HRVATSKA MORA SMJESTA POVRATITI SVOJ PUNI SUVERENITET, TE SMJESTA PRIMJENITI SVOJ ZERP PROTIV SLOVENIJE

Ante Rokov Jadrijević, dip. ing. Dan Državnosti (25. lipanj 2009.)

Uredništvima AMAC-a, Dragovoljca i HaKaVe-a

Imamo lijeka i za Ljubljanu i za EU

HRVATSKA MORA SMJESTA POVRATITI SVOJ PUNI SUVERENITET,

TE SMJESTA PRIMJENITI SVOJ ZERP PROTIV SLOVENIJE

Ljigava hrvatska vanjska politika prema EU je doživjela svoj totalni slom! A najveći slom je doživjela u ponižavajućim, neravnopravnim i unaprijed izgubljenim pregovorima sa Slovenijom i njenom tvrdoglavom blokadom našeg ulaska u punopravno članstvo u EU. I to najviše zahvaljujući našem kilavom i ljigavom hrvatskom premijeru („dr.“) Ivanu Sanaderu! Uostalom, što je On još mogao i očekivati nakon svog odustajanja od našeg ZERP-a (koji je već sam po sebi bio jedna sanaderovska redukcija naših punih prava na Jadranu!).?? Što je On još mogao očekivati nakon svog odustajanja od gradnje flote za našu Obalnu stražu? Što je On još mogao očekivati nakon što je dozvolio slobodnu rasprodaju svega hrvatskog E-Uniji, uključujući i naše najatraktivnije nekretnine na Jadranu? I nakon što je dozvolio prodaju INE Mađarima, „Dukata“ Francuzima, „Plive“ Izraelcima (a sve to nakon prethodnih glupih /ras/prodaja našeg „Telekoma“ Nijemcima, „Tesle“ Šveđanima, banaka Talijanima i Austrijcima, itd.)??

E, pa sada je vrijeme za povrat našeg suvereniteta u svim naprijed navedenim stvarima. Dakle, vrijeme je za naš protivudarac. A za to Hrvatska ima mnogo svojih snažnih aduta na raspolaganju. Prije svega, moramo odmah ukinuti onaj glupi Sanaderov moratorij (tzv.„odgodu“ ZERP-a) od prije godinu i pol dana, te smjesta primjeniti svoj ZERP protiv Slovenije (a s Italijom smjesta otpočeti tvrde pregovore o plaćanju njihovog ulova ribe u našem dijelu Jadrana, putem naknade, i to u visini od preko 250 milijuna eura godišnje!).

A što se tiče ostatka EU-a, trebamo početi postupno i uporno skraćivanje, smanjivanje i otežavanje koncesija raznim stranim trgovačkim lancima, kao što su Mercator, Kaufland, Emmezeta, Lidl, Getro, Baumann, Billa, Merkur, itd.,itd.! To čine i oni sami drugima u svojim državama! A iznad svega i prije svega vrijeme je za znatno strožije ( i recipročno veće!) oporezivanje slovenačkih vikendica i odmarališta na našem Jadranu, za znatno veće (recipročno veće!) povećanje boravišne takse, pa čak i za (recipročno veće!) uvođenje cestovnih vinjeta za slovenačke kamione i osobna vozila (naročito u zimskom periodu!).

Mnogi će mi „mekši“ građani Hrvatske pokušati uzvratiti da nam EU pomaže kroz razne svoje fondove, te da bi ovo bio suludi i samoubilački potez naše Vlade. Ma, je li? Pa, koliko nam to EU stvarno pomaže? Pomaže nam desetinama svojih Eura, a (od)uzima nam na milijarde!! Naročito kroz kojekakve svoje neprimjerene diktate nama. Otkad smo stupili u pregovore s EU o pristupu u njeno punopravno članstvo, naš dug njima je porastao za preko 25 milijardi eura! I gdje smo stigli? U njihovo dužničko ropstvo! E, to je ta perfidija!

Evo jednog jučerašnjeg odgovora iz „visokog izvora“ naše Vlade, citiram članak iz „Novog lista“ od 24. lipnja 2009.g. : „Vlast pomirena s dugom odgodom EU-članstva“:

„Sve je gotovo. Ne očekujemo više ništa. Moramo se okrenuti sami sebi. Rehnova inicijativa je propala, sve ostaje kako jest“.

* * * * * *

Hvala Sloveniji, hvala Ljubljani što su nam konačno otvorili oči! Posebno im zahvaljujemo mi koji nismo pretjerani zaljubljenici u pokvarenu „Staru Europu“, mi koji nismo kao „guske u magli“, odnosno mi koji smo od početka bili skeptični i prema „Novoj Europi“, naročito otkad je i ona pokazala svoje odvratno licemjerno lice u Srebrenici (Nizozemci!), u Sarajevu (Mitterand!), u Goraždu (Englezi!), u Vukovaru i Dubrovniku (Karl Bildt, David Owen, Stoltenberg, Carrington, i dr.). Mi koji još nismo zaboravili licemjernog Van Der Broeka! Mi koji nikad nismo vjerovali do kraja ni Americi! Sjetimo se samo vjerolomnog američkog masona Cyrusa Vance-a. Sjetimo se arogantnog Richarda Holbrooke-a. Sjetimo se samo Madeleine Albright i njenog podlog Haaškog suda!!

Sada će nam glavni „arbitar“ u ime EU opet biti onaj ogavni švedski ministar vanjskih poslova Carl Bildt. Ajme nama! Onaj nama dobro poznati i bezobrazni međunarodni hohštapler Carl Bildt, koji nam je već načinio nemjerljivu štetu tijekom našeg svetog i oslobodilačkog Domovinskog rata. Dakako, i On u službi perfidnog i podlog Albiona. I naša će politika to svejedno prihvatiti! Pogotovu naš ljigavi i potpuno nevjerodostojni premijer Ivan-Ivica-Ivo Sanader!

Ali, mi to nećemo nipošto prihvatiti! Nama je ta perfidna jednadžba vrlo dobro poznata: Karl Bildt=London, a i Ljubljana=London! Stoga je ova najnovija odgoda pregovora s EU (ustvari pregovora s Londonom!!) nama dobro došla! Mi tražimo od našeg premijera Sanadera da se konačno potpuno ispravi (nota bene: a On je to već počeo od početka ove godine; uostalom kao i preparirani predsjednik Mesić!) – te da On sam hrabro objavi - da Hrvatska sama odgađa svoj ulazak u EU za još tri godine! Naravno, ako EU do tog vremena uopće i preživi kao nova (zajednička) Država! Jer ona je još par svjetlosnih godina daleko od cilja da bude Država. Ako joj je to uopće i cilj?!

EU će teško preživjeti u ovom obliku. Ona i dalje funkcionira samo kao trgovinsko-carinska unija, kojoj je stalo samo do stjecanja svojih novih tržišta. EU nema drugih svojih vrijednosti. Sve se u njoj svelo na sub-kulturnu amerikanizaciju i posvemašnju profanaciju. Stoga je i Krist protjeran iz svih njenih društvenih institucija. Zbog toga i dalje stoji blokirana. U njoj je sasvim zavladao primitivni američki egoizam. Stoga je propao i Maastricht, propao je i dogovor iz Nice, propao je i Lisabonski (ne)sporazum! I bit će svakim danom sve gore! A znate li zašto? Jer je prijemom Velike Engleske u članstvo EU-a u nju ustvari primljena Velika Sotona (Čitati: Sathanova „Devil's empire“!!)!). Na tu je strašnu mogućnost još davno bio upozorio veliki francuski predsjednik Charles De Gaulle! I zato je On podmuklo srušen nakon destruktivno-uspješnih 68.-aških demonstracija u Parizu, koje je vodio mladi židovski student Daniel Kohn-Bendit!

* * * * * *

Dakle, premijeru naš, gosp. Sanadere, glasno i jasno poručite EU da Hrvatska odgađa svoje članstvo u EU za još tri godine!

Uostalom, lijepo sam ja osobno to predlagao pokojnom Predsjedniku dr. Franji Tuđmanu: da se okrene Mittel-Europi, a ne licemjernoj EU! Ali On se nažalost nećkao ući čak i u tadašnju Austro-Ugarsku CEFTU. A sada smo završili u srpskoj CEFTI. Šteta izgubljenog vremena!

I konačno, evo još par dobrih prijedloga:

Zaprijetimo i povlačenjem naših vojnika iz Afganistana! I budimo jednako lukavi kao i Ameri: otvorimo tajne, uporne, dugotrajne i ucjenjujuće cik-cak pregovore s USA oko njihovog znatnog učešća u plaćama naših vojnika u Afganistanu, kao i mogućih razmjerno visokih novčanih odšteta njihovoj djeci u slučaju njihove pogibije! A to je samo pitanje vremena. Odrpanci Bin Ladena i Talibani pobjeđuju do zuba naoružanu američku soldatesku. Hura!!!

Također, vrijeme je i za devalvaciju kune (kao najjačeg odgovora londonskoj judeo-masoneriji!). Kad je nedavno mogla devalvirati engleska funta, može i hrvatska kuna! Ako je to dobro Englezima, zašto ne bi bilo dobro nama Hrvatima?!

Uostalom, neka zbor naših bankara sada uputi najviše priznanje guverneru engleske narodne banke! Kao i njihova judeomasonerija našem guverneru Rohatynskom !

Vrijeme je da dignemo glavu i ponovo se uspravimo! Ukinimo sve novčane i slične privilegije u našem društvu – i počnimo ispočetka! Sačuvajmo samo naše branitelje Domovinskog rata. I to samo one prave! Nipošto one klase bivšeg ministra Pančića i njemu bezbroj sličnih – „podrumaša“.

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)

P.S.: ovome članku slijedi jedan moj slični stari članak iz svibnja 2002.g. „STOP DEMOLIRANJU HRVATSKE VOJSKE!“

A.R.J.

Tom Sunic: Europeans without Europe

Europeans without Europe

The founding myths of the European Union are the credo of the free market coupled with the civic religion of multiculturalism and antifascism. The chief architect of this ideology of "Europeism" was the late Jean Monnet, a French-British agent and a big-time arms peddler, who helped secure the Allied invasion in Normandy in 1944. The dominant idea behind the creation of the European Union was to keep Germany harnessed while tapping into its Prussian work ethic and financial largesse. One-third of the EU budget tab is footed by German taxpayers. Seen from perspective of international law, Germany is still at war with the Allies. It is certainly no accident that, unlike any other member state in the European Union, including the other big two - the UK and France - Germany has no privilege of holding a referendum when rejecting or endorsing EU treaties. Germany has no choice but to accept the decisions of the European Commission, with the obligatory nodding of its nondescript parliament, the Bundestag.

On the institutional level the European Union is shaped very much like the multi-ethnic former Soviet Union or ex-Yugoslavia. European Parliament apparatchiks, whose number has skyrocketed to 736 deputies, all of them paid about $120,000/year and enjoying a multitude of perks, are proportionally elected according to the size of their countries. The EU Parliament resembles the Supreme Soviet, while its powerful 27-member executive body known as the European Commission, mirrors the former Soviet Politburo.

In 1992, shortly after the launching of the founding EU document known as the Maastricht Treaty, and shortly after the beginning of the break-up of Yugoslavia, the European Commission did not hide its unhappiness at the dissolution of the artificial and multi-ethnic Yugoslavia. Yugoslavia was cherished for decades as a role model of multicultural conviviality for the never-ending growth of the EU.

The proto-totalitarian nature of the European Union was already depicted by the former Soviet dissident Vladmir Bukovsky who saw in it the exact replica of the Soviet Union: "The sooner it collapses the less damage it will have done to us and to other countries."

There is no such thing as "economic integration," which the EU likes to brag about on all wavelengths. East European member states sell their goods and services for ridiculously low prices. They also provide low salaries to their domestic workers - between a half and a quarter of the level of Western Europe. The corporate taxes in East Europe are much lower than in Western European member states, where they average between 20 percent and 30 percent.

But the Western European economy is not in much better shape. The European Union is witnessing a new wave of relocations, especially the outsourcing of jobs. This penalizes the West with more unemployment, while transforming the East European states into cheap workshops.

Bad news appears daily. In 2007 the EU enacted harsh "hate speech" laws patterned on the German Criminal Code and its dreaded Section 130, known under the bizarre doublespeak compound noun Volksverhetzung (mistranslated as popular incitement), which can get a scholar or a journalist in jail if he questions the viability of multiracialism, let alone voices doubts about the veracity of the Jewish WWII victimology. By 2010 all EU member states are mandated to apply hate speech legal provisions, which will in practice mean that a European citizen, if convicted of a verbal violation in country A of the European Union can land in jail in country B of the European Union. In fact, this is already the case. Such laws also apply to US and other non-European citizens who show too much curiosity about the details of contemporary history.

The enactment of hate speech laws in the EU is reminiscent of the communist Criminal Code in ex-Yugoslavia. The communist judiciary of this now-defunct artificial state had for decades resorted to similar legal meta-language, best visible in the paragraph highlighting "hostile propaganda" found in Article 133. This Yugoslav communist verbal and legal abstraction - "hostile propaganda" (neprijateljska propaganda) - could mean everything and nothing. It could apply to any suspect - regardless of whether a suspect committed acts of physical violence against communist Yugoslavia or simply cracked a joke critical of communist hacks.

Constitution without Constituency

There are problems with the Euro semantics too. Unfortunately, there is no such thing as "Europeans" or the "European people," given that most Europeans define themselves by their own genius loci, by their tribe, or by their nation - Irish, Flemings, Brits, Germans, Croats etc. What does the Portuguese EU Commissar, Manuel Barroso, the head of the European Commission, or the forever-unshaven EU "foreign minister" Xavier Solana, who stutters his ukases in broken English, know about the plight of fishermen on the Greek island of Rhodes? A Romanian shepherd from Transylvania could not care less about the Brussels bureaucracy. No wonder that in such an environment huge scams and money embezzlement are not exceptions but the rule - already well reported by many mainstream media.

In America, by contrast, given the linguistic unity of its population and the absence of inter-European squabbles, White American nationaIism has an advantage over different European nationalisms, which are often at loggerheads with each other. American constitutionalism, despite its often hypermoralistic verbiage, is well-anchored in the heritage of the Founding Fathers and has been barely subject to change, as exemplified by the concise wording of the crucial First Amendment. On top of this, the fact that one single language is spoken in America - however much it can lead to cultural leveling and academic mediocrity - provides an ideal tool for racial unity among all Euro-Americans. By contrast, each attempt to frame a pan-European constitution for all nations in Europe, even if the intention may be good, is well nigh impossible. It would require that the EU ruling class learn of 30 different European languages and develop a sense of empathy for dozens of distinctly different national mythos.

Without a well defined parliament which is fully accountable to an informed constituency, the European constitution turns into an oxymoron. Alain de Benoist writes that European nations are unable to relate to EU elected representatives, which means that there cannot be a European constitution: "The term 'constitutional treaty' is already contradictory. A constitution is a text of a particular type deemed necessary for everyone, while a treaty is a simple contract between states."

This explains why EU bureaucrats over the last 5 years have been obliged to constantly revamp the first constitution drafted in 2004, often couching this in fancy names or using verbal dissimulations to further con European peoples into a poorly defined entity known as the EU. The new version of the old revamped constitution, presented a few years ago as the "Treaty of Nice" - in an attempt to better lure recalcitrant member states - bears now another pompous code name: the Treaty of Lisbon. Several issues keep delaying its adoption by all EU member states. Under EU rules, a treaty cannot come into force unless all 27 member states ratify it. Constant reshuffling of the verbiage of the draft constitution carried out by Eurocrats is unconstitutional and very undemocratic indeed.

Which European Union?

The idea of a united Europe is as old as Europeans themselves. Caesar toyed with the idea, as did subsequent Roman emperors. In the ninth century the Germanic-European king Charlemagne tried to unite all European tribes from the North Sea all the way to the Danube basin and further down to the Black Sea in an attempt to create a common European bulwark against invading Arabs and Asians. In the sixteenth century the Spanish-Flemish-Germanic King Charles V assessed the apocalyptic Turkish onslaught against central Europe well, and worked desperately to strengthen the united Christian European homeland.

Stalin and his communists had their idea of a united Europe too. So did German Nationalist Socialists and their European allies. Over 400,000 non-German European SS volunteers, from Finland to Albania, from Spain to Belarus, including dozens of Americans and several hundred Brits fought in Waffen SS uniforms. On May 1, 1945, in the Berlin inferno, the remnants of the French Waffen SS division Charlemagne were the last to put up resistance against incoming Bolshevik troops. The French battalion had 320 to 330 men. The high command was held by the French Hauptsturmführer (Captain) Henri Fenet (1919-2002), holder of the Croix de Chevalier de la Croix de Fer (Ritterkreuzträger). Along with the French fighters, there were a few hundred other European Waffen SS fighters, including several dozen Latvians, as well as 350 Spanish Waffen SS under the command of the Sturmbannführer Miguel Ezquerra Sanchez.

dr.Tomislav Sunić

Remark A.R.J.: see more on blog OHRANA Semper Paratus!

P.S.:Tom Sunic (http://www.tomsunic.info http://doctorsunic.netfirms.com) is author, translator, former US professor in political science and a former Croatian diplomat. He is the author of Homo americanus: Child of the Postmodern Age (2007).

---

Tomislav Sunić: "The EU Rip-off"

Od:	"Tom. Sunic" Dodaj u adresar
Za:	Ante Jadrijevic
Naslov:	Tom Sunic "The EU Rip-Off," THE OCCIDENTAL OBSERVER, June 2009
Datum:	Sat, 20 Jun 2009 19:30:38 +0200

http://www.theoccidentalobserver.net/authors/Sunic-EU.html#TS The EU Rip-Off Tom Sunic June 19, 2009 The June 2009 elections for the European Parliament were held against the backdrop of global recession and a serious economic crisis. The behavior of voters in Western Europe was also influenced by a large number of non-European residents whose number now exceeds 20 million people. Given these circumstances, it was expected that nationalist parties from 27 member states would score major gains. In fact, they won 30 parliamentary seats in Brussels. The worst nightmares of establishment Euro politicians and their well-paid scribes came true. Despite an uncivilized media smear campaign against "rising neo-fascist parties," accompanied by non-stop stories of the "danger of anti-Semitism," and despite taxpayer-funded advertising against the so-called right-wing radicalism, the prose and the sermons of EU insiders did not have much effect on the behavior of a sizable chunk of the European population. In addition, the entire EU election was a joke as the voter turnout all across Europe did not exceed 30 percent. With more than 70 percent of voters not showing up at the polls, the credibility of the EU is now in serious jeopardy. Komentar A.R.J.(croatian social-radical): The so-called liberal-democracy is obviously - kaputt! 70:30 knock-out! That's good news!

Današnji antifašisti nemaju ništa s izvornim antifašizmom

---

----- Original Message ----- From: damir borovcak To: Hrvatskim prijateljima u domovini i svijetu ; Hrvatskim medijima u domovini i svijetu Sent: Saturday, June 20, 2009 4:52 PM Subject: Današnji antifašisti nemaju ništa s izvornim antifašizmom 19.06.2009 | 11:11 | IKA V - 113593/6 Današnji antifašisti nemaju ništa s izvornim antifašizmom Autor je naglasio da su komunisti u Istri pobili nakon Drugog svjetskog rata one prave antifašiste, te su sebe danas prozvali antifašistima. Današnji antifašisti u Istri nemaju ništa s onim izvornim antifašizmom, već imaju veze sa zločinačkim komunizmom. Oni su krivi za progonstva i ubojstva mnogih svećenika, redovnika i laika. Pula, (IKA) - Na blagdan Srca Isusova, koji se slavi kao Dan posvećenja svećenika, svećenici Porečke i Pulske biskupije hodočastili su u crkvu sv. Pavla u Puli (na Vidikovcu), koja je ove godine hodočasničko mjesto u ovoj Biskupiji. Ovim hodočašćem u „Godini sv. Pavla" svećenici i redovnici predvođeni svojim biskupom Ivanom Milovanom su započeli i Svećeničku godinu. Susret je započeo s razmatranjem koje je imao o. Ljudevit Maračić s posebnim osvrtom na svećeničko poslanje koje izvire iz Kristova poslanja. O. Maračić se osvrnuo na sv. Arškog župnika, koji je zaštitnik župnika, svećenika. Naglasivši da svećeničko poslanje nadilazi svako drugo poslanje, jer on je taj preko koga Bog oprašta grijehe, preko čijih ruku i molitava se slavi euharistija. To je ono po čemu se svećenik razlikuje od svih drugi ljudi, to je ono što čini svećenika Božjim znakom u ovom svijetu. Kada ne bi bilo svećenika, tada ne bi bilo Crkve. Ulogu svećenika u Crkvu nitko ne može nadomjestiti, jer je svećenik drugi Isusu Krist na zemlji. Euharistija i praštanje se događa po rukama svećenika, unatoč svim njegovim slabostima, nedostatcima. Pozvao je svećenike da budu svjesni svoga svećeničkog dostojanstva, napose ovoga koje proizlazi iz svetog reda svećeništva. Nakon prigode za osobnu molitvu i ispovijed uslijedila je misa koju je predvodio Ivan Milovan, biskup porečki i pulski u zajedništvu s umirovljenim biskupom Antunom Bogetićem te 60-ak svećenika. Mons. Milovan je u homiliji pozvao svećenike da se u Svećeničkoj godini koja započinje više razmišljaju o svome svećeničkom poslanju i da, promatrajući lik župnika Arškog, budu svjesni svoga poslanja te da još više rade na osobnom posvećenju kako bi mogli druge posvećivati. Biskup je pozvao vjernike da mole za svoje svećenike kao i za nova duhovna zvanja. Na kraju mise predstavljena je knjiga mons. Ivana Graha „Udarit ću pastira" koja donosi popis svećenika i bogoslova koji su žrtve Drugog svjetskog rata i još više poraća te progone, zatvaranja i osude svećenika, kao i nekih vjernika laika od strane bezbožnog komunističkog režima. Knjigu su predstavili mr. Ilija Jaklovljević, koji je ujedno i urednik knjige. Mr. Jakovljević je istaknuo da ta knjiga želi pokazati na progone i ubijanja svećenika, redovnika i vjernika laika od strane komunističkog režima te potaknuti povjesničare na istraživanje žrtava komunističkog režima. Autor knjige, mons. Grah istaknuo je da ova knjiga nije znanstveni rad, već popis onih koji su bili ubijeni i progonjeni zato što su svećenici ili vjernici bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Autor je naglasio da su komunisti u Istri pobili nakon Drugog svjetskog rata one prave antifašiste, te su sebe danas prozvali antifašistima. Današnji antifašisti u Istri nemaju ništa s onim izvornim antifašizmom, već imaju veze sa zločinačkim komunizmom. Oni su krivi za progonstva i ubojstva mnogih svećenika, redovnika i laika. Na kraju je biskup Milovan čestitao mons. Grahu na ovoj knjizi kojom pokušava istrgnuti iz zaborava one koji su se našli na udar bezbožnog režima. Biskup je ujedno objavio da ga je Apostolska nuncijatura RH obavijestila da su vlč. Vilim Grbac, ravnatelj Pazinskog kolegija i preč. Ivan Grah, župnik u Ližnjanu, promaknuti u kapelane njegove Svetosti s pravom naslova monsignora.

Komentar : Ante Rokov Jadrijević

Neobično mi je drago da je mons. Ivan Grah još živ i da još piše! To mi je jako draga vijest! Naime, prije desetak godina, kad smo se zadnji put sreli u Ližnjanu, u njegovom Župnom dvoru, bio je poprilično slabog (tjelesnog) zdravlja, pa sam se pribojavao da mu dolazi tjelesni kraj ovozemljaskog života. Ali duh u časnih i pravih ljudi uvijek nadilazi tijelo.

Hvala Bogu!!

Monsignoru Ivanu Grahu u pozdrav, a i časnim čitateljima također, šaljem ovu malenu (a jako veliku!) pjesmu našeg hrvatskog pjesnika Mak-a Dizdara:

SMRT

Zemlja je smrtnim sjemenom posijana

Ali smrt nije kraj

Jer smrti zapravo i nema

I nema kraja

Smrću je samo obasjana

Staza uspona od gnijezda do zvijezda

SUDE MI - u Udbomafijaškom "Krivosuđu" - 6.dio

OPĆINSKOM SUDU U BUJAMA 10. lipnja 2009.g.

Na posl. br. P-20/04-90

za: ŽUPANIJSKI SUD U PULI

Ministru pravosuđa R.H.

dr. Ivanu Šimonoviću

Pravna stvar:

Tužitelj: Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

Brtonigla, Kovri 25

Tuženik: Erlić Ivan, Brtonigla, Kovri 25

Radi: iseljenja i naknade dugova i štete

Ž A L B A

TUŽITELJA

Protiv: Rješenja Općinskog suda u Bujama

Pod posl.br. P-20/04-90 od 22. svibnja 2009.g,

zbog:

- bitne povrede odredaba parničnog postupka;

- nepotpuno i tendenciozno utvrđenog činjeničnog stanja;

- pogrešene primjene materijalnog prava;

s prijedlogom:

da drugostupanjski sud ukine pobijano Rješenje, te da suca Tomislava Bilobrka smjesta suspendira iz sudačke službe i preda ga nadležnoj stegovnoj komisiji na daljni postupak.

Obrazloženje

Prije tri mjeseca, 11. ožujka 2009.g. podnio sam svoju Pritužbu protiv suca Općinskog suda u Bujama gosp. Tomislava Bilobrka, naslovljenu Ministru pravosuđa R.H. dr. Ivanu Šimonoviću, kao i Predsjedniku Vrhovnog suda gosp. Branku Hrvatinu. Prva namjera mi je bila upozoriti suca Bilobrka da je potpuno nepripremljen došao na glavnu raspravu u predmetu P-20/04, te da se kloni ishitrenosti u donošenju svoje konačne presude. Ali, ona mu je nažalost već bila donešena sa strane! S koje strane – to neka utvrde viši sudovi.

Druga mi je namjera bila da upozorim više pravosudne i sudske instance na totalnu pristranost i takvo neuredno obnašanje sudačke dužnosti suca Tomislava Bilobrka.

Treća mi je namjera bila da pripremim hrvatsku javnost („jer javnost je smrt za mračne snage!“) na nepoštenu i nemoralnu Presudu koju mi je očito spremao sudac Tomislav Bilobrk i to u sprezi s tuženikovim odvjetnikom Senjak Ivicom, bivšim udbašem iz Doboja u Bosni!

Dakle, to je bila moja osnovna namjera: spriječiti još jednu u dugom nizu isfabriciranih sudskih predmeta i presuda, odnosno nepravdi protiv mene osobno – u Općinskom sudu u Bujama, koje traju već više od pet godina (uostalom, Vrhovni sud R.H. mi je dosudio novčanu naknadu u visini 6.000,00 kn, zbog petogodišnjeg odugovlačenje suđenja upravo u ovom istom /trivijalnom!/ sudskom predmetu

P-20/04). A to me uvjerilo da još uvijek postoji i jedno zdravo jezgro u našem pravosuđu, na koje se časni građani Republike Hrvatske ipak mogu pouzdati!

Nažalost, pokazalo se da ta energična opomena Vrhovnog suda R.H. upućena na adresu Općinskog suda u Bujama i mladom sucu Tomislavu Bilobrku nije bila dovoljna. Očito je da se u tom sudu netko ponovo jako osilio, jer je njegova nova predsjednica Margareta Vivoda jamačno pod zaštitom nekog daleko jačeg i neformalnog centra moći izvan našeg pravosuđa! Hrvatskoj javnosti više ne treba objašnjavati gdje se nalazi taj najjači centar moći, koji vlada „bujskim krivosuđem“! A zna to i EK/EU, posredstvom svog povjerenika u Zagrebu gosp. Vincenta Degerta.

Dakle, nakon što mi je sudac Bilobrk donio svoju nepravednu, nepoštenu i nemoralnu presudu, ja sam uložio svoju Žalbu, koju je on – iz formalnih razloga – ocijenio uvredljivom na svoj račun, te me je on osobno (i u prvom licu!!) kaznio novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna, dakle u visini dvije moje penzije! Stoga ja ovdje i sada predlažem da sada njega nadležni organ našeg pravosuđa kazni novčanom kaznom u visini njegove dvije mjesečne plaće?!

Krucijalno je da sam ja svoju Žalbu na njegovu Presudu P-20/04-87 od 26. ožujka ove 2009.g. predao Općinskom sudu u Bujama 20. svibnja 2009.g., a on je svoje Rješenje o novčanoj kazni

P-20/04-90 donio već kroz ciglih dva dana, 22. svibnja 2009.g., dakle potpuno ishitreno i nedovoljno promišljeno. A i nepropisno! Nezakonito!

Naime, sudac Tomislav Bilobrk se i u ovom slučaju ponio kao „Kadija koji te tuži“, a i kao „Kadija koji ti sudi“! A to jok! Prošla su ta njegova draga turska vremena!

Postavlja se pitanje i tko mu je dozvolio takvo kršenje prava? Njegova predsjednica gđa Margareta Vivoda ili onaj već spomenuti neformalni centar moći, koji vlada u zaleđu Općinskog suda u Bujama?!

Interesantno je da me je kaznio upravo onaj sudac kojeg sam (navodno) uvrijedio i da mi se „sudilo“ upravo u istom sudu koji sam (navodno, i posredno) uvrijedio. A to je pravni prekršaj predsjednice Općinskog suda u Bujama, gospođe Margarete, udate Vivoda! K tomu, isti me sudac kaznio i zbog mog (navodnog) vrijeđanja tuženikovog odvjetnika – punomoćnika Senjak Ivice, i to izvan suda, odnosno izvanraspravno - u svojoj Žalbi. A to jasno otkriva spregu suca Bilobrka s tim udbomafijaškim odvjetnikom Senjak Ivicom! To potvrđuje i činjenica da je sudac Bilobrk odvjetniku Senjak Ivici naknadno odobrio i „Žalbu tuženika“ iako ju je odvjetnik Senjak predao sudu tek 25 svibnja 2009.g., dakle pet dana nakon isteka roka žalbe! Dakle, njemu se sve može!

E, pa ne može tako! I neće moći tako! Jer, „i mi konja za trku imamo!“.

Prije svega, sudac Tomislav Bilobrk se žali(o) na gole istine koje sam ja napisao u svojoj Žalbi od 20. svibnja 2009. na njegovu Presudu P-20/04-87 od 26 ožujka 2009.g. A budući da je bio duboko svijestan snage mojih argumenata, on je pribjegao jedinom mu preostalom “argumentu” – da sam ga svojim istinitim kvalifikacijama uvrijedio. Međutim, njega je stvarno uvrijedila istina koju sam o njemu i načinu njegovog “suđenja” napisao u svojoj Žalbi, kao i u prethodnoj Pritužbi protiv njega osobno ! Stoga je sudac T. Bilobrk smjesta pokušao (spinnom!) skrenuti suđenje na slijepi kolosijek, kako bi izbjegao da se sudi o njegovim prljavim manipulacijama sudski utvrđenim argumentima, koji su jasno utvrđeni još prije pet godina u Djelomičnoj presudi P-20/04-15 od 02. kolovoza 2004.g., poštene (bivše) sutkinje Općinskog suda u Bujama, gospođe Fabiane Kliman! Stoga sam ja njegovo suđenje s pravom nazvao „udbomafijaškim suđenjem“. Uostalom, ni prvim ni posljednjim udbomafijaškim suđenjem meni u Općinskom sudu u Bujama! A to što je on u svojoj Presudi P-20/04-87 ostavio toliko rupa, to je njegov problem! Isto tako, u dlaku isto mi je sudio i bivši predsjednik Županijskog suda u Puli dr.sc.Aldo Radolović, kad je nakon dvije i pol godine odugovlačenja i otezanja ukinuo poštenu Djelomičnu presudu P-20/04-15 od 02. kolovoza 2004.g, sutkinje Fabiane Kliman, zbog čega sam se protiv njega pritužio Vrhovnom sudu R.H. 10. siječnja 2007.g. Pritužio sam se Vrhovnom sudu R.H. na prljave trikove suca Alda Radolovića, koji je također – kao i sudac Bilobrk – namjerno „zaobišao“ ključni Zapisnik P-20/04- 12 od 29. srpnja 2004.g. u kome su srušene sve izmišljotine, neistine, laži i kojekakve druge nebuloze tuženog Erlić Ivana iz Škabrnje, jer se sucu Aldu Radoloviću više sviđao prethodni zapisnik P-20/04-10 od 08. lipnja 2004.g., u kojemu je tuženi Erlić Ivan iznio sve te svoje izmišljotine, neistine, laži i nebuloze! A što je to bilo nego pristranost suca Alda Radolovića?! I sada, nakon skoro tri godine od toga – i suca Tomislava Bilobrka!

* * * * * *

Dakle, da skratim ja sam u svojoj Žalbi od 20. svibnja 2009.g. protiv Presude suca T. Bilobrka

P-20/04-87 od 26. ožujka 2009.g. iznio sve same gole i neoborive istine o sucu Bilobrku i njegovoj presudi, odnosno načinu njegovog suđenja, o njegovoj pristranosti i o njegovom neurednom obnašanju sudačke dužnosti, a on se uhvatio samo za posljednju slamku svog spasa – za moje navodno vrijeđanje njega osobno i njegovog pajdaša, udbomafijaškog odvjetnika-punomoćnika Senjaka Ivice! To mu je posljednja slamka spasa, pred konačan sud o njegovoj nepoštenoj, nepravednoj i nemoralnoj

Presudi P-20/04-87 od 26. ožujka 2009.g. A i tu mu je presudu dostavila pravosudna Udbomafija, nekoliko dana prije posljednje glavne rasprave, 11. ožujka 2009.g. Takvo što nije se dogodilo prvi put u Općinskom sudu u Bujama. Dakle, on je taj dan u sudnici Općinskog suda u Bujama pokušao samo glumatati i pokušao je u to svoje loše glumatanje uvući i mene osobno. No, to mu nije posve uspjelo!

* * ** * *

A o tome da li kod nas postoji UDBOMAFIJA (i njen ogranak: pravosudna Udbomafija), najbolje je pročitati knjigu Ede Ravnikara iz Ljubljane „UDBOMAFIJA“, Založbe Slon, Ljubljana 1995.g.! Ja sam je davno kupio i davno proučio. I našao da je itekako istinita. Gotovo – pa udžbenik!

Sukladno tome, postoje li odvjetnici čije su diplome udbomafijaškog porijekla? One nabavljene u Banja Luci, Doboju, Tuzli, Čačku ili Prištini? Ili u desetak drugih sličnih gradova? Postoje, itekako!! Postoje udbomafijaški odvjetnici – to je žalosna istina. Dakle, ja sam izrekao istinu o odvjetniku Senjaku Ivici. Sjetimo se samo „afere Runjačica“ u Premanturi prije devet godina. Kada je grupa (bivših?) Udbaša iz Bosne, odnosno Doboja, tada ciljano zaposlena u Policijskoj upravi Pula, bila uhvaćena u zemljišno-knjižnom kriminalu. Među njima i Senjak Ivica! Sjetimo se što je o njima u to vrijeme pisao „Glas Istre“! A ja takve članke čuvam u svojoj publicističkoj arhivi! Hoćemo li s time ponovo u javnost? Moji sve brojniji čitatelji na Internetu jedva čekaju takve članke. Od Sidneya u Australiji, preko Stutgarta u Europi, pa do Los Angelesa i Vancouvera u Sj. Americi. A i Bruxelles i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu to jedva čekaju još jednom čuti!

Uostalom, zar Senjak Ivica nije nakon toga bio imenovan i kao Općinski državni odvjetnik u Općinskom sudu u Bujama?! Dakle, i tu „ima jedna tajna veza“, zar ne?!

A sada nešto i o „nepoštovanju suda“. Sjećamo li se još afere sa sudom na Braču, u kojem je predsjednica suda gospođa Domić varala starije građane i sudski im otimala zemlju svojih iseljenih roditelja i rođaka! Slično se mnogim građanima već 15 godina događalo i u mojoj Općini Brtonigli. Meni su, na primjer, tako oteli polovicu mog dvorišta. Prije više od pet godina. I to dvorišta ograđenog solidnim i 150 godina starim i visokim kamenim zidom! A i taj sudski predmet P-171/04 još uvijek čeka na svoje raz-rješenje u Općinskom sudu u Bujama. Skoro pet godina od zadnjeg suđenja! Slično tome čeka i moj drugi i vrlo slični predmet P-244/05, kojeg je vodio časni sudac Zoran Belušić. Nažalost, on je, revoltiran situacijiom u Općinskom sudu u Bujama, dao ostavku i otišao u samostalne odvjetnike. Isto tako je otišla i časna i poštena sutkinja Fabiana Kliman. Predpostavljam da nije izdržala veliki pritisak koju je na nju vršen iz pozadine Općinskog suda u Bujama i to upravo u ovom istom, najtežem i glavnom predmetu P-20/04, koji sada vodi sudac Tomislav Bilobrk. A kako ga vodi – govori i ova moja Žalba. Osma po redu. Plus ona spomenuta Pritužba Vrhovnom sudu protiv dr. sc. Alda Radolovića, sada već bivšeg predsjednika Županijskog suda u Puli. Zbog namjernog odugovlačenja upravo ovog sudskog predmeta P-20/04. Zbog kojeg sam i od Županijskog suda u Puli i od Vrhovnog suda R.H. dobio koliko-toliko pravičnu naknadu zbog odugovlačenja suđenja. Sve to u granicama naših namjerno loše pisanih, loše usvojenih i loše sporovođenih pravosudnih zakona.

No, to je druga priča. Koja se može se čitati u desetak nastavaka na moja tri bloga na Internetu, primjerice na „Semper Paratus Croatiae“ (com), kao i na portalu www.Dragovoljac.com. A bilo je toga prije dvije godine na i portalu AMAC-Hrvati (www.amac.hrvati-amac.com. „Ne bomo se vdali več!“.

Ključna je činjenica da su sve te „pravne mućke“ u Poglavarstvu Općine Brtonigla „pravno“ servisirali dvojica udbomafijaških odvjetnika – ovdje spomenuti Senjak Ivica i njegov stariji ortak Slaviša Perović, inače „gospodar 'krivosuđa'“ Općinskog suda u Bujama! I zbog toga sam se pritužio Županijskom sudu u Puli – protiv predsjednice Općinskog suda u Bujama gospođe Margarete Vivode (udate Vivoda!). To sam učinio još početkom prosinca prošle godine (pisano 03. prosinca 2008.g.). Predmet glasi: „Pritužba protiv predsjednice Općinskog suda u Bujama, gospođe Margarete Vivode, zbog njene pristranosti, neurednog obnašanja njene sudačke dužnosti, te njenog opstruiranja i namjernog odugovlačenja mojih sudskih postupaka“.

Dakle, da zaključim: sudac Tomislav Bilobrk me svojom Presudom P-20/04-87 namjerno oštetio za preko 215.000 kn. Zašto – to neka on sam objasni. Zaklanjanje iza korumpiranog sudskog vještaka inž. Ante Bandića iz Buzeta neće mu proći!! A tu još nije uračunato mnogo drugih stvari, primjerice da mi je tuženi Erlić Ivan bio zapalio voćnjak u kome je izgorilo oko 50 stabala voćaka, da mi je demolirao stan na II. katu moje dvorišne kuće, da ga je skoro potpuno opustošio, da mi je upropastio dvorište, da mi je deformirao veliku pergolu, da mi je sjekao debele grane dvije loze u pergoli, da mi je sjekao donje grane dva velika stable oraha u dvorištu, itd. I sve to nije bilo dovoljno sucu Bilobrku, koji se nećkao da li bi ili ne bi donio bilokakvu svoju Presudu! Ne da mu se suditi! I nije bio spreman suditi!

E, pa vrijeme je da se sada njemu sudi! Dosta je bilo ovakvih sudskih i “pravosudnih” lakrdija!

Uostalom, zar je za časnu dužnost suca dovoljna samo diploma nekog pravnog fakulteta?? Pa te se diplome prodaju za 500 eura!! A što je s moralnim likom pojedinih naših sudaca? Tko to provjerava, tko to nadzire?

Na kraju:

predlažem da drugostupanjski sud ukine pobijano Rješenje posl.br. P-20/04-90, od 22. svibnja 2009.g. te da suca Tomislava Bilobrka – zbog niza neoprostivih propusta - smjesta suspendira iz sudačke službe i preda ga nadležnoj stegovnoj komisiji na daljni postupak. Predlažem, također, da ga se za početak kazni novčanom kaznom u visine dvije njegove sudačke plaće! (Utuk na utuk!).

Zbog svega ovdje iznesenog, držim da je pobijano Rješenje, posl.br. P-20/04-90 doneseno na temelju pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te je stoga neminovno došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava.

Izjavljujem stoga ovu Žalbu i predlažem da se istu sa cijelim sudskim spisom proslijedi na Županijski sud u Puli, kojemu, nadalje, predlažem da žalbu usvoji i preinači pobijanu Presudu Općinskog suda u Bujama, na način da tu Presudu ukine, i predmet vrati na ponovno raspravljanje, ali pred dugim sucem. A po mogućnosti i drugim sudom - primjerice u Poreču.

Bilježim se sa štovanjem!

u Brtonigli, 10. lipnja 2009.g. Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

ODGODIMO SAMI ULAZAK U EU ZA PET GODINA !

Ante Rokov Jadrijević, publicist, politički kritičar, Fažana 3. VI. 2004.

Uredništvu „Vjesnika“ Komu Treba: ministru A. Hebrangu,

Uredništvo „Fokusa“ Uredu Vlade, HSP-u

ODGODIMO SAMI ULAZAK U EU ZA PET GODINA !

(I TAKO SI OSIGURAJMO MIR U KUĆI)

Uvodna napomena:

Evo još jednog Podsjetnika gdje je naš premijer dr. Ivo Sanader napravio svoju možda i najveću grešku – kada je čudnim stjecajem povijesnih okolnosti bio izabran (ili doveden!) na položaj predsjednika hrvatske Vlade, krajem 2003.godine. Kada je upao u zamku svog Zloduha dr. Vladimira Šeksa, poznatog i pod tri svoja kodna udbaška imena: „Kolega“, „Sova“ i .... (treće njegovo kodno ime sam nažalost negdje zagubio).

Svatko tko ovo pročita „in bona fide“ lako će se uvjeriti gdje je – i na što je - naša Hrvatska uzaludno potrošila svojih dragocjenih i odsudnih pet godina – u kojima se dodatno zadužila za preko 25 milijardi eura. I to upravo kod Šeksove judeomasonerije u Londonu i New Yorku! Dakle, „nihil novi sub sole“!

Uvjerite se još jednom kako se Sanaderova i Šeksova Hrvatska nije ni za milimetar više približila Zapadnoj Europi nego u vrijeme vladavine Prvog hrvatskog Predsjednika dr. Franje Tuđmana!

Uvjerite se još jednom gdje i kako su nastali glavni Sanaderovi vanjsko-politički promašaji.

Pitajte se je li nam već kasno – da se okrenemo sami sebi i (samo) svojim problemima?!

* * * * * *

Danas nam, 3. lipnja 2004.g., u posjetu ponovo dolazi „strašna“ i uvijek vjerolomna Carla Del Ponte. Čije će glave ona sada zatražiti u svojoj zapečaćenoj kuverti, ta naša malora zlokobnica?

Danas će se pred našim državnim Saborom po hitnom postupku pojaviti i Sanader-Šeksov prijedlog za odgađanje proglašenja našeg ribolovno-ekološkog pojasa.

Danas će naš državni Sabor raspravljati i o slanju naše vojne misije u Republiku Haiti, u uvijek rizičnim i eksplozivnim Karibima.

A koliko jučer nam je Sanader-Šeksov ministar obrane Dalibor Ročević najavio novo smanjenje naše HV za oko 4.000 naših vojnika i službenika, pod lažnom i nametnutom izlikom nekakve nove „modernizacije HV-a“ (nakon one prethodne, ministrice Željke Štrokač – Antunović!?).

Napredujemo, napredujemo (hvalio nas je prošli tjedan Jaap de Hoop Scheffer, glavni tajnik NATO saveza), ali opet napredujemo u krivom i obrnutom smjeru! Napredujemo točno onako kako smo „napredovali“ od 1945.g. do 1990.g.! Napredujemo opet u smjeru novog ropstva i nove hrvatske servilnosti. Samo nam se „Gazde“, „Hazjajini“ i „Gospodari“ mijenjaju.

Ne znam ima li u Hrvatskoj ijedna bolnica za liječenje savijene kičme, odnosno kralježnice. Znam da je jedna takva bolnica donedavno postojala u Bagdadu, ali su je prošle godine Ameri srušili do temelja. Jer su NJIMA po volji samo beskičmenjaci – i marionete.

Alora, malora, ja predlažem da se Hrvatska snažno trgne unazad, da zategne svoje uzde i da urbi et orbi proglasi svoje vlastito odgađanje svog ulaska u EU (Europsku Uniju), barem za pet godina!

Uostalom, svi mi itekako dobro znamo da ionako u EU nećemo biti primljeni još najmanje tih pet godina, zar ne! A i kako bi pored Engleza i Francuza, koji su posljednja dva stoljeća uvijek bili protiv nas (nakon što su 1804.g. tajno pomogli Prvi srpski ustanak pod Karađorđem)? Uostalom, i kako bi kad će već ove godine Europa strašno potonuti do vrha svoje palube , pod teretom deset novih primljenih država s Istoka? Teško da će se EU-Europa od toga oporaviti i slijedećih petnaest godina!

Proglasimo, dakle, sami svoj petogodišnji MORATORIJ na ulazak u EU i okrenimo se vlastitim problemima unutar vlastitog dvorišta! Osigurajmo si petogodišnji mir u vlastitoj kući i vlastitom dvorištu (uključujući i svoj isključivi ribolovno – ekološki pojas u našem Jadranu). Zauzdajmo malo i Slovence i Talijane, umjesto da oni nas stalno zauzdavaju i ucjenjuju, kao zadnja tri mjeseca, te nas tako i oni prikivaju i prisiljavaju da ostanem na tzv. „Zapadnom Balkanu“.

A propos tog nesretnog i nesretno definiranog Balkana, proglasimo i mi svoj Zapadni Balkan!

Mi najbolje znamo gdje je granica Zapadnog Balkana: ona je na Drini, gdje je bila više od tisuću godina i gdje bi zauvijek trebala ostati! Srbija NIJE na Zapadnom Balkanu: ona je oduvijek bila Mezija, pa neka tako i ostane. A Meziji njeno ime govori sve: nešto između (Istočnog i Zapadnog Balkana)! Glupi smo kad dozvoljavamo da nam Englezi i Francuzi kroje granice. Da ih prekrojavaju. Kao u Bosni. Kao što su naši očevi i djedovi bili glupi kada su dozvolili da nam naše granice 1943. i 1945.g. kroje Staljin i njegova Kominterna, odnosno njegovi agenti u Hrvatskoj i Srbiji! Bili su glupi oni naši očevi i djedovi koji nisu u partizane (Narodnog Fronta!) primili naše hrvatske ustaše, isto onako kako je Staljinov general Valter (od 1943.g. prekršten u Tito!) u partizane primio 1944.g. srpske i crnogorske četnike (njih preko 100.000)!

Bili smo sedamdeset godina glup narod; zar to i nadalje hoćemo biti?

Ne, nećemo više! Proglasimo svoj moratorij od pet godina na naš ulazak u EU i osigurajmo si petogodišnji mir u svojoj kući!

Ali samo konstruktivan mir!! Sredimo sami svoju kuću. Jer, „rob će biti onaj koji čeka da ga drugi oslobode!“.

Ante Rokov Jadrijević

P.S.: EU je bila potonula u jesen 2004.g., pod teretom deset novo-primljenih država s istoka Europe, ali se nakon godinu i pol dana uspjela od toga oporaviti. Međutim ju je njena kapitalistička žeđ i jagma za novim slobodnim tržištima ponovo natjerala da se polakomi na Bugarsku i Rumuniju. A onda je upala u novu krizu i počela odbacivati taj balast sa svoje palube. Da li će se spasiti ili nasukati – to ostaje da se vidi – dogodine!

Dakle, pred nama i pred EU je nova neizvjesnost. Stoga je pravi trenutak za novi prijedlog našem premijeru Sanaderu. Odgodimo svoj ulazak u EU za tri godine! (može i samo za dvije godine). Neka EU sama riješi problem drčne Slovenije, odnosno neka se u međuvremenu suoči sama sa sobom! Neka se odluči hoće li postati Država (federacija ili konfederacija), ili će i dalje ostati samo trgovačka asocijacija –kao do sada. A ako se konačno odluči da bude država, onda mora poraditi na stvaranju (ili odabiru) svog novog i zajedničkog jezika (na bazi latinskog ili još bolje – španjolskog!), na pojednostavljenju svojih pravopisa, svog zajedničkog pisma, svoje zajedničke vojske, itd., itd.

Ovako, Eu bi uskoro mogla završiti u rasulu – kao i njena dvaput neuspjela prethodnica – Jugoslavija!

Ante Rokov Jadrijević