Wednesday, April 9, 2008

U KOJEM STOLJEĆU ŽIVE ANA KNEŽEVIĆ I NJEN SSSH?

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla 7. travnja 2008.g.
(ante-rokov-jadrijevic.blogspot.com)
Uredništvu Web portala amac.hrvati-amac.com
Komu Treba: Predsjedniku Vlade R.H. gosp. Ivi Sanaderu
Mr. Vincentu Degertu,
Ambasadoru EU, Zgb


U KOJEM STOLJEĆU ŽIVE ANA KNEŽEVIĆ I NJEN SSSH?

Još prije tri mjeseca, točnije 22. prosinca 2007.g., u (srpskom) Novom listu iz Rijeke objavljen je tekst novinarke G.Ga. pod naslovom: «SSSH prijeti izlaskom na ulice», u kojem je predsjed-nica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) «drugarica» Ana Knežević zaprijetila tada još friškoj, odnosno novoj Vladi gosp. Ive Sanadera, da će njen SSSH (koji se u vrijeme komunističke «diktature proletarijata» zvao «Savez socijalističkih sindikata Hrvatske - SSSH), da će njen SSSH izaći i na ulice ukoliko nova Vlada ne ispuni njihove zahtjeve, a to su:
a /- da se već na prvoj sjednici Vlade na dnevnom redu nađe Zakon o minimalnoj plaći,
koja bi trebala iznositi 50 posto prosječne plaće u Hrvatskoj;
b /- da se smanji udio broja radnika koji rade na određeno vrijeme;
c /- da se nastavi mirovinska reforma.

Na prvi pogled, zahtjevi SSSH prema novoj Vladi gosp. Ive Sanadera bili su sasvim na svom mjestu. Ali samo na prvi pogled! U daljnjoj razradi tih zahtjeva, SSSH gospođe/drugarice Ane Knežević otkriva svoje staro komunističko lice. Naime, SSSH traži dobro poznatu komunističku «uravnilovku», uopće ne postavljajući pitanje tko će platiti cijenu te nove komunističke «uravnilovke»? Odakle novac za sve to? Zar novim zaduživanjem Države kod «Zelene lihvarske internacionale u Londonu i New Yorku?
Evo, dakle, tih dodatnih zahtjeva SSSH i njene predsjednice Ane Knežević:
1./- Neoporezivi dio dohotka trebao bi biti u visini 75 posto minimalne plaće
2./- SSSH traži utvrđivanje minimalne plaće za pojedine stručne spreme;
3./- U mirovinskoj reformi, SSSH traži 35 godina staža za žene i 40 godina
staža za muškarce, kao uvjet za starosnu mirovinu;
4./- SSSH traži i najnižu mirovinu u iznosu 40 posto prosječne plaće;
5./- SSSH traži da se za izračun mirovina računa samo 10 najpovoljnijih
godina staža;
6./- SSSH traži uvođenje viših naknada za nezaposlene,
kao i da pravo na tu naknadu imaju svi ezaposleni.

Dakle, jednom rječju, SSSH traži povratak soc-invalidnog i soc-idiotskog socijalizma, u dlaku istog kao nekad kad je Državna štamparija novca u Topčideru (luksuznom dijelu Beograda) danonoćno štampala bezvrijedne jugo-dinare, uz minimalnu godišnju inflaciju novca od 12 posto, a koja se nekih kritičnih («prijelomnih») godina penjala i do 72 posto! To je ono što traži drugarica Ana Knežević i njen stari socijalistički sindikat!

Pogledajmo sada (nakon tri mjeseca nepromijenjenih stavova SSSH, pred subotnji prosvjed na glavnim zagrebačkim trgovima, završno na Trgu bana Jelačića) sve te šašave zahtjeve SSSH.

Ad) a.1.- Sanaderova Vlada je prije dva tjedna (a nipošto i nemoguće na svojoj «prvoj sjednici»!) predložila Hrvatskom državnom Saboru donošenje Zakona o minimalnoj plaći. A može li ona iznositi 50 posto prosječne plaće u Hrvatskoj – to spada u sferu komunističkih utopija! Može li danas minimalna plaća iznositi – recimo – čak 2.300 kuna? I to da se ne dira u ogroman broj državnih službenika i javnih djelatnika po školama, bolnicama, ostalim javnim službama, itd.? Kome drugome onda treba oduzeti, da bi se radnicima dalo?
Naš državni Sabor već temeljito raspravlja to pitanje i pokušava naći najrazumnije rješenje, uzimajući u obzir sukobljene interese svih zainteresiranih strana: radnika, poslodavaca, investitora, državnog proračuna, fiskalne i monetarne politike, diktata MMF-a i Svjetske banke, itd., itd. Kako gospođa Ana Knežević i njen SSSH misli na to natjerati naše (pretežno malene i nemoćne) poslodavce, koji i ovako jedva sastavljaju kraj s krajem? Zar da otpuste i ono malo radnika koje oni danas zapošljavaju?! A žašto SSSH ne traži strukturalne reforme cijelog društva i njegovog gospodarstva?
Interesantno je da će subotnji prosvjed SSSH i drugih «velikih» sindikata biti usmjeren samo prema Sanaderovoj Vladi, a ne i protiv guvernera HNB-a i njegovog precjenjenog tečaja njegove bezvrijedne kune, koja spriječava otvaranje novih radnih mjesta u Hrvatskoj. SSSH neće prosvjedovati ni protiv MMF-a i Svjetske banke, ni protiv divljeg uvoza strane radne snage, koja obara i snižava cijenu rada u Hrvatskoj, itd. Uostalom, što je SSSH čekao posljednjih šest, sedam ili osam godina, otkad je Račanova Vlada i njen ministar Davorko Vidović počela sustavno ukidati radnička prava, pa i neka temeljna radnička prava?? Zašto SSSH ne zahtijeva promjenu postojećeg i lošeg Račanovog Zakona o radu?? Hrvatska već i po svom Ustavu treba i mora biti (u razumnoj mjeri) i socijalna država! Ali ne i socijalistička, kako se to može isčitati iz zahtjeva SSSH.

Osim toga, SSSH traži da neoporezivi dio dohotka bude u visini 75 posto minimalne plaće.Pa tko će onda plaćati porez? Zar samo tajkuni tipa Ivice Todorića, Gorana Štroka, Damira Vrhovnika, Nina Pavića, Rade Čačića, Nevena Baraća, Franje Lukovića, Ante Vlahovića, Željka Čovića, Stipe Gabrića-Jamba, Jure Radića, Ivice Mudrinića, Željka Keruma i njima sličnih? Tko će, i otkuda će Sanaderova Vlada namaknuti novac za povećane naknade za nezaposlene i to – po Ani Knežević - za sve nezaposlene, čaki i one koji mole Boga da posao ne nađu?!

Ad) a. 2.- SSSH traži utvrđivanje minimalne plaće za pojedine stručne spreme: to je također recidiv propalog komunizma, jer se traži samo diploma a ne znanje i umijeće. Traži se nova zaštita lijenosti i neznanja! Traži se zaštita «kulture nerada», s kojom nas je s istoka zagadio komunizam i razorio naš stari austro-ugarski odgoj i našu dotadašnju kulturu rada i reda! Dakle, u kojem stoljeću žive gospođa Ana Knežević i njen SSSH? Zar još uvijek u stoljeću propalog socijalizma? Već više od deset godina iz naših osnovnih i srednjih škola izlaze sve sami «odlični učenici», čije znanje nije ni za ocjenu «dovoljan», a kamo li za ocjenu «odličan». Takvih svake godine imamo čak 60 posto među srednjoškolskim učenicima! A svi na kraju dobiju diplomu srednje škole. A i fakulteta imamo raznih! Naročito onih koje i dalje drže komunistički «kadrovi»! Na to sam kao srednješkolski profesor često ukazivao u «Vjesniku», naročito 7. rujna 1999.g., onim mojim člankom - «reagiranjem», kojeg je «Vjesnik» objavio pod naslovom: «Iz osnovnih škola dolazi (nam) bezbroj lažnih petica i četvorki, uvedimo prijamne ispite za srednje četverogodišnje škole», ali još više i oštrije u «Vjesniku» od 4. travnja 2001.g. u mom članku: «U školstvu umjesto racionalizacije treba provesti racionalizaciju» (koji je bio znatno i nedopustivo cenzuriran).

Ad) c. 3.- U mirovinskoj reformi, SSSH traži 35 godina staža za žene i 40 godina staža za muškarce, kao uvjet za starosnu mirovinu. Ma, je li? I to je šašavo komunističko naslijeđe Klare Zetkin i Roze Luksemburg! Već 30 godina slušamo kako su muškarci ustvari slabiji spol, pa zašto onda ne bi muškarci odlazili u mirovinu s 35 godina radnog staža, a žene sa 40 godina radnog staža?! Dakako, ovo je moja “neslana šala”. Ali u svakoj šali ima i istine. “Da osiguranici muškog spola moraju za punu starosnu mirovinu raditi pet godina duže nego osiguranici ženskog spola iako je ta zakonska odredba i dosad očito bila neustavna, jer Ustav izričito zabranjuje bilo kakvu spolnu diskriminaciju! Zbog tog (sadašnjeg) protuustavnog zakona o mirovinskom osiguranju žene uživaju starosnu mirovinu 12 godina duže nego muškarci. Statistika je jednostavna: žene u prosjeku žive sedam godina duže, a pet godina manje rade, što ukupno iznosi 12 godina” (citirao sam pismo –“reagiranje dr. Željka Poljaka iz Zagreba u Vjesniku od prije kojih pet godina). “To je očita zloupotreba solidarnosti na kojoj se temelji mirovinsko osiguranje. Zloupotreba je tim veća što žene pet godina kraće uplaćuju doprinos u mirovinski fond nego muškarci, dakle, i opet spolna diskriminacija” – rekao je dr. Ž. Poljak. “Mnoge civilizirane zemlje su odavna ukinule takve diskriminatorske odredbe o mirovinama…” napomenuo je na kraju dr. Željko Poljak.
Dakako, pitanje žena nije jednoznačno s pitanjem žena-majki! Ali taj problem ne spominje gospođa Ana Knežević i njen SSSH! Ukratko, treba zaštititi majčinstvo, a ne feminizam! A one dvije naprijed spomenute njemačke Židovke su bile borbene komunističke feministice, pa je i bolje što su završile kako su završile. Naime, manja je šteta što su onako rano “završile”. Silovale su prirodne zakone, a to se prije ili kasnije osveti! I osvetilo im se.

Ad) c.4.- SSSH traži i najnižu mirovinu u iznosu 40 posto prosječne plaće. Dakle, opet 40 posto prosječne plaće, a ne prosječne mirovine. Dakle, opet se traži «uravnilovka»! Ok, ali zašto onda gospođa Ana Knežević i njen SSSH ne traže uvođenje švicarskog modela mirovinskog sustava, u kome nema nikakvih privilegija. Da, ali onda bi Ana Knežević morala tražiti i ukidanje 172.000 «privilegiranih», odnosno «zasluženih mirovina», a među njima je najviše ostarjelih «zaslužnih» komunista, zar ne?! Znači, opet se Ana Knežević našla u «ćorsokaku»!

Ad) c.5.- SSSH traži da se za izračun mirovina računa samo 10 najpovoljnijih godina staža. Dakle, još jedan recidiv propalog komunizma i njegovih protuprirodnih utopija! Naprotiv, osnovno, a gotovo i jedino mjerilo bi moralo biti koliko je tko uplaćivao u mirovinske fondove! Ili to ili švicarski model mirovinskog sustava, trećeg izlaza nema..


Konačno, čini mi se nevjerovatnim da Ana Knežević nije ni jednom rječju spomenula nas nove umirovljenike, koji smo najviše zakinuti sadašnjim mirovinskim zakonom, u čijem je donošenju ključnu ulogu odigrala bivša tajnica Saveza socijalističkih sindikata Hrvatske –SSSH Dušanka Marinković-Drača. Valjda po onoj narodnoj: «Vrana vrani oči ne kljuje!». A nije u međuvremenu ni spomenula da je gosp. Sanader prvi počeo vraćati dug starim umirovljenicima, pa je čak počeo rješavati i neravnopravan položaj nas novih umirovljenika prema privilegiranim starim
umirovljenicima. I umjesto da gospođa Ana Knežević postavi zahtjev da gosp. Sanader nastavi i s tom reformom mirovinskog zakona, nažalost ni to neće biti tema ili parola subotnjeg prosvjeda SSSH na Jelačić-placu u Zagrebu.

Stoga ja ovdje i sada prosvjedujem! Prosvjedujem protiv SSSH!

Ante Rokov Jadrijević (hrvatski socijal-radikal)


P.S.: A dobro bi bilo da se smanji udio broja radnika koji rade na određeno vrijeme; Ali ako je to sve što mogu pohvaliti u zahtjevima SSSH – malo je to drugarice i drugovi iz SSSH!

A.R.J.

No comments: