Dragovoljac.com/ Josip Pavičić/Nikolićev izbor je promjena nabolje/31
Svibanj 2012
|
Izbor
Tomislava Nikolića je promjena nabolje
|
|
|
S Nikolićem
i pristaše i protivnici znaju na čemu su, što nije vrijedilo za njegova prethodnika Borisa Tadića.
S Tadićem
smo navodno bili prijatelji, a on nam je radio o glavi.
Nije mi jasno zašto
su se hrvatski mediji, i oni na papiru i oni na struju, uzrujali zbog izbora
Tomislava Nikolića za predsjednika Republike Srbije. Tim se izborom,
barem što se nas u Hrvatskoj tiče, ništa nije promijenilo.
A ako i ima kakvih promjena, onda može
biti govora samo o promjenama nabolje.
Gosp. Tomislav
Nikolić jest četnik, ili, da budemo precizniji, bio je četnik. Borio se
za Srbiju i srbijanske interese na mnogim frontama, uključujući i Hrvatsku. On to priznaje, toga se ne srami i o tome
je spreman otvoreno razgovarati sa svakim tko ga želi čuti, pa čak i s
njemačkim novinarom koji se prema njemu postavio neprijateljski, bezobrazno i
profesionalno nekorektno, upitavši ga, među ostalim, bi li kao predsjednik
države odobrio ubojstva novinara koji su njegovi neistomišljenici. Da je dopisnik s takvim hipotetičnim i
glupim pitanjem došao pred bilo kojeg zapadnog političara, dobio bi nogom u
stražnjicu prije nego što bi ga dospio završiti.
Novi predsjednik
Srbije pokazao je spremnost za suočavanje s najneugodnijim nasrtajima iz
nesklonog mu okruženja i sa svim tamnim mjestima iz vlastite biografije.
S obzirom na
uobičajenu praksu političarskog okolišanja, prenemaganja, licemjerja,
izmotavanja i majmunskog skakanja s tarabe na tarabu, ponašanje novoizabranog
srbijanskog predsjednika ugodan je novum.
S Tomislavom
Nikolićem i pristaše i protivnici znaju na čemu su, što se nije moglo reći i
za njegova prethodnika Borisa Tadića. S njim smo – kao - bili prijatelji,
on se u košulji bez kravate smijao s našim predsjednikom, gradio se
Europejcem, dolazio u Vukovar i na Brijune, šetao se Zagrebom, no kad god bi se i gdje god bi se
pojavilo kakvo otvoreno i ozbiljno pitanje u hrvatsko-srbijanskim odnosima,
on bi odmah potegao odgovor o Hrvatskoj kao genocidnoj zemlji (ovjeren i
sudskom tužbom), o Ruđeru Boškoviću
kao srpskome znanstveniku ili o Oluji kao zločinačkoj akciji.
Vukovarcima se,
tobože, ispričavao, a u Vukovar je kao prijateljski dar Hrvatima donio
antihrvatske filipike velikosrpskog barbarogenija Ljubomira Micića.
To je, otprilike, kao da njemački državni poglavar
Izraelcima na dar donese divot-izdanje “Protokola sionskih mudraca”.
E, takvih se
četnika već imamo razloga bojati!
Naprotiv, Tomislav
Nikolić otkrio je karte. Ne krije što je bio, zbog onoga što jest, dobio je
izbore, bez uvijanja najavljuje što i kako kani raditi.
Glasom čovjeka koji samo što nije zaspao zamolio je svadljivog novinara FAZ-a da
mu ne navlači košulju koju je odavno skinuo. Pronašli ste mi, objasnio mu
je, sve što sam bio, a što danas više nisam i što ne namjeravam biti ni sutra.
Najzad, srbijanski
građani izabraše novog državnog šefa sebi, a ne nama, pa neka se s njim sami
gombaju.
Nama su ovdje mnogo važnije domaće političke krabulje –
naš bi ih predsjednik vjerojatno primjerenije nazvao četničkom zmijom – koje
se svake godine, svim činjenicama unatoč, 27. srpnja okupljaju u Srbu i slave
četničku, antihrvatsku pobunu iz 1941. godine kao antifašistički čin.
S Hrvatima će se
novi srbijanski predsjednik sporazumjeti mnogo lakše nego s tim krabuljama
koje će mu prve pohrliti pod skute.
Josip Pavičić / Večernji.hr
|
No comments:
Post a Comment