HAZU je predaleko od toga da reagira na primitivizam jugonostalgičara

Dragovoljac.com/ HAZU je predaleko od toga da reagira na primitivizam jugonostalgi-čara/29 Travanj 2014                

Autor Zvonimir Hodak   

HAZU je predaleko od toga da reagira

na primitivizam jugonostalgičara          

Večernjak ima dvije sjajne novinarke koje imaju misiju omekšati i relaksirati nas tvrde ognjištare.

Naime, i light ognjištari su bolji od onih sasvim tvrdih, zatucanih koji broje na prste koliko ima Srba u Vukovaru ili Hrvata u Sarajevu.

U nedjeljnom broju od 27. travnja 2014.g., Ivanka Toma i Silvana Perica predstavljaju nam lik i djelo Peđe Grbina i Emira Hadžihafizbegovića, najvišeg političara i najtraženijeg glumca na "našim prostorima" što god to značilo! 

Ivanka Toma je pragmatična.

Nedavno joj je na glavu pala ljupka ideja. Vrijeme je da Milanović i Karamarko popiju kavicu, kaže Toma. Ideja kao ideja nije sasvim loša. Ali tko će platiti?

Obzirom na presudu Županijskog suda u Zagrebu, HDZ danas sigurno teško može skupiti za kavu. Da je Ivankina ideja odlična dokazuje i naš Predsjednik. I on traži konsenzus oko bitnih stvari u državi. Sjećam se kako je svojedobno i Karamarko bio tražio konsenzus oko gradnje Pelješkog mosta. To su bili dani hrvatskog humora!

Na Karamarkovo traženje ljevičari su se lovili za trbuh od smijeha. Sada, kad su se karte okrenule, Ivanka i Predsjednik bi ipak kafenisali s Karamarkom.

Sve je to na tragu Nikice Valentića i Davora Butkovića kao i njihovog sna o velikoj koaliciji (nesposobnih koji bi onda vječno vladali).

Ma to je stvarno jednostavno, a genijalno! Zbližiti dvije vodeće stranke u Hrvatskoj oko nekih vrućih krumpira, onda ih možda čak i ujedinimo, tako da napokon dobijemo jednu stranku. Tako ćemo napokon opet imati: jedan narod, jedan pravopis, jednu stranku i jednu granicu – onu prema Mađarskoj. 

 

Onda ćemo napokon opet dobiti jednu stabilnu vladu koja će vladati zemljom bar narednih 45 godina.

Tko će onda razj .... tu privlačnu ideju da svi vladaju (gotovo bez opozicije kao i demokracijama) ako ne Karamarko. Nikome od tih vrlih političkih vizionara nije jasno zašto je on protiv.

Vratimo se mi Peđi i njegovim nepročešljanim mislima. Na pitanje Ivanke je li naš politički dvometraš vjeruje u bilo što, npr: Boga, zvijezde, horoskope, Peđa partijski iskreno odgovara: "Ne skrivam se i jasno kažem da sam ateist. Potpuni bezbožac."

Mišljenja sam kako je baš Pedja trebao 27. travnja o.g., otići u Rim. Josipović je samo agnostik pa postoji opasnost da ga masa od milijun zatucanih klerikalaca preobrati, zaredi i smjesti u samostan sv. Jerolima. Što ćemo onda?

Njega, po ideološkom profilu, može na mjestu Predsjednika RH zamijeniti Stipe Mesić, ali on ne svira tako lijepo klavir. Zato Pedju treba svakako poslati u Rim na proglašenje svetima dvojice papa Ivana XXIII i Ivana Pavla II. Osim što bi kao dvometraš bio uočljiv, on bi i dostojno predstavio onih oko 7% hrvatskih bezbožnika koji su na vlast izabrani glasovima 93% hrvatskih vjernika.

Ili kako je to lijepo sročio Vuk Karadžić: "Brat je mio koje vjere bio, po mogućnosti da je Srbin!" 

* * *

Zanimljiv je razgovor vodila Silvana Perica sa Emirom Hadžihafizbegovićem (nadalje samo Emirom) o aktualnoj političkoj situaciji u BiH.

On je nekim svojim ranijim istupima pokazao izuzetne simpatije prema Hrvatima. To je i očekivano obzirom da je dobio hrvatsko državljanstvo, igrao u 12 hrvatskih filmova, dobio četiri nacionalne nagrade u okviru hrvatskog glumišta, a i sad nas svakodnevno oduševljava reklamnim spotovima na svim hrvatskim televizijama.

Emir voli Hrvatsku kao što ju vole Oliver Frljić, Zoran Pusić, Savo Štrbac, Vesna Teršelić, Rade Šerbedžija itd.

Svi oni imaju hrvatsko državljanstvo koje su valjda dobili zbog svoje osebujne, ali fanatične ljubavi prema Hrvatskoj.

Zato me začudilo pomalo drsko pitanje naše Silve Emiru: "Jeste li vi jugonostalgičar?"

Naravno, Emir to sigurno nije! On se samo ljut jer živi u "zombi ambijentu", neprirodnom ambijentu koji je srušio sistem vrijednosti u privredi, zdravstvu, kulturi i sportu.

Skoro da bih se s njim složio, ali Silva je nastavila s pitanjima: "Zašto je onda problem da Hrvati u BiH dobiju svoj entitet?"

Odgovor glumca s "naših prostora" je ujedno i paradigma njegovih političkih stavova: "Ja se već pet godina ne bavim politikom."

"Ali član ste Stranke demokratske akcije?" neda se Silva.

Ali ni Emir se ne da pa odgovori: "Član sam stranke, ali apstiniram... Tu i tamo popijem kafu sa Bakirom Izetbegovićem."

Misli Emir kako je priča o trećem entitetu izlišna i nepotrebna obzirom da unutar ovakove Federacije Bošnjaci i Hrvati mogu sjajno surađivati.

Emir ipak smatra kako bi trebalo mijenjati ustav Federacije kako bi se "relaksirao" položaj Hrvata u tom entitetu. Alal' ti vera, Emire! Svaka ti je na mjestu! Ne znam samo kako relaksirati onog jedinog Hrvata koji je zaposlen u desetak sarajevskih javnih ustanova?

Kako relaksirati Bandića koji je ostao bez titule počasnog građanina Sarajeva jer se zalagao za treći entitet u BiH? A Emir, koji je protiv trećeg entiteta u BiH, dobiva odmah hrvatsko državljanstvo. Sad je ponosni hrvatski državljanin na "ovim prostorima".

Abraham Lincoln je rekao: "Bolje je šutjeti i biti smatran budalom, nego progovoriti i odagnati svaku sumnju!" 

            * * *

Dana 24. travnja o.g., nazočio sam prezentaciji nove knjige akademika Pečarića "Hrvatski genocid: napravili zečeve od Srba". Predstavljanju knjige u dvorani Udruge specijalne policije nazočio je veliki broj onih koji se nisu preplašili već samog naslova akademikove knjige.

Naime, dio naslova nije proustaška provokacija, kako bi to mogli pomisliti Zoran Pusić i Vesna Teršelić, nego doslovni citat blagopočivajućeg Slobodana Miloševića izrečen na sjednici Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije 14. 08. 1995.g., nakon operacije Oluja.

Meni je upalo u oči kako na prezentaciju knjige akademika Pečarića nije došao nijedan član HAZU, nijedan od akademika, čak ni oni koji se prikazuju kao osobe koje misle slično kao akademik Pečarić.

Zamislite npr.: da je Stipe Mesić napisao knjigu o tome kako je rušio (navodno) Jugu, koliko bi se akademika, na čelu sa Silobrčićem i Rudanom, našlo na tom predstavljanju.

Svojedobno je Stipe, kao renomirani gospodarstveni stručnjak, održao svoje legendarno predavanje pred prepunom dvoranom HAZU o putevima izlaska Hrvatske iz gospodarskih problema. Svi nazočni akademici su otvorenih usta slušali Stipino predavanje, sigurno zbog novih pogleda, a nikako zbog ideološkog istomišljeništva ili ne-daj-Bože poltronstva.

Očekivali su možda da ih Stipe nauči ponekom gospodarskom triku, kao recimo kako pozajmiti lovu od Slovenca, kojeg prije toga odlikuješ najvišim hrvatskim odlikovanjima, za kupnju stana na elitnoj lokaciji u Zagrebu.

Znam neke prijatelje koji bi također, da su bili na Stipinoj poziciji, odlikovali Slovenca i za znatno manji iznos pozajmice.

Uglavnom Pečarićevim kolegama akademicima-zečevima ni traga ni glasa.

Međutim, zato je predsjednik JAZU, oprostite HAZU, dao mega intervju novinarima Večernjeg lista. Kusić je uredno nabrojao što je sve lani naša draga Akademija imala na meniju. Kaže da su održali 399 događanja, 114 znanstvenih skupova, 95 predavanja, 74 predstavljanja knjiga ... (među kojima se nikako ne može naći knjiga s tako kompromitirajućim sadržajem kao ova akademika Pečarića).

Ostao sam tronut kvantitetom djelovanja naše Akademije.

Je li itko ikada primijetio da se HAZU odredio i o jednom gorućem problemu Lijepe naše? Je li se HAZU oglasila o ogromnom broju nezaposlenih, o referendumima koji niču kao izraz narodnog nezadovoljstva politikom ove zemlje, o proglašavanju fašistima onih koji su branili Vukovar?

Nije li netko iz HAZU trebao reagirati na sramotni stav Branimira Pofuka: "eto i onda, u vrijeme uspona nacizma, taj se pokret hranio nezadovoljstvom veterana iz Prvog svjetskog rata, eto i ovaj uzlet hrvatskog nacizma hrani se nezadovoljstvom veterana Domovinskog rata."

HAZU je očito predaleko od toga da reagira na primitivizam svakog jugonostalgičara.

U pravu su da je to ispod nivoa jedne nacionalne Akademije.

Ipak, kad takva elitna institucija preferira Mesićeve nepročešljane misli o ekonomiji u odnosu na faktografski vrijednu knjigu svog kolege akademika Pečarića, onda pokazuje sav svoj smisao za humor.

Ostaje nam, na žalost, SANU koja iz Francuske 2 u Begradu redovito reagira i utječe na kreiranje mišljenja i stavova o svim srpskim problemima.

Njima sigurno ne bi bilo ispod časti reagirati na nekog svog Pofuka kad bi srpske branitelje nazvao nacistima.

Možda je naš problem u tome što je najveći dio naših akademika izabran u tu časnu instituciju još davno, davno, još u doba Juge. A tko te primi u "kuću besmrtnih" taj te zaduži do smrti! Možda otuda i takva skromnost i nezainteresiranost naših akademika za probleme Hrvatske, a možda pritajena tuga za prošlim vremenima. 

Abraham Lincoln je rekao: "Skromnost bi morala biti vrlina onih koji nemaju drugih vrlina." 

            * * *

Aleksandar Vučić, novi srpski premijer, bivši je šešeljevac, brzo uči i dlaku mijenja. Da li i ćud, to ćemo tek vidjeti!

U trosatnom ekspozeu u beogradskoj Skupštini izrekao je zanimljive poruke. Od 19 ministara, samo je sedam iz njegove vladajuće Napredne stranke. Usporedite to s HDZ-om i SDP-om!

Mirovine neće dirati, ali je rekao slijedeće: "Već sutra se možete pozdraviti sa svojim službenim automobilima. Imate velike plate, pa ili si kupite aute ili se vozite svojima."

Neću dalje nabrajati Vučićeve najavljene poteze jer svaka usporedba s našom situacijom je na našu štetu. Bože, čak nas i Srbi šiju!

Sreća da imamo bar Cibonu i Cedevitu!

Javljaju mi ognjištari kako je jučer Ante Tomić viđen na granici sa Slovenijom. Znancu je rekao kako ide u Rim na proglašenje svetima dvojice papa. Još mu se potužio kako je morao kupiti vinjete za Sloveniju i Austriju. Zatim se pozdravio sa znancem i ušao u autobus za Rim.

Ugledavši se na štedljivu Srbiju, i hrvatska je vlada odlučila podzemnu željeznicu u Zagrebu, zbog uštede, izgraditi nad zemljom.

Zvonimir Hodak/dnevno.hr