Dragovoljac.com/Perković ima dokumente. Može ucjenjivati političare i
tajkune/
Ponedjeljak, 16 Rujan 2013 13:01
Autor Dražen
Ćurić
(slijedi komentar
Ante Rokova Jadrijevića: "UDBA
JE NAŠA SUDBA"!!)
|
Nikola Štedul jedan
je od rijetkih hrvatskih emigranata koji je preživio Udbin atentat.
Egzekutor Vinko Sindičić sačekao ga je ispred njegove kuće u Škotskoj i
ispalio u njega četiri metka. Iako se više ne bavi aktivno politikom, Štedul
se želi uključiti u raspravu o “Perkovićevu zakonu”.
Razgovarali smo u
njegovoj kući u Zagrebu, u kojoj živi sa suprugom Shirley koju je upoznao još
dok je bio emigrant u Australiji. Štedul govori sporo i jasno. Naš je
razgovor povremeno prekidao kašalj koji nije samo znak njegovih visokih
godina (76) nego možda još više burnog i teškog života
Kakva
je uloga Josipa Perkovića u pripremi likvidacija hrvatskih emigranata?
To je jedno tako opširno pitanje na koje je jako teško
ovako odgovoriti. Prije svega, on je bio službeno postavljen da nadzire
emigraciju, a onda i za rješavanje problematičnih pojedinaca u toj
emigraciji.
Kažete
da je bio zadužen za rješavanje problematičnih emigranata. Što to zapravo
znači?
To ne mora uvijek značiti likvidaciju. To znači da su se
usmjeravali na to da nekoga diskreditiraju s kojekakvim informacijama i
dezinformacijama i da ih, ako mogu, najprije unište karakterno. Ako to nisu
mogli, pokušavali su ih okružiti svojim agentima koji su onda pokušali
skrenuti tu osobu na neki drugi put. A ako im ni to nije uspjelo, išli su na
likvidaciju.
Kao
što su i vas pokušali likvidirati. Kakvu je ulogu imao Perković u pripremi
vaše likvidacije?
Upravo ovako kako sam rekao. Najprije su pokušali
infiltrirati svoje ljude među nas, u Hrvatski državotvorni pokret (HDP). Bio
je zanimljiv Udbi jer je nešto značio. Smatrali su nas problematičnima i
opasnima. Kada samo došao u Hrvatsku početkom devedesetih, saznao sam i zašto
su me odlučili likvidirati. Jedan moj prijatelj iz Crne Gore rekao mi je da
mu je njegov znanac, koji je u Udbi bio blizak Pekoviću, rekao da su se na
sve moguće načine pokušali približiti meni. U cijeloj našoj strukturi
imali su špijune, ali nisu imali nikoga tko bi mi se mogao približiti i
utjecati na mene. I onda su zaključili da je jedino rješenje likvidacija. To
je jedan primjer. Bilo je više takvih primjera.
Kako
su se udbaške strukture u Jugoslaviji i Hrvatskoj pripremale za likvidacije?
Tko je donio odluku o likvidaciji a tko je trebao takvu odluku provesti u
djelo?
Odluku je u ono doba mogao donijeti samo jugoslavenski
Savjet za državnu sigurnost. I onda su to prebacivali na republičku Udbu i
ministra unutarnjih poslova. Onda je on zajedno sa svojim čovjekom koji je u
Udbi bio zadužen za emigraciju, kao što je to bio u Hrvatskoj Perković,
dogovarao kako riješiti problem. Međutim, treba reći da je Savezni
sekretarijat donosio odluke na osnovi informacija koje je dobivao iz
republičke Udbe koja je zapravo sugerirala likvidaciju.
Je
li istina da je postojalo nepisano pravilo da srpsku emigraciju prate i likvidiraju
Srbi, a hrvatsku Hrvati?
Po mojemu iskustvu, za hrvatsku su emigraciju bili
zaduženi Hrvati. Drugi se ne bi mogli na taj način infiltrirati u hrvatsku
emigraciju.
Kakva
je dakle bila Perkovićeva uloga u atentatu na vas?
Po onome što sam saznao tek kada sam se vratio u Hrvatsku,
on je, osim što je službeno koordinirao stvari, preuzimao ulogu
organiziranja likvidacija Đurekovića, Bilandžića, Gorete. U Hrvatskoj sam
također saznao da je on imao glavnu ulogu u organiziranju moje likvidacije.
Na kraju krajeva, to je i Vinko Sindičić potvrdio u svojim pismima.
Vi
se 1990. godine vraćate u Hrvatsko i vidite da je Josip Perković postao jedan
od najbitnijih stupova u sigurnosnom sustavu demokratske Hrvatske. Kako ste
doživjeli to da ga je Franjo Tuđman uzeo pod svoje okrilje?
Mene to nije začudilo. Mi u HDP-u smo kao i Franjo Tuđman
vodili politiku pomirenja. Meni se svidjela ideje o nacionalnom pomirenju i
smatrao sam da ne možemo sve komuniste optužiti da su bili zločinci i
neprijatelji te da ih treba maknuti. Ali oni su to shvatili malo drukčije.
Na
koga mislite kada kažete oni?
Mislim na komuniste koji su bili važni i koji su služili
tom represivnom aparatu. To je bila Udba, KOS i oni koji su bili u politici
kao što su Mulc, Mustač, ministri unutarnjih poslova.
Zašto
je Tuđman uzeo Perkovića u novu vlast? Čime ga je to Perković zadužio? Jesu
li oni prije nego što je Tuđman preuzeo vlast imali nekakve kontakte i
dogovore?
Iz onih informacija koje sam prikupio u Hrvatskoj, smatram
da su komunisti, kada su shvatili da ne mogu sačuvati Jugoslaviju, tražili
nekoga koga mogu podržati. Kada su vidjeli četničku navalu, shvatili su
da se Jugoslavija ne može održati. Shvatili su da to ne želi jaka struktura u
Srbiji. Oni su to jedno vrijeme pokušavali zaustavljati kroz tadašnji legalni
sustav Udbe, policije i KOS-a, jer ni u tim strukturama nisu svi bili za
Veliku Srbiju. Kada je Perković vidio da i to ne ide, on i cijela jedna
tadašnja struktura ljudi iz tajnih službi u Hrvatskoj odlučila se odabrati
nekoga poput Franje Tuđmana, te da se njega podrži. Željeli su se
uključiti u novu strukturu tako snažno da preuzmu, odnosno da zadrže sve
pozicije koje su imali.
Sada
ispada da je Franjo Tuđman bio izbor udbaša. Je li Tuđman bio njihov
izbor ili su oni jednostavno pikirali na onoga tko ima najviše šanse da dođe
na vlast?
Oni su tražili više mogućih rješenja preko kojih bi
kasnije kroz izbore došli na vlast. Išlo je to postupno. Kada su njemu
dali putovnicu, tada nitko od ovih drugih disidenata nije mogao dobiti
putovnicu. Znači, već su tada smatrali da se to preko njega može odraditi.
Perković
i njegovi suradnici već su tada mislili par koraka unaprijed i počeli su
tražiti odstupnicu?
Tako je.
Kakav
su odnos s Perkovićem imali (ili imaju) Josip Manolić i Stipe Mesić?
U početku su bili zajedno na istoj toj strani.
U
kakvim su oni odnosima bili prije demokratskih promjena? Jesu li se
poznavali?
Ne bih mogao reći koliko su oni bili bliski u suradnji.
Jer ipak su ova dvojca bili više-manje izolirani iz tih struktura, iako se
možda može reći da je Mesić s tim strukturama dosta surađivao za vrijeme
Jugoslavije.
Početkom
devedesetih, otprilike kada i vi, vraća se iz Kanade i Gojko Šušak koji je,
kako smo kasnije vidjeli, ostvario odličnu suradnju s gospodinom Perkovićem. Šušak
je zapravo bio Perkovićev zaštitnik tijekom devedesetih, zar ne?
Da. Šušak je jedno osjetljivo pitanje. Za Šuška
nisam puno čuo prije nego što je došao u Hrvatsku. Ništa ne bih mogao reći o
njegovoj ulozi u emigraciji, osim to da je bio uključen u organizaciju
dolaska Tuđmana u Kanadu. O njegovoj djelatnosti u Kanadi ne mogu ništa reći.
Nisam bio upoznat. Njegov kum Marin Sopta bio je naš zastupnik u Kanadi, ali
nikada o njemu nije govorio.
Ali
kada je došao u Hrvatsku, imao je s Perkovićem dosta dobru suradnju?
Da, dobro su surađivali. Šušak ga je štitio u svim tim
napadima sa strane.
Vi
ste bili za politiku pomirenja, ali ste svejedno protiv Perkovića podigli
kaznenu prijavu?
Kaznenu prijavu sam podigao 1999. godine, kada sam
vidio da oni pomirenje doživljavaju na sasvim drugi način. Budući da su
se bojali da se počnu otkrivati njihova zlodjela za vrijeme Jugoslavije, bili
su uporno angažirani na tome da se nitko od nas, koji smo postavljali pitanja
o njihovim nedjelima, ne pojavi u nekoj važnoj ulozi u državi.
Kako
su sprečavali izvorne emigrante da dođu na dobre pozicije?
Prije svega imenovanjem svojih ljudi na važna mjesta.
Ali i promidžbom preko svojih ljudi u medijima.
Kako
to da je Tuđman to dopustio?
Osobno mislim da on nije imao izbora, da je morao.
Tuđman je bio pod velikim pritiskom i stegom, pod ucjenama i tko zna
već čime. Nije mogao drukčije.
Zanimljivo
je još nešto. Znamo da se Mesić i Šušak nisu baš slagali. Međutim, kada su
Šušak i Tuđman umrli, Mesić je postao Perkovićev zaštitnik?
Mesić je to vjerojatno uradio iz političkog pragmatizma.
Njemu je to tada odgovaralo.
Čime
je Perković zadužio Mesića?
Informacijama koje je imao o njemu. Perković je imao
osjetljive informacije za sve ljude. To je njegova specijalnost.
Što
je to što je Mesića moglo kompromitirati?
Vjerojatno možda neki potezi iz starog sustava. Ako
je Mesić surađivao s njima, onda je Perković imao takve podatke. I naravno da
mu nije bilo u interesu da se to objavljuje. Jedan od razloga može biti i
Mesićevo prikupljanje novca u Australiji. Razne stvari.
Mislite
da bi Perković mogao znati gdje su završili čekovi koje je Mesić navodno
izgubio?
O da. Sigurno.
Kakva
je Račanova uloga u organizaciji atentata na emigrante?
Upravo u tome i jest stvar što je Perković imao
informacije da Račan nije bio nevin. I da je on (Račan, op. a.) bio uključen na najneugodniji način u
likvidacije emigranata.
Je
li bio u forumima koji su donosili neke konkretne odluke o emigrantima?
Da. Sigurno. Kada je to došlo na republičku razinu,
onda su Račan, Perković i družina donosili odluke. Ne znam je li previše
rano govoriti o tome što je meni Perković ispričao o tome kolika je bila
Račanova uloga u ubojstvu Đurekovića. Sada je pitanje koliko se u to može
vjerovati. Ja sam Perkovića pitao kakva je bila njegova uloga u atentatu
na mene, a on mi je rekao da nije sudjelovao u tim akcijama. Međutim, sada
znam da je sudjelovao i da je lagao.
Sada
je Perković u problemima. Koliko je on sada vjerodostojan svjedok?
Uvijek je problem koliko vjerovati takvom svjedoku.
Nakon
Mesića na vlast dolazi Ivo Josipović i onda on na mjestu glavnog savjetnika
za sigurnost ostavlja Sašu Perkovića, sina Josipa Perkovića. Perković je bio
dobar komunistima, pa onda Tuđmanu, Šušku, Mesiću i sada Josipoviću?
To ne mogu protumačiti nikako drukčije nego da se radi
o ucjenama. Jer Josipović je dovoljno pametan da zna da mu nije politički
pametno da Perkovića drži kao svog savjetnika.
Kakvim
bi to ucjenama mogao biti izložen Josipović?
Prije svega zbog toga jer Perković puno toga zna o
Račanu i cijeloj toj strukturi. Zna i o Josipovićevu ocu. Ako on počne
govoriti i ako ima neke dokumente o tome, onda pada cijela struktura oko
SDP-a.
Kakva
je uloga šefa HDZ-a Tomislava Karamarka, koji je od devedesetih
godina bio blizak obavještajnim službama? U kakvim je on odnosima s
Perkovićem?
Koliko ja znam, Karamarko nije surađivao s Perkovićem.
Kakav
je bio odnos Sanadera i Perkovića?
Čvrsto vjerujem da je Sanader bio udbaški agent u
Austriji.
Ivo
Sanader?
Da. On nije bio ni u kakvoj kontroverzi s njima. To
su bile normalno prihvaćene situacije. Tuđmanu su iz tih udbaških struktura
predložili da Sanader bude veleposlanik u Austriji. Kada su ga poslali
tamo, Austrijanci su mu odbili akreditaciju znajući kakvu je ulogu imao dok
je bio u Austriji.
Kada
su Mesić i Sanader bili na vlasti, surađivali su jako dobro. Je li to
zahvaljujući i Perkoviću kojega su štitila obojica?
Naravno da je on to malo koordinirao. Ali njihova je
politika bila identična.
Koji
su motivi Zorana Milanovića, da ne izruči Perkovića i da se zbog njega sukobi
s Njemačkom?
Ja to opet ne mogu vidjeti drukčije nego da Perković ima
toliko materijala protiv njih svih skupa. Možda ne protiv Milanovića, ali
možda ima protiv njegova oca, obitelji i cijele strukture SDP-a. Ne može
Milanoviću biti u interesu da cijeli SDP dođe pod udar Perkovićevih
informacija i ucjena.
Koliko
je ta “udbaška struja” jaka u Hrvatskoj?
Ona dominira cijelim sustavom. Jer da ne dominira, onda
ne bi radili tipično balkanske spletke s Europom i tim “lex Perković”.
Tko
je po vama najviše zagovarao donošenje “lex Perković”?
Anto Nobilo je imao velik utjecaj u organizaciji da
se to odradi. A samoj ideji je bio sklon cijeli krug ljudi u Predsjedništvu
SDP-a. Jer ako Perković ode u Njemačku i ako počne iznositi dokumente, cijeli
SDP će biti u krizi.
Zašto
bi bio samo SDP u krizi kada vidimo da je Perković služio cijelo vrijeme i
HDZ-u?
On je služio HDZ-u kada je to za njega bilo oportuno. U
ratno doba on nije imao izbora. Mnogi od njih nisu imali izbora. Oni su se u
HDZ-u držali skupa i štitili jedni druge.
Ali
čini mi se da ni Karamarko na početku nije inzistirao da se Perković izruči
Njemačkoj, te da se tek nedavno posve priklonio toj opciji.
Kao političar je morao oklijevati, jer je morao vidjeti
koliko će biti otpora u njegovoj stranci. Kada se pokazalo da nema ozbiljnog
otpora, vjerojatno se odlučio za to.
Kako
to da Karamarko nije napravio nešto u vezi s Perkovićem dok je bio ministar
unutarnjih poslova?
Procjena je da nije mogao. Tu ključnu ulogu igra Bajić. Ako Bajić nije bio spreman
nešto raditi...
Zašto
Bajić štiti Perkovića?
Zato što je on iz starih struktura. Njegova obitelj i
njegov otac.
Sada
vas moram nešto pitati o HDZ-u. U posljednje 23 godine HDZ je bio na vlasti
barem 17 godina. Zašto je dopustio da se “udbaši” tako dobro pozicioniraju?
Nisu mogli. U HDZ-u, a pogotovo u samoj strukturi vlasti,
bilo je toliko njih i toliko su se učvrstili da nije bilo moguće poduzimati
nešto. Kada je meni predsjednik Tuđman rekao da idem k Perkoviću i da
pokušam surađivati s njim, prigovorio sam mu zašto baš ja moram ići kod
njega koji je bio određen da nas proganja. Tada još nisam ni znao da je on
bio izravno uključen u organiziranje atentata na mene. On je rekao: Nemoj
to sada, to ćemo kasnije, poslije rata. A rat je došao i prošao, ali
se Perkovića nije diralo. Mislim da bi sam Tuđman to bio pokrenuo da
je mogao, ali nije mogao.
Koliko
je Perković i danas utjecajan u politici, gospodarstvu i medijima?
Možda se najbolje vidi po ovom “lex Perković” koliko je
snažan i koliko ima utjecaj na strukture vlasti, pogotovo na ovu sadašnju
vlast. U samoj državi i birokraciji ima golem utjecaj.
On
je bio na čelu obavještajnih službi za vrijeme pretvorbe i privatizacije.
Boje li se njega i tajkuni?
Itekako. To je možda i njegova najčvršća osnovica.
Zašto
Njemačka toliko inzistira na Perkovićevu izručenju?
Prije svega oni žele riješiti svoj problem. S političkog
stajališta oni žele ovdje oslabiti tu cijelu strukturu nastavka komunističkog
režima, koji ovdje još uvijek postoji. I način upravljanja državom.
Svi
govore da Perković ima dokumente. Gdje to on drži? Kakve su to količine?
Fizički ne mora biti toga puno. Može biti riječ o samo
nekoliko fascikla važnih dokumenata kojima može potvrditi ono što će reći. Ne
znam hoće li on uopće ići rušiti tu strukturu iz osveta ako ga pošalju tamo
ili ako bude osuđen ovdje. Možda uopće neće. Možda se oni boje bezrazložno.
Ali ako ga Nijemci pritisnu da kaže neke istine i ako to potkrijepi nekim
dokumentima... Ako mu je alternativa da umjesto jedne bude 15 godina u
zatvoru, onda bi se on mogao odlučiti i na to.
Vi pretpostavljate da Perković ima dokumente o
svim bitnim ljudima koji su nešto značili u politici, gospodarstvu i medijima?
Ima sigurno. Dokumente, snimke... Sve on to ima.
Dražen Ćurić
Večernji listL
|
#2
2013-09-17 10:43
Taman sam počeo ovaj komentar, a Udba me odmah srušila.
Stalno su mi za vratom.....
No, idemo iz početka:
Odličan i izvanredno koristan članak, znanog novinara Dražena Ćurića! Potvrđuje se sve što sam i ja pisao više od posljednjih 23 godine. Dakle, da je "UDBA JE NAŠA SUDBA"!!
Odlično su spomenuti i dr. Franjo Tuđman, ali i Gojko Sušak! Tek sada smo saznali i da je Sanader bio udbaški agent u Austriji (najvjerovatnije u Klagenfurtu, u kojem je bila jedna jaka Udbaška banka....). A pogrdno je spomenut i naš bivši Ciganin - Predsjednik Stipe Mesić!
A kao šlag na tortu – pogrdno je još spomenut i novi predsjednik dr. Ivo YU-sipović i njegov orjunaški otac Ante YU-sipović, ratni komandant zloglasne krvave i krvoločne 11. dalmatinske divizije, koja je kao „crvena kuga“ poharala Dubrovnik i poubijala najbolje dubrovačke hrvatske intelektualce - na otoku DAKSI.., a potom žive spalile i fratre na Širokom Brijegu!
No, idemo iz početka:
Odličan i izvanredno koristan članak, znanog novinara Dražena Ćurića! Potvrđuje se sve što sam i ja pisao više od posljednjih 23 godine. Dakle, da je "UDBA JE NAŠA SUDBA"!!
Odlično su spomenuti i dr. Franjo Tuđman, ali i Gojko Sušak! Tek sada smo saznali i da je Sanader bio udbaški agent u Austriji (najvjerovatnije u Klagenfurtu, u kojem je bila jedna jaka Udbaška banka....). A pogrdno je spomenut i naš bivši Ciganin - Predsjednik Stipe Mesić!
A kao šlag na tortu – pogrdno je još spomenut i novi predsjednik dr. Ivo YU-sipović i njegov orjunaški otac Ante YU-sipović, ratni komandant zloglasne krvave i krvoločne 11. dalmatinske divizije, koja je kao „crvena kuga“ poharala Dubrovnik i poubijala najbolje dubrovačke hrvatske intelektualce - na otoku DAKSI.., a potom žive spalile i fratre na Širokom Brijegu!
Odličan je i prilog o "uglednom" i “zaslužnom“ Ivici Račanu, iako je tu napravljen
nepotreban zastoj u toj mračnoj priči...
Ukratko, čestitam do neba znanom novinaru Draženu Ćuriću, ali i meni dobro znanom Nikoli Štedulu...
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., bloggeru, Brtonigla
(Hrvatski socijal-radikal)
Ukratko, čestitam do neba znanom novinaru Draženu Ćuriću, ali i meni dobro znanom Nikoli Štedulu...
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., bloggeru, Brtonigla
(Hrvatski socijal-radikal)
Ako udbaši "slučajno"uklone Lex-a ,treba li njegov
sin kao zakonski nasljednik te "tatine dokaze"zadržati u obiteljskoj
ladici,kod prijana Josipovića ili odnijeti u EU-Ladicu ???
No comments:
Post a Comment