Šuplje frazetine Ive Haaškog Josipovića o „pravdi“ i „novoj pravednosti“

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist 5. jan./ siječnja 2010.

Uredništvu „AMAC-Hrvati.com“ (amac.hrvati-amac.com)

Šuplje frazetine Ive Haaškog Josipovića

o „pravdi“ i „novoj pravednosti“

Već više od mjesec i pol dana, naročito tijekom ove njegove predsjedničke predizborne kampanje, bombardira nas svojim praznim frazama Ivo Josipović, predsjednički kandidat SDP-a, o njegovoj „pravdi“, a da nijednom suvislom rečenicom nije ni pokušao pobliže objasniti na što je zapravo mislio. Dakle, „viđeno-prodano-kupljeno!“, pa tko je toliko glup nek se unaprijed raduje, onako po balkanski: „obećanje ludom radovanje“!

A od jučer je Ivo Haaški Josipović očito od Vesne Pusić dobio na uporabu njenu izlizanu frazetinu o „novoj pravednosti“, koju je ona (vjerovatno na mig Londona) pokušala podvaliti nama Hrvatima prije četiri mjeseca, kad se ono naša premijerka Jadranka Vlaisavljević Kosor onako ustreptalo držala za ručicu sa slovenačkim premijerom – manekenom Borutom Pahorom, sretno se osmjehujući osmjehom „Glupog Augusta“ (ili još bolje: osmjehom pokojnog Bennyija Hilla!), vjerujući u njihov šuplji i lažni „Sporazum o arbitraži“. Tada je Vesna Pusić slavodobitno brbljala i blebetala o nekoj svojoj „novoj pravednosti“, po kojoj bi mi Hrvati trebali biti malo „pravedniji“ prema Slovencima, te im ustupiti dio svog mora, putem famoznog Račanovog i Drnovšekovog „dimnika“.... odnosno „junction-a“ s otvorenim morem.

Dakako, ta se Pusićkina „nova pravednost“ trebala odnositi također i na hrvatske Srbe, potom i na njihovu „Republiku Srpsku“, a najposlije i Državu Srbiju....

Evo što je o njemu pisao „Večernji list“ u utorak 29. prosinca 2009.g., dva dana nakon prvog kruga naših predsjedničkih izbora, iz pera novinarke Renate Rašović:

„Ivo Josipović ostao je vjeran svom mlakom i statičnom imidžu: govor mu je bio mlak, bez jasne poruke, osim naučenih poruka iz svoje kampanje, koje je ponavljao poput papagaja“ - ocijenila je profesorica fiziognomije Ljiljana Buhač i konzultantica komunikacijskih vještina – Stekao se dojam da je zatečen, da improvizira i na licu mjesta smišlja što će reći. Njegova poruka o „svjetlu i tami“, te o „zakonu i bezakonju“, također je izrečena bez snage: bio je neuvjerljiv i skrušen. Te poruke upućuju na to da će se i u budućnosti ponašati u rukavicama. Malo više živosti i entuzijazma ne bi mu škodilo.

Želi li pobijediti Bandića u drugom krugu, morat će promijeniti držanje i biti uvjerljiviji i odlučniji.

Kad izlazi iz njegovih usta, borba protiv kriminala zvuči kao čaj od kamilice“ – zaključila je profesorica Ljiljana Buhač.

Pogledajmo sada koje je vrste ta famozna Josipovićeva „PravDA“?

Ivo Josipović dosad nijednom nije spomenuo socijalnu pravdu – iako je on „ugledni“ član SDP-a. To je jako čudno! Je li SDP za „socijalnu pravdu“ ili oni to samo foliraju, kao u neuspjelom mandatu Vlade pokojnog Ivice Račana?

Ivo Josipović dosad nije jasno spomenuo ni pravosudnu pravdu - koja je- (bla-bla!!) „spora ali dostižna“. Dakle, on kao univerzitetski profesor prava očito cilja samo na pravo, a ne na pravdu. On cilja na jus, a ne justitiu! A to je kod nas ogromna razlika!!

Josipović bi već morao znati (ono što ja već šest godina neuspješno pišem u mojim Žalbama Županijskom sudu u Puli i Vrhovnom sudu R.H.) da je „pravo surogat pravde“, pa se ta njegova proklamirana „PravDA“ odnosi samo na naše famozno „krivosuđe“, koje je još uvijek dvije svjetlosne godine udaljeno od pravde!

Vraćajući se na Pusićkinu, a sada i Josipovićevu „novu pravednost“, čini se da dolazimo na izvor te njegove enigme „PravDA“: to je, prije svega, „pravda“ za rizične grupe u društvu, kao što su to homoseksualni pojedinaci i pojedinke, te za konzumente marijuhane i sličnih „lakih droga“, a najposlije i druge kategorije raznih pervertita u našem društvu.

A što se drugo od Vesne Pusić i Ive Josipovića i može očekivati?!!

* * * * * *

Je li možda netko od Ive Haaškog Josipovića čuo bilo koji drugi značajan atribut ili značajnu imenicu u govoru Josipovića, koji su jednako važni kao i „pravda“?

Recimo, je li netko iz njegovih usta ikad u ovih posljednjih mjesec i pol dana čuo one krucijalne riječi, odnosno kategorije kao što su:

- dostojanstvo čovjeka i svog naroda?

- čast i ponos čovjeka i svog naroda?

- istina o svom narodu?

- pravda za svoj narod?

- poštenje?

A propos „poštenja“ Ive Josipovića, dobro bi bilo triput pročitati novinarski članak

„Josipović - Umrežen sa "zvijezdama" afere Posmrtna pripomoć“ u današnjem (5.I.2010.) „Večernjem listu“!! A to nije teško naći na internetskoj adresi www.vecernji.hr, samo treba požuriti dok nam još ne bude kasno!

Naime, polako izranja istina o pravom „identitetu i pravednosti Ive Josipovića“, kako je o tome pisalo naše „Hrvatsko slovo“ prije 11 dana, točnije 25. prosinca 2009.g. (ja sam taj tekst dobio dan ranije, 24. prosinca 2009., posredstvom akademika Josipa Pečarića i objavio ga na mojem drugom blogu „Ohrana Semper Paratus“, na koji ću se opet referirati).

Malo po malo uviđamo što su bili životni prioriteti sluzavog, skliskog i ljigavog „jegulje“ Ive Josipovića!! (referiram se na odličan tekst gosp. Zarre na našem portalu „Dragovoljac.com“, koji sam i ja od njih preuzeo na gore spomenuti moj blog). A ta njegova sluzavost i skliskost „jegulje“ se već pokazala na njegovom prvom izravnom TV-sučeljavanju na HTV-u 30. prosinca 2009.g., gdje je izmicao jasnim odgovorima novinara Branimira Bilića (ponovo pročitati zaključak profesorice Ljiljane Buhač s početka ovog teksta).

Vratimo se „identitetu i pravednosti Ive Josipovića“, kako je o tome pisalo naše „Hrvatsko slovo“ u svom broju od 25. prosinca 2009.g., uoči prvog kruga ovih naših predsjedničkih izbora.

Ivo Haaški Josipović prije svega relativizira krivnju agresora – Srbije Slobodana Miloševića – za nove balkanske ratove, naročito one u Hrvatskoj i BiH.

Ivo Haaški Josipović javno propovijeda da u BIH treba ostati (Holbrooke-ov i judeomasonerijski!) „status quo“, što je i podmukli plan Londona (lord Carrington, lord David Owen, general Michel Rose i drugi).

Ivo Haaški Josipović u istom smjeru propovijeda i „nepromljenivost granica“ unutar BiH, a iskazuje i „zabrinutost“ glede „stabilnosti Regije“ – a i to je politika „perfidnog Albiona“ iz Londona“!! Nakon propalog plana o novoj „Srboslaviji“ Slobodana Miloševića, sada nam se pokušava podvaliti to isto kroz „Regiju Zapadnog Balkana“, a apostol toga je Ivo Haaški Josipović!

Ivo Haaški Josipović tvrdi da je „Republika Srpska – realitet“ – zacementirana za vijek-vjekova! (nije isključeno da mu je djed po ocu iz Banja Luke!). Uzalud se Ivo Josipović predizborno udvarao Hrvatima iz BiH – od njih je dobio samo – „Šipak“!!

Zaključak je jasan:

Ivo Haaški je na razmeđi između vulgarnog Stipe Haaškog Mesića i zmijskog jezika Vesne Pusić! On nema svog vlastitog stava (citiram profesoricu Ljiljanu Buhač s početka ovog teksta: „govor mu je bio mlak, bez jasne poruke, osim naučenih poruka iz svoje kampanje, koje je ponavljao poput papagaja....Želi li pobijediti Bandića u drugom krugu, morat će promijeniti držanje i biti uvjerljiviji i odlučniji.....Kad izlazi iz njegovih usta, borba protiv kriminala zvuči kao čaj od kamilice“.

A propos njegove „borbe protiv kriminala“- privatizacijski grabež (moje riječi!), otimačina i korupcija – to je jedina njegova „nova pravednost“. Ali o Udbo-mafiji i njenim privatizacijskim pljačkama (primjerice u „Dubrovačkoj banki“, u „Riječkoj banki“, u brodogradilištu „Viktor Lenac“, o lopovskog prodaji naših najvećih banaka, a naročito o Udbomafiji u našem „pravosuđu“ – „krivosuđu“...

Ivo Haaški Josipović ni da bekne!?

Ni riječi o „Crnoj Hobotnici“ s Gedžinog Pantovščaka (o kojoj sam ja pisao još 2004.g. u našem hrvatskom „Fokusu“)!?

A zašto o tome šuti Ivo Haaški Josipović?

Zato što se boji da oni o njemu znaju mnogo više!

To je pravi „Identitet i prevednost“ Ive Haaškog Josipovića!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)

P.S.: znakovit je i sastav Josipovićevog izbornog stožera, u kojem su i takve „perjanice kao što su zloglasni Udbo-katolik Drago Pilsel, anti-Hrvat Zoran Pusić, uporni zagovornik obnove „Jugoslavije/Srboslavije, te „politički analitičar“ Davor Gjenero, čije „političke analize“ prijaju samo Mesićevim udbašima na Pantovščaku i Udbo-masoneriji roda Angjelinovića.

A.R.J.