Ribiću privilegije ne dirati!

Večernji list/ Ivanka Toma/ Ribiću privilegije ne dirati!/ 14.srpanj-juli 2012

Ivanka Toma                                                  

Ribiću privilegije ne dirati!

Čelnik Matice hrvatskih sindikata tjednima ne silazi s tv ekrana, novinskih stupaca i portala uvjeravajući javnost i sebe kako sindikalna kasta mora uživati sve povlastice, pa makar crkli oni koji ih financiraju puneći proračun

                                                                                

 

(slijedi oštar komentar Ante Rokova Jadrijevića:

Ma, Zar je naše školstvo 'privilegirano'?)

                                              * * * * * *

Kad ne vrijeđa, onda se bahati, kad se ne bahati, onda prijeti, a kad ispuca cijeli arsenal socijalne neosjetljivosti, onda, poput zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića koji je već odavno prerastao vlastitu veličinu, počne o sebi govoriti u trećem licu.

Dakako, riječ je o Vilimu Ribiću. Čelnik Matice hrvatskih sindikata tjednima ne silazi s tv ekrana, novinskih stupaca i portala uvjeravajući (nije jasno je li nas koji to gledamo, ili pak samoga sebe) kako kasta koju zastupa i dalje mora uživati sve dosadašnje privilegije, pa makar crkli oni koji ih financiraju puneći proračun.

Koliko pojavom koja kao da se netom išetala iz serijala Dramskog programa Televizije Zagreb sedamdesetih godina, Ribić je anakron i u odnosu na zahtjeve koje postavlja pred Vladu, te one sindikaliste koji ne dijele njegove svjetonazore, nego za svoje članstvo pokušavaju izvući maksimum iz realnih okvira.

A realnost je da novca u proračunu nema. Vlada, sve i da hoće, nema čime platiti socijalni mir. Stoga traži redefiniranje Temeljnih kolektivnih ugovora, rezanje privilegija kao što su regresi, božićnice, smanjenje dodatka na staž, smanjenje dnevnica, jubilarnih nagrada, naknada za prijevoz. Koliko će se što uštipnuti ili potpuno ukinuti, ostalo je tema pregovora Vlade i sindikata, no Vlada je jasno postavila cilj da će u iduće dvije godine uštedjeti do dvije milijarde kuna.

Od osam sindikata s kojima se pregovara, četiri su u završnim rundama pokazala spremnost na kompromise. Ribiću je to bilo mahanje crvenom krpom pred očima. Stoga je i prva meta na koju se obrušio bila crvenokosa (i to još žena) Spomenka Avberšek, predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi. Zato što je objavila da su neki sindikati spremni pristati na kresanje prava iz Temeljnih kolektivnih ugovora optužio ju je da je lažljivica, da šteti sindikatima, a radi u korist SDP-a, te “da očekuje kako će Avberšek dobiti člansku iskaznicu SDP-a”.

Kad se javno okomio na novinarku Nove TV, bio je, mora mu se priznati, poetičniji. Okidač mu je bilo pitanje novinarke “nije li činjenica da se sindikati neodgovorno ponašaju i da nemaju dogovor oko pregovaračkog tima s Vladom”. U anakronom skladu pojave i rječnika Ribić je u dahu Novu TV optužio da “izvještava tendenciozno i gura jedan kapitalistički sistem..., da potkopava organizacije radnika”.

Sutradan je Ribić pred kamerama te iste televizije pokušao polizati to što je rekao. To je bila faza kad je vidljivo gubio živce i počesto se o sebi izjašnjavao u trećem licu.

Onda se pokazalo da je predsjednik Sindikata liječnika Ivica Babić također spreman na nove uvjete Temeljnog kolektivnog ugovora, a nije spreman ucjenjivati Zakonom o reprezentativnosti. Ribić je odmah objasnio da je posrijedi “dogovor ispod stola”, te “da se doktor dogovorio s doktorom” aludirajući na dogovor s ministrom rada i mirovinskog sustava, liječnikom Mirandom Mrsićem.

Iako putem gubi saveznike, Ribić je vrlo ustrajan u borbi za status branše koju predstavlja. Što je načelno pohvalno.

No, da bi slika bila cjelovita, treba joj dodati nekoliko golih činjenica. Lani je neto plaća zaposlenika u javnim poduzećima i državnim institucijama bila 6536 kuna, a radnik je kod privatnika mjesečno u prosjeku zarađivao 4673 kune.

O pravima koja Ribić grčevito brani (regres, božićnica, dodatak na staž....) u privatnom sektoru kod većine poslodavaca može se samo sanjati.

Uostalom, ima li uopće smisla išta objašnjavati? O sindikatima je puno rekla ovogodišnja proslava Praznika rada u čijoj organizaciji su se angažirali svi sindikati, a poanta je bila podjela žutih kartona Vladi. Iako je bilo lijepo vrijeme, svi sindikati zajedno uspjeli su u Zagrebu okupiti tek oko 2000 ljudi.

Za usporedbu, u kasnu zimu prošle godine Zagrepčani su se iz dana u dan, bez ikakve definirane organizacije, gotovo spontano, okupljali i šetnjom gradom prosvjedovali protiv Vlade. Gradom se šetalo do 8000 prosvjednika.

Ivanka Toma

Večernji listopad

******

Komentar Ante Rokova Jadrijevića:

Ma, Zar je naše školstvo 'privilegirano'?

Što reći na ovakav tekst zloglasne 'drugarice novinarke' Ivanke Toma? Tko je ovdje 'anakron'? Tko je ovdje lud, a tko zbunjen? To gosp. Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih školskih sindikata - sigurno nije!

O kojoj to 'Kasti' drugarica novinarka Ivanka Toma priča – i podvaljuje?

Imaju li naši sindikalni čelnici privilegiju da na našoj 'Adi Ciganliji', preko puta fažanskog kanala besplatno ljetuju, kao naprimjer naša bivša premijerka Jaca Zgubidanka sa svojim 'prijateljem' Borutom Pahorom, bivšim slovenačkim premijerom (kojem je poklonila svoj 'dimnik' u Piranskom zalivu i još 26 km naše obale, te se definitivno odrekla našeg ZERP-a)?

Ili one privilegije današnjeg podpredsjednika Sabora Neše Stazića i današnje ministrice i podpredsjednice Vlade Milanke Opačić da na našoj 'Adi Ciganliji' ljetuju po cijeni od samo 7 (sedam) kuna?  A Neša Stazić nije htio ni toliko platiti! Sapienti sat!

Ili one privilegije da na našoj Adi Ciganliji već 12 godina kraljuje 'Kralj Rade' (Šerbedžija), a kao sluge pokorne ga služe bivši predsjednik Mesić i sadašnji YUsipović?

A zar nije 'anakrono' da ovoj političkoj kasti (ustvari političkoj bagri !!) i dan-danas stoji na raspolaganju privilegija da se izležava na arhipelagu od 14 otoka i obali dugoj 53 kilometra, dok školski učitelji i profesori jedva krpe kraj s krajem svoje sve bijednije životne egzistencije?!

Eto, u najkraćem, to je sukus pisanja 'drugarice novinarke Ivanke Toma, kada tvrdi: ' A realnost je da novca u proračunu nema'. Kako za koga, drugarice Ivanka Toma! Za režimske novinarke a la Zrinku Vrapče i Ivanku Tomu uvijek se nađe!

A zašto da je 'Ribić anakron u odnosu na zahtjeve koje postavlja pred Vladu'.

Ma, što to gosp. Ribić tako 'anakrono' traži od Vlade? Gosp. Ribić traži da se ne dira u putne dnevnice prosvjetnih djelatnika (dakle, ne 'službenika', nego djelatnika!), te da im se ne smanjuju ili ukidaju naknade za prijevoz! Zar dnevnice od samo 172 kune? Pa jedan prosječni automehaničar toliko zaradi za manje od dva sata. I to u svojoj kući.

Evo jednog mog vlastitog, odnosno osobnog primjera: prije 16 godina bio sam godinu i pol dana profesor u Srednjoj školi u Buzetu. Od moje kuće, niže od Brtonigle, do Buzeta ima 42km. I nazad još 42 km. Dakle ukupno 84 km. Tadašnja 'ministrica- čobanica' je bila odredila da se naknade za prijevoz ne plaćaju do 50 km udaljenosti!Ukupno tamo-amo do 100 km. A u toj srednjoj školi u Buzetu 'gostovali su' mnogi profesori z Rijeke i jedan profesor iz Svete Nedjelje kod Labina (prof. Kiršić). O tome sam u to vrijeme pisao u 'Vjesniku' – u 'Stajalištima' i u Pismima čitatelja. Dakako, ja to više nisam mogao izdržati, a ni trpiti, pa sam se vratio plovidbi na stranim brodovima. I tako izgubio dio svog radnog staža za penziju.

Eto kako su školski učitelji i profesor 'privilegirani', drugarice novinarko Ivanka Toma!!

Sada i ova nova Vlada, novog Zgubidana Mlanovića, opet poteže taj stari trik protiv srednješkolskih profesora. Ali kada nešto slično mora učiniti i protiv državnih činovnika, odnosno državnih birokrata, kojih imamo viška 20.000 Zgubidanova Vlada Zorana Milanovića ne usudi se učiniti ništa!

Ovih dana je Vlada Zorana Milanovića uspjela progurati novi zakon o HRTV-u. Umjesto da požuri sa svojim starim receptom Račanovih staljinističkih čistki njima 'nepodobnih' novinara-urednika, Zgubidanu Milanoviću bi bilo mnogo bolje, odnosno mnogo učinkovitije das HRTV-a otpusti barem 1500 činovničkih parazita, isto kao i u Državnoj Upravi (!!) i tako tim malim 'carskim rezom' odlučujuće rastereti državni proračun!

Uostalom, zašto ni Zgubidan Milanović nema 'petlje' skresati nabujalu lokalnu (samo)upravu, ukidanjem polovice općina, koje žive od državnih dotacija i/ili državnih subvencija?!

A zašto to Vlada Zorana Mlanovića neće učiniti?

Zato što su oduvijek u te 'radne organizacije' primana skoro isključivo njihova 'deca komunizma' odnosno partijska, udbaška i – nešto kasnije – stranačka djeca! I da budemo do kraja jasni –orjunaški i udbo-komunistički podmladak!

I posljednje: prije kojih četvrt stoljeća, kada je Kapetan Sankara u Gornjoj Volti došao na vlast, svečano je objavio: Odlučili smo stegnuti remen, ali tako da počnemo od vrha!'

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)