Tuesday, June 21, 2011

Zaštitimo branitelje od njihovih zaštitnika


Ipress.hr/ivica Šola/ Zaštitimo branitelje od njihovih zaštitnika/19 Lipanj 2011 09:31

Ivica Šola/Glas Slavonije

Zaštitimo branitelje od njihovih zaštitnika

Premijerki Kosor puna su patetična usta branitelja. Preko njihove krvi i kostiju, u čemu svakako nije jedina, izgradila je velik dio svoga imidža i političkog kapitala. Sada bi njihova prava zaštitila i Ustavom.

No ova provincijalna euforija oko zaključenja pregovora s EU pokazuje Kosoričino drugo lice s obzirom na branitelje, baš kao što je uhićenje Ante Gotovine pokazalo drugo Sanaderovo od onog zajapurenog sa splitske rive. Tako će Kosorica istovremeno za unutarnju uporabu drviti o ustavnoj zaštiti branitelja, dok će u Londonu pri posjetu britanskom premijeru Cameronu glatko obećati daljnje progone hrvatskih branitelja. Mediji o tome ni retka.

Politika mrkve i batine

Naime, Hrvatsku čeka famozni monitoring, tj. nastavak politike mrkve i batine. Čeka je i ratifikacija nacionalnih parlamenata glede punopravnog članstva. Prema svim diplomatskim izvorima, Englezi kao uvjet ratifikacije traže ustrojavanje četiri suda za ratne zločine, u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, da bi se "udruženi zločinački pothvat" izglancao do zadnjeg Tihomira Purde.

No tu nije kraj. Kako se može čuti u razgovorima s nekim važnim veleposlanicima EU zemalja u Zagrebu, supervizor tih hrvatskih sudova bit će nadležno tijelo u - Sarajevu!

Optimisti bi rekli, dobro, moglo je biti i gore, tu ulogu mogao je dobiti i Beograd, na što bi naši "europejci" jednako tako pristali, pa onda patetično za domaću uporabu nastavili populističko samosažalijevanje i čuđenje nad bjelosvjetskim nepravdama, ili pimplali priču "politike pomirenja".

Kako se cijeli hrvatski pristupni proces EU vodio oko hrvatskih generala i ratnih zločina, po istim notama plesat ćemo i monitoring. Kada su "locirali i identificirali" Gotovinu, otvoreni su pregovori. Kada je general Gotovina oderan za udruženi zločinački pothvat zajedno s cijelim civilnim i vojnim vrhom, "najednom" smo ekspresno završili pregovore.

Sada na ova četiri suda treba proizvesti još nekoliko stotina hrvatskih vojnika ratnih zločinaca koji će vjerojatno dostajati za konačno punopravno članstvo u EU.

Utemeljiteljska epopeja

Istovremeno će, a to je konstantni hadezeovski cinizam, bilo Sanadera bilo Kosorice, branitelje zaštititi uvrštavajući ih u Ustav i inim srceparajućim parolama. Ta manipulacija hrvatskim braniteljima u zadnjih osam godina hadezeovske vlasti nije samo opasna zbog njihovih individualnih i obiteljskih sudbina. Riječ je o sustavnom rastakanju države i njezina dostojanstva i na ovoj razini.

Svaka država, svaka nacija ima svoj utemeljiteljski mit ili epopeju, bilo da se radi o osobi ili događaju. Taj utemeljiteljski mit ili epopeja ujedno je izvorište vrijednosti oko koje se neka zajednica okuplja, iz koje izvire dostojanstvo naroda.

Hrvatska je, nakon nacizma, fašizma i komunizma i inih monstruoznosti prošlih stoljeća proživjela epopeju, dane ponosa i slave, obrambeni rat, borbu za demokraciju i slobodu.

To je utemeljiteljska epopeja Republike Hrvatske.

No ona je prodana zbog Europske unije i učinjena udruženim zločinačkim pothvatom.

Za to nam nisu krivi ni Englezi, ni Srbi, ni...

Krivi su tzv. naši tzv. politički tzv. lideri. Koji će, eto, poput Kosorice, branitelje učiniti ustavnom kategorijom, da bi ih još žešće zaštitili. Od koga?

Ivica Šola/Glas Slavonije

Friday, June 17, 2011

SAMOOBRANA

----- Original Message -----
From: darko belušić

--------------------------------------------------------------------------------
Subject: SAMOOBRANA
Date: Tue, 14 Jun 2011 15:36:34 -0300
To: Damir Kalafatić


SAMOOBRANA


Jedna sparna lipanjska subota. Sunce peče iza oblaka. Vruće je. Skoro 30 stupnjeva u zraku i 20-ak u moru. Oko dva sata poslije podne. Ni jutro, ni poslijepodne. Pravo vrijeme za hladovinu i za neko osvježenje bez naglih pokreta i velikih uzbuđenja.

Ali i idealno vrijeme za "osvajanje" grada.

I dok je jedan broj naših sugrađana već stao u red i strpljivo čeka lijek protiv starenja, koji bi se, po najnovijim prognozama, trebao tek za oko desetak godina prodavati u svim bolje opskrbljenim ljekarnama, a drugi s nemalim strahom procjenjuje uzeti ili ne uzeti besplatne kukumare, koje je izvjesni Marin dijeli "šakom i kapom" na splitskom Pazaru, "grci" su odlučili "preko Đardina" osvojiti grad.

Jer dok jedna polovica stanovnika razmišlja kako živjeti vječno, ali na ovome svijetu, a druga polovica razbija glavu kako preživjeti ovaj današnji dan, "grci" su vjerovali kako je grad ostao nebranjen i kako će umarširati u njega kao partizani 45-te.

Nikakve veze ovo nije imalo s osobama homoseksualnih sklonosti. Splitskih članova gay populacije, ako ih je i bilo, bilo je zanemarivo malo. To priznaju i lideri skupa.

Došli su profesionalci, istrenirani i plaćeni za svoj nastup. Došli su kroatofobi. Došli su kršćanofobi.

Sve je dobro isplanirano. Cilj se je znao. Ovo je u biti bio politički desant na Split.

Ovo je bilo testiranje koliko se daleko može sutra ići protiv interesa Hrvata i Hrvatske i jesmo li spremni braniti se i ako jesmo koliko smo spremni.

Ovo je bila "jogurt revolucija" zamotana u gay nošnju.

Okupili su se sa svih strana. Iz Srbije, Slovenije, Crne Gore, dakle iz krnjeg regiona, jer iz BiH i Kosova nije bilo dragovoljaca, a bilo je naravno i domaćih uzdanica.

Neki su ih krstili "intelektualcima" ili "viđenijim splićanima" što je sve uvreda za njih (a i za nas) jer oni su prije svega "jugoslovenske fukare".

To ih čini ponosnima ("pride") i za to se i zauzimaju u svom djelovanju. Od toga i žive. Za to su i plaćeni.

A skupilo ih se svake vele. Od onih koji u aktualnom hrvatskom medijskom jednoumlju pišu, uglavnom, za svoje istomišljenike, preko onih koji žive od palamuđenja u različitim antihrvatskim udrugama, pa sve do onih koji nam na fakultetima "odgajaju" nove naraštaje u duhu anacionalnog globalizma i duhovnog relativizma. Naravno uz nezaobilazni politički sitnež i klatež.

Svi su oni morali, po zapovijedi svojih gospodara, staviti se na raspolaganje "invazijskom korpusu". Kad te gazda plaća onda te i šalje tamo gdje mu trebaš osobno svjedočiti ono što govoriš. Treba biti pošten, pa reći da nije njima to ni mrsko. A i lova nije loša. O privilegijama ne treba ni zboriti.

Lokalni vladari, potpuno zbunjeni i nedefiniranih vrijednosnih postulata, pokušavali su na sve moguće načine anestezirati javnost. Pozivali su se na nekakve "europske norme", uzdali su se u aktualnu ravnodušnost puka prema zlu i molili su se nebu ne bi li "pala kiša". Puno je lakše trgovati nego biti dosljedan u političkoj areni.

Kiša nije pala i "grci" su odlučili "trojanskog konja" od Đardina, preko Marmontove, dovesti na Rivu.

Jednom kada se u Splitu nešto dogodi na Rivi onda je to i više nego simbolično. Onda je to upisano u kolektivnu memoriju grada i postaje neizbrisivo.

Split je to znao. I Split to sebi nije mogao, a niti je smio dopustiti.

U ovoj nesretnoj Hrvatskoj manjine od pamtivijeka maltretiraju većinu. U početku je to samo maltretiranje ali s vremenom manjine se osile i onda se događa ono što je ovaj narod krvlju plaćao kroz povijest.

Samo ono najsvježije - Bleiburg, Križni putevi, Široki brijeg, Škabrnja, Vukovar.

Ova država u samom vrhu vlasti ima ljude koji su se aktivno borili protiv neovisne Hrvatske.

Ova država obilato financira časopise, filmove, predstave ... sve ono što riga mržnju po ovoj državi i žrtvama koje su pale za njezinu slobodu.

Ova država šuti kad njezini visoki politički predstavnici lažno svjedoče protiv svoje domovine.

Ova država sluganskih političara za judine škude "locira, identificira, uhićuje i transferira" najbolje među nama, a onda pilatovski od svega pere ruke i "pravi fintu da to nisu njezini posli".

Najveći dio svega nabrojenog vladajuće i oporbene političke strukture čine pod pritiskom manjina, ne vodeći ni najmanje brigu o većini koja je u Hrvatskoj u apsolutno podređenom položaju.

Mamac, zvan "čalnstvo u EU", kojim se maše pred očima naivnih, predmnijeva monitoring, a to znači, "možda vas i primimo ali prije se morate odreći svojeg identiteta, svojega dostojanstva, svojeg bitka, a kada se svega toga odreknete onda ćemo vas kupiti za manje od 30 srebrenjaka".

* * * * * *


Vratimo se "grcima". Nije to uopće bez veze.

To je testiranje jesu li nas dovoljno izdresirali, jesmo li otupili na sve što nam čine, jesmo li postali nacija ravnodušnih poslušnika ili smo još uvijek tvrdoglavo svoji, ponosno dosljedni i ne želimo da nas se preparira po modelu po kojem su već preparirali tolike narode.

Ove sparne lipanjske subote "izvidnici" su poslani u grad i sada, kada je grad reagirao u samoobrani, sada će krenuti stroj - bolje reći - mašinerija. Najprije će reagirati drugi ešalon.

To su razno razni konobari po "eu kafićima" koji će nam dijeliti lekcije o našoj homofobiji i primitivizmu. Docirati će nam i pametovati. Donositi će se naručene ankete među "običnim" građanima koji će se, naravno zgražati i osuđivati primitivizam huligana.

To je artiljerijska priprema. Puca se ali još uvijek ne iz svih oruđa.

Onda će se uključiti razno razna piskarala.

To su oni koji žive na jaslama stranih fondova, odnosno centara moći. Objavljivati će već odavno napisane optužbe u kojima će stajati da smo mi u biti genocidan narod i da je ovo reakcija nacionalfašističkog ili jednostavnije rečeno ustaško-genocidnog gena koji je još uvijek dominantan gen u Hrvata. Obratite pozornost koliko će se često koristiti riječ - "fašisti".

To je psihološki vid pripreme žrtve za konačni napad koji tek treba uslijediti.

A onda će krenuti teška artiljerija.

Sa dalekovidnica će govore o toleranciji držati notorni boljševici, dežurni komesari duha, danas "ugledni analitičari, psiholozi, sociolozi". Povaljivati će čitavu naciju na psihijatrijski kauč i donositi će brojne dijagnoze, kako bi pokušali dokazati da mi o sebi sami niti možemo niti smijemo odlučivati. I da nikada nismo ni smjeli imati državu.

A onda će, nekakav činovnik iz "eu" priprijetiti prstom i poslati nas u kut, jer još nismo zreli sjediti za zajedničkim stolom.

Politička nomenklatura u panici će koriti narod što nije u stanju odreći se sebe samog i što nije voljan "ubiti Boga u sebi".

Sile zla su ovaj put spriječene. Zaustavljene su. Zaustavio ih je narod. Narod goloruk bez podrške vlasti, politike, medija, institucija, intelektualaca ...

Moćnici "ovoga svijeta" su dobili rezultate svojeg testa. Sigurno im nisu po volji. Nezadovoljno mašu glavama i ljuti su. Sada moraju pojačati medijsko-psihološki rad na Hrvatima.

Možda dobijemo još neku novu nacionalnu TV mrežu za zaglupljivanje masa, možda se produži lanac radijskih postaja koje trivijaliziraju sve što spomenu, možda dobijemo neki novi reality oko kojeg ćemo gubiti svoj život razgovarajući o opskurnim likovima i njihovim perverzijama ... možda ... sve je moguće.

Jer sadašnji "lokalni pijuni" koji provode volju "svijeta" nisu uspjeli "razvaliti do kraja zidine Troje". Splićani su "trojanskog konja" protjerali iz grada. Za sada ...


Ako ne želimo da nam sutra uvuku neke nove "trojanske konje" unutar "zidina grada" mi moramo na izborima osvojiti vlast i sami odlučivati o svojoj sudbini.

Drugog izlaza nemamo. Jer inače ... zlo nam se sprema.

D.B.

* * * * * *

P.S.: Čestitam autoru na ovom veličanstvenom tekstu.

A.R.J.

Tuesday, June 14, 2011

PERVERZIJA I DEGENERACIJA POD ZAŠTITOM


Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 14. jun/lipanj 2011.

Što zapadnije, to nazadnije (po 2. put !)

PERVERZIJA I DEGENERACIJA POD ZAŠTITOM

Agresivne ‘multi-kulti’ manjine u Hrvatskoj sve jače i sve češće napadaju našu novu Državu, a u tome imaju sve veću podršku Zapada – prije svega Velike Engleske i malene, ali vrlo utjecajne i moćne Niskozemske.

Njihov zajednički nazivnik bi se mogao skrivati pod starim pojmom maltusianizma (o čemu sam posljednji put pisao 7. veljače / febr. 2007.g. u svom tekstu za bivši hrvatski politički tjednik ‘Fokus’, pod starim naslovom ‘Što zapadnije, to nazadnije’. Međutim, taj tekst je bio zabranio bivši predsjednik Vlade R.H. gosp. Ivo Sanader). Taj stari tekst danas objavljujem na svom trećem blogu ‘Semper Paratus Prometheus’.

Evo samo jednog citata iz tog starog teksta od 7. veljače/febr. 2007.g.: ‘Meni sve to, naravno, smrdi na novu inačicu zapadne ideologije maltusijanizma, po kojoj treba iskorijeniti neke manje važne narode, kao manje vrijedne, koji samo troše svjetske zalihe sredstava za život viših slojeva – više vrijednog zapadnog društva (nota bene: u tom smislu je Robert Malthus, engleski economist, plemić i svećenik, oko 1820.g. bio neka vrsta preteče Adolfa Hitlera!)’.

* * * * * *

Najsvježiji primjer te prljave multi – kulti provokativne agresije dogodio se prije tri dana i to na a znamenitoj splitskoj rivi. Toga dana, 11. lipnja ove 2011.g. je u Splitu propala ciljana provokacija svjetske judeomasonerije u vidu tzv. Gay pride-a. Povorci ponosa pridružili su se i neki zloglasni ‘crveni’ Splićani poput Ante Tomića, Zlatka Galla i Jurice Pavičića, dok se od političara pojavio jedino Goran Kovačević, predsjednik splitskog HNS-a i gradski vijećnik.

Stigao je i jedan autobus učesnika – homoseksualaca iz Zagreba. Osim toga, sudjelovali su i predstavnici homoseksualnih udruga iz Beograda, Novog Sada i Podgorice.

Znakovito, cijelom tom prljavom spektaklu je bila nazočna i EU- parlamentarka Maria Cornelissen, sa željom ‘da provjeri stvarnu hrvatsku spremnost za članstvo u EU’ (njene vlastite riječi).

A znakovito je i to da su iz okolne publike i mnogobrojni stranci samovoljno ušli u tu povorku prljavaca.

Ukratko, skupilo se pomno odabrano društvo Soroševih ‘pitomaca’.

Nakon nasilno prekinute parade ‘Gay pride-a’, organizatori tog prljavog spektakla su javno zatražili ostavku ministra unutarnjih poslova gosp. Tomislava Karamarka (??! sapienti sat !), iako je policija osigurala tu paradu s rekordno brojnim i snažnim policijskim snagama (680 ljudi!), ukjučujući i par stotina svojih specijalaca. Uhićeno je 140 izgred-nika, koji se danas privode sudskim organima na daljnje procesuiranje.

Dva dana kasnije, ujutro 13. lipnja 2011. niskozemska ambasadorka u Zagrebu, gospođa Stella Ronner – Grubačić je najavila da će od niskozemske vlade tražiti preporuku za monitoring reformskih procesa u Hrvatskoj i nakon zaključenja pregovora sve do ulaska Hrvatske u EU.

"Pravo na prosvjed temeljno je ljudsko pravo i mora biti dostupno svakom građaninu bez diskriminacije po spolu, rasi i svakoj drugoj različitosti. To je stavka na koju posebno pazimo kad se zatvara 23. poglavlje", kazala je danas u Karlovcu nizozemska veleposlanica u Zagrebu Stella Ronner - Grubačić.

Nama vrlo dobro poznato bla-bla, zar ne?! Najvažnije im je dehomogenizirati Hrvatsku. Sve ostalo su prazne fraze.

* * * * * *

A Soroševsko i antihrvatsko novinarstvo (u kojem prednjači YU-tarnji list) promptno se i orkestrirano obrušilo na tobože ‘netolerantno lice Hrvatske’, čemu se nažalost pridružio i novinar Stojan de Prato u današnjem udarnom dnevnom komentaru Večernjeg lista.

Svemu tome se pridružio i dosad vrlo korektni novinar HR1 Darko Labor u svojoj današnjoj jutarnjoj emisiji ‘U mreži Prvog’, koji nam je prvi put otkrio i svoje drugo lice –

čime se i on pridružio bulumenti antihrvatskih novinara te udarne antihrvatske jutarnje emisije HR1.

Novinar HR1 gosp. Darko Labor je između ostalog – onako, kao, uzgredno - spomenuo da je na nedavnom veličanstvenom susretu hrvatske katoličke mladeži sa svetim ocem Papom Benediktom XVI. na trgu bana Jelačića bilo (svega!) 40.000 mladih, iako smo svi mi na HTV-u vidjeli da ih je najmanje dvostruko više! A to nam se stalno događa – ta prljava novinarska manipulacija – primjerice i brojem nas demonstranata na mitinzima potpore na istom trgu našim hrvatskim generalima u zatvoru Haaškog suda u Haagu.

Osim toga, novinar Darko Labor je onako usput podupro i riječi ‘crvenog svećenika’ Ivana Grdešića o ‘netolerantnom licu Hrvatske’, a slično je podupro i krajnje maloumno izlaganje poznate splitske pedagoginje dr. Mirjane Nazor. A to njoj nije prvi put.

Primjetna je bila novinareva manipulacija: i on je izabrao govornike samo jedne strane, čime je samo potvrdio da ta emisije nije (nikad bila) ‘Glas naroda’, nego je bila i ostala agresivna antihrvatska emisija ! A na to ih stalno i oštro upozoravaju slušatelji te najslušanije emisije na HR1. Ne može se narodu više podvaljivati na taj način !

Dakle, da zaključim: nakon 45 godina ispiranja naših mozgova sa istoka Europe, sada smo izloženi novom ispiranju mozgova sa zapada. I njima, kao i starim staljinistima s istoka, smeta naše čisto i čvrsto kršćanstvo i naše katoličanstvo. I zbog toga na nas šalju svoja prava dva jahača nove apokalipse – perverziju i degeneraciju, a sve u cilju slabljenja biološke snage hrvatskog naroda. No naš ih je hrvatski Split dočekao spremno, odlučno i žestoko, dajući im do znanja: NO PASARAN !

Hvala ti naš Splite grade !

Hrvatski narod ima pravo svim sredstvima braniti svoj kršćanski identitet, kao i pravo suprostaviti se svima onima koji nam taj naš vjekovni identitet ugrožavaju

Valja naglasiti još i ovo: istovremeno je to i napad na islam, kao sestrinsku religiju kršćanstva. A znakovito je da su iste snage dekadencije, perverzije i degeneracije prije nekoliko mjeseci pod sličnim izlikama destabilizirali čitav islamski Srednji Istok, te čak i oružano napali Libiju, a već su počeli subverzivno podrivati i nama prijateljsku Siriju. Dakle, taj okvir nam je vrlo dobro poznat. Sve to već više o stotinu godina piše u ‘Protokolima sionskih mudraca’. Ta knjiga je najbolje oružje protiv svojih otaca! Uzmite tu knjigu u svoje ruke!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

Thursday, June 9, 2011

Ruše li to Josipović i Sanader zajedno Jadranku Kosor?


www. Dragovoljac.com/Ruše li to Josipović i Sanader zajedno Jadranku Kosor?

Srijeda, 08 Lipanj 2011 12:22


Tihomir Dujmović/Večernji list

Ruše li to Josipović i Sanader zajedno Jadranku Kosor?

(Slijedi oštar komentar Ante Rokova Jadrijevića)

Josipović je čvrsto stao na jednu stranu i upravo bi to za stabilnost zemlje u izborima moglo značiti ljuljanje ustavnog poretka.

* * * * * *

Može li Milanović pobijediti Kosoricu bez pomoći Josipovića i njegova političkog servisa? Ne može, kristalno je to jasno i u Uredu predsjednika. Zato su i izveli medijske haubice na livade Pantovčaka i mahnito tuku po Banskim dvorima, pokazujući da su se u stanju povezati i s crnim vragom samo da Hrvatska na idućim izborima pocrveni.

Pa je li ikad itko i sanjao da će Josipović, Sanader i Polančec biti na istoj strani protiv Kosorice, i to tobože u borbi za pravnu državu?

Sanader i Polančec borci za pravnu državu?

Josipović ne spada u političku gerijatriju s Ovčara i Kablara kao njegov prethodnik,

koji je toliko opsjednut Drugim svjetskim ratom da je čak i nedavnom vjenčanju u Londonu dao antifašistički karakter! Dakle, od milijardu ljudi koji su gledali vjenčanje, samo je Mesić zaključio da su britanske zastave preplavile ulice kako bi se naglasilo držanje Engleza u Drugom svjetskom ratu! Josipović je zaustavio taj titoistički folklor i, hvala Bogu, više nećemo biti jedina država koja prkosi Americi napadnim posjetima Kubi.

No, predsjednik države koji objavi da je u aferi Linić – Grbić upravo izveden udar na ustavni poredak i onda na sedam dana napusti zemlju nije razumljiv. Nakon te dramatične ocjene, premijerka je zatražila hitnu sjednicu VNS-a, a odgodio ju je upravo predsjednik države. Ne zbog puta! Imali su za sjednicu puna tri dana prije njegova puta! Zašto je nije bilo odmah ako je izveden udar na ustavni poredak?

Koja je bila svrha te petarde? Je li se htjela poslati poruka: nastavite hapsiti stotine novih HDZ-ovaca, a krenete li akcijama protiv SDP-ovaca, to nećemo mirno gledati?

Da se razumijemo, iz svega što je do danas znano čini da nema ozbiljnih dokaza protiv Linića i, ostane li na ovome, to duboko kompromitira policiju. Naime, otvaranje četiri, pet istraga protiv viđenijih SDP-ovaca i da pritom baš nitko ne završi u Remetincu pokazuje ili da je policija nesposobna, pa je Josipović u pravu, ili da netko namjerno kopa baš tamo gdje nema ničega! Ali, da se u jeku policijskih napora da istraže navode o viđenijem SDP-ovcu u cijelu priču umiješa predsjednik države, a u isto vrijeme studentima godinama objašnjava da bez trodiobe vlasti nema parlamentarne demokracije, to ne djeluje normalno.

Osim toga, u trenutku kad je Josipović oglasio sigurnosnu ugroženost zemlje, on je zapravo sugerirao da ova vlada ne može zatvoriti poglavlje o pravosuđu, a za zemlje koje ne žele da uđemo u Uniju takav je potez dar s neba!

Zašto bi se Britanija i Nizozemska složile sa zatvaranjem poglavlja o pravosuđu kad šef hrvatske države sam sugerira da je malverzacijama u pravosuđu izveden udar na ustavni poredak?

I sedam dana poslije upravo Sanader govori o tome!

Sanader i Josipović na istom poslu rušenja Kosoričine vlade? Je li to moguće?

Polančecova izjava da mu je prije nekoliko godina ravnatelj policije nešto rekao, to traži sjednicu VONS-a, a Karamarkova izjava da su transkripti godinama izlazili iz Ureda mimo zakona, to ne traži nikakvu reakciju? Time nije ugrožen ustavni poredak?

Mogli bismo unedogled nizati gdje se mogla očekivati reakcija predsjednika, pa je ona izostala, premda se jednako strasno moglo govoriti o kršenju ljudskih prava kao u slučaju Linić.

Čini se da nema dvojbe: Josipović je čvrsto stao na jednu stranu i baš bi to za stabilnost jedne zemlje u izbornim danima moglo značiti ljuljanje ustavnog poretka.

No, premijerka mora vidjeti da nije sva krivnja na Josipoviću: nema nikakve dvojbe da u HDZ-u postoji frakcija koja nju u istoj toj priči želi srušiti! Imaju li Josipović i službe kojima je nadređen dokaza o netransparentnom djelovanju MUP-a, raščišćavanje takvih stvari treba pozdraviti gromkim pljeskom, ali ako se pokaže da toga nema, netko za ovu histeriju mora odgovarati.

S druge strane, posve je nejasno zbog čega u Uredu predsjednika bez odgovora stoji prijedlog premijerke da sljedeća sjednica VNS-a bude posvećena medijima i transparentnosti njihova vlasništva. Zašto ne?

I dok pokušavamo odgonetnuti što se tu krije, mora se priznati da se ne samo Kosorica već i Josipović, za razliku od njegovih Kukuriku prijatelja, kad je riječ o papinu posjetu ponio – državnički.

Od oporbe se ne traži da se učlane u Opus dei, ali ne pokazati elementarnu pristojnost, te ovako prkosno poput Vesne Pusić pobjeći van u danima kada papa dolazi u šest mjeseci ranije najavljen posjet, ponijeti se onako diletantski poput Milanovića, kojeg će očito silom privesti na susret s papom, to govori da ljevica titoistički prezire i Crkvu i papu, upravo ono što je hrvatskom narodu neupitna svetinja.

Kako misle sutra s tim stavom Jakova Blaževića predstavljati i voditi isti taj narod?

Tihomir Dujmović/VL


Komentari

#1 Ante Rokov Jadrijević 2011-06-08 14:16

Veličanstven tekst gosp. Tihomira Dujmovića!

Tako se brani Hrvatska u ovom našem unutrašnjem 'hladnom ratu' protiv ORJUNAŠA !

E moj Milanoviću! Kako si samo dobro bio počeo, a kako si se srozao kad si se spetljao sa svojim pravoslavnim histerušama u SDP-u i sa 'Zvečarkom' iz ORJUNE !?

Koliko god Jadranka Kosor imala mana (neodlučnost, politička kozmetika, suvišni glamour, blebetanje o svemu i svačemu, a naročito o EU, itd., itd.), ona nam je deset puta bliža i zato će pobijediti na slijedećim izborima, unatoč činjenici da Orjunaši drže Pantovščak, DORH, Vrhovni sud i ostalo. A ni Soroš im nije više baš pri ruci! Zapad je poklekao i počinje se rušiti sam od sebe.

Dakle, ima nade za naš hrvatski narod!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(jedini hrvatski socijal-radikal)

P.S.: a propos S-Linića, ispod njegovih tepiha prepuno je smeća – neka naša policija samo mirno kopa i dalje oko njega! Ja mislim da je on onih 800.000 DEM umjesto za kupnju oružja u Sloveniji za obranu Rijeke u Domovinskom ratu, S-Linić dao svom prijatelju generalu Gadu –Čadu na Trsatu da iseli svoj veliki korpus JNA iz Rijeke! A general Gad je ostao mirno živiti u gradu Rijeci. Ima i od čega!

A zašto to Bajićev DORH nije ni pokušao istražiti – to je jasno svakom pravom Hrvatu s Trsata! O tome smo mi pisali u našoj ‘Hrvatskoj Rijeci’ krajem 1990. i početkom 1991.g. A upravo sam ja sve to potpisivao!

A.R.J.

Citat

Tuesday, June 7, 2011

Prilog za razumijevanju psihograma uhapšenog srpskog ‘generala-kasapina’ Ratka Mladića.


Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. 4. lipanj 2011.g.


Prilog za razumijevanju psihograma uhapšenog

srpskog ‘generala-kasapina’ Ratka Mladića.


Uvodna napomena (A.R.J.)

Dušan Popović, novinar i urednik ‘Radničkih novina’ od 1905.g., jedan od povijesnih vođa srpske social-demokratske stranke, bio je najbliži suradnik i suborac Dimitrija Tucovića, a zajedno s njim i jedan od ideologa stranke. Nakon pogibije Dimitrija Tucovića u Drugom balkanskom ratu preuzeo je i rukovođenje partijom.

Slijedeći njegov tekst bi mogao znatno pomoći u razumijevanju psihograma, odnosno etnopsihologije nedavno uhapšenog srpskog ‘generala-kasapina’ Ratka Mladića.

Ovaj tekst je uzet iz jedne male knjižice SRBIJA I ALBANCI (Pregled politike Srbije prema Albancima od 1878. do 1914.g.), koju je objavio Časopis za kritiko znanosti, urednika Bojana Korsike 1989.g., koji mi je tu knjižicu tada i osobno poklonio.

Ime autora (ili autorice!) te knjižice u to vrijeme raspadanja Jugoslavije bilo je prešućeno i zatajeno, ali se kasnije saznalo da je to bila beogradska profesorica Ljubica Štefan, koja je godinama bila prinuđena u Srbiji skrivati svoj pravi identitet. Godine 1998. je naš prijatelj dr. Franjo Letić objavio njenu knjigu ‘Stepinac i Židovi’ (ona je i osobno spašavala Židove u Karlovcu za vrijeme Pavelićeve NDH, što joj je država Izrael priznala svojim certifikatom, odnosno Priznanjem PRAVEDNIKA MEĐU NARODIMA).

Budući da ja osobno već odavno smatram i gore spomenutog i iznimno cijenjenog Srbina Dušana Popovića svojevrsnim ‘Pravednikom među narodima’ (svijeta!), stavljam ga uz bok našoj pokojnoj Ljubici Štefan – a Vi sami procijenite to.

(A.R.J.)

* * * * * *

DUŠAN POPOVIĆ

(Volujak, 25. XII.1884. – London, 8. XI. 1918.)

OPET FIJASKO

‘Nije se mnogo čuditi grubim instinktima naše seljačke mase za čije školovanje i civilizovanje ova država nikad nije brinula;

ne treba se zgranjavati ni nad uskim i bednim političkim i duhovnim horizontom naših vojnih komandanata koji su vaspitani da hladnokrvno, zlikovačko ubijanje desetina i stotina Arbanasa, njihovih žena i njihove dece smatraju kao neki heroizam;

ne treba se revoltirati niti zbog buržoaskog javnog mnjenja koje daje moralnu razrešnicu za sva ova zverstva, koje šta više izaziva apetit za uništavanje Arbanasa i njihovih porodica …

pošto parolu za takvo shvatanje i takvu politiku bacaju ljudi koji stoje na najvišoj društvenoj i političkoj visini u Srbiji’….

(Dušan Popović: ‘Opet fijasko’, oktobar 1913., Izabrana dela Dušana Popovića)

Friday, May 27, 2011

ZAŠTO NAŠ PREDSJEDIK NE SHVAĆA PODVALE SRPSKOG PREDSJEDNIKA BORISA TADIĆA

Imamo li Predsjednika debila - ili političkog imbecila?

Donosimo izvrstan tekst jednog od deset najboljih hrvatskih novinara -

- kolumnista Večernjeg lista, gosp. Tihomira Dujmovića,

objavljenog u subotu 21. svibnja ove 2011.g.

Iza zavjese

ZAŠTO NAŠ PREDSJEDIK NE SHVAĆA PODVALE SRPSKOG PREDSJEDNIKA BORISA TADIĆA

Od šlepera otetog kulturnog blaga Tadić se ruga našoj muci i u dva posjeta vratio nam je po jednu – srpsku ikonu!

Dok se još nismo do kraja oporavili od skandala kad predsjednik države Ivani Simić Bodrožić, koja je oca izgubila na Ovčari, objašnjava da je i Paulin Dvor mjesto zločina, Hrvatski list upozorava nas da je Tadić u Vukovaru darovao Josipoviću pretisak izdanja časopisa „Zenit“, jednoga starog eklatantnog velikosrpskog pamfleta.

Ili se Josipović udvornički odnosi prema velikosrpskoj literaturi ili se nikad ozbiljnije nije bavio velikosrpstvom ili je pak Ured predsjednika do te razine politički nepismen pa do dana današnjeg nije shvatio Tadićevu podvalu!

Što god bilo, na jadne smo grane spali i naciji je već vjerojatno neugodno gledati kako Tadić ponižava, vrijeđa, ismijava i faktički pravi „bedaka“ od hrvatskog predsjednika. Od šlepera i šlepera otetoga kulturnog blaga Tadić se ruga toj našoj muci i u dva posjeta Hrvatskoj svaki nam je put vratio po jednu – srpsku ikonu! I nikad ništa više! Kad je vidio do koje je razine superioran Josipoviću, počeo ga je ponižavati pa je posljednji put na susret zakasnio, rekao je da je – zaspao! Može li se bolje reći što mislite o svom sugovorniku kad nije vrijedan ni da na vrijeme ustanete da na susret ne zakasnite? Što još možemo očekivati: da ga lupka po glavi na sljedećem susretu?

Akademski slikar Antun Mateš, gledajući fotografije koje su mediji objavili sa susreta Josipovića i Tadića u Vukovaru, uvećao ih je i zamijetio da je Tadić darovao jednu knjigu Josipoviću i vidio da je riječ o reprintu izdanja časopisa „Zenit“. Onda se potrudio i tri mjeseca proveo u Sveučilišnoj knjižnici te istražio o čemu je riječ. Časopis „Zenit“ pokrenuo je 1921. godine Ljubomir Micić, hrvatski Srbin, koji ga je predstavio kao avangardnu međunarodnu reviju u vrijeme zalaza brojnih umjetničkih pravaca.

No već u broju iz veljače 1922. na naslovnici se tiska manifest zenitizma koji zaziva rušenje Europe tezama “Mi nećemo da smo Europejci. Hoćemo balkanizaciju Evrope. Na klin obesiti Europu biće divlje uživanje“.

Velikosrpsko ludilo najbolje opisuju riječi iz manifesta poput „smrt je naša narodna igra... naši momci za zubima nose sviralu i nož... u očima krv... kantu vadimo mozak i režemo pupak... mi smo jeretici koji mrzimo vašeg Boga i s radošću beležimo da je jedini božji namesnik na zemlji papa Benedikt XV ‘mirovni’ otegnuo papke. Jedna uš manje...”

Zenitizam je ekstremno napadao Hrvatsku kao dio europske civilizacije pa je autor poslije niza rasističkih poziva na uništenje hrvatske kulture zbog revolta pobjegao u Srbiju i nastavio izdavati list četiri godine dok na kraju nije zabranjen.

Micić 1940. godine tiska „Manifest srbijanstva“ u kojem je pak mržnja prema hrvatstvu došla do faze ludila pa tako Zagreb proglašava „sedištem pokatoličenog srpstva“ te poziva „očistimo sav korov od zemlje srpske“.

Titov ga režim više puta uhićuje zbog slične histerije, a Micić umire 1971. godine. Tri godine poslije Titove smrti počinje njegova rehabilitacija premda građanska Srbija na čelu s Bogdanom Bogdanovićem ustaje protiv toga.

Poslije izložbe o avangardi 20. stoljeća, na kojoj se veliča njegov „Zenit“, perverziji nema kraja pa izložba stiže 1983. i u Zagreb, premda čak i Dragoš Kalajić piše tada da bi ona u Zagrebu bila „potcjenjivanje inteligencije Zagrepčana“.

U Zagrebu, piše Mateš, Zvonko Maković i Želimir Koščević ovacijama dočekuju izložbu. Donat i Tenžera žestoko je kritiziraju.

To je povijest, a stvarnost je da je reprint časopisa koji se skrivao iza umjetnosti, a zapravo je bila riječ o tipičnom fašističkom uratku koji otvoreno zagovara velikosrpstvo, Boris Tadić uručio Josipoviću i da je to prvorazredna blamaža o kojoj se mudro šuti.

Lijepo je da Josipović svira glasovir i govori nekoliko jezika tečno, ali Hrvatskoj je potreban predsjednik koji savršeno poznaje okruženje, izvrsno vlada povijesnim relacijama i koji - a to se ne može naučiti - ima primjeren emocionalni odnos prema naciji i povijesti nacije koju predstavlja.

Bilo bi prilično da su mu takvi i suradnici u Uredu! Ne može se ništa ne znati o zenitizmu i primiti šutke reprint lista koji otvoreno prezire Hrvatsku!

Ne može se šutjeti kao što upravo šuti Ured hrvatskog predsjednika da službena Srbija svojata Gundulića i Držića!

Ne mogu se prešutjeti vapaji Hrvata iz Vojvodine koji ovih dana doslovno mole da se netko za njih zauzme!

Nije normalno da se Srbima u Hrvatskoj vraćaju oteti stanovi, a da se Hrvatima protjeranim iz Vojvodine ne vraćaju oteti stanovi!

Tko bi se trebao izboriti za pravdu ako ne predsjednik Hrvatske koji se hvali sjajnim odnosima s Tadićem?

Tihomir Dujmović

Večernji list, 21. maja/svibnja 2011.

(obrada teksta i nadnaslov:

Ante Rokov Jadrijević)

Friday, May 20, 2011

PRIOPĆENJE KOORDINACIJE UDRUGA PROFESIONALNIH RIBARA


17. svibnja 2011. godine


PRIOPĆENJE KOORDINACIJE UDRUGA PROFESIONALNIH RIBARA

Već duže vrijeme upozoravamo da se ribarstvo uništava sustavno, ali nam nikako nije bio jasan cilj glavnih krivaca za kolaps ribarstva Tončija Božanića, koji je svojom nestručnošću to odradio, i Petra Čobankovića koji nije ništa uradio da ga spriječi.


Danas nam je cilj svima jasan:

nakon što se predalo 25 tisuća kvadratnih kilometara gospodarskog pojasa, sada se predaje i trideset tisuća kvadratnih kilometara teritorijalnog mora.

Uništavanje ribarstva je sustavno rađeno s ciljem da se na ovaj dan što manje preostalih ribara počne buniti. Žalosno je da ostale građane ove zemlje ne zanima što je nestalo pola hrvatskog teritorija, jer je državna propaganda to proglasila neophodnim da Hrvatska uđe u EU, ali pitamo onda sve koliko će Hrvatske uopće preostati kad bude ulazila u EU?

Iako je u Deklaraciji o temeljnim načelima pregovora za punopravno članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji, koju je donio Sabor RH 2005. godine, napisano da je pri ulasku u EU politički cilj Republike Hrvatske očuvanje nedjeljivosti, integriteta i cjelovitosti državnog teritorija Republike Hrvatske, pitamo se kako se onda odustalo od polovice teritorija RH, kojeg čine gospodarski pojas i teritorijalno more?

U istoj Deklaraciji pregovori o ribarstvu su označeni prioritetom, te se naglašava nužnost osiguranja transparentnog vođenja pregovora i nužnost pojačanih aktivnosti na širenju informacija o svim aspektima procesa pregovora. To je u praksi ispoštovano na način da mi ribari cijelo vrijeme, iako smo tražili, nemamo pojma o tome što se dešava u pregovorima te nas i cjelokupnu javnost cijelo vrijeme obmanjuju i lažu.

Voditelj pregovaračke skupine za ribarstvo Ivan Katavić, državni tajnik za ribarstvo Tonči Božanić, državni tajnik za EU integracije Andrej Plenković i ostali prevaranti su cijelo vrijeme govorili kako nema šanse da strani ribari uđu u hrvatske teritorijalne vode. Zadnja obmana se desila na ribarskom sajmu u Umagu gdje je to opet ponovio Tonči Božanić da bi samo par dana poslije bilo objavljeno kako su naši dužnosnici cijelo vrijeme lagali jer ne samo da ne smijemo primjeniti gospodarski pojas već se i dopušta slovenskim ribarima ulaz u hrvatsko teritorijalno more.

Bojimo se i pomisliti što je sve predano Talijanima?

Sada će nam reći da se Talijanima nije ništa obećalo, ali isto tako su već govorili i za Slovence pa nam nije teško zaključiti da li ćemo im vjerovati ili ne.


Samo hrvatski političari danas mogu Slovencima darovati 6 puta veću površinu od njihovog vlastitog teritorijalnog mora i to nam objašnjavati pričom kako je to za nas dobro i kako će nama cvasti ruže kad uđemo u EU.

Sičušna Malta se izborila za gospodarski pojas od 25 NM kad je ušla u EU, a Hrvatskoj neće ostati ni metar mora, sve zahvaljujući našim vrhunskim stručnjacima u prodaji vlastitog teritorija. U obrani svoje gluposti zaboravljaju da i mi znamo čitati te znamo da se ribarski dio SOPS-a uopće ne treba primjenjivati jer to omogućuje Sporazum, pa nas baš zanima zašto naši dužnosnici namjerno zaboravljaju tu činjenicu, iz čega je očito da postoji određeni dogovor o kojemu mi ne znamo ništa.

Ono što znamo je da nećemo dopustiti prodaju hrvatskog teritorija bez obzira na njihove ciljeve jer nema većeg cilja od onoga koji piše u Ustavu RH koji kaže da je suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv.

U Ustavu također piše da more ima osobitu zaštitu države, pa se opet pitamo kako to Božanić i njegova ekipa štite naše more? Njima je samo na pameti kako sve rasprodati, darovati, a ono što slučajno preostane uništiti.

Tonči Božanić i Petar Čobanković, duet udružen u uništavanje ribarske industrije, cijelo vrijeme trubi kako smo mi marginalna skupina koju zanimaju samo vlastiti interesi, iako su danas svi ribari, uključujući i HGK i HOK, ujedinjeni u obrani Jadrana i ribara.

Ponosni smo da nemamo iste interese kao i Božanić i Čobanković, jer njihovi interesi su uništavanje hrvatskog ribarstva i prodaja hrvatskog mora, a naši su upravo suprotni. Zato božanićima, čobankovićima i ostalima poručujemo da neće uspjeti prodati ni ribare ni Hrvatsku radi svojih sitnih osobnih interesa, jer ćemo im mi stati na put, kao što su stoljećima radili hrvatski ribari, braneći Jadran i Hrvatsku od stranih okupatora i domaćih izdajnika!


UDRUGA PROFESIONALNIH RIBARA NAŠE MORE,

predsjednik: Albin Popov

UDRUGA PROFESIONALNIH RIBARA MARE CROATICUM,

predsjednik: Daniele Kolec

UDRUGA PROFESIONALNIH RIBARA ISTARSKI RIBAR,

predsjednik: Radovan Simić

(obrada teksta: Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.)