|
"Hrvatska već vidje dosta raznih čuda, ali ne nađe štrika za toliko
Juda!",
davno je to napisao A.G. Matoš.
E, moj druže beogradski, refleksivno se sjetih stihova Jure
Stublića I zaista ne znam zašto mi se
zbog tih stihova pred očima stvorila "potjernica" Borisa Dežulovića
objavljena na pola stranice Jutarnjeg od 19. 03., ovog ljeta Gospodnjeg.
Gledam sliku i priliku
"druga beogradskog". Iz očiju mu nadire mržnja. Mržnja koju su
povijesni hrvatski "prijatelji" Englezi nagradili pretencioznim
europskim Pulitzerom.
Sjeo "drug beogradski" za astal i ovako započeo svoju
pobjedonosnu kolumnu: "Sveden tek na "mjesto posebnog
pijeteta" izpražnjen od svakog oblika života, odlagalište svijeća i
vijenaca, Vukovar je, rječnikom teških riječi, "uzalud pao".
Kad je nakon pada Vukovara "drug beogradski" prvi put došao
u razrušeni Vukovar, bio je uvjeren kako će iz tih ruševina niknuti novi
nadahnuti grad. Grad bratstva i jedinstva, gdje će svi biti ponovno sretni i
ravnopravni, nadahnuti valjda duhom i idejom majora Šljivančanina.
I tada je bio sigurno uvjeren
kako Vukovar nije uzalud pao. Što više, uvjeren sam da je tada vjerovao kako
neće uzalud pasti ni Vinkovci, Osijek, Dubrovnik, Gospić pa i sam Zagreb. I zaje...o se naš "drug
beogradski".
Kad su se "njegovi"
u famoznoj traktorijadi povlačili u otadžbinu, on i miljunski gledatelji
Žikine dinastije "prosto nisu
mogli da veruju". Kad ih je još Sloba proglasio zečevima, odlučili su se za prastaru srpsku taktiku
– dobiti u miru ono što su izgubili u ratu. A gubili su, osim Cerske
bitke, uglavnom sve ratove kroz povijest.
Jedna od tih pobjeda, nakon
što je utakmica već davno završila, izašla je iz glave Dežulovića, objavljena
na stranici 12 Jutarnjeg od 19.03. o.g. Uglavnom, pobjedonosna kolumna kipti
od sirove mržnje. Oni koji su se sledili pred 20 godina nad onim što su
učinili znanci "druga beogradskog", on naziva "profesionalnim
narikačama". Narikačama nad onim što se desilo na Ovčari, u bolnici, na
sajmištu, nad onim što se desilo sjedoj djeci izašloj iz podruma, koja su u
najranijoj mladosti doživjela pravi pakao. "Drug beogradski" po narudžbi iz inozemstva napisao je
gadariju bez premca. Njega ne zanima zašto se odjednom u Vukovaru
formirao stožer za njegovu obranu; ne pita se zašto je danas za cijelu srpsku
političku elitu Vukovar srpski grad; grad kojim i danas haraju isti mentalni
sklopovi kojima su za to devedesetih služili topovi.
Inače, još uvijek u Splitu
traje zanimljiva potjera za "ratnim zločincem". Uz nadasve revnu policiju, za njim traga i pola
Splita koji mu žele čestitati i počastiti ga pićem. Sad mu je olakšan posao
ako mu opet padne nešto slično na pamet. Umjesto kante govana, dovoljno je da
nekoj budućoj žrtvi saspe na glavu pobjedonosnu kolumnu B. Dežulovića zajedno
s europskim Pulitzerom. Nema tih govana koji mogu gore zasmrditi od riječi "Vukovar .... spomenik mrtvom gradu
u prirodnoj veličini."
Naravno da je ova
jugonostalgičarska kolumna izazvala opće oduševljenje jugo-pete kolone u
Hrvata.
Jurica Pavičić prosipa nad kolumnom sladunjave
glagole, oduševljavaju ga "Pjesme iz Lore" koje je napisao
"drug beogradski". Pjesmama
iz "razrušenog Vukovara" neka se bavi V. Šljivančanin, jedan iz
mlađe generacije srpsko-crnogorskih pjesnika.
A M. Jergović je uvjeren
da je "drug beogradski" "posljednji vitez hrvatske pisane
kulture". Jergović se ne služi hiperbolom kad kaže:
"da nije njega, iz europske Hrvatske mnogi bi već bili protjerani."
Meni bi bilo dovoljno da iz Hrvatske nogu dobije
bar apologet Draže Mihajlovića! Feralovac Ivica Ivanišević uvukao se
svom idolu "drugu beogradskom" s toliko raskošnog talenta da već
danas može ponijeti ponosno titulu najvećeg hrvatskog kulturnjačkog poltrona.
On misli kako priglupi Hrvati vjeruju da je B.
Dežulović pravna osoba registrirana u Splitu, koja svakog tjedna kolumnama opslužuje nekoliko desetaka izdavačkih
kuća u regionu.
"Idi bre da se lečiš!" rekli bi
prijatelji "druga beogradskog".
Ima naš Teofil pravo! Kad
bi postojalo više "drugova beogradskih" ne bi trebalo nikog
protjerivati iz europske Hrvatske, jer bi nastao egzodus.
Tko bi onda čitao
jugonostalgičarske članke npr: Tomića, Pavičića, Butkovića i Dežulovića?
Glorificirajući Boru, iz našeg Teofila navrla je čista destilirana romantika kad kaže:
"Jednom smo Boro i ja, među brežuljcima Istre, zajedno pjevali
"Zelenu granu s tugom žuta voća". To se radi jednom i to se ne radi
sa svakim".
Svaka čast Teofile! Sad mi
je jasno za koga je Teofil glasovao na referendumu o braku.
Nažalost, ovaj dio teksta ne mogu završiti s
nekom novom mudrom misli već se vraćam na onu staru, već recikliranu: "Hrvatska je premala zemlja za
toliko izdajica!"
Napokon nam je krenulo! Hvala Bogu! Boris dobio
Pulitzera! Jergović u Nišu postao
najbolji hrvatski pisac!
Svi znamo kako Nišlije prate
hrvatsku književnu scenu – pedantno kao i papuansku.
Haris Džinović pjeva u Lisinskom! Koncert je
počeo s pjesmom koja je dostojna te velebne dvorane "Vetar ružu niz
polje teraše....". Joksimović peva u Spaladium areni, Bajaga u
Dubrovniku, Brena na HRT-u, S. Mesić
je u istočnom Mostaru proglašen osobom godine u regionu, silne nagrade
koje je dobio P. Matvejević, J. Pavičić, O. Frljić. Mani Gotovac pop.... na
nezahvalni Split, Igor Mandić na Hrvatsku.
Zabezeknuta V. Teršelič
piše UN-u da je u Hrvatskoj kažnjeno više srpskih ratnih zločinaca negoli
hrvatskih.
Ne može to vjerovati i
tvrdi da je 45-47 bilo pravednije doba, jer su tada nastradali ratni zločinci
iz Rusije, Engleske, Amerike, Francuske i NOB-a, a tu i tamo neki Švabo. Više
tu nego tamo!
I tako, dok nam s
istoka stiže glazbeno-pjevački tsunami, dotle Thompson, da bi pjevao u Istri,
mora izvaditi lokacijsku I građevinsku dozvolu.
Multietnička Istra – skoro
k'o Sarajevo!
Jergović se ozbiljno
naljutio na Z.M., ma tko to bio! Nesretni Z.M. otišao u posjet Australiji i
Novom Zelandu. Jergović misli kako je Z.M. običan
političar i da je daleko od državnika kao što je to bio Stipe Mesić.
Stipe je u dva mandata proputovao cijeli svijet,
a svi smo bili sretni da nije u Hrvatskoj.
Znao bi se ponekad nakratko
i vratiti u zemlju, ali bi odmah potom osvanuo u nekoj egzotičnoj zemlji kao
npr: Kubi. Međutim, Z.M., nas eto bruka u zemlji klokana!
Eto, zašto je Z.M., podsjetio našeg Jergovića na
NK Hajduk koji se u lipnju 1990.g., otisnuo na turneju po toj istoj Australiji.
Z.M., naivan kakvim ga je Bog stvorio,
posjetio dolje atelje "trash dekoratera" Charlesa Billicha.
Zastao Z.M., pred slikom
Miljenkovog idola J.B. Tita koji je imao petokraku urezanu na čelu, a
vampirske zube i lubanje oko vrata.
Jergović, koji Titi ne može oprostiti nepravdu
prema Draži, dok su drugi Titovi zločini po njemu istorijski uvjetovani, bio
je tim posjetom našeg Z.M., iznenađen i uvrijeđen. Kako je j... slikar usuđuje sprdati s "najvećim sinom naših
naroda i narodnosti"?
Pokušali su ga smiriti
argumentom da je Australija premala zemlja da bi imala umjetnike poput
Murtića, Tomića i sličnih, koji su uspjeli shvatiti svu dubinu i širinu
bravara. Uzalud!
Niški slavodobnik uvjerava
sve oko sebe da Z.M., čeka zla sudbina Hajduka. Taj se klub, naime, početkom
devedesetih otisnuo u Australiju s ponosnom crvenom zvjezdom na čelu i bez
vampirskih zubi. Kapetan ekipe Rožić i igrači uglavnom desničari (desni bek,
desni half i desno krilo) odlučili su odj... crvenu zvjezdu sa svetog dresa.
Piše ogorčeni Miljenko:
"Tako je Hajduk putovao u Australiju kao europska povijesna institucija,
a vraćao se kao mala folklorna družina.
" Prepametni” naš
Miljenko! Zna on koliko
je Hajduk sa zvijezdom na prsima osvojio europskih prvenstava, svjetskih i
interkontinentalnih naslova. Onog časa kad je skinuo zvijezdu sa dresa, sve
je otišlo k vragu! To što su baš svi
klubovi u Hrvatskoj bacili zvijezdu u povijesno smeće, Miljenku je svejedno. Da
je bar Hajduk zadržao zvijezdu gdje bi danas bili Bayern, Barcelona i Real?
Eto, misli naš Miljenko, da je pivo Heineken,
zato jer je zadržalo zvijezdu, danas svjetski poznato. Mislim da je pišući
svoju kolumnu "Sunjivo lice" Jergović slistio bar gajbu piva s
crvenom zvijezdom. Možda ga je lagano miješao s kubanskim rumom koji također
ima crvenu zvijezdu. I tako su dvije
crvene zvijezde dovele našeg istaknutog pisca do tremensa.
Nešto slično je vjerojatno doživio i Ch. Billich, trash dekorater kad je imao hrabrosti Tita naslikati s
crvenom zvijezdom na čelu i vampirskim zubima, te lubanjama ljudi oko vrata.
Nesretni građanin Z.M., od svega toga je učinio
tek to što je posjetio Billicha i tako, po Miljenku, pljucnuo na hrvatsku
kulturnu politiku. Misli naš Miljenko, ne glavom već mržnjom na sve što nije
juga.
Sjećam se da je svojedobno na listi haških
optužbi protiv hrvatskih generala premoćno vodila ona, da su se u oslobađanju
zemlje protiv neprijateljskog topništva, koristili topništvom.
Veliki intervju
Jutarnjem je dao lord Paddy Ashdown, inače prisni prijatelj Stipe Mesića. Time je njegov
portret odmah jasniji.
Lord je poznat po tome što
je svojedobno "demaskirao" pok. Tuđmana kad je ovaj krenuo u
podjelu Bosne salvetom, vilicom i nožem.
Da Mesićev prijatelj nije
tada odmah dreknuo, bilo bi "zbogom Bosno, odoh u Sarajevo!"
Lord smatra kako nije
vrijeme za novi Dayton i treći entitet. Kaže kako to nema smisla!
Lord nije otkrio zašto to
ne bi imalo smisla, ali je to sigurno nacrtao novinaru Jutarnjeg na nekoj
salveti!
Nakon glasovite
Tuđmanove "salvete" s podjelom Bosne, pojavit će se još bar dvjesto
salveta s Tuđmanovom podjelom svih zemalja svijeta!
Zvonimir Hodak
dnevno.hr
|
No comments:
Post a Comment