Dragovoljac.com/ HAZU je predaleko od toga da reagira na primitivizam
jugonostalgi-čara/29 Travanj 2014
Autor Zvonimir Hodak
HAZU je predaleko od toga da reagira
na primitivizam jugonostalgičara
Večernjak ima dvije sjajne novinarke koje imaju misiju omekšati i relaksirati nas tvrde ognjištare.
Naime, i light ognjištari su bolji od onih sasvim tvrdih, zatucanih koji broje na prste koliko ima Srba u Vukovaru ili Hrvata u Sarajevu.
U nedjeljnom broju od 27. travnja 2014.g., Ivanka Toma i Silvana Perica predstavljaju nam lik i djelo Peđe Grbina i Emira Hadžihafizbegovića, najvišeg političara i najtraženijeg glumca na "našim prostorima" što god to značilo!
Ivanka Toma je pragmatična.
Nedavno joj je na glavu pala ljupka ideja. Vrijeme je da Milanović i Karamarko popiju kavicu,
kaže Toma. Ideja kao
ideja nije sasvim loša. Ali tko će platiti?
Obzirom na presudu Županijskog suda u
Zagrebu, HDZ danas sigurno teško može skupiti za kavu. Da je Ivankina ideja odlična dokazuje i naš
Predsjednik. I on traži konsenzus oko bitnih stvari u državi. Sjećam se kako je svojedobno i Karamarko
bio tražio konsenzus oko gradnje Pelješkog mosta. To su bili dani hrvatskog
humora!
Na Karamarkovo traženje ljevičari su se
lovili za trbuh od smijeha. Sada, kad su se karte okrenule, Ivanka i
Predsjednik bi ipak kafenisali s Karamarkom.
Sve je to na tragu Nikice Valentića i
Davora Butkovića kao i njihovog sna o velikoj koaliciji (nesposobnih koji bi
onda vječno vladali).
Ma to je stvarno jednostavno, a genijalno! Zbližiti dvije vodeće stranke u Hrvatskoj
oko nekih vrućih krumpira, onda ih možda čak i ujedinimo, tako da napokon dobijemo jednu stranku. Tako ćemo napokon opet imati:
jedan narod, jedan pravopis, jednu stranku i jednu granicu – onu prema
Mađarskoj.
Onda ćemo napokon opet dobiti jednu
stabilnu vladu koja će vladati zemljom bar narednih 45 godina.
Tko
će onda razj .... tu privlačnu ideju da svi vladaju (gotovo bez opozicije kao i
demokracijama) ako ne Karamarko. Nikome
od tih vrlih političkih vizionara nije jasno zašto je on protiv.
Vratimo se mi Peđi i njegovim
nepročešljanim mislima.
Na pitanje Ivanke je li naš politički dvometraš vjeruje u bilo što, npr: Boga,
zvijezde, horoskope, Peđa partijski
iskreno odgovara: "Ne skrivam se i jasno kažem da sam ateist. Potpuni
bezbožac."
Mišljenja sam kako je baš Pedja trebao 27.
travnja o.g., otići u Rim. Josipović je samo agnostik pa postoji opasnost da ga
masa od milijun zatucanih klerikalaca preobrati, zaredi i smjesti u samostan
sv. Jerolima. Što ćemo onda?
Njega, po ideološkom profilu, može na
mjestu Predsjednika RH zamijeniti Stipe Mesić, ali on ne svira tako lijepo klavir. Zato Pedju treba svakako poslati u Rim na
proglašenje svetima dvojice papa Ivana XXIII i Ivana Pavla II. Osim što bi
kao dvometraš bio uočljiv, on bi i dostojno predstavio onih oko 7% hrvatskih
bezbožnika koji su na vlast izabrani glasovima 93% hrvatskih vjernika.
Ili kako je to lijepo sročio Vuk Karadžić:
"Brat je mio koje vjere bio, po mogućnosti da je Srbin!"
* * *
Zanimljiv je razgovor vodila Silvana
Perica sa Emirom Hadžihafizbegovićem (nadalje samo Emirom) o aktualnoj
političkoj situaciji u BiH.
On je nekim svojim ranijim istupima
pokazao izuzetne simpatije prema Hrvatima. To je i očekivano obzirom da je dobio hrvatsko
državljanstvo, igrao u 12 hrvatskih filmova, dobio četiri nacionalne nagrade u
okviru hrvatskog glumišta, a i sad nas svakodnevno oduševljava reklamnim
spotovima na svim hrvatskim televizijama.
Emir voli Hrvatsku kao što ju vole Oliver
Frljić, Zoran Pusić, Savo Štrbac, Vesna Teršelić, Rade Šerbedžija itd.
Svi oni imaju hrvatsko državljanstvo koje
su valjda dobili zbog svoje osebujne, ali fanatične ljubavi prema Hrvatskoj.
Zato me začudilo pomalo drsko pitanje naše
Silve Emiru: "Jeste li vi jugonostalgičar?"
Naravno, Emir to sigurno nije! On se samo
ljut jer živi u "zombi ambijentu", neprirodnom ambijentu koji je
srušio sistem vrijednosti u privredi, zdravstvu, kulturi i sportu.
Skoro da bih se s njim složio, ali Silva
je nastavila s pitanjima: "Zašto je onda problem da Hrvati u BiH dobiju
svoj entitet?"
Odgovor glumca s "naših
prostora" je ujedno i paradigma njegovih političkih stavova: "Ja se
već pet godina ne bavim politikom."
"Ali član ste Stranke demokratske
akcije?" neda se Silva.
Ali ni Emir se ne da pa odgovori:
"Član sam stranke, ali apstiniram... Tu i tamo popijem kafu sa Bakirom
Izetbegovićem."
Misli
Emir kako je priča o trećem entitetu izlišna i nepotrebna obzirom da unutar
ovakove Federacije Bošnjaci i Hrvati mogu sjajno surađivati.
Emir ipak smatra kako bi trebalo mijenjati
ustav Federacije kako bi se "relaksirao" položaj Hrvata u tom
entitetu. Alal' ti vera, Emire! Svaka ti je na mjestu! Ne znam samo kako
relaksirati onog jedinog Hrvata koji je zaposlen u desetak sarajevskih javnih
ustanova?
Kako
relaksirati Bandića koji je ostao bez titule počasnog građanina Sarajeva jer se
zalagao za treći entitet u BiH? A Emir, koji je protiv trećeg entiteta u BiH,
dobiva odmah hrvatsko državljanstvo. Sad je ponosni hrvatski državljanin na
"ovim prostorima".
Abraham Lincoln je rekao: "Bolje je
šutjeti i biti smatran budalom, nego progovoriti i odagnati svaku sumnju!"
*
* *
Dana 24. travnja o.g., nazočio sam
prezentaciji nove knjige akademika Pečarića "Hrvatski genocid: napravili
zečeve od Srba".
Predstavljanju knjige u dvorani Udruge specijalne policije nazočio je veliki
broj onih koji se nisu preplašili već samog naslova akademikove knjige.
Naime, dio naslova nije proustaška
provokacija, kako bi to mogli pomisliti Zoran Pusić i Vesna Teršelić, nego
doslovni citat blagopočivajućeg Slobodana Miloševića izrečen na sjednici
Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije 14. 08. 1995.g., nakon operacije Oluja.
Meni je upalo u oči kako na prezentaciju
knjige akademika Pečarića nije došao nijedan član HAZU, nijedan od akademika,
čak ni oni koji se prikazuju kao osobe koje misle slično kao akademik Pečarić.
Zamislite npr.: da je Stipe Mesić napisao
knjigu o tome kako je rušio (navodno) Jugu, koliko bi se akademika, na čelu sa
Silobrčićem i Rudanom, našlo na tom predstavljanju.
Svojedobno
je Stipe, kao renomirani gospodarstveni stručnjak, održao svoje legendarno
predavanje pred prepunom dvoranom HAZU o putevima izlaska Hrvatske iz
gospodarskih problema. Svi nazočni
akademici su otvorenih usta slušali Stipino predavanje, sigurno zbog novih
pogleda, a nikako zbog ideološkog istomišljeništva ili ne-daj-Bože poltronstva.
Očekivali su možda da ih Stipe nauči
ponekom gospodarskom triku, kao recimo kako pozajmiti lovu od Slovenca, kojeg
prije toga odlikuješ najvišim hrvatskim odlikovanjima, za kupnju stana na
elitnoj lokaciji u Zagrebu.
Znam
neke prijatelje koji bi također, da su bili na Stipinoj poziciji, odlikovali
Slovenca i za znatno manji iznos pozajmice.
Uglavnom Pečarićevim kolegama
akademicima-zečevima ni traga ni glasa.
Međutim, zato je predsjednik JAZU,
oprostite HAZU, dao mega intervju novinarima Večernjeg lista. Kusić je uredno
nabrojao što je sve lani naša draga Akademija imala na meniju. Kaže da su
održali 399 događanja, 114 znanstvenih skupova, 95 predavanja, 74
predstavljanja knjiga ... (među kojima se nikako ne može naći knjiga s tako kompromitirajućim
sadržajem kao ova akademika Pečarića).
Ostao sam tronut kvantitetom djelovanja
naše Akademije.
Je li itko ikada primijetio da se HAZU
odredio i o jednom gorućem problemu Lijepe naše? Je li se HAZU oglasila o ogromnom broju nezaposlenih,
o referendumima koji niču kao izraz
narodnog nezadovoljstva politikom ove zemlje, o proglašavanju fašistima onih
koji su branili Vukovar?
Nije li netko iz HAZU trebao reagirati na
sramotni stav Branimira Pofuka: "eto i onda, u vrijeme uspona nacizma, taj
se pokret hranio nezadovoljstvom veterana iz Prvog svjetskog rata, eto i ovaj
uzlet hrvatskog nacizma hrani se nezadovoljstvom veterana Domovinskog
rata."
HAZU je očito predaleko od toga da reagira
na primitivizam svakog jugonostalgičara.
U pravu
su da je to ispod nivoa jedne nacionalne Akademije.
Ipak, kad takva elitna institucija
preferira Mesićeve nepročešljane misli o ekonomiji u odnosu na faktografski vrijednu knjigu svog
kolege akademika Pečarića, onda pokazuje
sav svoj smisao za humor.
Ostaje nam, na žalost, SANU koja iz
Francuske 2 u Begradu redovito reagira i utječe na kreiranje mišljenja i
stavova o svim srpskim problemima.
Njima sigurno ne bi bilo ispod časti
reagirati na nekog svog Pofuka kad bi srpske branitelje nazvao nacistima.
Možda je naš problem u tome što je najveći
dio naših akademika izabran u tu časnu instituciju još davno, davno, još u doba
Juge. A tko te primi u
"kuću besmrtnih" taj te zaduži do smrti! Možda otuda i takva skromnost i nezainteresiranost naših akademika za
probleme Hrvatske, a možda pritajena tuga za prošlim vremenima.
Abraham Lincoln je rekao: "Skromnost
bi morala biti vrlina onih koji nemaju drugih vrlina."
*
* *
Aleksandar Vučić, novi srpski premijer,
bivši je šešeljevac, brzo uči i dlaku mijenja. Da li i ćud, to ćemo tek
vidjeti!
U trosatnom ekspozeu u beogradskoj
Skupštini izrekao je zanimljive poruke. Od 19 ministara, samo je sedam iz
njegove vladajuće Napredne stranke. Usporedite to s HDZ-om i SDP-om!
Mirovine neće dirati, ali je rekao
slijedeće: "Već sutra se možete pozdraviti sa svojim službenim
automobilima. Imate velike plate, pa ili si kupite aute ili se vozite
svojima."
Neću dalje nabrajati Vučićeve najavljene
poteze jer svaka usporedba s našom situacijom je na našu štetu. Bože, čak nas i
Srbi šiju!
Sreća
da imamo bar Cibonu i Cedevitu!
Javljaju mi ognjištari kako je jučer Ante
Tomić viđen na granici sa Slovenijom. Znancu je rekao kako ide u Rim na
proglašenje svetima dvojice papa. Još mu se potužio kako je morao kupiti vinjete za Sloveniju i Austriju.
Zatim se pozdravio sa znancem i ušao u autobus za Rim.
Ugledavši se na štedljivu Srbiju, i
hrvatska je vlada odlučila podzemnu željeznicu u Zagrebu, zbog uštede,
izgraditi nad zemljom.
Zvonimir Hodak/dnevno.hr