Franciškovićev slučaj

Dragovoljac.com/Franciškovićev slučaj/ Utorak, 01 Listopad 2013 15:45

 Franciškovićev slučaj

 Autor Damir Pešorda   

Najopasnije je zezati se s nepisanim zakonima. A u ovoj zemlji takav nepisani zakon je da onaj tko diže veliku galamu na krivom mjestu ili postavlja nezgodna pitanja vrlo lako može završiti u zatvoru. Najopasnije je zezati se s nepisanim zakonima. A u ovoj zemlji takav nepisani zakon je da onaj tko diže veliku galamu na krivom mjestu ili postavlja nezgodna pitanja vrlo lako može završiti u zatvoru. Razlog se uvijek nađe – dragulji koje nitko ne potražuje, jer nikada nisu ni postojali, ''govor mržnje'', hukanje premijeru, sudjelovanje u prosvjedu koji se vlastima ne sviđa, jer ga one nisu organizirale ili nešto peto. Organi represije sve lakše i sve razigranije sudjeluju u – a u čemu bi drugom – represiji. Javnost pri tome reagira sve tiše ili uopće ne reagira. Ono što se još jučer činilo nemogućim, postaje nam gotovo normalno. Zabrinjavajuće je da u te sumnjive postupke sve češće biva involvirana psihijatrija. Prije gotovo dva mjeseca uhićen je zbog prepucavanja na Facebooku s ministrom policije Rankom Ostojićem aktivist Marko Francišković. Površno poznajem Franciškovića i ne mogu reći da mi se njegov politički aktivizam, kao i njegova politička filozofija čine osobito produktivnim, no ničiji osebujni politički stavovi i stil ne bi smjeli biti razlogom da se čovjeka zatvara. Pogledao sam na jednom od ovdašnjih portala Franciškovićevu facebook-čarku s ministrom, uz ogradu da ne znam koliko je uistinu autentična – moram reći da ništa u njoj nije utuživo i da je ministrov način komuniciranja puno vulgarniji i primitivniji od Franciškovićeva. Neshvatljivo mi je da je čovjek uopće uhićen zbog tako benignog i banalnog prepucavanja. Ako to pak sve nije istina, zašto ministrov ured nije demantirao prepisku s Franiškovićem?  Još čudnije u cijeloj toj priči jest to da je odmah nakon uhićenja Franciškoviću pretresen stan te mu je određen jednomjesečni pritvor - zbog neprijavljenog pištolja koji mu je pronađen u stanu. Znači, uhićen je po jednoj osnovi, a pritvor mu je određen po drugoj, jer u samoj prepisci očito nije bilo utuživih elemenata. No, ona je ipak bila razlog da policija uopće ''postupa'' prema Franciškovića, stoga se nameće dojam da su pretres strana i pronalaženje pištolja bili zapravo tek posljedica potrage za bilo kakvim razlogom za pritvor. Neobično je i to da se čovjeku zbog neregistriranog pištolja određuju jednomjesečni pritvor, a ubojice nakon ispitivanja najčešće puštaju da se brane sa slobode. Upravo danas, recimo, čitam u novinama da su Zagrepčanku, koja je nožem gotovo nasmrt iskasapila muža, nakon ispitivanja pustili doma. Da se brani sa slobode.  I kada se činilo da će po Franciškovića sve dobro završiti, te da će nakon jednomjesečnog pritvora biti pušten kući, ispriječilo se nešto treće. U zatvoru mu je jedna psihijatrica dijagnosticirala paranoidnu šizofreniju, te je prebačen u zatvorsku bolnicu na prisilno liječenje. Tu priča već zadobiva kafkijanske obrise i staljinistički potpis. Navodno je psihijatrici za dijagnozu bilo dovoljno to što Francišković odbija GMO hranu i čita Bibliju. Kažem navodno, jer vijesti o tome što se događa s Franciškovićem prenosi njegov prijatelj Natko Kovačević, dok se policija o svemu tome ne oglašava. Kažu stručnjaci da za dijagnosticiranje šizofrenije treba proći određeni period.                   U Franciškovićevu slučaju talentiranoj psihijatrici trebalo je puno manje vremena. Bilo kako bilo, cijela ta priča ne djeluje nimalo lijepo. Još strašnije je da nijedan od etabliranih medija o tome nije ni riječi napisao, a tema je, čisto s novinarskog stanovišta, vrlo intrigantna.  Žalosno je da se nije oglasio ni HHO ni bilo koja viđenija javna osoba, nitko, muk, apsolutni muk. Jedina osoba od imena i ugleda koja se oglasila povodom Franciškovićeva slučaja bio je Zvonimir Šeparović, nekadašnji rektor Zagrebačkog sveučilišta i ministar u dvije Tuđmanove vlade. Hvala mu, jer je tako barem donekle sačuvao obraz hrvatskih intelektualaca. Premda, da budem iskren, nema se tu već odavno što čuvati.  Damir Pešorda hrsvijet.net < «   » >

 

Komentari  

#4 Ante Rokov Jadrijević 2013-10-01 23:57

Veliki VIB je to davno napisao - prije otprilike 50-tak godina (citiram): "Organe gonjenja uvijek treba držati na oku. Jer postoji opasnost da obole od manije gonjenja".

A napisao je i ovo: "Sve teče, oni se ne mijenjaju"

Tako je to u Stranki DEMAGOŠKIH PROMIJENA, to jest SDP-u!

Uvijek iste face, uvijek ista prezimena!

Citat

0 #3 kalfa 2013-10-01 22:51

"Žalosno je da se nije oglasio ni HHO ni bilo koja viđenija javna osoba, nitko, muk, apsolutni muk.

Jedina osoba od imena i ugleda koja se oglasila povodom Franciškovićeva slučaja bio je Zvonimir Šeparović, nekadašnji rektor Zagrebačkog sveučilišta i ministar u dvije Tuđmanove vlade.

Hvala mu, jer je tako barem donekle sačuvao obraz hrvatskih intelektualaca. Premda, da budem iskren, nema se tu već odavno što čuvati".

Bravo Pešorda!

Citat

+7 #2 Ante Rokov Jadrijević 2013-10-01 18:40

Navodni Franciškovićev pištolj jako mnogo podsjeća na onaj pištolj NAVODNOG ubojice Hodakove kćeri Ivane - onog jadnika Šlogara! Njega su dva policajca našla kao skitnicu u jednoj napuštenoj štali i poveli ga na piće (!!??). A onda su se vratili u tu štalu i našli podmetnuti pištolj, koji je u međuvremenu podmetnuo treći policajac.... Baš taj vječni SDP-ov ministar policije Ostojić Ranko(vić) nema nimalo mašte, već stalno podmeće iste bedastoće!!

Citat

+6 #1 Klaudio Dukić 2013-10-01 17:19

Zatvorili su ga jer njegova knjiga: Hrvatska knjiga Opstanka razotkriva sekularni način vladanja i predstavlja opasnost za sekularnu demokraciju.
Pročitao sam cijelu knjigu od 800 stranica
genijalna je.

Citat