Dobro nam je poznat taj opskurni novinarski ološ „Jutarnjeg lista“, to opskurno piskaralo Londonskog "ureda za dezinformacije" MI6 iz Londona – taj opskurni Gordan Malić .A ima tog ološa mnogo i u srpskom Novom listu - iz srpske Rijeke.
Zar smo već zaboravili imena Jasne Babić, Ivanke Toma, Borisa Pavelića i drugih, koji su se spominjali prije šest i više godina u svezi s engleskom tajnom službom MI6 ??!
Time se "odlikovao"i pokojni Ivo Pukanić, glavno Udbaško piskaralo Manolićevog i Mesićevog "Nacionala".
Majko Božja, što sve taj novinarski ološ neće za Judine škude učiniti!? Sjetimo se samo one prljave kampanje Yudona-škudona Puchowskog iz 2001.g. glede ondašnje kampanje za apstraktna i protuprirodna "prava Roma" (odnosno navodnu ugroženost Roma-Cigana) u Hrvatskoj. Sjetimo se one njegove kampanje u korist (a još više u štetu!) one dvije malene, nevine i nedužne HIV-pozitivne djevojčice iz naših Kaštela, čiju je ljudsku nesreću Puchowsky onako bestidno i masno naplatio od svog Gazde Soroša.
Da, tako je to s Yudonima-Škudonima u Hrvatskoj. Pa se ja pitam: kada ćemo donijeti zakone o smrtnoj kazni prema veleizadijicama, izdajicama, špijunima i dilerima - jer oni sami sasvim sigurno neće takve zakone protiv sebe samih donijeti.
E, a kada bi takav Zakon bio donijet, onda nam ne bi kojekavi novinarski ološ "Jutarnjeg lista" piskarao ovakve ciljane dezinformacije o našem najboljem generalu Anti Gotovini!
Kaže opskurno piskaralo judeo-masonerijskog "Jutarnjeg lista" Goradan Malić da je "Topničke dnevnike uzeo general Gotovina, a dio je spaljen". Netočno!! To je ciljana dezinformacija Mesićevog i Manolićevog „Ureda za dezinformacije“ s Pantovščaka (smješetenog u Udbinom bunkeru ispod Pantovščaka!),
Točno je to da je te "topničke dnevnike" naš Ciganin-Predsjednik dostavio Haaškom sudu već u jesen 2000.g. ! Međutim, pokazalo se da su ti "topnički dnevnici" iz naše hrvatske "Oluje" potpuno neupotrebljivi za haaško tužilaštvo (ondašnje Carle Del Ponte), jer ništa naročito i posebno ne dokazuju!), pa ih je Velika Vještica i "La Putana" dala spaliti, da ne bi sama bila spaljena kao Vještica na njima!
I to je uglavnom ta nova (a ustvari već vrlo stara!!) priča.
Sadašnje manipulacijsko traganje za tim „topničkim dnevnicima“ služi samo za to da baci novu maglu i otvori prostor za nove krivotvorine, e da bi se našao kakav-takav razlog za osudu generala Gotovine u Haagu. Jer se dosad u osam godina nije mogao naći nijedan drugi vjerodostojan razlog! A pred skoro ukidanje tog opskurnog suda - sav taj „međunarodni“ sudski ološ u Haaškom sudu (ICTY) hvata opravdana panika! Eto o čemu se ustvari radi!
Zaključak: pitajte stoga Yudoni - Škudoni vašeg i našeg Ciganina-Predsjednika gdje je i kome je prodao naše "topničke dnevnike" iz hrvatske "Oluje".
I neka se taj novi tužitelj Haakog suda (ICTY-ja) Brammertz (ICTY-ja) više ne pravi lud!
Nije uspjelo Carli Del Ponte, neće uspjeti ni njemu!
Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla23. srpanj/july 2007.
Uredništvu Hrvatskog listaKomu Treba:Mr. Vincent Degert
ambasador EK/EU,Zgb.
Komu Treba:Njemačkoj ambasadi, Zgb.
PREDSJEDNIK VRHOVNOG SUDA R.H. BRANKO HRVATIN
NE MOŽE BITI NA ČELU DRŽAVNOG IZBORNOG POVJERENSTVA
Uvodna napomena:
Prije skoro dvije godine pokušao sam (preko Web portala AMAC – Hrvati, 11. kolovoza 2007.g.) upozoriti domoljubnu i državotvornu hrvatsku javnost da predsjednik Vrhovnog suda R.H. gosp. Branko Hrvatin ne može biti na čelu Državnog izbornog povjerenstva. Proteklo vrijeme od dvije godine, pokazalo je i na ovim današnjim lokalnim izborima da sam bio skoro sto posto u pravu (inače, nezdravo je biti sto posto u pravu – jednom ću citirati uvodnu poslovicu iz knjige nobelovca Česlava Miloša „The captive mind“ (Zarobljeni um). No o tome drugi put.
Dakle, umjesto mojih stopostotnih (i nezdravih) istina, evo par svježih naslova iz našeg Udbomasonerijskog tiska: „Policija u potrazi za fantomskim biračima“ (udbaški „Glas Istre“, 23. travnja 2009. str.7.), „Čišćenje biračkih popisa da, ali tek poslije izbora“ (Udbo-mason-erijski „Novi list“ iz srpske Rijeke, 14. svibnja 2009.g., str.6.), „Gong: 700 promatrača i 45 mobilnih timova“ (isti izvor, istog dana, ista stranica), „Predsjednik Mesić predložit će Hrvatina za novi mandat“ (Udbaški „Novi list“, 20. svibnja 2009.g., str. 4.).
Evo mojih najkraćih komentara (prije posebnog, novog i opširnog članka o tome), dakle ovdje samo taksativno:
a/ - Sveprisutni i svemoćni GONG upozorava na ponovljene slučajeve sumnjivih biračkih spiskova pred ove lokalne izbore 2009.- posebno na „slučaj Dusina“ u Hercegovini. Međutim korektna novinarka Selvina Benić iz Pazina se osvrće i na brojne takve slučajeve u Istri, prije svega u Poreču i Umagu, a pod sumnjom su i ostali gradovi u Istri - naročito Rovinj i Pula, Jedini svijetli primjeri su Buzet i Pazin, te donekle Vodnjan. Ukratko, kao da u istarskim gradovima nema djece i mlađih školaraca, onih bez biračkog prava! Nevjerovatno!
b/ - GONG se očito stavlja u isti rang s Državnim izbornim povjerenstvom, što nas više i ne čudi. Dolaskom na njegovo čelo Srbina Dragana Zelića, ta se tzv. „nevladina udruga“ osilila i do kraja posrbila i više kao da i ne taji da je njen pravi sponzor i mentor Udba! Uostalom, GONG troši više novca Vlade R.H., nego većina naših parlamentarnih stranaka!
Come on! Na vidjelo i sa tim!!
c/ - Mesić želi gosp. Branka Hrvatina za još jedan mandat na čelu Vrhovnog suda R.H., jer ga je on i njegova Udba s Pantovščaka i prije četiri godine dovela na čelo našeg Vrhovnog suda. Zna se već dobro tko je pravi gospodar našeg “KRIVOSUĐA”!!
Dakle, sudbena vlast je u posljednje četiri godine pretvorena u sluškinju politike, a u premnogo slučajeva i u njenu prostitutku (naročito onu mušku prostitutku).
A da nije tako, imali bi već i mi u Hrvatskoj kakvu-takvu “lustraciju”. A to je ono čega se predsjednik Mesić i njegovi Udbaši na Pantovščaku najviše boje! I tu je početak i kraj ove priče.
* * * * * *
A sada, evo onog o prije dvije godine. Kao dokaz da se ništa nije promijenilo. Stoga ne propustite se naknadno informirati. Uostalom, „Repetitio est mater studiorum“!
Nevjerojatnim mi se čini da još nitko nije reagirao na već više od dva mjeseca staru vijest da će na slijedećim parlamentarnim izborima ove jeseni u Hrvatskoj na čelu državnog izbornog povjerenstva (DIP-a) biti gosp. Branko Hrvatin, predsjednik Vrhovnog suda R.H., a da će njegov pomoćnik ili zamjenik biti dr. Ivica Crnić, danas sudac tog suda (i njegov bivši predsjednik). Hoće li gosp. Branko Hrvatin poslužiti samo kao najobičniji paravan za dr. Ivicu Crnića?!
Podsjetimo se: dr. Ivica Crnić je bio na čelu DIP-a (Državnog izbornog povjerenstva) na prošlim parlamentarnim izborima, te na predsjedničkim izborima u siječnju 2005., a i prošlim izborima za lokalnu samoupravu u svibnju 2005.g. I na svim tim izborima je bilo velikog «muljanja», naročito s biračkim spiskovima, na kojima se pojavljivalo na stotine tisuća neregistriranih glasač-kih listića. I sam se dr. Ivica Crnić u svojim izjavama za tisak tomu, kao, tobože, javno čudio, ali ipak nije ništa poduzeo da to ispravi, nego je na kraju sve te izborne prijevare uredno svojim potpisima ovjeravao! Primjerice, sjetimo se samo posljednjih predsjedničkih izbora s početka 2005.g., u kojima je bilo upisano oko četiri i pol milijuna birača, premda je Hrvatska tada imala za oko sto tisuća manje stanovnika. I za to je tiskano 700.000 prekobrojnih glasačkih listića, koji nisu nigdje bili evidentirani, što je inače bio primarni posao Crnićevog DIP-a. Dakle, podvala par excellence! Očito je da su tada za Mesića glasovala i Banjolučka, Drvarska, Glamočka, Bosansko-Brodska i ostala srpska groblja! A i srpske izbjeglice su glasovale dvaput: ujutro u Banja Luci, Drvaru, Bos. Gradiški, Bos. Brodu, Novom Sadu, Srijemskoj Mitrovici ili Beogradu, a popodne u Korenici, Plaškom, Gračacu, Kninu, Benkovcu, Obrovcu ili Vukovaru i Osijeku! Pa kada ni sve to nije bilo dovoljno, onda je oko ponoći istog tog izbornog dana došlo do velike izborne krađe nekoliko desetaka tisuća glasova od Borisa Mikšića, a u korist Jadranke Kosor, koja je u tim izborima namještena Mesiću kao žrtvena ovca, iako je kao njegov protivnik prethodno bio najavljen dr. Andrija Hebrang!
Valja ponovo podsjetiti da je dr. Ivica Crnić bio osobno umiješan u aferu «Zagrepčanka», u kojoj je skupa s (bivšim?) udbašem Milanom Brezakom, tadašnjim direktorom «Zagrepčanke» i njegovim poznatim udbaškim partnerom iz Beča osobno «omastio» za veliki novac, a spominjalo se preko dvadeset milijuna kuna koje su netragom nestale. Zgodno se toga prisjetiti sada kada se na sva zvona zvoni i galami protiv generala Zagorca!
Dakle, sada smo ponovo vraćamo krucijalnom pitanju: može li čovjek, koji je bio s notornim udbašima umiješan u veliki gospodarski kriminal, biti ponovo u samom vrhu državnog izbornog povjerenstva? Možemo li mi Hrvati mirno promatrati još jedno udbaško izborno podvaljivanje, kakvo se ponovilo i u prošlim izborima za lokalnu samoupravu, i kakvo će nam se sasvim sigurno ponoviti i na slijedećim parlamentarnim izborima?
Da budem do kraja jasan i vrlo konkretan: hoće li i ove slijedeće izbore u Brtonigli voditi i nadzirati sutkinja kaznenog odjela Općinskog suda u Bujama Tanja Pr., koja je na prošlim izborima za lokalnu samoupravu u Brtonigli mirne duše dozvolila veliku izbornu krađu u korist IDS-a? Hoće li tu veliku izbornu krađu ponovo svojim potpisom potvrditi i dr. Aldo Radolović, predsjednik Župan-ijskog suda u Puli (koji na našu sreću nije izabran u Ustavni sud R.H. prije deset dana, jer su glupi komunisti i još gluplji IDS-ovci bojkotirali glasovanje u Saboru R.H., dne 13. srpnja 2007.g.). Konačno, sve su ono gore svojim potpisima potvrdili i dr. Ivica Crnić u ime Vrhovnog suda R.H. i ustavni sudac Mario Kos. Osobno sam im se žalio kao oštećenik na tim izborima, ali uzalud! Upozoravam ponovo na sve to, jer želim da se moj hrvatski narod otrijezni od paklene političke propagande, koja dolazi iz brojnih brloga još uvijek nelustriranih udbaša, bilo onih po njihovim medijima, bilo onih koji još uvijek vladaju našim «pravosuđem». A to znači i našim izborima!
Konačno, postavljam najvažnije pitanje: Kako je još uvijek moguće da sve naše navodno «demokratske» izbore vode ljudi iz našeg najgoreg, odnosno najkorumpiranijeg državnog i društvenog sektora? Dakle, iz našeg korumpiranog «pravosuđa». Želim ovdje podsjetiti one koji to već znaju i poučiti one koji to još ne znaju: Odmah nakon ujedinjenja Njemačke, svi suci kaznenih odjela u bivšoj «Istočnoj Njemačkoj» (DDR-u) dobili su trenutan otkaz, pod sumnjom da su bili agenti STASI-ja, a svi suci građanskih odjela dobili su novi trogodišnji probni rok za dokazivanje svoje građanske ispravnosti, odnosno lojalnosti novoj, odnosno ujedinjenoj Republici Njemačkoj!
Mi to, dakako, ne možemo tako izvesti, ali bez lustracije nikad nećemo doći do izlaza iz tog mračnog komunističkog tunela. Lustracija je i danas «biti ili ne biti» nove hrvatske države!
No, tko bi to, i kako mogao izvesti, kada su sve uzde u rukama restrukturirane Udbe, Udbomafije i udbomasonerije, koje su se vratile na vlast 3. siječnja 2000.g., a sada sve više uzde u svoje ruke preuzima judeomasonerija! Zar smo gosp. Mladen Schwartz i ja jedini koji smo spremni to reći ovako otvoreno?
Samo nas istina može osloboditi! A ona je nažalost u Hrvatskoj ponovo okovana. Drugim riječima: «Sanaderizirana». A «kada su vojnikove ruke svezane, neposredna opasnost nije neprijatelj, nego uže koje vojniku vezuju ruke»! Nažalost, to je Sanaderovo uže!
Vladavina sudske kakistokracije: "Udba te tuži, Udba ti sudi“ !
24. svibanj 2009.g.
Pozdravljam od sveg srca članak u našem "Dragovoljcu", gospodina koji se potpisao kao "Ninja07", pod naslovom "Radi li hrvatsko pravosuđe išta?", od 23. svibnja ove 2009.g.
Bravo, brate moj!
A kada nešto slučajno i radi, onda je bolje da ni to ne radi! Jer sam čini štetu i sebi i hrvatskom narodu!
Sjajan primjer je nova presuda Vrhovnog suda nad našim hrvatskim braniteljem Mihajlom Hrastovim, kojeg je Vrhovni sud R.H. (na svoju ruku!!) osudio na osam godina zatvora, iako ga je Županijski sud u Karlovcu prije toga triput oslobađao krivice - kao potpuno nedužnog hrvatskog državljanina!
Autor Ninja07 navodi mnogo suprotnih primjera, u kome je DORH braće Du-Bajića oslobađao krivnje za ratne zločine brojne krvave četničke zločince. Šteta što nije naveden i ratni zločin u Širokoj Kuli, u kojoj su 1991.g. četnici predvođeni Čedom Budisavljevićem poklali 38 Hrvata (staraca, žena i djece) i jednu srpsku obitelj, koji im se u tom klanju nisu htjeli priključiti. Budisavljević i njegovi četnici iz Ličkog Osika su abolirani, jer je i njima krvavi ratni zločin Mladen Du-Bajić prekvalificirao u "oružanu pobunu".
Dakle, opet ono staro: "Oprost svima, samo ne Hrvatima!" (Đoko Jovanić, 27. srpnja 1991.g. u Srbu!). Major kraljevske Jugo-vojske Đoko Jovanić je to „Otrićkom sporazumom“ u rano proljeće 1942.g. „uglavio“ s talijanskim fašistima – što je još jedan dokaz srpskog „partizanskog“ antifašizma!
I tko je išta pitao Vrhovni sud R.H.? Očito je šef DORH-a Mladen Du-Bajić iznad predsjednika vrhovnog suda R.H.! A zna se dobro tko je iznad Mladena Du-Bajića! „Gedže s Pantovščaka“! Dakle, „Kara-Džudža“ i njegova Udbo-Družba na čelu s Budom Lončarom i „Krvavim Jožom“ Manolićem.
Uostalom tko su dvojica koji su posljednji ušli u sastav "našeg" Vrhovnog suda? To su Đuro Sessa i Marin Mrčela! A što ih je kvalificiralo u sastav Vrhovnog suda?
Naravno, politička podobnost (onom "Kara-Džudži" s Pantovščaka)!
I, sad zamislimo: što će se dogoditi kad slijedeći put još jedna moja Žalba stigne pred takve suce??
Tu će se najmanje pitati gosp. Branka Hrvatina, predsjednika Vrhovnog suda R.H. A i to je normalno: naime i on je bio izabran političkom, a ne sudbenom odlukom! Dakle, ni njega nije birala sudbena vlast, nego ga je birala politička vlast.
Tako sva trabunjanja kako u nas postoju trodioba vlasti -na izvršnu, zakonodavnu i sudbenu pada u vodu.
Naime, danas u Hrvatskoj vlada "zlatno" pravilo: "Udbi se žališ, Udba te tuži, Udba ti sudi" !
Dakle, sudi nam sudska kakistokracija, umjesto sudska aristokracija !
Prije tri mjeseca pročitao sam u tjedniku "Hrvatski list" izjavu jednog bivšeg (umirovljenog) suca Vrhovnog suda R.H. da se u Vrhovnom sudu R.H. može naručiti presuda po želji .... pa tko plati više .... ili tko tlači jače!
Zar je onda čudno što predsjednik Republike Stipe Mesić sada predlaže gosp. Branka Hrvatina za još jedan mndat na čelu Vrhovnog suda??!
A koje su mu zasluge, gosp. Branku Hrvatinu za to?
Hrvatsko pravosuđe se za njegovog dosadašnjeg mandata nije pomaklo ni za metar naprijed. Časni suci bježe u privatne djelatnosti, a u sudovi sve više prevladava stara i nova sudska kakistokracija (vladavina najgorih).
Uostalom, o tome je nedavno govorio i Mr. Vincent Degert, komesar (opunomoćenik) EK/EU u Zagrebu! On je upozorio da nije Piranski zaliv glavna prepreka Hrvatskoj za ulazak u EU, nego su to korumpirano i nesposobno hrvatsko "pravosuđe" i korumpirana i nesposobna državna uprava!
Semper Paratus Croatiae!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. Ing. (hrvatski socijal-radikal)
Predmet:Pritužba protiv suca Općinskog suda u Bujama
gosp. Tomislava Bilobrka
PREDSJEDNIKU ŽUPANIJSKOG SUDA U PULI
Gosp. Iztoku Krbecu
PREDSJEDNIKU VRHOVNOG SUDA
Gosp. Branku Hrvatinu
MINISTRU PRAVOSUĐA R.H.
Dr. Ivanu Šimonoviću
Poštovani!
Obraćam se Vašim cijenjenim naslovima s ovom Pritužbom protiv suca Općinskog suda u Bujama, gosp. Tomislava Bilobrka, zbog njegove pristranosti i njegovog neurednog obnašanja sudačke dužnosti. A sve u cilju to da bi pogodovao udbomafijaškom advokatu-punomoćniku tuženika Erlić Ivana, ratnog bjegunca iz Škabrnje, notornog švercera, profesionalnog varalice, kamatara, nasilnika i besposličara, odvjetniku i bivšem udbašu iz Doboja u Bosni Ivici Senjaku, partneru ovdašnjeg svemoćnog udbomafijaškog odvjetnika Slaviše Perovića iz Umaga, Portoroža, Pule i Bog-te-pitaj otkuda još.
Naime, jutros, 11. ožujka 2009.g., na ponovljenoj glavnoj raspravi u predmetu P-20/04, po mojoj pet godina staroj Tužbi za iseljenje tuženika Erlić Ivana iz moje kuće u Kovrima 25, općina Brtonigla, doživio sam još jedan pokušaj odugovlačenja i odgađanja suđenja, odnosno još jedan pokušaj Udbomafijaškog suđenja meni - kao privatnom tužitelju, umjesto tuženiku Erlić Ivanu. To se dade isčitati čak i iz krnjeg i lažljivog Zapisnika,
P-20/04-81, sastavljenog u Općinskom sudu u Bujama dana 11. ožujka 2009.godine (na koji ću se očitovati kasnije).
Počelo je već klasičnim trikom punomoćnika - advokata tuženika, ćeš da je „tuženik bio spriječen pristupiti na današnje ročište zbog 'poslovnih obveza', stoga predlaže da se isto odgodi, imajući u vidu posljednji podnesak tužitelja“. A podnesak je bio u zadanom roku! I onda je počelo glumatanje suca Bilobrka da li bi ili ne bi odgodio suđenje! Tada sam ja planuo !! I to nakon pet godina ovog sudskog šegačenja sa mnom. Naime, na posljednjem ročištu, sudac Bilobrk je rekao da će slijedeća glavna rasprava biti i posljednja! A od mene je zatražio da u pogledu naknade štetepostavim „određen tužbeni zahtjev u smislu čl. 186. st.1. ZPP-a, u suprotnom sud neće odlučivati o zahtjevu (opazka A.R.J.: starom skoro pet godina!!) u pogledu tih stvari“.
Znači da je sudac Bilobrk došao i na prvo, odnosno pripremno ročište/suđenje od 05. veljače ove 2009.g. potpuno nespreman! Jer je sve to imao u spisu preko godinu dana, preciznije u mojem Podnesku tužitelja od 04. siječnja 2008.g. i u mojem Podnesku od 16. studenog 2007.g.! A sve to mi je verificirao jedan bivši sudac Općinskog suda u Bujama (koji mi je inače odbio moj prijedlog da bude moj advokat-punomoćnik na ovom suđenju!).
Sudac Tomislav Bilobrk me je na samom uvodu u suđenje upitao zbog čega još uvijek tražim „iseljenje Erlić Ivana iz moje kuće, kada se on već prije dvije godine iselio, te zbog čega tražim predaju ključeva 'spornog' stana“? Iz tog pitanja odmah sam isčitao da su sudac Tomislav Bilobrk i advokat tuženoga Erlića u dosluhu (!!), jer je to isto pitanje advokat Ivica Senjak (inače bivši udbaš iz Doboja u Bosni!) postavio još bivšoj sutkinji Općinskog suda u Bujama gospođi Fabiani Kliman, i to dva puta, primjerice još prije dvije godine, na glavnoj raspravi u istom predmetu (vidjeti Zapisnik od 19. ožujka 2007.g., posl. br. P-20/04-42 !!).
Dakako, ja sam i taj njen Zapisnik odbio potpisati, jer je bio iskrivljen i izopačen, pogotovu zato što su namjerno (!!) izostavljene ove moje ključne riječi: „Tuženi Erlić se nije iselio, nego samo odselio, to jest promijenio je samo svoje boravište, ali ne i prebivalište! Nije vratio ključeve kuće, u koju povremeno dolazi, ostavlja namjerno otvorena sva vrata i sve prozore, kako bi vjetar napravio što veću štetu.... itd.“ (završen citat). A dolazio je često i čitavu tu 2007.g., pravio mi razne štete, a čak je dolazio nekoliko puta i 2008.g., praveći mi nove štete i neskriveno smetajući moj posjed!
Sve je to ponovljeno i osam mjeseci kasnije na suđenju 12. studenog 2007.g. (vidjeti Zapisnik s tog suđenja P-20/04-62 !!).
* * * * *
Evo što sam odgovorio sucu Tomislavu Bilobrku: „Želim Presudu i želim svršen spis!“. Jer ako se meni nešto „dogodi“, Erlić se može komotno vratiti u moju kuću i postati njen vlasnik!!“.
E, a na to je počelo „čuđenje“ suca Bilobrka!I počelo ono već spomenuto gluma-tanje. I pravničko cjepidlačenje. Ono tipično (ovovremeno!!) cjepidlačenje u formalnom smislu, te striktno zaobilaženje sadržajnog smisla cijelog ovog petogodišnjeg sudskog maratona!
Očito je da mi se u ovom nakaznom Općinskom sudu u Bujama (ovu ću kvalifikaciju objasniti u post scriptumu!) ponavlja sve ono na što sam se prije četiri i pol godina žalio bivšoj ministrici Vesni Škare - Ožbolt, 19 listopada 2004.g. I dvije godine kasnije ministrici Ani Lovrin, 2006.g. Očito se u ovom sudu nije ništa promijenilo, unatoč smjeni bivše predsjednice suda Jasne Stupavsky - Stelle i njenom nečasnom otpustu iz službe!
Nikako ne razumijem zašto se i ovaj novi sudac Tomislav Bilobrk toliko usteže da donese Presudu, nego i on ide na ruku udbomafijaškom advokatu I. Senjaku, koji uporno sugerira da se „suđenje zaključi, jer se tuženik de facto već odselio, (itd., itd.)“. Pa čemu onda služe Presude, kada suci u Općinskom sudu u Bujama de facto i de iure već pet godina uporno izbjegavaju donijeti svoju presudu u ovom bagatelnom i trivijalnom slučaju??
Nije mi jasno zbog čega ti suci primaju svoje enormno visoke plaće od preko 10.000 kuna - i to skoro dvostruko veće od mojih bivših kolega profesora u Tehničkoj školi Pula? Nije mi jasno za što sam onda platio moje dvije tužbe i moju bivšu odvjetnicu Meri Franičević - Gojtan??
Mene jako zanima tko će platiti troškove ovog petogodišnjeg maratonskog suđenja u Općinskom sudu u Bujama i tko će meni naknaditi dugove i barem minimalnu štetu od preko 215.000 kuna, koje mi je troipolgodišnjim neplaćenjem stanarine, neplaćanjem režijskih troškova i krađom, odnosno „otuđivanjem“ mog namještaja, građevinskom materijala, alata i drugih stvari - pričinio Erlić Ivan, ratni bjegunac iz Škabrnje!
* * * * *
. A sada o lažljivom zapisnikuP-20/04-81: Sudac Bilobrk mi stavlja u usta riječi koje ja nisam rekao i tvrdnje koje ja nisam tvrdio na njegovoj glavnoj raspravi 11. ožujka 2009.
Ja nigdje nisam rekao da jedan mali usisivač prašine košta (svega) 600 kuna, jer sam ja taj „Moulinex“ usisivač, snage 450 Watti platio u Trstu 930.000 lira - u ono davno vrijeme - i nisam ga godinama upotrebljavao - osim tri ili četiri puta godišnje.
A nije točno da su i druge stvari bile stare. Ukradeni bojler i ukradeni stroj za pranje rublja su bili stari svega dvije godine kada se Erlić Ivan uselio u moju dvorišnu kuću! Isto tako i kolor televizor Philips, 55cm. A i sav građevni materijal je bio nov, osim dvije kariole, čiju sam cijenu adekvatno umanjio. A osam kubika ukradenog ili preprodanog kamena (preostalog iz silosa stočne hrane, starog preko 100 godina) nisu ništa izgubili na cijeni. Dapače! I da ne nabrajam dalje! A sudac Bilobrk me stalno napadao (pa i svojom dernjavom u sudnici!) da „otkuda ja znam te cijene i gdje su računi za sve to“?
Odgovorio samu da sam obišao sve relevantne trgovine i raspitao sam se za cijene. Ali to njemu nije bilo dovoljno. On je bolesno insistirao na računima, računima, računima...
A onda sam i ja planuo i pitao ga ima li on u kući bojler. Ima li stroj za pranje rublja ili televizor i čuva li on sve te svoje račune... Situacija je prijetila eksplozijom i mojim izbacivanjem iz sudnice, sve dok mu ja nisam pokazao svoje (bojno!) pero i spomenuo mu moju žalbu novom ministru pravosuđa dr. Ivanu Šimonoviću, a kada mu ni to nije bilo dovoljno, spomenuo sam mu svoj blog na internetu „Semper Paratus Croatiae... E, tek onda se sudac Bilobrk konačno primirio. Jer, „javnost je smrt za mračne snage“! I on to zna.
* * * * * *
Ukratko, sucu Bilobrku se nikako ne sudi - a sviđa mu se enormno visoka sudačka plaća. Nije mala stvar primati 9-10.000 kuna državne plaće i to u vrijeme sveopćeg bankrota u ovoj nesretnoj Državi Hrvatskoj! I sviđa mu se perspektiva da sa 100-postotnom mirovinom ode u mirovinu, za razliku od mene profesora, koji sam u mirovinu otišao sa svega 32 posto svoje plaće! A to jok!! Neće to ići tako još dugo!
Jedino je dobro to što je sudac Tomislav Bilobrk uzeo 15 dana za donošenje svoje Presude. Tako će barem naknadno naći dovoljno vremena da prouči predmet, umjesto da me „predribla“ na licu mjesta - u svojoj sudnici Općinskog suda u Bujama. A to nisu uspjeli ni drugi u ovih proteklih pet godina. Jer i ja sudim onima koji sude meni !!
Jer onaj tko proguta ovakvog „ježa“ neka se ne žali na bolove u želudcu!
Bilježim se sa štovanjem!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(Semper Paratus Croatiae. com)
Post scriptum:kvalifikacija „nakazni Općinski sud sud u Bujama odnosi se najviše na
ubojstvo bivšeg predsjednika tog suda Ivana Božića, kojemu je uzorni radnik Božo
Laganis iz sela Punta kod Krasice sjekirom odsjekao glavu - prije više od četvrt stoljeća, točnije 15. svibnja 1984.g.!! A taj predsjednik tog nakaznog suda je i meni osobno prijetio, jer sam kao novoizabrani predsjednik sindikata u bujskoj tvornici „Digitron“ za praznik Prvog maja 1975. g. odbio na pročelje tvornice staviti sliku „druga Tita“, nego sam dao staviti samo parole „Živjeli radnici * Wiva i lavoratori“!
A to je bio moj „smrtni grijeh!
A dvije godine kasnije, jedan drugi sudac (čije ime ovdje neću navesti, jer se kasnije
istakao u našem svetom Domovinskom ratu) - opljačkao me u korist bosanskog Srbina
Stevice Jankovića, kojemu sam u to vrijeme posudio 1.000 US dolara, koji su zbog
stalnih devalvacija Yu-dinara spali na vrijednost jednih polovnih cipela!!
Dakako, ja sam u svojoj Žalbi tog suca nazvao „lupežom“ i zbog toga sam bio osuđen na kaznu zatvora, koju sam odslužio u Okružnom zatvoru u Puli.
Takvo je bilo nakazno Yu-„pravosuđe“, odnosno Yu-„krivosuđe“. I takvo je ostalo u
Hrvatskoj sve do današnjih dana!! I to zahvaljujući prije svega „drugu Mesiću, drugu
Mladenu Du-Bajiću, drugu Vladu Šeksu, drugu Manoliću i drugu Budimiru
Lončaru. A sve odreda „diplomiranim kriminalcima“ (štoje naslov mog slijedećeg
članka, iz ovog mog sudskog „Vremeplova“.
Dakle, umjesto da se onemoguće prljave pravničke smicalice i prljavo pravničko
„foliranje“ jednog nečasnog dijela naših sudaca, a la' ovo suca Tomislava Bilobrka i
njemu sličnih sudaca, naša pravosudna Udbomafija ima punu podršku oba državna vrha,
kakoPantovščaka, tako i Banskih dvora.
I što nama preostaje? Naša bojna pera i naše bojne knjige! Jer, „knjiga je oružje!
Uzmi je u ruke“! (Bertold Brecht). Latimo se, braćo Hrvati, svojih bojnih pera, jer je
pero najjače oružje na svijetu. Prije ili kasnije pero je nadjačalo sablju, nadjačalo topove,
nadjačalo atomsku bombu - a nadjačat će i ovu Udbo-masoneriju, koja danas vlada
Kako su Židovi upravljali logorom Jasenovac - 1.dio
Prije 12 dana, točnije 22. travnja ove 2009.g., Slobodna Dalmacija je donijela članak svog novinara Šenola Selimovića pod naslovom: Verbalni holokaust Vice Vukojevića: Židovi su upravljali Jasenovcem.
Evo glavnog dijela te izjave gosp. Vice Vukojevića: Logorom Jasenovac upravljali su Židovi - Država je samo davala stražu, a postoji i ugovor između Vlade NDH i Židovske općine Zagreb o financiranju uprave tog logora.
Za komentar te navodno „skandalozne izjave“ novinar Selimović se obratiosveprisutnom i sveobaveznom Židovu „dr.“ Ivi Goldsteinu, koji je reagirao ovako: Laž je da su Židovi ugovorili bilo kakav način upravljanja Jasenovcem i da su u toj Upravi imali bilo kakvu ulogu... o tome govore brojni radovi, od kojih sam neke i sam napisao- tvrdi Goldstein. E, baš se našao - još nerođeni- „autoritet“ istine o logoru Jasenovac!?
Naprotiv, „prof.“ „dr.“ Ivo Goldstein laže više od svih - jer postoje pouzdana svjedočanstva samih logoraša, koja svjedoče da gosp. Vice Vukojević nije govorio laž, nego je naprotiv g. Vice Vukojević govorio istinu! A najpouzdanije svjedočanstvo istine o logoru Jasenovcu je ono dr. Ante Cilige, bivšeg logoraša konc-lagera Jasenovac, koje je on objavio u svojoj knjizi „Sam kroz Europu u ratu“. Tu knjigu on je objavio u Rimu 1978.g. Kod nas je tu knjigu objavio gosp. Ninoslav Mogorović iz Pule, 1998.g. u svojoj nakladi GORDO, d.o.o.
( koji mi je tu knjigu osobno poklonio 2.000.g., dok sam bio profesor Tehničke Škole Pula).
Stoga idemo odmah in media (st)res! Na strani 184. Ciligine knjige autor opisuje zbog čega je on strpan u taj zloglasni logor Jasenovac. Naime, godine 1946.g. u Rimu, doznao je da je bivši šef ustaškog redarstva Jozo Rukavina živio skriven u Rimu. Jedan ugledni hrvatski emigrant pitao ga je za Ciligin slučaj.
„Ja sam podnio izještaj Poglavniku, bez zaključka. Poglavnik je odlučio:- Komunist, bivši komunist, staljinist, trockist, to je sve isto....Šaljite ga u logor!“.
„A kasnije u logoru čuo sam Luburićevu izjavu da oni 'dobro znadu da je Ciliga glavni politički izaslanik Moskve, a Tito je samo vojnički stručnjak!'“.
Dakako, to je bila podvala i osveta infiltriranih komunističkih agenata, koji su ustaškoj policiji dali tu „sugestiju“ o dr. Anti Ciligi, zbog toga što se u Moskvi 1938.g. bio priklonio protu-staljinovskim frakcijama i na taj način suprostavio Staljinu. Bio je uhićen 1929. g. u Lenjingradu i potom interniran u jednoj političkoj kaznionici u Sibiru. Toliko o toj „epizodi“ Ciliginog života - prije Jasenovca.
* * * * * *
Kad je dr. Ante Ciliga stigao u logor Jasenovac, već na samom ulazu doživio je prvo veliko iznenađenje (str.187.): „Stojimo u redu, dva po dva. Oko nas tri ili četiri pisara-zatočenika iz logorske kancelarije.Svi Židovi. Pa zar je ovo židovski logor? - pitam se iznenađen. Jedan od Židova imao je na prsima natpis:'Nadzornik svega logora'. Mlad i nekako osobito drskog, upravo razbojničkog - kod Židova tako rijetkog - izgleda“.
„Četvoricu su kod pregleda zadržali. Ti su trebali tu noć biti ubijeni“.
„Popodne, pred večer, otpremili su nas, sve pridošle, „na rad“ ... Zapovjednik grupe bio je jedan stari zatočenik. Posao nije bio težak, osim za jednog od nas, jednog starog Židova...On je zaostajao, pa i sasvim stao, da predahne. Na svoju nesreću... (str.189.)..
Zapovjednik grupe nasrnuo je odmah na njega, počeo ga tući bez milosrđa štapom, koji je uvijek držao u ruci. 'Ti misliš da ću ja tebe štediti i protežirati zato što si Židov! Ali ja sam Židov koji radi, obrtnik; čitav sam život u Osijeku pošteno radio, pa ne trpim ovakove špekulante kao što si ti!', te ga nastavio i dalje tući u nekom upravo histeričnom afektu...“.
„U njemačkim logorima - a prema tome i jasenovačkom - i vrhovna te srednja logorska uprava sastavljena je od samih zatočenika. 'Samouprava' zatočenika dopirala je tu do vrha... Naravno, zatočenička uprava bila je izvršilac naredaba i uputa Ustaškog zapovjedništva i po ovome kontrolirana, ali pri tom ona je ipak imala praktično u rukama cjelokupni život logorai naznačivala .... sav ostali viši, srednji i niži logorski zatočenički aparat .... (str.194.) .... Zatočenička vrhovna uprava organizirala je i upravljala, praktično i konkretno gledajući, - ne samo proizvodnju - nego i likvidacije....
„Bio je nepisani zakon da se ljude iz aparata ne dira bez osobitog naređenja ili dozvole iz Zagreba....“ (opazka A.R.J.: dakle, g. Vice Vukojević je i ovdje bio u pravu!!).
„Biti u aparatu značilo je za zatočenika izvjesno osiguranje od likvidacije.Ali zato je on sam morao sudjelovati i pomagati, nekad i aktivno i izravno, u likvidaciji svojih drugova i svoje braće zatočenika.... (str.195.) ..... koji su - da spasu sebe pošli na ubijanje drugih zatočenika, prihvativši upravne položaje .... Ja ih samo žalim, žalim nad njihovim ljudskim samoponiženjem .... Oni su samo žrtve, mada su sami ubijali druge žrtve tog istog sistema“.
Dakle, i ovdje je dokaz da je g.Vice Vukojević govorio istinu, a „dr.“ Ivo Goldstein govorio laži!
„U Jasenovcu logorsku 'upravu' držali su Židovi, oni su bili 'unutarnja vlast' u logoru. Pri službenom antisemitizmu Pavelićev-Luburićevog režima to izgleda nevjerojatnim i mene je to prenerazilo kod dolaska i prvog pregleda u logoru, no takova je bila stvarnost (str.196.).
Ta činjenica već sama po sebi govori da Pavelić u svom držanju prema Židovima nije bio vođen rasnom mistikom, mističnim antisemitizmom kao Hitler, nego običnim političkim računima.
A sa stanovišta stvarne političke snage,Židovi su doista bili u Hrvatskoj njegov najmanje važan i opasan protivnik.
Neprijateljembr. 1 smatrali su Pavelić i ustaše Srbe. Protusrpstvo je bila njihova mistika, jedino načelo kojemu je Pavelić ostao stalno vjeran ..... (str.197.) .... Rezervirajući pripadnicima srpske nacionalne manjine - kako na slobodi, tako i u Jasenovcu - mjesto neprijatelja broj 1, za komuniste je ostajalo mjesto br.2. Držanje prema komunistima bilo je čas oštrije, čas blaže. Brzo se počelo praviti razlika između komunista-Srba i komunista-Hrvata .... to je razlikovanje s vremenom otišlo vrlo daleko“.
„ U toj ustaškoj ljestvici neprijatelja Židovi su automatski, pravilom isključivanja, dospjeli na treće, t.j. posljednje mjesto.....Uostalom, po svom porijeklu Pavelićeva stranka je bila filosemitska, upravo „židovska stranka“ među Hrvatima..... Osnovana god. 1896. po dr. Josipu Franku, Židovu iz Hrvatske .... pretvarajući je u izrazito austrofilstvo i germanofilstvo .... Židovi u Hrvatskoj su se za vrijeme bivše habzburške monarhije u velikom broju priključlitoj stranci.... (str.198) .... Tako sam Pavelić ima ženu polu-Židovku, njegov prvi šef policije god. 1941. bio je Židov, drugi polu-Židov, ministar rata i zapovjednik vojske imao je ženu pokrštenu Židovku, itd.
Kad se sve te okolnosti imaju u vidu, nije čudo da su Pavelić i Luburić gledali u Židovima relativno najmanje 'zlo' među zatočenicima i povjerili baš njihovoj grupi unutarnju upavu logora.
Židova je bilo u Jasenovcu u moje vrijeme oko 500. Osim rijetkih izuzetaka, oni su bili svi u aparatu, raspodjeljeni od najvišeg mjesta do najnižeg - no uvijek važnog i korisnog za proizvodnju i hod poduzeća! - od logornika do kravara. Oni su držali bez izuzetka sva najviša mjesta logorske uprave, tek na srednjim i najnižim položajima bio je po koji katolik i pravoslavac. Tako je zapovjednik mog logora br.3b bio jedan mladi Srbin iz Bosne, Slobodan Micić.
