Mogu li istina i pravda biti “skandalozne”, u ovom Matvejevićevom slučaju ??

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. Brtonigla 29. july/srpanj 2010.

Uredništvu Web portala AMAC- Hrvati (www.amac.hrvati-amac.com)

Uredništvu Dragovoljac.com

Mogu li istina i pravda biti “skandalozne”,

u ovom Matvejevićevom slučaju ??

Ugledni francuski filozof i pisac Bernard-Henri Levy nije u pravu kada jednostrano brani “našeg” balkanskog pisca i univerzitetskog profesora u talijanskom i francuskom egzilu – Predraga Matvejevića!

Naime, gosp. Bernard-Henri Levy je u subotu 24. july/srpnja ove 2010.g. , ispred desetak uglednih evropskih intelektualaca (među kojima su i Umberto Eco, Claudio Magris, Peter Sloterdijk, Salman Rushdie i dr.), pozvao hrvatske vlasti da ne upućuju na izdržavanje zatvorske kazne profesora rimskog univerziteta “La Sapienza” i književnika Predraga Matvejevića zbog “verbalnog delikta” (ustvari zbog banalne privatne klevete!!). Gosp. Levy je to učinio putem svog članka u pariškom Le Mondeu i na američkom portalu liberalne orjentacije The Huffington Post.

U svom članku, francuski filozof gosp.Levy iznosi kronologiju tog Matvejevićevog “slučaja”: povod sudskom procesu i presudi bio je Matvejevićev članak u ‘YU-tarnjem listu’ od 10. nov./studenog 2001.g. pod naslovom “Naši talibani”, napisanom nakon njegovog posjeta Sarajevu. U njemu je zahtijevao “sud stroži od Haaškog tribunala” za Milu Pešordu, Ivana Aralicu, Momu Kapora i još neke pisce, optužujući Pešordu kao ‘odgovornog za zločine u BiH’,, ‘kvislinškog pisca’, ‘kolaboranta fašizma’ i ‘sarajevskog talibana’.

Nakon toga Matvejević je, po tužbi bosansko-hercegovačkog književnika Mile Pešorde, zbog klevete da je Pešorda “taliban”, na Općinskom sudu u Zagrebu bio osuđen na pet mjeseci zatvora i to uvjetno na dvije godine. Presuda je donesena tek 2. studenog 2005.g. (na tadašnju “aferu Matvejević” i ja sam osobno reagirao u hrvatskom tjedniku “Fokusu” od 18. studenog 2005.g., svojim člankom JE LI MATVEJEVIĆEVA KLEVETA UZVIŠENIJA I IZNAD JOVIĆEVE ISTINE ??, kojeg donosim u nastavku ovog teksta!).

U međuvremenu je istekao rok dvogodišnje uvjetne kazne Matvejeviću, što znači da je spomenuta presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. nov./studenog 2005.g. pala u zastaru. Stoga je tim čudnija sva ta “filozofska” dreka iz Pariza i Rima protiv nove Države Hrvatske!

Javno pitam: oživljava li francuski filozof Bernard-Henry Levy ZLODUH ovdje već skoro zaboravljenog židovskog “mešetara” (ili “Velikog Meštara”!!) Georgesa Sorosa? Kako drugačije protumačiti ovu novu revnost i ishitrenost Pariza i Rima?

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla

P.S.: Više o tome pročitajte u nastavku, kada je ova priča bila svježija za pet godina.

A.R.J.

* * * * * *

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla, 8. studeni 2005.

Uredništvu Vjesnika

Uredništvu hrvatskog Fokusa

Vjesnik, “Kleveta ipak ne zaslužuje zatvor”/ 7.11.2005.

JE LI MATVEJEVIĆEVA KLEVETA UZVIŠENIJA

I IZNAD JOVIĆEVE ISTINE ??

U kukavički parafiranom (L. Ž.), ali ne i potpisanom “udarnom” članku u režimskom Vjesniku, pod naslovom “Kleveta ipak ne zaslužuje zatvor”, uredništvo Vjesnika manipulira istinom, odnosno poluistinama, što je čak istaknuto već i u nadnaslovu: “Reakcije: Javnost iznenađena presudom protiv Predraga Matvejevića”. Nije rečeno koja javnost. Naime, ima raznih javnosti! Primjerice “crvena javnost” ili nasuprot njoj “crna javnost”. A tek vladajuća “udbaška javnost”! K tomu Matvejević putem svoje klevete književnika Mile Pešorde, kao “talibana” uvodi valjda i nov pojam “talibanske javnosti”!

Sasvim primjereno “Jutarnjem listu”!

Dakle, i dakako, tu je još i “Soroševa javnost”, čijim perjanicama Čika-Soroš uredno osigurava brojne domaće i inozemne nagrade, čak i zlatne povelje (navest ću ovdje samo primjer nagrade Viktoru Ivančiću iz splitskog “Orjun Ferala”i primjer Miljenka Jergovića). Tko plaća svoje novinare, publiciste, filmske režisere, pisce ili književnike (skupni naziv: “Fukare”), taj još plaća i osigurava im i sjajne književne nagrade. Takve je “fukarske” nagrade obilato dobivao i Predrag Matvejević i to iz istih ili “srodnih” izvora! Uostalom, čak su se i Nobelove nagrade za spomenuta područja odavno profanirale. Mora da je i tu Čika-Soroš i njegovo “bratstvo” umiješalo svoje prljave prste! Svjež primjer je najnovija Nobelova nagrada notornom i opskurnom engleskom književniku Haroldu Pinteru!

Dakle, ja ovdje i sada reagiram na (komunističku) “Reakciju”! Prije šezdeset godina su se komunisti najbrutalnije, masovno i krvavo obračunavali s buržuaskom “Reakcijom”, što streljanjima, što sekvestracijama, što otimačinama njihove bogate imovine, što slanjem u svoje komunističke kazamate diljem cijele Jugoslavije. Danas je jedan od najogavnijh takvih post-komunističkih reakcionara upravo profesor Predrag Matvejević, koji cijelom hrvatskom narodu već 15 godina dijeli packe na sve strane, a najviše po Rimu i Parizu, upravo pred onima koji su se temeljito obrukali svojom pristranošću i svojim neoimperijalizmom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tijekom prljave srpske agresije. O čemu je Matvejević kukavički i uporno šutio!

Uostalom, zar Talijani nisu uvijek tražili takve saveznike na istočnoj strani našeg dijela Jadrana?! A služiti takvima znači biti njihov kvisling, odnosno nacionalni izdajica. I to bez obzira što Matvejević nema svoje čvrste i jasne nacionalnosti ni u jednoj od te dvije države, ni u BiH, ni u Hrvatskoj. Ustvari, Matvejević je reakcionar neostvarenog sna o Velikoj Srbiji kao ruskom planu o produžetku “Velike Rusije” !

Zgodna je sada i ovdje usporedba nedavnog “slučaja Josipa Jovića” i ovog sadašnjeg “slučaja Predraga Matvejevića”. Gosp. Josip Jović je morao ići u zatvor, a potom i pred Haaški ICTY sud i to zbog napisane novinarske istine, a Matvejević je osuđen tek uvjetno zbog svoje publicističke klevete (dakle: laži!) - i to tek uvjetno!

Tu je još jedna velika razlika: Josip Jović je branio svoju Domovinu iz plemenitih, uzvišenih i patriotskih poriva, a Matvejević je to isto učinio iz niskih pobuda jagme za “Judinim škudama” i pljujući na svog BiH zemljaka Milu Pešordu, samo zato što se on otvoreno deklarirao kao Hrvat, a ne kao kakav “Bošnjak” ili “Jugosloven”!

I pazi sad! Režimski “crveni orkestar” je odmah zasvirao svoj karakteristični staljinist-ički fortissimo. Navodim primjer iz “Vjesnika”: “Je li zatvorska kazna zbog klevete zaustavljanje “govora mržnje” u medijima, ili je to ipak zaustavljanje ulaska Hrvatske u Europsku uniju zbog ograničavanja slobode govora”.

A zar i književnik Mile Pešorda nema pravo slobode govora? I otkud je onda Mile Pešorda mogao zbog toga biti nazvan “talibanom”? A ako se (citiram parafiranog L.Ž.. u Vjesniku) »riječi ne bi smjele stavljati iza »rešetaka«, jer to ostavlja lošu sliku o nama pred Europskom unijom«, zašto se to ipak dogodilo gosp. Josipu Joviću, sjajnom novinaru i piscu nekoliko knjiga, koje će kroz deset godina biti daleko cjenjenije od većine knjiga našeg Darmolatova - Predraga Matvejevića?! A one su to i sada.

Ante Rokov Jadrijević