Hrsvijet.net/ Damir Pešorda: A primjer se zove Marko … /03 Siječanj 2014
Damir Pešorda: A primjer se zove
Marko …
Totalitarne tendencije u nekom društvu prepoznaju se, između
ostaloga, po dominirajućem crno-bijelom pogledu na svijet i proizvodnji
''primjera'' , kojima je svrha preodgojiti, odnosno preplašiti, ukoliko ne ide
s preodgojem, cijele društvene skupine.
U hrvatskom društvu,
na žalost, jačaju upravo takve tendencije. Dostatno je zaviriti u naše
medije pa da se uvjerimo kako se na političku scenu gleda crno-bijelo:
takozvana ljevica je apsolutno pozitivna, napredna itd., a takozvana desnica je
apsolutno negativna, nazadna itd.
Što se
poučno-opominjućih primjera tiče, jedan od njih prešao je već granicu dopustivu
i u rudimentarnoj demokraciji. Riječ je o slučaju Marka Franciškovića, čovjeka
koji od početka kolovoza do danas, po informacijama dostupnim javnosti
sudeći, prolazi svojevrsnu
pravosudno-psihijatrijsku torturu samo zato što je na Facebooku uvrijedio
ministra Ostojića.
Ne ulazeći sada u pojedinosti slučaja, o njima se čitatelji
mogu informirati na internetu i iz
članaka Vjekoslava Magaša u nekoliko posljednjih brojeva Hrvatskog tjednika,
želim upozoriti na nevjerojatnost, gotovo nestvarnost toga slučaja.
Od nastanka
slobodne Hrvatske nije bilo političkih zatvorenika, premda neki pravosudni
slučajevi ostavljaju mjesta za sumnju, no nitko nije bio službeno utamničen
zbog svoje ideologije.
U Markovom slučaju
može se upravo o tome govoriti.
Naime, ne bi bio problem da je Francišković bio osuđen zbog
neprijavljenog oružja, no on je na
neodređeno vrijeme strpan u zatvorsku bolnicu kao čovjek opasan po okolinu.
A opasan je, tako
sudac u slučaju i psihijatrica Biško tvrde, zbog svoje opasne ideologije, to
jest jer čita Bibliju i namjerava nakon što dođe na vlast suditi za veleizdaju
svima koji su je, kako on drži, počinili.
Po tom ključu svi su
američki predsjednici zreli za ludnicu jer prisežu polažući ruku na Bibliju
i kada dođe na vlast progoni one koji izdaju državne tajne. Čak i kada su tajne
tako mračne da ih ljudska savjest nalaže razotkriti onome tko za njih
sazna.
Francišković nije iza sebe imao stranku ni kakve moćne
zaštitnike ili financijere, stoga je teško vjerovati da bi ga itko proganjao
zbog toga što bi se pribojavao da bi mogao ugroziti vlast sadašnje garniture
niti već uspostavljeni samoreplicirajući mehanizam naizmjenične smjene na
vlasti dviju vodećih političkih grupacija u zemlji.
Njegove ideje i
način djelovanja odviše su profetski, odviše idealistički i odviše beskompromisni da bi naišli na znatniji
odaziv kod poslovično opreznih hrvatskih birača.
Postavlja se stoga
pitanje - zašto mu se uopće događa to što mu se događa?
Ne vidim drugog
razloga do pretvaranja Marka Franciškovića u primjer, zoran primjer svima
koji bi se eventualno drznuli da propituju politički smjer u kojem nas vode
političke elite od dvije tisućite do danas. Jer, kako budu bude raslo razočaranje Europskom unijom i balkanskim
bratimljenjem, sve brojniji pojedince i cijele skupine padat će u napast da
propituju tu ''politiku bez alternative''.
Osobno nisam zagovornik Franciškovićevih političkih stavova
niti me praktična politika uopće zanima, štoviše – gadi mi se, no kao Hrvat i građanin ove zemlje, koja se
još uvijek naziva republikom i Hrvatskom, Franciškovićev slučaj me ispunjava
ogorčenjem i nespokojem.
Užasava me
mogućnost da čovjeka zatvaraju i ''liječe'' zbog ''čitanja Biblije'' i
promišljanja ideje države i državnog uređenje.
Čudi me i zbunjuje
šutnja hrvatske javnosti, intelektualaca, kolumnista, analitičara, Crkve,
udruga za zaštitu ljudskih prava i svih onih od čijeg komentiranja svega i
svačega inače nemamo prilike ni odahnuti.
Zato pozivam i
prozivam saborske zastupnike, predsjednika, pučkog pravobranitelja, Hrvatski
helsinški odbor, Kaptol, medije, udruge, Hrvatsko psihijatrijsko društvo,
Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti, Maticu hrvatsku, komentatore
političkog života, prvoborce demokracije i tolerancije poput Puhovskog, Čička,
Matvejevića, Banca i drugih da se oglase o ovom slučaju.
Da stanu u obranu
čovjeka bez obzira što mislili o njegovim idejama.
U protivnom izdali smo kao društvo i Kristov i
Voltaireov nauk o ljubavi i toleranciji. Gdje
je sada netko da parafrazira onog njemačkog pastora: Kada su došli po
desničara Marka, nisam se bunio jer nisam bio desničar … ?
Damir Pešorda
Hrsvijet.net
*******
Komentari ( 4 )
Ante Rokov Jadrijevic · Top Commenter
· Brtonigla
"Demokracija je kada nisi zatvoren jer si bio
otvoren" (Veliki VIB,
1968.)
Josip Kokic · Top Commenter · Zagreb, Croatia
Odličan osvrt osobe
kojoj je kritičnost imanentna a što bi trebala biti osobina svakog intektualca
odnosno mislećeg bića koji misli svojoj glavom a ne tuđom.
Opća pojava onih tzv. intelktualaca koje režim isključivo
preferira, isključivo se ponašaju metodom dodvoravanja onima iznad njih, jer
jedino tako mogu biti u fokusu režimskih medija.
Puhovski i ini su ta
stršeća grupacija koja je i 1971 bila izdajnička i kojima su javno proljećari
oprostili ,od Budiše pa na dalje.
Svojim oprostom su im
omogučili javno djelovanje koje stravično zlorabe, čak do mostruoznosti na
štetu naroda i države u krvi stvorene……
No comments:
Post a Comment