SEMPER PARATUS CROATIAE: Evo čemu je služilo Frljićevo lešinarenje nad Aleksandrom Zec: Sve kako bi postao intendant HNK u Rijeki!

Dnevno.hr/ Evo čemu je služilo Frljićevo lešinarenje nad Aleksandrom Zec: Sve kako bi postao intendant HNK!/ 19. travnja 2014.

Autor: Marcel Holjevac

Evo čemu je služilo Frljićevo lešinarenje nad Aleksandrom Zec: Sve kako bi postao intendant HNK u Rijeki!

Novi intendant HNK "Ivan plemeniti Zajc" u Rijeci je Oliver Frljić.

Time je Rijeka, koja već ima Titovog Galeba, Vedranu Rudan i Radu Šerbedžiju, postala odlagalište ostataka bivše Jugoslavije.

Preko pokojnog Zeca do plemenitog Zajca: Gospodar Rijeke Vojko Obersnel očito je dao direktivu "Frljiću ne pakovati", pa je ovaj, iako nema deset godina iskustva u kulturi, pobijedio na natječaju.

Jedini protukandidat mu je bio glumac Edvin Liverić. Na natječaj se nije javila višegodišnja ravnateljica HNK Ivana pl. Zajca, Nada Matošević, što je iznenađujuće. Time je potvrđeno ono na što su pred nekoliko dana upozoravali branitelji u Rijeci: da se Frljić manipuliranjem jednom tragičnom smrću želi domoći mjesta intendanta HNK u Rijeci.

Kazališni djelatnici poput Vitomire Lončar i mnogih drugih su već upozorili na to da je kazališno vijeće u sastavu Elvio Baccarini (predsjednik), Diana Grgurić, Nenad Šegvić, Željko Pichler i Boris Blidar u najmanju ruku čudno protumačilo zakonske uvjete natječaja, jer je prije deset godina Frljić još uvijek studirao kazališnu režiju, pa neki cinično predlažu da se svim studentima studij prizna kao radno iskustvo, tako da diplomanti izađu s fakulteta s priznatih pet godina staža.

Potez Baccarinija svakako otvara neke posve nove horizonte. Možda se i za Jasmilu Žbanić nađe neko mjesto, recimo intendantice HNK u Zagrebu. Gdje bi mogla postaviti predstavu "Mrš kući, Milanoviću".

Frljić je dobitnik brojnih kazališnih nagrada, kažu, iskusni internacionalac.

Za svoje predstave Frljić je nagrađivan u Banja Luci, Zenici, Novom Sadu (Sterijino pozorje), Užicama, Brčkom, i drugim svjetski poznatim kazališnim centrima.

Pokušavao je režirati i drugdje, primjerice u Poljskoj gdje je također kanio postaviti predstavu o genocidnim katolibanima Poljacima, ali je odande zbog svojih frljavština istjeran po kratkom postupku.

Predstava o Aleksandri Zec, koja mu je omogućila ugodnu i dobro plaćenu sinekuru, trebala je prvotno biti postavljena u dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu, ali je i tamo Frljić dobio cipelom u stražnjicu zbog skandala koji je izazvao plakat za njegovu predstavu "Fine mrtve djevojke" koji nije, kako on to tvrdi, "sloboda umjetničkog izražavanja" već jednostavno vrijeđanje tuđih vjerskih osjećaja kojem nije mjesto u javnom prostoru, na ulici: tko hoće kupiti kartu za to, njegova je stvar. No ono što se nalazi na cesti je stvar jasnih pravila što se smije, a što ne stavljati u javni prostor.

Frljić je nakon tog skandala, uvrijeđen i iznenađen, otišao iz klerofašističkog Zagreba,

ali je uskoro ovom istaknutom pripadniku antifašističkih snaga stigao poziv vladara Rijeke Obersnela da tamo dođe režirati svoju Aleksandru Zec, u osnovi politički pamflet umotan u celofan umjetnosti, kojim se Hrvatima spočitava fašistoidnost.

Radi se, kako sam već pisao, o ordinarnoj krivotvorini - Aleksandra je, po svemu što se zna o slučaju, žrtva kriminalnog pljačkašog pohoda, nipošto nekakvog Tuđmanovog plana genocida nad Srbima, kako se insinuira, koji su uostalom izvršili ljudi koji su došli iz iste (recimo) države iz koje nam dolazi i Frljić.

O obitelji Zec i okolnostima ubojstva, koje Frljić uredno krivotvori, je već dosta napisano, pa o tome neću ovom prilikom ni pisati.

No problem je što Frljić pod firmom "suočavanja društva s prošlošću" zapravo radi suprotno: amnestira i te kako živ jugofašizam koji je, u konačnici, odgovoran za rat pa tako i za sve njegove žrtve.

Uostalom, Frljić i jest predstavnik iste te ideologije jugoslavenstva, a s Aleksandrom ne da ne čini uslugu društvu, već samo odlaže nužnu denacifikaciju Srbije i suočavanje upravo Jugoslavena s notornom činjenicom da su upravo oni i njihove ideje o Hrvatima kao fašistoidnim separatistima u konačnici u grob pospremile stotinjak tisuća ljudi u BiH i preko deset tisuća u Hrvatskoj.

Uostalom, upravo kao što su i sve žrtve Drugog svjetskog rata, u konačnici, posljedica Hitlerovih planova, uključujući i poginule u savezničkim bombardiranjima Dresdena i žrtve atomske bombe u Hirošimi.

Naravno, o nedužnim žrtvama rata treba pisati, pa o njima i raditi predstave, samo što Aleksandra Zec nije žrtva rata nego kriminala koji se desio u ratnim okolnostima, a dok god Srbija ne prihvati punu i bezrezervnu odgovornost za rat svako pisanje je zapravo kontraproduktivno i održava na životu bolesno stanje društva i drži Srbiju u iluziji da nije ništa kriva i da je rat zapravo skrivio netko drugi. Tim se samo sprječava suočavanje s prošlošću i ozdravljenje.

No to i nije toliko bitno. Bitno je da se Frljić služi metodama tipičnim za kulturu iz koje dolazi: provokacijom i manipulacijom, kako bi se domogao položaja. On se služi provociranjem kako bi izazvao reakciju, pa onda viče "napadaju me ustaše", odnosno po starom baščaršijskom receptu koji obilato koristi i njegov zemo Jergović: munete nekog nogom onako podmuklo da nitko ne vidi, pa kad vam ovaj odvali šamarčinu čudite se "šta je ba bilo" i "ovaj me tuče, jooo vidi kakav je".

Postoje dvije vrste umjetnika - oni kojima je cilj nešto priopćiti publici, i oni koji se umjetnošću služe za politikantske ciljeve.

Kod prvih, provokacija je posljedica: kod drugih, cilj i sredstvo da bi ušićarili kakve političke bodove, predstavili sebe nedužnim žrtvama i na tom kultu "žrtve nepravednog društva" ili "sistema" gradili karijeru.

S te strane, Frljić je upravo najsličniji onima koje navodno prezire - navodnim velikim vjernicima iz nekih davnih stoljeća koji su mašući križem svima pred nosom prikazivali sebe kao pravovjerne, ispravne i moralno čiste, samo kako bi mogli napasti heretike i nevjernike.

Naravno, i on, kao i Jasmila i Jergović, su brzo shvatili da su dogme današnjeg vremena bezrezervno prihvaćanje i glorificiranje homoseksualnosti, "borba protiv nacionalizma", te općenito antikatolički diskurs.

Oni u tome ne vide ništa do li prilike za sebe, jednostavno to je oportuno, to se prodaje, i na tome se lako gradi vlastita moralno politička podobnost, od koje se onda da lijepo živjeti u ovoj i ovakvoj Hrvatskoj, proganjajući ustaše koji ga ugrožavaju.

Oportunizam je u stvari ključ za razumijevanje Frljićevog djelovanja. U neko drugo doba, on bi bio, ako ne inkvizitor ili partijski sekretar, a ono svakako režimski umjetnik ili autor religijskih pamfleta.

Sam taj kult žrtve koji on promovira preko Aleksandre Zec je uostalom baza za proizvodnju mržnje u svim totalitarnim režimima.

Kultom nedužne žrtve, koju treba osvetiti su se služili svi koji su željeli nekog ili nešto napasti, od Hitlerove paljevine Reichstaga do Slobe s "ugroženim Srbima" - sjetite se da je povod za rat u Bosni bila neka svadba na kojoj je navodno ubijen "srpski svat", a za pohod na Kosovo po svemu sudeći izmišljeno silovanje nekog Srbina bocom.

Koliko je to ubojstvo svata imalo veze s njegovom nacionalnošću ne znam, ali obrazac "ugroženosti" je isti kakvim se manipulira u slučaju Aleksandre Zec: "ubijeni su jer su Srbi".

Progoni "maspokovaca" su počeli s "ugroženim" Milošem Žankom koji je "nepravedno smijenjen iz CK, jer je protiv nacionalista i deklaracije o jeziku". Kad netko počne pričati o svojoj ugroženosti, možete biti prilično sigurni da vas se sprema na ovaj ili onaj način napasti, kako bi nametnuo svoju bilo vlast, bilo ideološku i svjetonazorsku hegemoniju.

No ono što je najogavnije u svemu je da se Frljić služi lešinarenjem nad jednom nedužnom djevojčicom kako bi na njenoj smrti zaradio jeftine političke bodove i osigurao sebi unosnu sinekuru.

U svakom slučaju, Frljićevo imenovanje je dokaz da se u Hrvatskoj ideološko-politička podobnost vrednuje mnogo bolje od stvarnih umjetničkih dosega i kvalificiranosti.

Mene samo zanima, ukoliko kazalište u Rijeci pod Frljićevim mandatom ikad postavi na daske čuvenu operu "Nikola Šubić Zrinski" koju je skladao gospodin Zajc, po kojem kazalište u kojem je intendant nosi ime, hoće li iz libreta biti izostavljeni stihovi "Za dom" i zamijenjeni pokličem "smrt fašizmu"

i hoće li Hrvati biti po običaju biti klerofašisti, a Turci antifašisti?

Marcel Holjevac

* * * * * *

Komentari (26):

· Ante Rokov Jadrijevic · Česti komentator · Brtonigla

Fukarama iz Bosne, Jergoviću, Frljiću i sličnima treba oduzeti hrvatsko državljanstvo!

Nažalost, morat ćemo dugo čekati da u ropotarnici prošlosti završe Vladimir Šeks, Tomo Karamarko i njima slični HaDeZenjare iz Udbaške frakcije HDZ-a koji još uvijek vladaju u HDZ-u.

Srećom, malo-po-malo probija se naprijed Savez za Hrvatsku. Spori su, pa i prespori, ali nadajmo se da će ipak stići - barem u zadnji čas !!

Odgovor · Sviđa mi se · Više ne prati ovu objavu · Prije 46 minuta