Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
52474 Brtonigla, Kovri 25
11. ožujka 2009.g
Komu Treba: Mr. Vincent Degert,
ambasador EK/EU, Zgb
Predmet: Pritužba protiv suca Općinskog suda u Bujama
gosp. Tomislava Bilobrka
PREDSJEDNIKU ŽUPANIJSKOG SUDA U PULI
Gosp. Iztoku Krbecu
PREDSJEDNIKU VRHOVNOG SUDA
Gosp. Branku Hrvatinu
MINISTRU PRAVOSUĐA R.H.
Dr. Ivanu Šimonoviću
Poštovani!
Obraćam se Vašim cijenjenim naslovima s ovom Pritužbom protiv suca Općinskog suda u Bujama, gosp. Tomislava Bilobrka, zbog njegove pristranosti i njegovog neurednog obnašanja sudačke dužnosti. A sve u cilju to da bi pogodovao udbomafijaškom advokatu-punomoćniku tuženika Erlić Ivana, ratnog bjegunca iz Škabrnje, notornog švercera, profesionalnog varalice, kamatara, nasilnika i besposličara, odvjetniku i bivšem udbašu iz Doboja u Bosni Ivici Senjaku, partneru ovdašnjeg svemoćnog udbomafijaškog odvjetnika Slaviše Perovića iz Umaga, Portoroža, Pule i Bog-te-pitaj otkuda još.
Naime, jutros, 11. ožujka 2009.g., na ponovljenoj glavnoj raspravi u predmetu P-20/04, po mojoj pet godina staroj Tužbi za iseljenje tuženika Erlić Ivana iz moje kuće u Kovrima 25, općina Brtonigla, doživio sam još jedan pokušaj odugovlačenja i odgađanja suđenja, odnosno još jedan pokušaj Udbomafijaškog suđenja meni - kao privatnom tužitelju, umjesto tuženiku Erlić Ivanu. To se dade isčitati čak i iz krnjeg i lažljivog Zapisnika,
P-20/04-81, sastavljenog u Općinskom sudu u Bujama dana 11. ožujka 2009.godine (na koji ću se očitovati kasnije).
Počelo je već klasičnim trikom punomoćnika - advokata tuženika, ćeš da je „tuženik bio spriječen pristupiti na današnje ročište zbog 'poslovnih obveza', stoga predlaže da se isto odgodi, imajući u vidu posljednji podnesak tužitelja“. A podnesak je bio u zadanom roku! I onda je počelo glumatanje suca Bilobrka da li bi ili ne bi odgodio suđenje! Tada sam ja planuo !! I to nakon pet godina ovog sudskog šegačenja sa mnom. Naime, na posljednjem ročištu, sudac Bilobrk je rekao da će slijedeća glavna rasprava biti i posljednja! A od mene je zatražio da u pogledu naknade štete postavim „određen tužbeni zahtjev u smislu čl. 186. st.1. ZPP-a, u suprotnom sud neće odlučivati o zahtjevu (opazka A.R.J.: starom skoro pet godina!!) u pogledu tih stvari“.
Znači da je sudac Bilobrk došao i na prvo, odnosno pripremno ročište/suđenje od 05. veljače ove 2009.g. potpuno nespreman! Jer je sve to imao u spisu preko godinu dana, preciznije u mojem Podnesku tužitelja od 04. siječnja 2008.g. i u mojem Podnesku od 16. studenog 2007.g.! A sve to mi je verificirao jedan bivši sudac Općinskog suda u Bujama (koji mi je inače odbio moj prijedlog da bude moj advokat-punomoćnik na ovom suđenju!).
Sudac Tomislav Bilobrk me je na samom uvodu u suđenje upitao zbog čega još uvijek tražim „iseljenje Erlić Ivana iz moje kuće, kada se on već prije dvije godine iselio, te zbog čega tražim predaju ključeva 'spornog' stana“? Iz tog pitanja odmah sam isčitao da su sudac Tomislav Bilobrk i advokat tuženoga Erlića u dosluhu (!!), jer je to isto pitanje advokat Ivica Senjak (inače bivši udbaš iz Doboja u Bosni!) postavio još bivšoj sutkinji Općinskog suda u Bujama gospođi Fabiani Kliman, i to dva puta, primjerice još prije dvije godine, na glavnoj raspravi u istom predmetu (vidjeti Zapisnik od 19. ožujka 2007.g., posl. br. P-20/04-42 !!).
Dakako, ja sam i taj njen Zapisnik odbio potpisati, jer je bio iskrivljen i izopačen, pogotovu zato što su namjerno (!!) izostavljene ove moje ključne riječi: „Tuženi Erlić se nije iselio, nego samo odselio, to jest promijenio je samo svoje boravište, ali ne i prebivalište! Nije vratio ključeve kuće, u koju povremeno dolazi, ostavlja namjerno otvorena sva vrata i sve prozore, kako bi vjetar napravio što veću štetu.... itd.“ (završen citat). A dolazio je često i čitavu tu 2007.g., pravio mi razne štete, a čak je dolazio nekoliko puta i 2008.g., praveći mi nove štete i neskriveno smetajući moj posjed!
Sve je to ponovljeno i osam mjeseci kasnije na suđenju 12. studenog 2007.g. (vidjeti Zapisnik s tog suđenja P-20/04-62 !!).
* * * * *
Evo što sam odgovorio sucu Tomislavu Bilobrku: „Želim Presudu i želim svršen spis!“. Jer ako se meni nešto „dogodi“, Erlić se može komotno vratiti u moju kuću i postati njen vlasnik!!“.
E, a na to je počelo „čuđenje“ suca Bilobrka! I počelo ono već spomenuto gluma-tanje. I pravničko cjepidlačenje. Ono tipično (ovovremeno!!) cjepidlačenje u formalnom smislu, te striktno zaobilaženje sadržajnog smisla cijelog ovog petogodišnjeg sudskog maratona!
Očito je da mi se u ovom nakaznom Općinskom sudu u Bujama (ovu ću kvalifikaciju objasniti u post scriptumu!) ponavlja sve ono na što sam se prije četiri i pol godina žalio bivšoj ministrici Vesni Škare - Ožbolt, 19 listopada 2004.g. I dvije godine kasnije ministrici Ani Lovrin, 2006.g. Očito se u ovom sudu nije ništa promijenilo, unatoč smjeni bivše predsjednice suda Jasne Stupavsky - Stelle i njenom nečasnom otpustu iz službe!
Nikako ne razumijem zašto se i ovaj novi sudac Tomislav Bilobrk toliko usteže da donese Presudu, nego i on ide na ruku udbomafijaškom advokatu I. Senjaku, koji uporno sugerira da se „suđenje zaključi, jer se tuženik de facto već odselio, (itd., itd.)“. Pa čemu onda služe Presude, kada suci u Općinskom sudu u Bujama de facto i de iure već pet godina uporno izbjegavaju donijeti svoju presudu u ovom bagatelnom i trivijalnom slučaju??
Nije mi jasno zbog čega ti suci primaju svoje enormno visoke plaće od preko 10.000 kuna - i to skoro dvostruko veće od mojih bivših kolega profesora u Tehničkoj školi Pula? Nije mi jasno za što sam onda platio moje dvije tužbe i moju bivšu odvjetnicu Meri Franičević - Gojtan??
Mene jako zanima tko će platiti troškove ovog petogodišnjeg maratonskog suđenja u Općinskom sudu u Bujama i tko će meni naknaditi dugove i barem minimalnu štetu od preko 215.000 kuna, koje mi je troipolgodišnjim neplaćenjem stanarine, neplaćanjem režijskih troškova i krađom, odnosno „otuđivanjem“ mog namještaja, građevinskom materijala, alata i drugih stvari - pričinio Erlić Ivan, ratni bjegunac iz Škabrnje!
* * * * *
. A sada o lažljivom zapisniku P-20/04-81: Sudac Bilobrk mi stavlja u usta riječi koje ja nisam rekao i tvrdnje koje ja nisam tvrdio na njegovoj glavnoj raspravi 11. ožujka 2009.
Ja nigdje nisam rekao da jedan mali usisivač prašine košta (svega) 600 kuna, jer sam ja taj „Moulinex“ usisivač, snage 450 Watti platio u Trstu 930.000 lira - u ono davno vrijeme - i nisam ga godinama upotrebljavao - osim tri ili četiri puta godišnje.
A nije točno da su i druge stvari bile stare. Ukradeni bojler i ukradeni stroj za pranje rublja su bili stari svega dvije godine kada se Erlić Ivan uselio u moju dvorišnu kuću! Isto tako i kolor televizor Philips, 55cm. A i sav građevni materijal je bio nov, osim dvije kariole, čiju sam cijenu adekvatno umanjio. A osam kubika ukradenog ili preprodanog kamena (preostalog iz silosa stočne hrane, starog preko 100 godina) nisu ništa izgubili na cijeni. Dapače! I da ne nabrajam dalje! A sudac Bilobrk me stalno napadao (pa i svojom dernjavom u sudnici!) da „otkuda ja znam te cijene i gdje su računi za sve to“?
Odgovorio samu da sam obišao sve relevantne trgovine i raspitao sam se za cijene. Ali to njemu nije bilo dovoljno. On je bolesno insistirao na računima, računima, računima...
A onda sam i ja planuo i pitao ga ima li on u kući bojler. Ima li stroj za pranje rublja ili televizor i čuva li on sve te svoje račune... Situacija je prijetila eksplozijom i mojim izbacivanjem iz sudnice, sve dok mu ja nisam pokazao svoje (bojno!) pero i spomenuo mu moju žalbu novom ministru pravosuđa dr. Ivanu Šimonoviću, a kada mu ni to nije bilo dovoljno, spomenuo sam mu svoj blog na internetu „Semper Paratus Croatiae... E, tek onda se sudac Bilobrk konačno primirio. Jer, „javnost je smrt za mračne snage“! I on to zna.
* * * * * *
Ukratko, sucu Bilobrku se nikako ne sudi - a sviđa mu se enormno visoka sudačka plaća. Nije mala stvar primati 9-10.000 kuna državne plaće i to u vrijeme sveopćeg bankrota u ovoj nesretnoj Državi Hrvatskoj! I sviđa mu se perspektiva da sa 100-postotnom mirovinom ode u mirovinu, za razliku od mene profesora, koji sam u mirovinu otišao sa svega 32 posto svoje plaće! A to jok!! Neće to ići tako još dugo!
Jedino je dobro to što je sudac Tomislav Bilobrk uzeo 15 dana za donošenje svoje Presude. Tako će barem naknadno naći dovoljno vremena da prouči predmet, umjesto da me „predribla“ na licu mjesta - u svojoj sudnici Općinskog suda u Bujama. A to nisu uspjeli ni drugi u ovih proteklih pet godina. Jer i ja sudim onima koji sude meni ! !
Jer onaj tko proguta ovakvog „ježa“ neka se ne žali na bolove u želudcu!
Bilježim se sa štovanjem!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(Semper Paratus Croatiae. com)
Post scriptum: kvalifikacija „nakazni Općinski sud sud u Bujama odnosi se najviše na
ubojstvo bivšeg predsjednika tog suda Ivana Božića, kojemu je uzorni radnik Božo
Laganis iz sela Punta kod Krasice sjekirom odsjekao glavu - prije više od četvrt stoljeća, točnije 15. svibnja 1984.g.!! A taj predsjednik tog nakaznog suda je i meni osobno prijetio, jer sam kao novoizabrani predsjednik sindikata u bujskoj tvornici „Digitron“ za praznik Prvog maja 1975. g. odbio na pročelje tvornice staviti sliku „druga Tita“, nego sam dao staviti samo parole „Živjeli radnici * Wiva i lavoratori“!
A to je bio moj „smrtni grijeh!
A dvije godine kasnije, jedan drugi sudac (čije ime ovdje neću navesti, jer se kasnije
istakao u našem svetom Domovinskom ratu) - opljačkao me u korist bosanskog Srbina
Stevice Jankovića, kojemu sam u to vrijeme posudio 1.000 US dolara, koji su zbog
stalnih devalvacija Yu-dinara spali na vrijednost jednih polovnih cipela!!
Dakako, ja sam u svojoj Žalbi tog suca nazvao „lupežom“ i zbog toga sam bio osuđen na kaznu zatvora, koju sam odslužio u Okružnom zatvoru u Puli.
Takvo je bilo nakazno Yu-„pravosuđe“, odnosno Yu-„krivosuđe“. I takvo je ostalo u
Hrvatskoj sve do današnjih dana!! I to zahvaljujući prije svega „drugu Mesiću, drugu
Mladenu Du-Bajiću, drugu Vladu Šeksu, drugu Manoliću i drugu Budimiru
Lončaru. A sve odreda „diplomiranim kriminalcima“ (štoje naslov mog slijedećeg
članka, iz ovog mog sudskog „Vremeplova“.
Dakle, umjesto da se onemoguće prljave pravničke smicalice i prljavo pravničko
„foliranje“ jednog nečasnog dijela naših sudaca, a la' ovo suca Tomislava Bilobrka i
njemu sličnih sudaca, naša pravosudna Udbomafija ima punu podršku oba državna vrha,
kakoPantovščaka, tako i Banskih dvora.
I što nama preostaje? Naša bojna pera i naše bojne knjige! Jer, „knjiga je oružje!
Uzmi je u ruke“! (Bertold Brecht). Latimo se, braćo Hrvati, svojih bojnih pera, jer je
pero najjače oružje na svijetu. Prije ili kasnije pero je nadjačalo sablju, nadjačalo topove,
nadjačalo atomsku bombu - a nadjačat će i ovu Udbo-masoneriju, koja danas vlada
našom Hrvatskom!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(hrvatski socijal-radikal)
No comments:
Post a Comment