Dragovoljac.com/Hrvatica/ Srijeda, 26 Svibanj 2010
HRVATSKA MOJA, MIRNO SPAVAJ
Napokon možemo odahnuti i prestati razbijati glavu strahovima oko toga što li je to premijerka Kosor potpisala sa Pahorom i gubimo li mi dio svog teritorija ili ne. Zahvaljujući curenju podataka iz Ministarstva vanjskih poslova, sada možemo mirno spavati - sa saznanjem da postoji netko tko će se brinuti o našim granicama.
Ni manje ni više, nego predsjednik Srbije, Boris Tadić.
Potpuno razumljivo da se Ministarstvo vanjskih poslova uzrujalo radi toga što je netko našao za shodno obavijestiti narod o tome što se dogadja.
Ma, tko je još vidio da tamo neki narod ima bilo kakvo pravo glasa kada je riječ o granicama njegove države?
I po čemu bi taj isti narod trebao biti obaviješten o tome da li će mu država biti manja i za koliko?
Toga se načela ustrajno drže sve vlasti u proteklom razdoblju, još od vremena iscrtavanja granica na nekim salveticama, pa sve do tajanstvenih sporazuma Kosor-Pahor.
Ono što se tiče granica, ne tiče se naroda i gotovo.
Naravno, oni koji su stvarali državu u ovim, još kratko vrijeme postojećim granicama posljednji su koji bi trebali biti informirani o tome ustupamo li mi dio svog teritorija. Ne samo da ne smiju odlučivati o tome, nego ne smiju ni znati što se dogadja, kako se slučajno ne bi našao netko koga bi razljutilo to što mu se zemlja za koju je bio spreman umrijeti poklanja šakom i kapom radi što bržeg ulaska u EU.
A da su naše vlade dosljedne sebi, najbolje govori to što se narod ništa ne pita ni o ulasku u tu istu EU, radi koje ćemo izgleda Hrvatsku u buduće crtati malo umanjenu, nakon što smo radi te iste EU prodali već sve što smo mogli, uključujući dostojanstvo, ponos i samopoštovanje.
Naši stari prijatelji Englezi, oni isti koji su naše pretke tako velikodušno izručili Titovoj armiji da bi ih mogla na miru poubijati, ovaj su put zaključili kako je baš Boris Tadić idealna osoba za posredovanje u sporazumu kojim bi se odredile naše granice.
Ima tu neke logike. Još prije samo petnaestak godina, ta ista Srbija je naše granice pokušala prekrojiti pomoću tenkova i aviona, te vojskom koju smo desetljećima financirali i mi. To im nije pošlo za rukom, vjerojatno zato što je Hrvatska branjena srcima i hrabrošću hrvatskih branitelja. Da smo u ono vrijeme imali ovakvu političku garnituru poput današnje, koja bi zapovijedala vojskom, sigurno ne bi imali o čemu uopće danas ni pregovarati, a niti bi postojala neka Hrvatska koja bi silom morala ući u EU.
E, al nakon tih tenkova i aviona mi smo postali veliki prijatelji sa onima koji su ih slali na nas, toliko veliki da im evo sada puštamo da nam granice prekrajaju, a da čak ne moraju slati ni vojsku.
Ljubazno, uz rukovanja i osmijehe, naši političari odavno ne spuštaju samo svoje gaće, nego i gaće svih nas, bilo da se radi o Srbiji ili EU.
Meni se Boris Tadić čini kao idealan čovjek za ovakav posao. Pa tko bolje poznaje hrvatske granice od onih koji su ih debelo proučavali kako bi točno znali gdje trebaju udariti?
A sigurno je da će biti pravedan i voditi računa o hrvatskim interesima, pa zar nije već više puta dokazao svoju simpatiju prema Hrvatskoj i Hrvatima, nazivajući Oluju združenim zločinačkim pothvatom i tražeći da nam se zabrani da ju slavimo?
Moguće Tadić zaključi da su nam granice malo predaleko otišle, ne samo po pitanju Slovenije, nego i u samom srcu Hrvatske, nije da bi bilo za začuditi se.
Sve u svemu, sada smo sigurni.
Hrvati i Hrvatice, gradjani Hrvatske, mirno spavajte.
Srbija i Boris Tadić čuvaju naše granice.
Diana Majhen
|
Comments (4) |
|
|
|
26-05-2010 22:21 |
|
| |
A gdje je u toj računici tužba? Da, tužba za genocid protiv srbije, možda englezi nama objašnjavaju ovim svojim postupkom kako bi bilo u redu povući tužbu i tim činom odobrovoljiti arbitra Tadića?
| |
| |
| ninja07 |
|
No comments:
Post a Comment