SDP - Infantilna Partija lažnih demokrata

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Semper Paratus Croatiae (com) 13. travnja 2009.

Uredništvu „Dragovoljca“ Komu Treba: g. Zoranu Milanoviću

predsjedniku SDP-a

SDP - Infantilna Partija lažnih demokrata

(1. dio)

Tek danas, nakon dvadesetak dana, našao sam malo više vremena da do kraja pročitam opširni članak izvrsne riječke novinarke Tihane Tomičić o posljednjoj tematsko-izvještajnoj konvenciji SDP-a, održanoj 28. ožujka ove 2009.g. u Zagrebu, na kojoj se bilo okupilo oko sedamsto SDP-ovih najvažnijih čelnika i aktivista. A taj odličan članak je bio opremljen i velikom slikom (20x15 cm!), na kojoj je mladi, zgodni triumfalni gosp. Zoran Milanović okružen svojim „Plavušama“.

Tipično za SDP - Infantilnu stranku lažnih socijal-demokrata!

No, na problem SDP-ovih „Plavuša“ vratit ćemo se tek na kraju ovog teksta.

Dakle, opet smo u predizbornom vremenu, opet je počela politička groznica i opet pljušte bezbrojna, nedovoljno promišljena i ishitrena obećanja. Kažu u SDP-u da im je „cilj osvojiti tri najveća hrvatska grada“. Bravo! Sjajno! Samo, šteta što nam nisu ništa rekli o srednjim gradovima, kao što je naša hrvatska Pula. Naime, već je objavljeno da će ovdje kod nas SDP koalirati sa antihrvatskim IDS-om i još antihrvatskijim HNS-om (Hrvatskom Nenarodnom strankom) Rade Čačića i „Zvečarke“).

E, to ja ni ovaj put ne mogu odšutiti i prešutiti. Kao ni prije deset godina, zbog istog predizbornog (parlamentarnog) saveza s antihrvatskim IDS-om, kada sam se otvoreno i vrlo glasno suprostavio g. Vladi Gotovcu (na osnivačkom Saboru njegovog LS-a) i to pred 650 delegata u zagrebačkom hotelu „Interkontinental“, a godinu dana kasnije u Puli i Pazinu i dr. Zlatku Tomčiću, tadašnjem predsjedniku HSS-a. A kako je njima dvojici sada - tamo u ropotarnici naše sramotne prošlosti - to samo veliki Bog zna.

E, sad jedno nezgodno i vrlo neugodno pitanje gosp. Zoranu Milanoviću: kako će njegov SDP izbjeći to da njegov SDP većina Hrvata odbija i doživljava kao anacionalnu i antihrvatsku političku stranku? Pa kako on to misli pobjediti na slijedećim izborima - u našoj Hrvatskoj??

Inače, meni se osobno sviđaju neke osnovne poruke gosp. Zorana Milanovića, izrečene na toj njihovoj partijskoj konvenciji, primjerice ove:

- „ukinuti rok zastare za kriminal i pljačku iz privatizacije“ (samo ne znam odnosi li se to i na Grad Zagreb, kojim već 19 godina vlada SDP, još od prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj u proljeće 1990.g., a u kome iz godinu u godinu raste kriminalna privatizacijska pljačka SDP-a!!);

- „nećemo podilaziti niskim strastima ... Država mora osigurati red u kojemu će radnik za svoj posao biti plaćen....SDP je i za uvođenje poreza na kapitalnu dobit...

- „predlažemo izmjene Zakona o porezu na dobit kroz rasterećenje reinvestirane dobiti“(no, što je s time oklijevao Slavko Linić i dr. Mato Crkvenac, još prije 5 do9 godina?);

S druge strane, „SDP je i za decentralizaciju Hrvatske“. Jesam li to dobro čuo? Kako to? Gosp. Zoran Milanović nije uopće ni spomenuo regionalizaciju Hrvatske (koju, nota bene, EU bezuspješno traži od Hrvatske već nekoliko godina!). Nije spomenuo ni demetropolizaciju Hrvatske i jačanje regijskih centara, primjerice Osijeka, Rijeke, Splita, itd. Drugim riječima, Milanović je samo protiv homogene i snažne hrvatske države kao cjeline! Inače bi mu redosljed pririteta bio ovakav, kakav mu ja ovdje opet spominjem.

Gosp. Zoran Milanović se založio i za reformu državnog i javnog sektora, ali ne i za kresanje enormno velike državne uprave, kroz debirokratizaciju i deregulaciju Države. Dakle, ni Milanović nije spreman da provede „Regulatornu giljotinu“, kao ni Sanader, a koju EU traži od RH već više od tri godine! I onda se stalno čudimo i bunimo zašto nas EU ne prima u svoje članstvo. Povrh svega, Milanović uopće nije spomenuo i dekriminalizaciju našeg pravosuđa, vjerovatno držeći figu u džepu, šuteći zbog njihove bivše ministrice pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović?!

* * * * *

Pa, hajde da vidimo koliko vrijede glavni argumenti ili glavne vrijednosti koje nam propovijeda gosp. Zoran Milanović, a koliko oni iz ostatka SDP-a.

Gosp. Zoran Milanović je na toj konvenciji SDP-a poručio da „SDP ostaje najjači oslonac na hrvatskom putu prema EU, te da nije vrijeme za neodgovorne izjave o Uniji, a uvjeren je i da EU ne želi da je bilo tko ucjenjuje, pa ni Slovenija, niti želi presedane na način da jedna grupa ljudi iscrta bilo čije granice“.

To zvuči dobro, ali je došlo kasno i prekasno i već je otrcano!

S druge strane, „glavni cilj mjera koje SDP predlaže je ublažavanje socijalnih posljedica krize, a traži se zadržavanje stabilnosti monetarnog , odnosno bankarskog sustava, stabilnosti tečaja kune....itd.

Zaustavimo se načas na toj famoznoj „stabilnosti tečaja kune“. Opet jedna već standardna i izlizana floskula naše dnevne političke propagande, koju slušamo već desetak godina!! Jer nama ne treba toliko „stabilan tečaj kune“, koliko nam treba očuvanje kupovne moći naših plaća i penzija! A kupovna moć kune galopirajuće opada svaki mjesec. A o tome glupi SDP-ovi glavni ekonomisti nikako da kažu koju riječ više! Pa gdje su oni to diplomirali?!

* * * * *

Nama, a i svijetu, više ne trebaju glupi i protuprirodni egalitarizmi kakve uporno propovijeda SDP, ne trebaju nam više lažna bratstva i ne trebaju nam više nikakve protuprirodne slobode! SDP se treba što prije osloboditi svojih starih (francuskih) utopija i svog starog i otrcanog (sovjetskog) parolaštva. Potrudio sam se ovih prethodnih dana pročitati neke stare deklaracije SDP-a, primjerice onu s Račanove posljednje konvencije SDP-a, objavljene u „Večernjem listu“ 8. srpnja 2006.g. Posebno me je iritirala posljednja točka br. 14. koja nosi naslov:

„Usklađenost obiteljskog i profesionalnog života (koji) je dio socijaldemokratskog pristupa radu“. Osim standardnog komunističkog blebetanja u stilu Klare Zetkin i Rose Luxemburg, kao i sadašnjeg SDP-ovog suprostavljanja neradnoj nedjelji, jer to navodno ide samo u korist naše Katoličke crkve, a uporno se prešućuje vlastita deklariranost „usklađenosti obiteljskog i profesionalnog života“, evo na kraju sukusa cijele te priče, citiram:

„Žena mora imati ravnopravnije uvjete pristupa i sudjelovanja na tržištu rada, a muškarac treba više participirati u obiteljskom životu“.

E, to je meni vrlo, vrlo zanimljivo, kako s psihološke, tako i sociološke strane! Naime, ja već 35 godina živim u jednom malom selu blizu Brtonigle u Istri. I to stoga što je život na selu najzdraviji i najprirodniji. I najslobodniji. Uostalom selo je i izvor najzdravijeg narodnog nataliteta. Život daleko od maloumnih i malograđanskih tračeva i dangubljenja.

Jedni moji dobri i najbolji susjedi drže u Brtonigli veliku mehaničarsku radionu za popravak traktora i svih drugih poljoprivrednih strojeva. Evo kako ti muškarci participiraju u obiteljskom životu: Muška glava obitelji, starija od 50 godina, počinje raditi prije 07.30 sati. Stariji sin (oženjen mladom ženom, ali još bez djece i tih obaveza) počinje raditi u 08.00 sati. Kratak dogovor, raspored rada i zadataka, odlazak na teren po cijeloj Istri - i tako do 16.00 sati. Za to vrijeme majka i nevjesta uređuju kuću i spremaju „marendu“ za 12.00 sati i kratak objed u 16.00 sati. Već nakon 16.30 počinje drugi dio radnog vremena: Odlazak i dolazak u naše selo i težak i mukotrpan rad u svojim poljima, vinogradima i maslinicima. Zimi dok se može, a u proljeće, ljeto i jesen do gustog mraka, pa i do ponoći (noćno oranje, frezanje, itd.). Ponekad im i ja pomažem, naročito zimi. Tako i subotom. Tada se i mlađi sin vraća iz Trsta, u kojem ga obitelj školuje na univerzitetu za neku svoju i obiteljsku bolju budućnost. I odmah u polja i u vinograde! Jedino je nedjelja svetinja! Muškarci malo prije 11 sati odlaze u crkvu i vraćaju se kući malo prije 13 sati na ručak. Kraće vrijeme nakon ručka obitelj je na okupu, a onda žene gledaju TV, a muškarci već nešto rade oko kuće i spremaju posao za sutra.

U Brtonigli ima i mnogo zidara, najviše iz Bosne, koji - kada imaju posla rade i nedjeljom. A radi se minimalno 10 sati - na vjetru, na kiši ili na užarenom suncu. Još češće, radi se i po 12 sati. Rade teške i mukotrpne poslove na skelama ili krovovima, najčešće bez ikakvog odmora. Za to vrijeme njihove žene sjede u kući i piju kavu. Imaju krov nad glavom i prozore koji ih štite od težih atmosferilija. A i rade u nekoj firmi svoje sjedeće poslove, brbljaju, kafenišu, tračaju... Težak je život takvih žena, a za sve su opet krivi muškarci. Barem tako govore spomenute SDP-ove i Milanovićeve „Plavuše“. Skoro sve same agresivne feministice.

Dakle, SDP deklarativno traži da ubuduće na svim (političkim!) izborima žene budu zastupljene na izbornim listama najmanje 40 posto! A da li je to prirodno ili protuprirodno, to Milanovićeve „Plavuše“ ni najmanje ne zanima! Samo, u svojoj ženskoj infantilnosti zaboravljaju ono najvažnije!

Evo što!

Tko bi - kada bi izbori bili do kraja personalizirani - glasovao za Ingrid Antičević-Marinović?? Ne bi ni pet posto žena!

Tko bi birao Željku Štrokač-Antunović?? Ni pet posto žena!

Tko bi birao Milanku Opačić? Najviše 10 posto žena. I triput više muškaraca. Uključujući i mene osobno

A tko bi birao Jadranku Kosor (koja također non-stop melje o tzv „neravnopravnosti žena“ i mlati praznu slamu o sličnim bedastoćama sa svojim feministicama). Nju nitko ne bi birao! Ni pet posto žena, ni pet posto muškaraca. Čak ni naš Ciganin-Predsjednik, koji ju je kao lažnu i podlu protukandidatkinju na zadnjim predsjedničkim izborima pogrdno nazivao „Suzana“ (jadni Mesić - originalno se kaže „Šušana“, barem je to mogao naučiti u Tel Avivu, kad se išao tamo pokloniti lažnom mitu od šest milijuna židovskoj žrtava tzv. „Holokausta“ u njihovom Yad Washemu).

Dakle, komu treba 40 posto takvih žena na izbornim listama naših političkih stranaka? Koja bi stranka pristala na takvo samoubojstvo.

Da, ali prljavi trik je u tzv. „stranačkim listama“, zar ne? Šeksov stari trik! Kako bi inače Jadranka Kosor „zaslužila“ svoj današnji visoki politički položaj?

ZNA SE KAKO !! - zar ne gosp. Šeks i gospođo Jadranka Kosor! Stari je to zanat!

Ali da za prave žene ima mjesta na izbornim listama, to su potvrdile naše Ruže Tomašić (HSP), naše gospođe Pivčević-Aras, naše otmjene Kolinde Grabar - Kitarović, naše drage Ljerke Mintas-Hodak i brojne druge. Samo ...

.....samo gdje da još nađemo 40 posto Ruža Tomašić??

Ante Rokov Jadrijević

(hrvatski socijal-radikal)