podnaslovom.

                                                               * * * * * *

Tko dobronamjeran može biti nezadovoljan činjenicom da nismo izgubili postojeći kreditni rejting? No, kako postoji velika laž, mala laž i statistička laž, valja razmaknuti zavjese i razjasniti što se uopće dogodilo.

Hrvatski poboljšani rejting tiče se faktički dviju relacija: ocjene o mogućnosti zaduživanja u stranoj valuti i ocjene o mogućnosti zaduživanja u domaćoj valuti. S obzirom na iskazanu namjeru da proda ili stavi u koncesiju sve, uključujući valjda i konja i konjanika na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, s obzirom na to da genijalna nova porezna politika traži da svaki poduzetnik koji želi izvaditi dobit koju je ostvario mora državi platiti uza sve druge namete još i 32 posto poreza na dobit (što je rekord u omiljenoj im regiji i veliki razlog zbog čega nas investicije zaobilaze), s obzirom na to da je vlast pokazala da je spremna sutra uvoditi dodatne poreze, ali ne i dirati kraljevske pozicije stranih banaka, taj bankarski svijet je tim našim gospodarskim potezima koji sugeriraju urednu otplatu kredita rekao: bravo!

Prof. Željko Lovrinčević, čijoj stručnosti kapu do poda spuštaju i lijevi i desni, na cijelu euforiju kaže: “Ta ocjena vam zapravo ništa ne znači. Pa cijeli mandat vlade Jadranke Kosor proveli smo u ovom rejtingu, a što se u gospodarstvu pozitivno dogodilo? Ništa. Njima je važno koliko je država sposobna vraćati stare dugove, a Hrvatska zasad s tim nema problema niti će ih imati barem još dvije godine.

Znate li koja je država u bivšem socijalističkom sistemu imala najbolji rejting? Rumunjska! Zato što je Ceausescu svako malo uvodio nove poreze, otimao koliko mu se htjelo, ali je uredno plaćao dugove inozemstvu.” I o tome se zapravo radi.

Slavko Linić ne razumije da narod od Vlade očekuje da reformom zdravstva smanji trošak HZZO-a, da reformama lokalne uprave smanji nevjerojatni broj općina, da nužnim rezovima smanji javnu potrošnju, a ne da sve te i druge netaknute troškove plaća novim porezima ili tako da rasprodaje zadnje mrvice obiteljskog srebra.

Svaka budala zna prodati Croatia osiguranje i HPB! No, samo znalci znaju promjenama u gospodarstvu bez prodaje vlastite imovine namaknuti novac za budžet. O tome je riječ.

Svaka budala zna otpustiti 20, 30 ili 50 tisuća radnika, ali danas samo genijalci znaju kako otvoriti deset tisuća radnih mjesta. Tko ima osam razreda osnovne škole može dokučiti da će se, ako se podignu porezi, skupiti novac za isplatu plaća i mirovina, ali to s razvojem i izlaskom iz krize nema nikakve veze. Zato iritira ta frenetična oduševljenost premda nam se nezaposlenost primiče brojci od 20 posto.

Ali, ova vlast na svakom društvenom segmentu demonstrira dvoličnost.

Hrvatska je potpisala Daytonski sporazum, a u Ustavu ugradila obvezu da se brine o Hrvatima u BiH. Ali, baš nikad nismo čuli da Milanović traži ostvarenje otetih prava Hrvatima iz BiH tezom “Pacta sunt servandi”!

Da “potpisani ugovori obvezuju” - ističe Milanović kad govori o ratifikaciji sporazuma Tuđman – Izetbegović, sporazuma koji je objektivno suprotan hrvatskim interesima. To je ta iritantna dvoličnost! “Ratifikacijom poručujemo EU da se držimo potpisanog”, papagajski ponavlja vječno neinventivni Neven Mimica, ali ni njemu ne pada na pamet da se izbori za TV kanal, ili za radiopostaju, ili za ravnopravnu upotrebu hrvatskog, ili za ravnopravnu podjelu funkcija u Federaciji BiH.

Pacta sun servandi kad se radi o predaji nacionalnih interesa, ali ne vidi se da Zagreb “potpisano obvezuje” kad treba lupiti šakom po stolu za hrvatske interese! Premda bi i  Milanović i Mimica time isto tako poručili EU da se držimo sporazuma, a pritom bismo poštovali vlastiti ustav.

Dvadeset pet puta su od rata na katoličkoj crkvi u Sarajevu razbijeni prozori i nikad nijedan počinitelj nije uhvaćen, ali se ne sjećam da su 25 puta Sanader ili Milanović glas podigli zbog toga.

Niti su njihovi medijski tornjaci retka o tome zapisali.

Ali da je 25 puta razbijen prozor na zagrebačkoj džamiji ili na pravoslavnoj crkvi, Milanović, Josipović i Mesić logorovali bi ispod tih prozora.

Od rata do danas u Sarajevu je sagrađeno stotinu džamija, a katolička crkva je za gradnju jedine nove crkve čekala punih sedam godina - samo na dozvolu!

Je li to duh Daytona?

Tamo gdje treba lupiti petama i stati u obranu hrvatske sirotinje, tamo se kalkulantski šuti da ne bismo navukli gnjev kakvog veleposlanika, ali tamo gdje se prodaje hrvatska imovina što izaziva vatromet u inozemstvu, tamo se stisne gas, nevezano radi li se o darovanju dvaju otoka ili o prodaji Croatia osiguranja!

Tihomir Dujmović

Večernji list

*    *   *   *   *   *

Komentar Ante Rokova Jadrijevića:

Milanoviću, Tvoj salto morale je mnogo gori i opasniji od salta mortale !

Proteklih nekoliko dana svjedočili smo bolesnim euforijama i egzaltacijama režimske bagre novinara i Soroševih plaćenika povodom potpuno neočekivane i iznenadne vijesti da je anglo-američka banksterska bonitetna kuća FITCH Milanovićevoj Vladi orjunaške Kukuriku koalicije dala povoljnu ocjenu 'stabilan kreditni rejting' (umjesto realno očekivajućeg 'trash'/'smeće' kreditnog rejtinga).

Fitch ili nitch? That is a question now!

A zašto nam se posve iznenada dogodio taj 'uzvišeni' bansterski, toliko hvaljeni Fitch ??

Zato što je dan prije u Hrvatskoj završen posjet gradonačelnika zloglasnog London City-ja, g. Davida Wootton-a ! A svaki takav ili sličan posjet Hrvatskoj nekog 'kralja bankstera' ima svoje lice i naličje!

Dakle, što je naša politička i HNB-bankarska bagra zauzvrat obećala g. Davidu Wootton-u i njegovom zloglasnom banksterskom London City-ju ??

Kao prvo, vjerovatno i najvažnije: da se banksterska politika nerealno visokog tečaja kune, netom otpuštenog guvernera HNB-a (Hrvatske Narodne Banke) dr. Rohatinskog, neće mijenjati! Dakle, Hrvatska striktno mora i dalje ostati pretežito uvoznička, a ne daj Bože uravnotežena ili pretežito izvoznička Zemlja! A to ujedno znači da će i dalje biti na snazi devizni tečaj od oko 7,5 kuna za 1 euro, umjesto realnog tečaja od 14 kuna za 1 euro !

I da će Hrvatska i nadalje ostati u projektiranom dužničkom ropstvu London City-ja !

 Drugo, Hrvatska MORA nastaviti s privatizacijom svoje HPB (Hrvatske poštanske banke), jer London City neće dozvoliti ni najmanji zametak hrvatskog monetarnog i fiskalnog suvereniteta! A to znači da mora prodati ili privatizirati i svoje najjače Croatia osiguranje strancima. A onda će na red doći i ostali ....

Treće, Hrvatska nipošto ne smije dirati u 'kraljevske pozicije stranih banaka' u Hrvatskoj, kao što naglašava i novinar-kolumnist Večernjeg lista g.Tihomir Dujmović. A zašto? Zato što  banksteri London City-ja i u tim stranim bankama ima svoje visoke udjele!

Dakle, još se jednom ružno potvrđuje da Hrvatska ima grdna posla s najmoćnijom judeomasonerijskom i cionističkom banksterskom internacionalom i njenom ZOG-NadVladom Svijeta, koja kao divovska hobotnica već više od jednog stoljeća davi i guši cijelu Zapadnu hemisferu. Ona je ta koja je izazvala oba velika svjetska rata, koja je bila preuzela Vietnamski rat (i zbacila američkog predsjednika Richarda Nixon-a, koji je taj rat okončao!!). Ona je organizirala i ubojstvo američkog predsjednika Johna F. Kennedy-ja, koji se bio aktivno protivio proširenju rata u Vietnamu, ona je ta koja je dala ubiti čileanskog predsjednika Salvatora Allendea, itd., itd. Konačno, ona je ta koja je subverzivno destabilizirala Siriju, kao što je prethodno destabilizirala Libiju i svrgnula Moamera Gadafi-ja. ZOG-NadVladi Svijeta su potrebni ratovi, jer onda kamate na ratne kredite enormno rastu! I potreban im je Veliki Izrael na tlu bivše antičke Palestine, kao čuvar i snažni vojni čuvar njihovog imperijalističkog blaga na Bliskom Istoku.

Ukratko, danas svjedočimo kako anglo-američka cionistička (ZOG) internacionala potkopava Njemačku, kao lokomotivu EU-a, pa je tako već uspjela na čelo ECB-a (European Central Bank) instalirati svog bankstera Mario-a Draghi-ja, koji je već uspio prigrabiti sve ključne poluge vlast nad EU ! Hoće li se Njemačka konačno probuditi, trgnuti i uspraviti, te i na svojim ulicama glasno odgovoriti – NEIN !

                                                          * * * * * *

A što se tiče  našeg ministra financija g. Slavka Linića, on doista 'ne razumije da narod od Vlade očekuje da reformom zdravstva smanji trošak HZZO-a, da reformama lokalne uprave smanji nevjerojatni broj općina, da nužnim rezovima smanji javnu potrošnju, a ne da sve te i druge netaknute troškove plaća novim porezima ili tako da rasprodaje zadnje mrvice obiteljskog srebra.

Nije bez razloga g. Slavko Linić, kao nekadašnji Račanov ministar gospodarstva dobio pogrdni nadimak 'Slavko Stečajko' u drugoj polovici 2.000-te godine, kao što nije slučajno, još daleke 1990.g., upravo od mene, dobio pogrdni nadimak 'S-Linić' !

Ministar S-Linić i super-ministar K-Radimir Čačić bi naprosto sve rasprodali ili dali strancima u koncesije, jer tako traže njihove prave Gazde iz London City-ja i Wall Street-a u New Yorku i jer njih dvojicu zanima samo vlast i novac koji im vlast donosi, a ne razvoj i izlazak iz krize.

Tako je i s njihovim formalnim premijerom Zoranom Milanovićem. Na podvalu njegove neobuzdane i lokalno svemoćne ministrice vanjskih poslova i europskih integracija 'Zvečarke' Vesne Pusić da se – pod parolom Pacta sunt servanda - konačno nakon 13 godina ratificira navodni sporazum Tuđman – Izetbegović o (novoj) državnoj granici u Neumskom zalivu, Milanović je bez znanja i razmišljanja krenuo s izjavom da 'potpisani ugovori obvezuju'!?

Hm, a čemu onda služe parlamenti u uređenim parlamentarnim i demokratskim državama??! Njegov 'socijal-demokratski' (SDP) prethodnik Ivica Račan je potpisao (oni kažu 'parafirao') svoj sporazum o Piranskom zalivu sa slovenačkim premijerom Drnovšekom, koji je bio objektivno suprotan našim hrvatskim interesima. I koji stoga nikad nije ratificiran u našem Hrvatskom Saboru !!

Dakle,Pacta sunt servanda, DA ALI  SAMO AKO pacta NIJE NAMETNUTA POD PRINUDOM I/ILI PRIJEVAROM !

Podsjetimo se: još od naše velike hrvatske ratne pobjede u hrvatskoj 'OLUJI', naš prvi predsjednik Tuđman je bio pod stalnim pritiskom službenog Londona i Washingtona - da daje razne ustupke tzv. 'međunarodnoj zajednici' (točnije:anglo-američkoj 'zajednici'!!). Jedan od takvih ustupaka je bio i veći i značajnji pristup moru Alijinoj 'Federaciji', kojom dominiraju BiH Muslimani. Zna se i zašto: to je bio ustupak naftom bogatim muslimanskim državama Bliskog Istoka, naročito bogatoj i stoga vrlo utjecajnoj Saudijskoj Arabiji, zaštitnici Alije Izetbegovića i njegove zamišljene muslimanske ZETRE ('Zelene transverzale od Velike Kladuše do Riadha, kao centra, i do Jakarte na Dalekom Istoku).

Budući da je naš predsjednik Franjo Tuđman tada već bio smrtno bolestan, on je sav posao oko tog sporazuma prepustio svom ljigavom i cmizdravom ministru vanjskih poslova dr. Mati Graniću. A Granić kao i onaj drugi Granić - učinio je to na svoj karakteristični cmizdrav i ljigav način. I potpisao taj sporazum.

Na sve to je sjajno ukazao čitatelj našeg najboljeg tjednika 'Hrvatskog lista' u broju od 9. kolovoza (augusta) ove 2012. godine, gosp. Stanko Leko u svom pismu/stajalištu, pod naslovom: 'Tuđman je spriječio ratifikaciju tog sporazuma' (čiji je nadnaslov bio: 'Detuđmanizatori nam opet kroje granicu'. Citiram nekoliko rečenica iz tog odličnog teksta:

'Ja, naime, znam za jedini sporazum između Tuđmana i Izetbegovića – onaj u Splitu u vezi zajedničke obrane od srpskog agresora. Pregovore oko razgraničenja dviju država (op. A.R.J./čitave granice između Hrvatske i BiH !!) vodile su delegacije za to imenovane – s hrvatske strane Mate Granić, ministar vanjskih poslova sa svojom ekipom, a s BiH strane slična ekipa, ali nikako da su to rješavali osobno Tuđman i Izetbegović – kako se to sada imputira.

Koliko se sjećam, službena Hrvatska – predsjednik, Vlada i Sabor nisu bili suglasni s tim sporazumom, pa radi toga nije ni ratificiran u Hrvatskom Saboru.

Zašto nije došlo do spomenute ratifikacije u Hrvatskoj i tko je to spriječio?

Jasno je da je taj sporazum bio na štetu Hrvatske, a spriječio ga je Onaj  koji je bio spremen dati sve za Hrvatsku, a Hrvatsku ni za što, pa makar se radilo o dva kamena, a to je bio nitko drugi nego predsjednik dr. Franjo Tuđman. Vječna mu hvala i slava' .

(završen citat).

Dakle g. Zorane Milanoviću, da Vam to utuvim u glavu: Pacta sunt servanda, DA ALI  SAMO AKO pacta NIJE NAMETNUTA POD PRINUDOM I/ILI PRIJEVAROM !

A to je bila i prinuda i prijevara! I Vi to – barem dosad - itekako dobro znate!

Nije nam jasno zašto već osam mjeseci stalno gubite kompas i kontrolu nad svojom Vladom? Otkud toliko Vaše osobno moralno posrtanje – primjerice kod smjene ministrice Mirele Holy ili kod oprosta ministru Hajdašu Dončiću kod istog ili sličnog prekršaja, otkud toliko Vaše osobno posrtanje nakon osuđujuće presude u Mađarskoj Vašem prvom podpredsjedniku Vlade i ministru gospodarstva K-Radimiru Čačiću, kada ste uporno i do iznemoglosti branili ostanak ministra Čačića na visokom mjestu u Vašoj Vladi, a da i ne spominjem bezbroj Vaših gafova i moralnih posrtaja, kao i u ovom slučaju zaboravljenog sporazuma Tuđman-Izetbegović, u koji Vas je uvalila Vaša (ili tuđa, oktroirana?!) ministrica Zvečarka Vesna Pusić. Zašto naprosto ne skupite 'kuraja' (ovo je po istarski!) i odlučno smjenite tu sramotnu ministricu – te sami preuzmete (i) taj posao, odnosno taj atraktivni položaj?

Po svemu sudeći, jedino ste za taj (važni!) posao i sposoban!

U svakom drugom slučaju, Milanoviću, Tvoj salto morale je mnogo gori i opasniji od salta mortale !

(ovu sam izreku posudio od legendarnog poljskog aforista Stanislava Jerži Leca)

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., blogger,

(hrvatski socijal-radikal)

Dnevno.hr/Kolumne  Marko Lopušina  Velika Srbija postaje Mala Rusija/ 31.08.2012

Marko Lopušina

Balkanski rusofili

Velika Srbija postaje Mala Rusija

Od kako su MMF i Svetska banka počeli da bojkotuju Beograd

nova vlast je pohrlila u Rusiju da kod Vladimira Putina traži

finansijsku i vojnu pomoć.

 - Toma Nikolić odlazi kod Vladimira Putina! 

- Vladimir Putin dolazi u Srbiju!

- Rusi spašavaju Srbiju od požara!

- Srbija proizvodi ruske vojne transportere!

- Ruski avioni na srpskom nebu!

- Osnovana Rusko-srpska stranka...

Ovo su vesti koje poslednjih nedelja tunje srpskim medijima. Ima još informacija koje govore o jačanju srpsko-ruskog partnerstva i prijateljstva. Moskva će Beogradu da pozajmi 800 miliona davno obećajnih evra, da otvori fabriku usred srpske prestonice, a Vuk Jeremić, predsedavajući Generalne skupštine Un je za savetnika uzeo bivšeg ruskog lidera Primakova.

Sve se čini, što reče jedan američki špijun koji radi u Beogradu, da je „Velika Srbija odlučila da postane Mala Rusija!?“

Kompletan vrh novih srpskih vlasti je, reklo bi se, češće u Rusiji nego u Srbiji. Da li je glavni razlog tako čestih susreta potraga za novcem i kreditima ili jačanje političkih veza i traženje političke podrške?

Predsednika Rusije posetili su nedavno predsednik Srbije Tomislav Nikolić, premijer Ivica Dačić, i prvi potpredsednik vlade Aleksandar Vučić.

Najavljuje se i susret Tomislava Nikolića sa predsednikom Vladimirom Putinom 11. septembra u Sočiju. A potom dolazak velikog Vladimira u Srbiju da otvori gasovod “Južni tok”.

Od kako su MMF i Svetska banka počeli da bojkotuju Beograd, jer su Nikolić, Vučić i Dačić srušili guvernera Srbije, doneli novi i loš Zakon o Narodnoj banci Srbije, zaledili pregovore sa međunarodnim finansijskim institucijama, nova vlast je pohrlila u Rusiju da kod Vladimira Putina traži finansijsku i vojnu pomoć.

Kako to izgleda vidi se po tome što je nedavno predsednik Tomislav Nikolić od ruskih vlasnika Naftne industrije Srbije zatražio sniženje cena goriva, jer je „benzin previše skup“.

Nikolić je računao na prijateljsku solidarnost u krizi, ali mu je čelnik ruske kompanije odgovorio „neka država snizi svoje poreze i dažbine, pa će cena benzina biti niža!“

Poruka malog činovnika ruske kompanije srpskom predsedniku oko sniženja cene goriva je bila jasna – ne očekuje od nas da izvršavamo vaša naređenja, radite kako vam se kaže i sve će biti u redu. Hoće li takvu poruku i Vladimir Putin poslati omislavu Nikoliću i srpskom narodu, dok ga mole za pomoć? Najverovatnije!

U međuvremeu razgovori sa Evropskom unijom ne idu tako brzo kako smo mi u Beogradu želeli, jer je Srbiji zvanični Brisel poslao zamenika tj. kurira Jelka Kacina da preti kako Dačić mora da pohapsi neke političare, a potom da pregovara sa Albancima.

Ivica Dačić je odgovorio Jelku Kacinu da snizi ton i da ne može Slovenac usred Beograda da mu deli naređenja.

I sada se naprednjaci, pre svega, kunu da se niko u vlasti Srbije ne odriče te linije ka EU, ali činjenica je Rusija tradicionalni srpski partner. Jer, kada MMF i Svetska banka ne daju novac Srbiji da bi preživela sopstveni bankrot, vlast je odlučila da po pare idu u Rusiju.

I da uz novac, a Srbiji je potrebno deset milijardi evra za spasenje, dobiju i političku podršku Moskve i Vladimira Putina.

Tako se dogodilo da je Beograd u velikoj nuždi promenio prioritete svoje spoljne politike, a da vlast nije rekla narodu koliko će ta ljubav sa Putinom da košta Srbiju.

Rusi su tvrdi pregovarači, a još su tvrđi na parama, koje, inače, nemaju u izobilju. Poznato je da se Rusi ne slažu da Srbija uđe u NATO i da ne žele da papa Benedikt dođe 2013. godine u Niš, u kojim je osnovano hrišćanstvo, na proslavu Milenskog edikta. Moskva želi da Srbija bude ruska interesna zona, kao što je to već deceniju Crna Gora.

Međutim, Srbija kao zemlja koja želi punopravno članstvo u EU, trebalo bi da sledi nekakvu zajedničku evropsku politiku, koja se često razlikuje od ruske politike. To otvara pitanje koliko Srbija daleko može da ide u saradnji sa Moskvom, a da ne ugrozi evropske intregracije. U Srbiji se već decenijama, zato što sarađuje sa obe strane, prelama sukob Rusiji i EU i Rusije i Amerike. Rusija želi da reši problem Kosova i Metohije, a EU to ne dozvoljava, jer to pitanje je u rukama Amerikanaca.

Najvažnije je da Rusija i Nemačka odlično sarađuju i ekonomski i politički, što je otvorilo vrata Moskvi da može da uđe u Srbiju kao novi privredni i politički partner Beograda. Nemci žele preko Rusa da uđu dublje u Srbiju i ostvaruju svoje interese, a Moskva želi da pod kišobranom najjače zemlje EU bude prisutna na Balkanu.

Gasovod „Južni tok“ koji će svečano u Srbiji da otvori baš Vladimir Putin nije samo energetski put koji spaja istočne, bivše komunističke države i prijatelje, već i staza kojom će Rusija da uđe u zemlje EU.

Pitanje je u svemu tome koliko je zvanični Beograd spreman za saradnju sa Rusijom i da ispuni uslove, koje Moskva postavlja pred Beograd. Na banalnim primerima pokazuje se da Srbija nije spremna i vešta da posluje na moderan način. Naime, Rusija već godinama od Srba traži da centralizuju svoj izvoz poljoprivrednih proizvoda za Rusiju, ali Beograd to ne čini, pa se na ruskom tržištu pojavljuje na desetine zasebnih firmi koje mešetare i hoće da prodaju jabuke, maline, kupine, šljive i rakiju.

Drugi primer je dolazak ruskih aviona za gašenje požara, jer Srbija nema svoje. I kada su sleteli u Niš, gde je ruski centar za vanredne situacije, Srbi nisu imali ventile i česmu da napune vodom avion sa rezervoarom od 40 tona. A nisu imali ni kerozin za taj ruski avion.

Valjda su Srbi, na svoj hajdučki način mislili, da će Rusi da dovezu dva aviona za požare, ali da donesu sa sobom i vodu i kerozin.

Tako mnogi misle da će sve biti lepše i lakše, ako Rusija da novac Srbiji i spase Beograd od propasti. Niko ovde u Srbiji ne shvata da spasavajući Beograd zapravo zvanična Moska spasava pozicije Rusije na Balkanu.

Marko Lopušina

                                                   * * * * * *

Komentar Ante Rokova Jadrijevića:

            A I NAŠ SUPER-MINISTAR K-RADIMIR ČAČIĆ ČINI SVE DA

I OD NAŠE HRVATSKE UČINI MALU RUSIJU !!

Prije nekih dva tjedna ponovo se počela spominjati mogućnost da Hrvatska dobije glavnu a ne sporednu ulogu u ruskom projektu 'Južnog toka' – koji se spominje u gornjem tekstu. A time se želi ponovo dovesti vodu na mlin super-ministra hrvatske Vlade K-Radimira Čačića, koji objeručke nastoji oživiti Mesićevu 'UDBO-DRUŽBU ADRIJU'.

Općenito, vidljivo je kako funkcionira dvojac K-Radimira Čačića i 'frigidne utičnice' Zvečarke Vesne Pusić. Ona vuče prema Londonu, a on vuče prema Moskvi i Beogradu, pa i prema tzv. 'Republiki Srpskoj' (odnosno njenom južnom kraku), uporno zagovarajući  nastavak gradnje tzv. 'Jadransko-Jonske autoceste' kroz (nekoć hrvatsko, a već dugo vremena srpsko) Popovo polje, s jednim kratkim odvojkom prema Dubrovniku i Trebinju, te od Trebinja kroz zaleđe (nekoć hrvatske, a već dugo crnogorske) Boke Kotorske, pa prema Albaniji i dalje...

Dakako, na sve to blagonaklono gleda ostarjela Staljinova kopilad sa zagrebačkog Pantovščaka i njihov uškopljenik dr. Ivo YU-sipović. I njima se još uvijek priviđa san o Hrvatskoj kao Maloj Rusiji.

Međutim, njihovo vrijeme brzo prolazi, a tako isto i K-Radimirovo i Zvečarkino! A prolazi i vrijeme razvikane EU. Uskoro će se umjesto svih tih lažnih 'bogova' na Zemlju vratiti pravi Bogovi, da sve stvari ponovo vrate u Božji red i mir!  

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., blogger (Semper Paratus Croatiae)

(hrvatski socijal-radikal)