HNB: Konverzija valutno indeksiranih stambenih kredita u kune, smanjila bi međunarodne pričuve Hrvatske

Hrsvijet.net/HNB: Konverzija valutno indeksiranih stambenih kredita u kune, smanjila bi međunarodne pričuve Hrvatske/21.01.2015.

M. M.

HNB:

Konverzija valutno indeksiranih stambenih kredita u kune, smanjila bi međunarodne pričuve Hrvatske

(slijedi vrlo oštar komentar Ante Rokova Jadrijevića)

Mađarski model, konverzija svih valutno indeksiranih stambenih kredita u kune, smanjila bi međunarodne pričuve Hrvatske za više od 70 posto, što bi imalo nesagledive posljedice, pa bi dobro rješenje bilo pregovaranje kredita između banaka i svakog dužnika na temelju trenutnih vrijednosti nekretnina i kreditne sposobnosti dužnika, pokazuje analiza koju je u srijedu objavila Hrvatska narodna banka (HNB).

Takvo bi se rješenje moglo provesti bez zakonskih intervencija u odnose banaka i dužnika, kroz paket regulatorno-poreznih mjera kojima bi se banke motiviralo na rješavanje odnosa s financijski slabim klijentima, kroz preugovaranje kredita na temelju trenutnih vrijednosti nekretnina i kreditne sposobnosti dužnika, navode iz središnje banke.

Mađarski model, odnosno konverzija svih valutno indeksiranih stambenih kredita u kune (CHF i euro) prema tržišnom tečaju, imao bi "ekstremne implikacije na adekvatnost međunarodnih pričuva Republike Hrvatske", sa svim posljedicama koje bi iz toga proizašle, poput potpunog gubitka kreditne sposobnosti zemlje.

Međunarodne pričuve, pokazuje, naime, analiza HNB-a, smanjile bi se u tom slučaju za 73 posto, odnosno 7,8 milijardi eura i pale bi na svega 2,9 milijardi eura. Kada bi se, pak, takav model primijenio samo na dužnike u CHF, pad pričuva bio bi za oko 30 posto, odnosno za 3,2 milijarde eura.

U izjavi povodom objave analize HNB-a o kreditima u CHF i nekim mogućnostima državne intervencije, guverner HNB-a Boris Vujčić je kazao i da je ta analiza pokazala da će trošak odluke Vlade da se tečaj CHF na godinu dana fiksira na razini od 6,39 kuna značiti trošak za banke od oko 400 milijuna kuna, ali će se istodobno izbjeći značajniji rast 'loših kredita'.

"Zamrzavanje otplatnih anuiteta na razini tečaja franka prema kuni od prije odluke Švicarske narodne banke, uz pretpostavku da će tečaj franka prema kuni ostati na sadašnjoj razini, odnosno tečaj franka prema euru na razini 1:1 kroz cijelih 12 mjeseci trajanja te odluke, značilo bi, po našoj procjeni, gubitak kamatnih prihoda banaka za oko 400 milijuna kuna. U isto vrijeme, to će značiti i manji rast dospjelih nenaplaćenih potraživanja, odnosno loših kredita, koji bi proizašli iz trenutne aprecijacije franka", izjavio je Vujčić.

Naglasio je i kako se središnja banka na objavu ove analize odlučila jer se nakon odluke Švicarske narodne banke da prekine vezivanje tečaja CHF uz euro pojavilo puno prijedloga o tome kako ublažiti problem aprecijacije CHF na hrvatske dužnike u toj valuti, a da je diskusija o tome često bila "neinformirana i više je ličila na političku debatu nego na argumentiranu raspravu sa analizom mogućnosti, troškova i koristi".

"Stoga je HNB odlučila izaći u javnost prvo sa nekim činjenicama o kreditima u Hrvatskoj vezanima uz franak, a drugo s analizom mogućih opcija koje su se pojavile i nekih koje mi sugeriramo za rješavanje tog problema. Namjera je toga da kvantificira i pokaže moguće učinke pojedinih rješenja o kojima se danas priča i na taj način pokuša usmjeriti raspravu u informiranu i argumentiranu raspravu u konstruktivnom smjeru koja je, po našem mišljenju, jedina u interesu Republike Hrvatske", istaknuo je Vujčić.

Analiza HNB-a tako pokazuje da bi materijalno najmanje 'bolna' opcija za sve strane bilo preugovaranje kredita temeljem današnje vrijednosti nekretnina i kreditne sposobnosti dužnika, odnosno bez zakonskih intervencija u odnose osmisliti paket regulatorno-poreznih mjera kojima bi se, bez korištenja proračunskih sredstava, banke dopunski motiviralo na rješavanje odnosa s financijski slabim klijentima.

U krajnjem slučaju bio bi prijenos nekretnine na banku, s mogućnošću dugoročnog ugovora o zakupu i pravu prvokupa nekretnine. Tijekom trajanja tog zakupa klijent bi imao niže troškove nego danas, a posebnim bi poreznim beneficijama bio u prednosti kod ponovne kupnje te nekretnine.

To je, drže u HNB-u, i u interesu banaka, budući da su cijene nekretnina niske, tržište je nelikvidno, a čak i da se nekretnina proda, šanse za naplatu su vrlo male pa je i banakama u interesu takvo sporazumno rješenje, koje dužnika ostavlja u nekretnini, umjesto da ga se deložira.

Pritom analiza HNB-a pokazuje da dužnici sa stambenim kreditima nisu nužno i socijalno najugroženiji sloj hrvatskog društva, ali da od 4 posto hrvatskih kućanstava koja imaju stambene kredite u francima na njih četvrtinu 'otpada' oko dvije trećine ukupnog duga.

Jedna od opcija koja se spominjala je i konverzija stambenih kredita vezanih uz CHF u one vezane uz euro, što prema procjeni HNB-a ne bi izazvalo smanjenje deviznih pričuva, ali bi značilo rast kamatne stope. Trenutno je kamata za kredite u CHF 3,23 posto, a na kredite u euru 5,75 posto. Prema izračunu HNB-a tako bi, primjerice, anuitet za stambeni kredit od 65 tisuća franaka po tečaju od 6,39 kuna iznosila oko 3.500 kuna. Konverzijom tog kredita u euro, pa čak i kune, zbog rasta kamate, anuitet bi porastao na preko 4 tisuće kuna.

U HNB-u su razmatrali i mogućnost da se smanje kamatne stope na kredite u CHF, te su izračunali da bi se, kako bi prosječna anuitetna rata kredita ostala približno ista, pri trenutnom tečaju CHF kamatna stopa trebala smanjiti na 0,7 posto, a uz pretpostavku zadržavanja tečaja CHF na trenutnoj razini, trošak ovakve mjere na razini bankarskog sustava bio bi oko pola milijarde kuna.

Pritom iz središnje banke naglašavaju da su smanjenje kamatne stope na kredite u CHF na 3,23 posto, te rast stope nenaplativosti tih kredita, potpuno eliminirali zaradu banaka na tim kreditima.

Prihodi banaka nakon zamrzavanja kamate na kredite u CHF smanjili su se za 600 do 700 milijuna kuna, odnosno banke na tim kreditima unazad godinu-dvije de facto ostvaruju gubitke, ističu u HNB-u.

Imovina i obveze banaka u toj su valuti, dodaju, podjednake, što znači da su banke dodatno izgubile i nakon najnovije odluke Švicarske narodne banke.

No, ističu iz središnje banke, izbor između mogućih opcija, prvenstveno je politički, a HNB nema ni mandat ni sredstva donijeti takve odluke. Ujedno naglašavaju kako će, unutar svog mandata, "činiti sve da bi u suradnji s drugim akterima omogućili nalaženje najboljih rješenja u atmosferi argumentirane rasprave. U HNB-u se pritom doznaje da su s Vladom razgovarali o svim mogućim opcijama, osim o konverziji.

M.M.

* * * * * *  

Oštar komentar Ante Rokova Jadrijevića:

Izdajnička politika dvojice dosadašnjih guvernera HNB-a dr. Željka Rohatinskog i dr. Borisa Vujčića konačno dolazi svome kraju (pogotovu nakon današnje odluke guvernera ECB (European central bank) gosp. Maria Draghi-ja da pokrene prvu hitnu extra emisiju 1.100 milijardi novih eura i da ih usmjeri na pomoć europskim poduzetnicima u privredi.

Sada se naš „učeni glupak“ dr. Boris Vujčić pokušava sakriti iza svog Savjeta HNB-a, pokušavajući opravdati svoj prljavi 15-godišnji rad na totalnoj zaštiti (stranih) banaka u Hrvatskoj, a sve na štetu hrvatskih građana!

Mnogo ga je naših najboljih stručnjaka godinama na to oštro upozoravalo, a još prije sedam godina u tome je bio najglasniji dr. Slavko Kulić, citiram: „štiteći interese stranih banaka na uštrb hrvatskih građana, on ustvari Hrvate i građane Hrvatske pretvara u dužničko roblje“.

Na to je već davno upozoravao i gosp. Marinko Filipović u svom oštrom apelu iz travnja 2009.g. “za koga radi HNB?“.¸

Na to sam i ja osobno upozoravao, još 18. studenog 2007.g. u svom članku: “Gosp. Rohatinski, ima nam alternative, itekako ima!“

I još 26. siječnja 2009.: „Guverner Rohatinski, šuplja kuna i propast naše brodogradnje“.

A pet mjeseci kasnije, 9. srpnja 2009., Hrvatski list (danas tjednik) donio je članak izvrsnog osječkog publicista Tihomira Čuljka: „Naš ključni problem je nerealni tečaj kune“.

Dva tjedna kasnije, 23. srpnja 2009., grupa naših istaknutih ekonomista je posjetila tadašnjeg predsjednika Mesića i donijela mu poruku za javnost: „Tiskati novac, devalvirati kunu!“

Ni to guverner Rohatinski i njegov vice-guverner Boris Vujčić nisu poslušali !

Konačno je kilavi premijer Sanader „dolijao“ i ubrzo završio u pritvoru, zatim i u zatvoru, ali nova premijerka Jaca Kosor Vlaisavljević, od silnih skitnji po Europi nije našla ni mrvicu vremena da se posveti gorućem problemu HNB-a i tandema Rohatinski-Vujčić i njihovoj enormno precjenjenoj hrvatskoj kuni...

Nakon smjene vlasti na parlamentarnim izborima krajem 2011.g., novi premijer Zoran Milanović je otkazao novi mandat guverneru Rohatinskom (koji je tražio svoj treći mandat!), ali je i počinio fatalnu grešku: Rohatinski je morao otići, ali na žalost s njim nije otišao i dr. Boric Vujčić, njegov dotadašnji vice-guverner.

To je bila velika greška novog premijera Zorana Milanovića! Hrvatska kuna je i dalje (još pune tri godine!) ostala precjenjena i još više povukla u provaliju hrvatsko gospodarstvo.

Na nesreću, i Euro je sve to vrijeme bio precjenjen i zbog toga upropastio gospodarstva svih europskih mediteranskih država (uključujući i Francusku).

Konačno je EU shvatila podle monetarne igre USA i Engleske (čije su najjače banke u rukama židovskih bankstera!), te je guverner ECB-a Mario Draghi konačno povukao odlučujući potez: ECB će štampati 1.100 milijardi novih Eur-a i tako pomoći gospodarstvima europskih država članica EU. Kad tako može USA (koja je u dva navrata štampala po 2.000 milijardi dolara za financiranje svojih imperijalističkih ratova u Afganistanu, Iraku, Libiji i Siriji (itd.), a nešto slično je učinila i Engleska, može to učiniti i EU - za pomoć svojim posrnulim gospodarstvima, posebno onim na Mediteranu!

Jedino to ne može naš „učeni glupak“ dr. Boris Vujčić !??

Ali, ima i tome lijeka!!

Evo kako:  

Treba samo suspendirati članak 53. novog i vrlo lošeg Ustava Republike Hrvatske, koji u svom drugom stavku propisuje (citiram): „Hrvatska narodna banka je samostalna i neovisna (od koga? Op. A.R.J.) i o svom radu izvješćuje Hrvatski sabor“.

Nota bene: u prvom demokratskom Ustavu, tzv. „Božićnom Ustavu“ od 22. prosinca

1990.godine, tu materiju je regulirao članak 53., u kojem je to bilo propisano           znatno drukčije, citiram: „ Narodna banka Hrvatske u svom radu je samostalna i odgovorna Hrvatskom saboru“.

Dakle, nije bila „neovisna“, nego odgovorna Hrvatskom saboru! A to nipošto nije isto! Ostaje kao enigma zašto je Židov Vladimir Šeks to preinačio i u čiju korist?

Osim toga, u prethodnom stavku tog bivšeg čl. 53., Hrvatskog Ustava od 22. prosinca  1990.g., bilo je još propisano, citiram: „Narodna banka Hrvatske odgovorna je, u okviru svojih prava i dužnosti, za stabilnost valute i za opću likvidnost plaćanja u zemlji i prema inozemstvu“.

Pitanje za radoznale: Zašto je Vladimir Šeks i to izostavio i u čiju korist?

Ima tu još jedna važna stvar, citiram dio tog istog starog čl. 53. iz prosinca 1990.g.: „Dobit ostvarena poslovanjem Narodne banke Hrvatske pripada državnom proračunu“.

Da je tako ostalo, onda novi guverner HNB-a dr. Boris Vujčić ne bi mogao nedavno samom sebi podići plaću za čak 34 posto!

Pitanje Vladimiru Šeksu: zašto je i to izostavio i u čiju korist? Je li možda i on sam tajni član Savjeta HNB-a?

* * * * * *

Na kraju pitanje i za predsjednika HDZ-a, gosp. Tomislava Karamarka: Hoćete li nakon ovih saznanja isključiti Vladimira Šeksa iz HDZ-a??!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing, radikalni politički kritičar, Istra,

(hrvatski socijal-radikal)