AMAC-Hrvati.com/Spectator: Nova europska epika
Petak, 02 Travanj 2010
Nova europska epika
(slijedi komentar Ante Rokova Jadrijevića)
|
Što imaju zajedničko „Hasanaginica" i euro-birokracija? A što „Ive vara dva duždeva sina" ima zajedničko s ljudskim pravima?
Odgovor na ova pitanja gotovo je zabavan. Europska agencija za ljudska prava želi europsku povelju o ljudskim pravima preraditi u sat i pol dugačku epsku poemu uz pratnju muzike, plesa i 'multimedijskih elemenata' )što god to imalo značiti). Dakle, Povelja o ljudskim pravima kao multimedijski happening kako bi se približila masama. Neka digne ruku onaj među čitaocima kojem u ovom trenutku nisu na pamet pali omladinski sletovi, Dan mladosti u čast najdražeg i uvijek prerano umrlog vođe! Asocijacije koje naviru poput vode u suhom rječnom koritu nakon proloma oblaka nezadržive su. Povelja o ljudskim pravima u obliku u kojem poznajemo Beowulfa, Hasanaginicu i slična literarna djela rezultat je koncepcije prema kojoj bi povelju trebalo podvrgnuti umjetničkoj interpretaciji, po svojoj prilici zato da bi se približila 'korisnicima'... Iza toga slijedi prerada istog početnog teksta na jezik koji je bliži djeci ili dječji jezik.
'Povelja u pjesmi', kako je njezino službeno ime bit će svečano izvedena 7 prosinca 2010 na konferenciji o temeljnim ljudskim pravima EU. Tako ljudska prava prelaze u oblik epske poeme kakvom se još od V. stoljeća i Beowulfa slavi bogove, junake svih vrsta (one loše i one dobre), pobjede i poraze. Epske su pjesme dio povijesnog sjećanja svih etničkih zajednica među europskim narodima; one su nešto poput narodnog 'memory stick-a'. Kao dio kulturne baštine imaju neizmjernu vrijednost jer se u njima kriju stoljeća povijesnog iskustva; one su na neki način etnološki i kulturni veremeplov. I nije nevažno, europski se narodi mogu ponositi uvijek vlastitim epskim pjesmama. Transformacija Povelje o ljudskim pravima u epsku pjesmu stoga djeluje poput odluke o postavljanju plastične palme pred zgradu europskog Parlamenta. Ponajviše zato jer bi ova suvremena epska pjesma trebala biti napisana na engleskom jeziku. Ovaj detalj već je postao kost u francuskom grlu što je posve prirodno (ne sumnjamo da u Hrvatskoj to ne će nikoga uzbuditi). Razlog za engleštinu jest činjenica da je engleski 'jezik literature' - tako naime stoji u natječaju kojim se traži inspirirani autor suvremene epike... Glasnogovornik europske FRA ('Fundamental Rights Agency') objasnio je da je smisao ove revizije forme Povelje u pretvaranju službenog jezika povelje; suhog i nepristupačnog, u oblik bliži građanima Europe. Na natječaj se javilo pet poeta ali glasnogovornik nije bio spreman otkriti iz kojih su europskih država. U skladu s poznatom europskom principijelnošću, iako je natječaj zatvoren, potencijalni stihoklepci mogu se i dalje javljati administraciji Agencije za (temeljna) ljudska prava... Nadamo se da ćemo na ovaj literarni način poboljšati ‘vidljivost' Povelje i da će ona na taj način ‘oživjeti' rekao je glasnogovornik FRA. Svima koji spadaju u nekadašnju Istočnu Europu ne nedostaje sjećanja na masovnu propagandu i političko djelovanje od 'kolijevke pa do groba'; na pionire, sletove i popularizaciju onoga što se zove zajednički pogled na stvarnost. Današnja europska administracija neusporedivo je sofistiranija on nekadašnje primitivne komunističke aparature ali metode su iste jer drugačije ne postoje. I nije problem u Povelji o temeljnim ljudskim pravima. Problem je u onome što se zove 'zaigravanje'; da se Mujo ne dosjeti jadu, pušta se muzika. Kao čitanje djela Eduarda Kardelja u desetercu ... Očito je da eurobirokracija osjeća nailazak nekih drugih vremena u kojima nečitljivost europskih povelja uključivo i europski Ustav ('Ugovor') može postati teretom a ne samo garancijom njihova provlačenja kroz institucije sistema. I dok Povelja o ljudskim pravima s obzirom na svoju temu možda i ima šanse ostati u dijelom općeg civilizacijskog nasljeđa i u obliku epske poeme preživjeti naredna stoljeća, postoje i mnogo veći problemi koje će uskoro trebati rješavati. Možemo lako zamisliti kako će jednog skorog dana nekom dokonom europskom političaru svanuti ideja da bi i europski Ugovor, dokument koji u cjelini nisu pročitali ni njegovi brojni autori, trebalo pretvoriti u neku epsku formu kako bi postao čitljiviji; kako bi mu dakle trebalo udahnuti život. Tako bi taj tekst konačno dobio i neku stvarnu vrijednost, kao vježbalište za stotine generacija potencijalnih poeta koji će naslijediti ove današnje. Možda će milijuni pjesmotvoraca-aspiranata tesati svoju vještinu pokušavajući ovaj hermetički tekst pretvoriti u formu razumljivu prosječnom konzumentu birokratskih remek djela. Možda je to samo početak trenda u kojem će vlast s narodom razgovarati u desetercu ili dvanaestercu kad već nije u stanju standardnim jezikom. Jadna li vremena u kojem političari trebaju korisiti petnaest stoljeća stare forme kako bi komunicirali sa svojim podanicima... Spectator
| ||||||||||||||||
No comments:
Post a Comment