Tuesday, November 30, 2010

Hrvatskim političarima za Božic poruka: Oprosti im, Bože, jer ne znaju što rade

Večernji list /27. nov./studeni 2010.

http://www.vecernji.hr/kolumne/hrvatskim-politicarima-bozic-poruka-oprosti-im-boze-jer-ne-znaju-sto-rade-kolumna-220912

Piše: Tihomir Dujmović

Hrvatskim političarima za Božic poruka:

Oprosti im, Bože, jer ne znaju što rade
(slijedi komentar Ante Rokova Jadrijevića)

Ovaj put bilo bi pristojno prema zaklanima iz vukovarske bolnice da je Tadića netko pitao je li sad donio prave dokumente. Da je, osim par srpskih ikona, ponio nesto od šlepera druge otete kulturne imovine.

Bar da je Hrvatima iz Podunavlja obećao da ce moci obrađivati svoju zemlju na otetima adama Dunava. Ništa od toga nismo doživjeli. Pa ipak, Josipović sja od sreće, uvjeren da sve što radi koristi zemlji. Josipović to ne radi jer mrzi Hrvatsku, riječ je o neznanju koje smo već gledali kroz povijest.

Ljevica je očarana Beogradom i nikad nije znala čitati znakove. Josipović, Kregar, Pusićka, ako hoćete i Milanović, sve su to djeca račanizma, stasala u doba Račanove jugoslavenske sinteze (dok je Tadićev otac spremao Srbiju za odlučni boj), oni dakle nisu Savkini omladinci, još manje Tuđmanovi vojnici, formativne godine su im se dogodile u fatalnoj hrvatskoj šutnji.

Tadićev posjet utanačio je povratak Srba, ali nema reciprociteta.

Povratak - da, ali samo Srba.

Nema plana za povratak Hrvata u Vojvodinu ili u Posavinu. Ni donatorske konferencije na tu temu. Mi do te razine ne vodimo računa o Hrvatima u Vojvodini da su se oni prije nekoliko dana oglasili u medijima vapajem da se ne zaboravi - da ih je 40 tisuca protjerano, a deseci poklani.

Pogledajte Tadića kako pješaci po srpskim selima po Hrvatskoj i traži povratak i Josipovica koji valjda i ne zna koliko je Hrvata ubijeno po Vojvodini ovog rata. Nikad nitko zbog toga nije kažnjen, tvrde tamosnji Hrvati.

Kako pak Srbija utjeruje pravdu, najbolje ilustrira primjer zločina u Zvorniku. Organizator zločina, predsjednik općine, za smrt 700 civila i protjerivanje 1600 ljudi dobio je šest godina zatvora, a zapovjednik TO 15 godina zatvora. Za likvidaciju bez borbe 700 civila! Hrvatski sud je Norcu u slučaju ratnog vihora, gdje se odgovaralo praktički za desetak žrtava, dao 12 godina zatvora.

Mi u tri susreta s Tadićem nismo doznali sudbinu nijednog nestalog, nismo dobili ni metra otete zemlje na adama, a osim srpskih ikona, jer samo njih vraca, nismo dobili nista od otetog kulturnog blaga.

Pa ipak, po Hrvatskoj se organiziraju najveće fešte kad stiže Tadić, a stara jugoslavenska vatra se ne skriva. I ne smeta uzvanicima što je Tadić prevario vukovarsku bolnicu. Sabor je pokleknuo pred Pupovčevim ucjenama i dao novce za zajednicu srpskih općina koje će sutra biti centrala srpske autonomije u istočnoj Slavoniji. Usto, namijenjen je poseban iznos općinama s većinskim srpskim stanovništvom pa su Borovo, Trpinja i Negoslavci dobili nerazmjerno više od Nijemaca ili Jarmine, a Bogdanovci i Tordinci ni kune.

Većinska hrvatska općina Nijemci sa šest tisuća ljudi dobila je u proračunu 200 tisuća kuna, a većinski srpska Trpinja sa sličnim brojem ljudi dva puta toliko.

Šodolovci sa srpskom većinom i s dvije tisuće ljudi dobili su dva puta više od Nijemaca.

Šef HSP-a Daniel Srb izračunao je da su srpske općine u usporedbi sa susjednim hrvatskim općinama dobile ukupno 15 milijuna kuna više. Ali to nije konačni ceh. On je izračunao da je država od harača uprihodila 2 milijarde i 840 milijuna kuna, ali nas je povrat srpskih stanova koštao 3 milijarde kuna.

U tim relacijama dakle košta Pupovčev glas. Proračun je predvidio novce iduće godine za srpske Novosti, pa one dakle mogu nesmetano pljuvati po hrvatskim svetinjama i iduće godine.

Mi sad imamo pred sobom dva paralelna plana rješavanja srpskog pitanja.

Pupovčevu strategiju po kojoj su Hrvati i Srbi titoistički dva ravnopravna naroda i valja im dijeliti suverenitet. Zato različiti spomenici i praznici antifašizma, zato se sprema Srpska banka jer mora pokazati snagu hrvatskih Srba, zato se Novosti ne bave baštinom kao druge manjine, već golom politikom, zato se nerazmjerno iskazanim vjerničkim potrebama i tradicijskoj kulturi tog blagdana od "Hristos se rodi" radi politički spektakl baš svake godine.

Drugi koncept guraju Stanimirovic i Gajica, oslonjeni na radikalnu Srbiju. Ostvarenje široke autonomije, državica, ali da se baš tako ne zove. Uostalom, njih dvojica radili su kod Martića. Zbog toga zajednica srpskih općina, zbog toga triput veći novci za općine sa srpskom većinom od hrvatskih, zbog toga sramota da na dan pada Vukovara SDSS i dandanas zapali svijeću samo na četničkim grobovima.

Velikosrpski planeri bacili su oko na istočnu Slavoniju, tamo imaju bogatu zemlju, sad i zajednicu srpskih općina, tamo imaju srpska sela s većinom, granica je blizu, tu je dvojbeni Erdutski sporazum, tamo će biti najlakše vratiti se starim planovima. Ako ovo hrvatske političke elite ne vide, u danima ususret Božicu možemo im reci samo jedno: Oprosti im, Bože, jer ne znaju što rade!

Tihomir Dujmović
Večernji list

******

Komentar: A.R.J.

Ne oprosti im Bože, jer ta naša BAGRA itekako zna što radi !!

-Jer naš predsjednik YU-sipović itekako dobro zna što radi; jer on mrzi svoju Domovinu Hrvatsku isto onako kako ju je mrzio i njegov ćaća! Nema više Gazde-Staljina, ali tu je sada Gazda-Soroš i njegova judeomasonerija, odnosno američki ZOG (Zionist occupied government), koji gazi i veliku USA, a kamo li neće malenu Hrvatsku! Dakle, naš YU-sipović je sluga-pokorni Gazde-Soroša i vulgarni petokolonaš, koji loše glumi Kalimera!

-Jer i naša premijerka Jaca Kosor Vlaisavljević čini to isto. Vidimo, Bogme, kako ona rješava svoje 'srpsko pitanje' u Hrvatskoj: novac četnicima, a 'figa' Hrvatima Istočne Slavonije!

-Jer i Zvečarka i njen brat čine isto; isto što je radio njihov djed i isto što je radio njihov otac.

-Jedino je nejasan Zoran Milanović: je li on predsjednik SDP-a ili SSDP-a? Jasnije rečeno, je li on konačno – i nepovratno postao predsjednik Srpske Socijal-Demokratke partije Hrvatske?

Ako nam on ne odgovori na to pitanje, dat ćemo mu ga mi sami!!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)

Friday, November 26, 2010

Privatizacija Ine bila je samoubojsvo iz zasjede

AMAC-Hrvati.com/ Privatizacija Ine bila je samoubojsvo iz zasjede/ Petak, 26 Studeni 2010


Privatizacija Ine bila je samoubojsvo iz zasjede

(uz komentar Ante Rokova Jadrijevića)

Na pitanje tko je štitio hrvatske interese u privatizaciji odnosno prodaji Ininih dionica MOL-u zastupnici vladajući i oporbe danas su u saborskoj raspravi opet imali različite odgovore, kao i u saborskom istražnom povjerenstvu za privatizaciju Ine o čemu je izvješće podnijela predsjednica povjerenstva Dragica Zgrebec.

Zgrebec je uvodno rekla kako su 10 zaključaka šestomjesečnog rada povjerenstva predložili članovi povjerenstva vladajuće većine, dok oporbeni imaju izdvojeno mišljenje.

- Svi daljni postupci zacementirani su prvim ugovorom iz 2003. u kojem su MOL-u data neprimjerena upravljačka prava - kazala je HDZ-ova zastupnica Ana Lovrin,

a SDP-ov Gordan Maras uzvratio joj je da je HDZ-ova Vlada ta koja je potpisala da MOL može prodati komapaniju kada želi.

Lovrin je najavila da će HDZ podržati zaključke povjerenstva jer, kako navodi, nakon uvida u dokumentaciju i saslušanja svjedoka daju točnu i istitinu sliku o privatizaciji Ine.

- Prva privatizacija Ine nije bila provedena na transparentan način, a bila je i štetna jer smo od svjedoka čuli da je Ina u trenutku prodaje bilo dobrostojeće poduzeće na tržištu, no procjena tržišne vrijednosti Ine nije učinjena - navela je Lovrin.

Dodala je kako je MOL, iako se radilo o prodaji (25 posto plus jedne dionice), postao strateški partner bez i jedne plaćene kune.

- Još uvijek ne znamo da li su upravljačka prava dodatno plaćena i gdje su ti novci, pa proizlazi da je 2003. bilo pogodovanja MOL-u - ocijenila je Lovrin.

Gordan Maras je pak naveo da će, što god da se desilo u privatizaciji Ine, istina biti ona koju želi HDZ i što većina izglasa, bez obzira što je realno.

Pritom je kazao kako su iskazi svjedoka na povjerenstvu bili kontradiktorni vezano uz drugi dio privatizacije.

- Dopustili ste MOL-u da upravlja kompanijom sa samo dva posto upravljačkih prava više i da se s njom ponaša kao da je njegova - kazao je Maras.

Odgovorio je Ani Lovrin da se prodaja prvog dijela odvijala sukladno zakonu o privatizaciji Ine i da su svi postupci bili javni, no, dodao je, "činjenice ne vrijede, nego vrijedi ono što paše HDZ-u".

Zato će, kako je rekao, SDP, kada dođe u poziciju, pokrenuti postupak pregovora oko izmjene međudioničkog ugovora s MOL-om i pokušati promjeniti štetne stvari koje su iz HDZ-a ugradili.

Josip Salapić (HDZ) mu je odvratio kako o ozbiljnosti SDP-a govori i to što su od povjerenstva htjeli napraviti šou program pa je, dok su sjednicama nazočili novinari, trajalo po tri i pol sata, a bez kamera je završilo za manje od pola sata.

HNS-ov zastupnik Zlatko Koračević smatra, kao i SDP, kako će rezultat rasprave biti rezultat volje većine, a privatizaciju Ine u drugom koraku ocijenio je blamažom.

- Želim vjerovati da će institucije pravne države, od državnog odvjetništva nadalje pomoći da prava istina izađe na vidjelo - zašto je izručena Ina - kazao je i ocijenio da je Hrvatska, nakon naftne, izgubila i plinsku neovisnost.

S ocjenom da je Hrvatska izgubila naftnu i plinsku neovisnost složio se i Boro Grubišić (HDSSB).

- Čelnici od 2000. do danas izvršili su, slikovito, samoubojsvo iz zasjede, kada je riječ o privatizaciji Ine - zaključio je.

(Hina)



Comments (1)

26-11-2010 17:10

Kad se dvoje svađaju...

.... oboje ne mogu biti u pravu, ali oboje mogu biti u krivu!- izjavio je 1985./86.g. stari iranski/perzijski Ajatolah Lari !

A kada nešto krene u krivo (kao kada mlado drvo posadiš u krivo!), onda je glavni krivac onaj koji je to krivo i započeo!

(Kako kad je Milošević 'krivo' počeo svoj V. osvajački rat Srbije na Balkanu).

U slučaju INE u ovom novom dobu, krivac je onaj patuljak Ivica Račan, kao i ostala dva patuljka koji su mu bili rame uz rame: Mesić i Tomčić!

To je bilo u doba vladavine Račanove 'Koalicije narodnih izdajnika! (koja se, evo, iznova stvara u Kastvu).

A onda su na vlast krajem 2003.g. došli hohštapler Sanader i njegov Zloduh Vladimir Šeks i nastavili to krivo djelo. Dakako, posrednik je bio Ciganin-Predsjednik Stipe Mesić, koji je u svemu tome pokušavao (i uspijevao!) zaštititi interese svoje i Putinove UDBO-DRUŽBE ADRIA ! (Sada taj posao uspješno nastavlja Jaca Kosor Vlaisavljević!).

Slijedeću epizodu ćemo gledati/slušati/ čitati početkom veljače iduće 2011.g.!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(hrvatski socijal-radikal)

Registered

Ante Rokov Jadrijević

Thursday, November 25, 2010

TRAGEDIJA SUVREMENOG SVIJETA!

Ružica Ćavar, dr. stom. i dr. med. By e-mail, 24. nov./studeni 2010.
predsjednica Hrvatskoga pokreta za život i obitelj


TRAGEDIJA SUVREMENOG SVIJETA!
(U povodu smrtne presude jednoj kršćanki,
majci petero djece, Asiji Bibi, u Pakistanu)

Zaista je nevjerojatno da se u današnje vrijeme, u globaliziranom civiliziranom svijetu, u 21. stoljeću, u jednoj zemlji, članici Ujedinjenih naroda, službeno i po zakonima te zemlje, mogu donositi monstruozne, zastrašujuće smrtne presude u redovnim državnim sudskim instancama, nad vlastitim državljanima, sunarodnjacima, samo zato što svjedoče miroljubivo vjersko uvjerenje, u slučaju Asije Bibi kršćansko.

Znači, takvi najstrašniji zločini nad nedužnim osobama, se događaju u svijetu, globalnom selu, a mi, u većinski kršćanskim zemljama, o tome čak ništa niti ne znamo, jer i naša kršćanska glasila o tome šute.

To prvi put saznajemo iz Večernjeg lista od 15. studenog 2010. godine.

Progonjeni pakistanski kršćani, kojih je oko 3 milijuna, u moru muslimana od 170 milijuna, se bore za svoju članicu Asiju Bibi, koja je u zatvoru još od lipnja 2009. godine, kao i više drugih kršćana, a neki su i umrli u zatvoru prije presude. Tri kćeri ove osuđenice, od 18, 12 i 10 godina su pobjegle od kuće da bi se borile za svoju majku, ali i od maltretiranja susjeda muslimana.

No, čujmo što je ta žena kršćanka zgriješila! Ona je pred susjedima, koji su je nagovarali da prijeđe na islam i ponižavali je da je vjerski "nečista", izrekla svjedočanstvo u koje mi svi kršćani vjerujemo, da je Isus mučen i umro na križu za grijehe svih ljudi i da je uskrsnuo, te da je uvijek živ, a Muhamed da je mrtav!

Dakle, o Isusu je ona rekla ono što je Isus sam za sebe rekao i što je posvjedočio svojom smrću na križu i uskrsnućem, te što mi svi kršćani vjerujemo, a na što nas stalno potiče i Sv. Otac Papa Benedikt XVI, kao i svi njegovi prethodnici na Petrovoj Sv. stolici. Što se Muhameda tiče, on je sam za sebe rekao da je on Božji poslanik "Muhammedun Resulullah", ali i Božji rob i čovjek, kao i svi ostali smrtni ljudi.

To piše i u hrvatskome izdanju Kurana iz 1984. godine, koji su preveli Hafiz Muhamed Pandža i Džemaludin Čaušević, na 866. stranici, a o drastičnim šerijatskim zakonima
na temelju Kurana, svakovrsnom nasilju i posebno ponižavanju i neravnopravnosti žena muslimanki da i ne govorimo.

Iako je Isus sam rekao da ćemo biti progonjeni, pa i ubijani zbog Njegova imena, ne znači da to nasilje trebamo mirno promatrati, šutjeti i ne braniti progonjene, ma gdje oni bili.

Kroz presudu Asije Bibi, svi mi kršćani u svijetu na smrt smo osuđeni, pa naravno i sam Sveti Otac Papa.

Ako nastavimo šutjeti, možemo očekivati da će nas fundamentalistički ateisti, agnostici i liberali, uz islamske fundamentaliste progoniti i u većinski kršćanskim zemljama Europe, Amerike, Australije i diljem svijeta.

Kao što vidimo, u većinski islamskim zemljama progone nas ako kažemo da je Krist živ, jer je uskrsnuo, a u Europi već progone i spomen kršćanskoga imena u službenim europskim dokumentima, a progone i raspela iz javnih ustanova, pa valjda će početi rušiti i križeve na crkvama i sa javnih površina. Smeta im što Isus prije uskrsnuća mrtav visi na križu.

Znači, onima u Asijinoj zemlji smeta što je Isus živ, a ovamo, među nama, što ga vide i mrtva! Ovo za Asiju Bibi, majku petero djece, dokazuje okružni sud Sheikhupura, blizu Lahorea u Pakistanu, koji kršćanki izriče smrtnu presudu, dok Europski sud za ljudska prava u Strassbourgu, u slučaju "Lautsi protiv Italije" ili "Slučaju raspela", 3. studenog 2009. godine, izriče presudu od strane 7 sudaca, jednoglasno, u korist tužiteljice, Soile Lautsi Albertini, koja je prethodno bila izgubila sud u Italiji sa istim zahtjevima, inače Finkinje s talijanskim državljanstvom i članice talijanske udruge ateista, agnostika i racionalista, da se iz učionica talijanskih škola imaju ukloniti raspela, jer njoj smeta da se tako utječe na njezino dvoje školske djece, koje ona želi odgajati u ateističkom duhu.

Italija se žalila na tu prvostupanjsku presudu Europskog suda za ljudska prava, a podržalo ju je i više drugih zemalja Europe. Baš se ovih mjeseci očekuje drugostupanjska odluka.

Znači, za ovaj europski sud, tobože za ljudska prava, važnije je mišljenje jedne strankinje, drznice, koja je dobila gostoprimstvo, državljanstvo i utočište u jednoj zemlji, većinski kršćanskoj, a ona, nezahvalnica, ne cijeni identitet, kulturu, duhovnost ni tradiciju toga naroda i te zemlje, nego nameće svoje nakaradno mišljenje svima, te za svoj bezobrazluk, gle apsurda, još dobiva potporu međunarodnog Europskog suda za ljudska prava.

Stoga je zaista krajnje vrijeme da se bilo čijem fundamentalističkom nasilju i zločinima odlučno kaže "Dosta!", te da se zaštite svi ljudski životi i stvarna ljudska prava i dostojanstvo svih ljudi, a posebno nemoćnih i nedužnih osoba, kao i da se zaštiti identitet, tradicija i suverenost svih naroda i država na svijetu.

Stoga, najprije mi svi kršćani, pa i razboriti muslimani i njihova vodstva, kakvih vjerujem da je najviše, dignimo glas i spasimo život nedužne majke petero djece, Asije Bibi u Pakistanu.

Predsjednik države Pakistana, Asif Ali Zardari, može činom pomilovanja poništiti presudu i majku petero djece pustiti na slobodu, što vjerujemo, uz Božju pomoć, da će i učiniti.



Ružica Ćavar, dr. stom. i dr. med.
predsjednica Hrvatskoga pokreta za život i obitelj

Saturday, November 20, 2010

Devalvirati kunu i smanjiti PDV na 20 posto !!

Uredništvu 'Lider-a', Zagreb

Hrsvijet.net/Plaće moraju pasti 10 do 20 posto Srijeda, 17 Studeni 2010 14:59

Plaće moraju pasti 10 do 20 posto

Interna devalvacija nužna je mjera koju mora provesti hrvatska Vlada ako želi što prije djelovati na rast gospodarske aktivnosti i povećati zaposlenost, suglasni su vodeći hrvatski ekonomisti.

Ta mjera koja bi istodobno poskupila uvoz i pojeftinila izvoz djelovala bi na izvoznu konkurentnost i na uravnoteženje tekućeg račun platne bilance, piše poslovni tjednik Lider. - Interna devalvacija način je da se uravnoteži tekući račun platne bilance, što nije moguće bez pada uvoza. A to se može postići smanjenjem plaća 10 do 20 posto – ističe Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke. Osim smanjenja plaća i socijalnih transfera nosači interne devalvacije jesu korekcija cijena inputa i pojeftinjenje države.

Smanjiti uvoz i povećati izvoz može se postići i deprecijacijom kune, no to bi prouzročilo inflatornu spiralu, konkurentnost domaćega gospodarstva ne bi porasla, kupovna moć bi bila smanjena i plaće bi svejedno pale.

Izvor: lider

Komentar (1)

Ante Rokov Jadrijevic 23:30 pm

Standardno režimsko blebetanje !!
(prošireni komentar)


Ja o potrebi devalvacije pišem već preko 13 godina, još od doba one loše Matešine Vlade, njenog podpredsjednika Borislava Škegre i ministra financija Bože Prke. I – da se ne zaboravi! - guvernera HNB-a dr. Marka Škreba. A onda su došli još gori: Ivica Račan, dr. Mato Crkvenac, dr. ŽeljkoRohatinski. Nakon njih još i katastrofalni ministar financija Ivan Šuker (zajedno s katastrofalnim Rohatinskim!), a da totalnu i najkatastrofalniju od svih - bezveznjakinju i nesuvislu brbljavicu Zgubidanku-Jadranku Kosor Vlaisavljević više i ne spominjem.

Dakle, sve loše je krenulo od bivšeg predsjednika Vlade Zlatka Mateše, čija je Vlada najprije vrlo skupo sanirala naše tranzicijom i ratom posrnule banke, a onda ih u bescijenje prodala stranim bankama, što naš DORH nije ni pokušao istražiti, premda je Božo Prka odmah nakon toga postao predsjednik uprave Privredne Banke Zagreb, druge po snazi u Hrvatskoj. Znači li to da nitko dosad – već trinaest godina nitko nije posumnjao u postojanje kriminalnih operacija najvećih razmjera u velikoj pljački štednje hrvatskih građana u tome??! A sve je to dopustio – vidi Vraga – tadašnji guverner HNB dr. Marko Škreb, koji je – vidi još većeg čuda! – bio od strane londonske judeomasonerije u London City-ju proglašen 'guvernerom godine' (kao prošle godine i njen drugi agent – dr. Željko Rohatinski, također dugogodišnji, ali i sadašnji guverner HNB !!).


A taj spomenti Zdeslav Šantić?? Je li taj 'stručnjak' možda ikad čuo za fantastičan uspon Kine do No.1 u svijetu? I je li dumao na temelju čega je došlo do fenomenalnog uspona Kine?
I zašto taj Zdeslav Šantić konačno ne otvori svoj prozor i malo pogleda van – da vidi što se dešava u svijetu i koji su najnoviji trendovi, naročito onih 'Gospodara svijeta' iz Londona i New Yorka!


Dakle, uspon Kine je nastao na 40 posto podcjenjenom kineskom juanu! To već desetak godina jako ljuti USA, no uzalud. Kina je za USA prejaka, jer je danas najzdravija i najjača svjetska ekonomija!! Stoga je i USA pognula glavu, te i sama uzastopno deprecira svoj US dolar. A to slijede i sve ostale najjače svjetske ekonomije, osim najgluplje njemačke Vlade!!

A da podsjetim: ja sam Rohatinskom prije skoro četiri godine predlagao programiranu deprecijaciju kune po stopi od 0,5 posto mjesečno. Znači, godišnje za 6 posto. U dvije godine 12 posto, u tri godine 18 posto. E, a sada je za to kasno! Jer je spomenuta politička i režimska bagra našu Hrvatsku dovela na rub bankrota – i to čitave Države, a ne samo ove naše glupe Vlade!

Sada bi trebalo devalvirati kunu za (najmanje) 10 posto, uz daljnje depreciranje po 1,0 posto mjesečno i - pazite sad! - smanjenje PDV-a na 20 posto! itd., itd., itd.!

Tako bi se dobio prostor za radikalne strukturalne rezove: ukidanje 250 suvišnih / nesamostalnih općina i gradova (najbolje ponovnim osnivanjem starih kotareva!!), smanjenje broja državnih službenika za 20.000, poresko rasterećenje uz reinvestiranje dobiti, uz restrukturiranje brodogradnje i naše poljoprivrede, kao i rasterećenje i nov uzlet našeg turizma. Itd., itd., itd.

Dakle, umjesto rasprodaje naših brodgradilišta, željezara, rafinerija nafte, PIK-ova, hotela (itd.), sve to u bescijenje, te kvartalno zaduživanje u tuđim bankama po desetak milijardi kuna ili 600-700 milijuna eura, bilo bi bolje devalvirati i/ili deprecirati našu kunu. Time bi se okrenuli sami sebi i najprije povratili svoje unutarnje tržište, koje smo nepromišljeno izgubili zbog enormno precijenjene kune, odnosno zbog umjetne a ne tržišne cijene kune!

Znači, devalvacija i/ili deprecijacija kune je sada najbolja proaktivna mjera koja nam stoji na raspolaganju!

Na kraju pitanje: a tko bi mogao uspješno izvesti tu veliku operaciju – devalvaciju ili postupnu ali znatnu deprecijaciju kune, te smanjenje PDV-a na 20 posto?

Nitko od gore spomenutih velikih štetočina! Ni HDZ, ni SDP, ni HNS (prepotentnog Rade Čačića)!! Još manje guverner HNB dr. Željko Rohatinski, koji ovih dana žurno priziva MMF kako bi ga spasio od neumitne deprecijacije ili devalvacije kune! To je ujedno i jedino što je 'dobro' radio Rohatinski: kočio deprecijaciju kune, što je inače glavni zadatak MMF-a!

Vrijeme je da se pokrene Predsjednik Republike i to s potpuno novim timom svojih savjetnika! Dakle, treba nam nova i energična Vlada nacionalnog spasa!

Ne trebaju nam nikakvi novi izbori - barem ne još dvije godine! Za Boga miloga - koga da ponovo biramo? Zar da ponovo biramo ovu istu svekoliku postojeću političku klasu, odnosno kastu, odnosno - BAGRU ??

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

Hrvatski socijal-radikal

(dovršeno 18. nov./stud. 2010)

Wednesday, November 17, 2010

Jadranki, s ljubavlju: Prava priroda premijerkine hrabrosti

Večernji list/OBZOR/prof. dr. Mirjana Kasapović/ objavljeno 14.11.2010

Piše: prof. dr. Mirjana Kasapović

Jadranki, s ljubavlju:

Prava priroda premijerkine hrabrosti

Kosor je hrabra zato što je prihvatila najodgovorniju poziciju premda je

Tipična izborna gubitnica. Nikad nije pobijedila na iole važnim izborima

Unatoč dubokome moralnom i političkom padu HDZ-a kojemu svjedočimo iz dana u dan, pristaše te stranke pozivaju građane da i na sljedećim parlamentarnim izborima glasuju za nju. HDZ bi, kažu, trebalo opet izabrati zbog izvanredne hrabrosti njegove predsjednice i aktualne premijerke Jadranke Kosor. A Kosor je hrabra zato što nije zaustavila policijske i sudske procese protiv visokih dužnosnika HDZ-a i Vlade koji su umiješani u kriminalne afere koje tresu državu. Ako je premijerka i imala političku moć da zaustavi te procese, za to joj je sigurno nedostajala politička legitimnost. Lako se suglasiti s pristašama HDZ-a da je Kosor izvanredno hrabra političarka, ali se nemoguće suglasiti o prirodi te hrabrosti.

Prvo, Kosor je pokazala izvanrednu hrabrost kad je prihvatila mjesto predsjednice Vlade, pa i predsjednice HDZ-a, jer to uvelike nadilazi njezine intelektualne, obrazovne i upravljačke sposobnosti. Tijekom dva desetljeća karijere u visokoj nacionalnoj politici ničim nije pokazala da je dorasla tim dužnostima. Nikad nije izrekla nijednu novu i zanimljivu političku ili socijalnu misao. Nikad nije koncipirala neki zapažen politički projekt. Ničim nije obilježila nijednu javnu politiku.

U politici prema braniteljima, gdje je najdulje djelovala, pridonijela je nastanku polumilijunskoga braniteljskog korpusa, što moralno devastira kolektivno sjećanje na Domovinski rat i financijski rastače državu.

Iz njezina poraznoga političkog salda ne izuzimam ni dogovor s Pahorom i posljedičnu slovensku deblokadu hrvatskih pristupnih pregovora s EU. Kosor je učinila ono što je mogao učiniti svatko: pristala je na slovensku političku ucjenu i odustala od načelnog stava da se međunarodni sporovi rješavaju na međunarodnim sudovima.

Cijena toga njezina “uspjeha” tek će doći na naplatu. Na naplatu neće, pak, doći dugovi Ljubljanske banke hrvatskim štedišama, koje je Kosor na još jednome “uspješnom” susretu s Pahorom ugurala u sukcesijski paket, upravo onako kako Slovenci traže godinama.

Njezinu su političku karijeru obilježili potpuno poslušništvo prema političkim šefovima – sublimira ga nezaboravna izreka “kud’ Sanader, tud’ i ja” – i zamorna politička retorika prepuna repetitivnih i redundantnih iskaza koji ispunjavaju misaonu prazninu. Kosorovoj, primjerice, nije dostatno da kaže kako je neku odluku donijela Vlada, nego mora kazati da je odluku donijela “vlada, cijela vlada, vlada u cijelosti, naime ja i svi moji ministri”. Nije dovoljno kazati da je nešto sigurno, nego je to “posve sigurno, apsolutno, jasno, izvjesno, nema dvojbe da će biti tako”. Takvim je svojim govorom ukrala sate i sate javnoga medijskog vremena i učvrstila uvjerenje građana da je politika posao u kojemu se beskrajno i beskorisno truća. Postavši prva premijerka u povijesti Hrvatske, nije znala iskoristiti ni tu prednost. Formalno se zauzima za ravnopravnost i dostojanstvo žena, a stvarno učvršćuje stereotipe o njima mlatarajući u javnim prigodama metlama, kuhačama, kloferima, pregačama i krumpirovim salatama.

Kakvi prijatelji!

Drugo, Kosor je izvanredno hrabra političarka zato što je prihvatila najmoćniju i najodgovorniju poziciju u državi premda je tipična izborna gubitnica. Nikad nije pobijedila na iole važnim izborima. Na parlamentarnim izborima 2003. bila je nositeljica liste HDZ-a u prvoj izbornoj jedinici u Zagrebu i izgubila od Ivice Račana i SDP-a. Na sljedećim izborima 2007. opet je bila nositeljica liste HDZ-a u Zagrebu, ali ju je tada uvjerljivo porazio Zoran Milanović s listom SDP-a. Gubila je, dakle, i kad je HDZ pobjeđivao i osvajao državnu vlast.

Na predsjedničkim izborima 2005. do nogu ju je potukao Stjepan Mesić osvojivši u prvom krugu 50,2 prema njezinih 18,9 posto glasova u Hrvatskoj. U drugom krugu – koji se održao zato što su pobjedu Mesiću u prvom krugu oduzeli birači iz “dijaspore” – Mesić je dobio 68,3, a Kosor 32,7 posto glasova.

Nakon tog poraza Sanader ju je proglasio najuspješnijom hrvatskom političarkom svih vremena, uspješnijom i od Savke Dabčević-Kučar. Kakvi su to politički prijatelji bili!

Ukratko, očit je obrazac njezine političke karijere: bespogovorno žrtvovanje za vođu.

Sanader ju je ubacivao u unaprijed izgubljene bitke protiv Račana, Mesića i Milanovića, a sam se klonio izbornog sučeljavanja s njima. Budući da će na parlamentarnim izborima 2011. prvi put odlučivati o tome tko će se gdje natjecati, vidjet ćemo kamo će rasporediti samu sebe.

Kosor, ukratko, ne zna što je izborna pobjeda. Ona je politički najnelegitimniji visoki državni dužnosnik u posttuđmanovskoj Hrvatskoj.

Ni za predsjednicu stranke nije izabrana na demokratskim izborima, nego primitivnom aklamacijom bez premca u suvremenoj politici. Zapravo, na obje dužnosti “oporučno” ju je postavio Ivo Sanader nakon što je naprasno abdicirao, i to zato što je u njoj vidio osobu koja će mu najodanije služiti. Kosorovoj se mora priznati da je prevarila Sanadera, čovjeka koji je izigrao milijune Hrvata.

Dirljivi su njezini najnoviji pokušaji da revidira svoju političku biografiju: mene, kaže, nije postavio Sanader, nego mi je mandat za sastav Vlade dao Mesić!

Treće, Kosor je neviđeno hrabra političarka kad je odlučila odraditi mandat ove vlade do kraja unatoč ozbiljnim znakovima da je HDZ izgubio demokratsku legitimnost. Na lokalnim izborima 2009. ta je stranka pretrpjela niz teških stvarnih i simboličnih poraza. Poražena je u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Poražena je u Vukovaru, Đakovu, Slavonskom Brodu, Požegi, Dubrovniku, Šibeniku, Puli, Varaždinu, Čakovcu, Koprivnici. Ipak, Sanader je i nakon toga uvjeravao javnost da HDZ i svi mi s njime pobjednički “idemo dalje”, pa smo doista daleko došli.

Na predsjedničkim izborima 2009./2010. HDZ je doživio pravi politički brodolom jer je njegov kandidat Andrija Hebrang ispao već u prvom krugu s jadnih 12 posto glasova.

Ni lokalni ni predsjednički izbori nisu formalan razlog za odstup vlade, ali su demokratski političari, od Njemačke do Japana, prihvaćali posljedice teških političkih poraza i izvan parlamentarne arene, a odstupali su čak i zbog slabih osobnih ili stranačkih rejtinga u istraživanjima javnog mnijenja.

Apsolutno neznanje

Četvrto, Kosor je izvanredno hrabra političarka kad misli da njezina vlada treba ostati do kraja mandata, premda se guši u korupcijskim i kriminalnim skandalima i aferama kakve ova zemlja nije doživjela. Vode se sudski procesi protiv bivšega potpredsjednika Vlade Polančeca i bivšeg ministra obrane Rončevića. U USKOK-u dane provodi bivši ministar unutarnjih poslova Kirin. U pritvoru je bivši rizničar stranke Barišić. Kroz Remetinec defilira ešalon moćnih HDZ-ovaca, predsjednika i članova uprava javnih poduzeća i njihovih partnera iz privatnog sektora. Javnost bruji o umiješanosti u kriminalne aktivnosti i o istragama nad bivšim premijerom, još nekim ministrima i državnim tajnicima. Sve se to ne tiče Vlade i premijerke, jer oni navodno nisu znali kako stvarno funkcioniraju njihova stranka i država kojom vladaju.

Ako se stranka i država guše u korupciji i kriminalu, a oni koji vladaju nemaju pojma o tome, jesu li oni neinteligentni, nesposobni, bezobzirni ili ponešto od svega toga?

Čak je i Luka Bebić izrazio skeptičnost glede takva “apsolutnog neznanja”.

Sve je očitije da je HDZ osvojio vlast 2007. u nepoštenoj političkoj utakmici. No koga briga za to? “Hrabra premijerka” neće ispustiti vlast iz svojih ruku do posljednjeg daha. Štoviše, ona i njezine pristaše misle da zaslužuje novi mandat. To se zbilja zove hrabrošću.

(obrada teksta: A.R.J.

Tuesday, November 16, 2010

Ratni zločinac dr. Vojislav Stanimirović ostaje za sva vremena ratni zločinac.

Dr. Ružica Ćavar

predsjednica Hrvatskog pokreta

za život i obitelj

Zagreb, 14. 11. 2010.

Ratni zločinac dr. Vojislav Stanimirović

ostaje za sva vremena ratni zločinac.

(VOJISLAV STANIMIROVIĆ JE AMNESTIRANI RATNI ZLOČINAC !)

U Hrvatskom listu od 11. studenog 2010. godine, na 5. stranici, objavljene su, u naslovu članka, riječi Branka Borkovića - Mladog Jastreba: "Da je Hrvatska pravna država, ratni zločinac Stanimirović bi bio u zatvoru".

Ja se u tome ne bih složila sa Mladim Jastrebom, jer Republika Hrvatska, kao pravna država, ne može sama sebi skakati u trbuh i biti protiv svojih pravnih odluka.

Naime, pravna država Republika Hrvatska je vodila pravni kazneni postupak protiv Vojislava Stanimirovića, i osudila ga kao ratnog zločinca na 20 godina robije!

No, ta ista pravna država je, iako pod pritiskom međunarodnih moćnika, donijela ipak legalno pravnu odluku o amnestiji ratnoga zločinca Vojislava Stanimirovića. Amnestija, kao što je poznato, ne znači oslobađanje osuđenog od krivnje, u ovome slučaju statusa ratnog zločinca, nego samo oslobađanje od izdržavanja kazne.

Dakle, ratni zločinac dr. Vojislav Stanimirović, i dalje, i pravno i moralno, a najvažnije objektivno i stvarno, ostaje za sva vremena ratni zločinac.

Zato se sada postavlja pitanje kakva je danas Republika Hrvatska pravna i moralna država, koja dopušta da ratni zločinac bude predsjednik političke i još k tome, na temelju pozitivne diskriminacije, tj. privilegija, parlamentarne stranke, zastupnik u Hrvatskome (državnom) saboru,

a k svemu tome "o tempora, o mores", o apsurda kojeg nigdje u svijetu nema, još i sa svojom strankom koalicijski partner vladajućoj stranci - HDZ-u u Republici Hrvatskoj!!!

Dr. Ružica Ćavar

predsjednica Hrvatskog pokreta

za život i obitelj

Sunday, November 14, 2010

Domovinski rat još nije gotov, i zato gore glavu Hrvati, borite se.

Tyson, Predsjednik UHD91 Subota, 13. studenoga 2010.


Komunističko-četničko-mafijaške perverzije

Postoji li neka zemlja na kugli zemaljskoj poput Hrvatske? Možda po ljepoti ali ne i po perverzijama koje se u njoj događaju. U samo 20 godina od rušenja komunizma, krvavog rata za samostalnost, veličanstvene pobjede pa do povratka komunista, a možda i njihove perverzne tvorevine Jugoslavije. To je današnja slika Hrvatske. Hrvatska je vjerojatno jedina zemlja koja je pobjedila u ratu i dovela na vlast one protiv kojih se borila. Hrvatska je vjerojatno jedina zemlja koja je pobjedila u obrambenom ratu a onda pljunula na tu pobjedu, na ratne veterane, žrtve...

Ali ne na sve žrtve! Slažem se da su sve civilne žrtve rata iste, ali zašto se onda dižu spomenici devetero civila ubijenih u „Oluji" a nitko više ni ne spominje tisuće civilnih žrtva četničkih orgijanja?

Možda zato što komunisti ne poznaju nacionalnost, nemaju osjećaj domoljublja i ne zanima ih Hrvatska. Možda zato što nisu nikad odustali od svoje voljene Jugoslavije. I danas sustavno rade na uništenju hrvatskog nacionalnog identiteta i Hrvatske kao samostalne države.

Kako je moguće da već drugi hrvatski predsjednik za redom radi protiv Hrvatske? Dok većina šuti kao ovce pred klanje, manjina drma Hrvatskom i vodi ju u propast. Manjina nam bira predsjednika, a ona nacionalna manjina, srpska, vlada Hrvatskom uz svog koalicijskog partnera HDZ. U Samo 20 godina od ljutog neprijatelja do „složne braće". I to bi čak u nekim drugim okolnostima bilo pohvalno, ali u ovim okolnostima to je skandalazno.

Hrvatski dragovoljci trunu po bolnicama, zatvaraju se u svoje depresivne i razočarane duše, dižu ruku na sebe i zamataju svoje voljene u crno. Opće je poznato da vas nitko neće zaposliti ako zna da ste hrvatski branitelj. Ako nisu bili ranjeni ili ako nisu tražili pomoć zbog stresa proživljevenog u ratu, ti hrvatski dragovoljci danas nemaju baš ništa osim Hrvatske za koju su se borili, a upravo to ih najviše i boli jer Hrvatska je na izdisaju...

I to samo 15 godina nakon oslobođenja zemlje.

U isto vrijeme, srpski ekstremisti i njihovi ratni dobrovoljci, bez problema žive u Hrvatskoj ili se vraćaju u nju. Dobivaju nove stanove dok hrvatski dragovoljci žive na rubu egistencije.

Srpske ratne zločince se pušta iz zatvora zbog navodnih proceduralnih pogrešaka ili dobivaju smiješne kazne i smiju nam se u lice. A hrvatski branitelji su zadnjih nekoliko godina poželjan trofej. Otvoren je lov na hrvatske branitelje i svatko, ali baš svatko može pljunuti na Domovinski rat i na hrvatskog branitelja. I ne samo da neće odgovarati za to, nego je to čak i poželjno!

Mafijaški EU mediji u Hrvatskoj huškaju na takvo ponašanje jer to je ta famozna EU politika – izjednačiti krivnju i kazniti Hrvatsku što se usudila suprotstaviti francusko-engleskoj tvorevini Jugoslaviji. Hrvate treba kazniti što su se borili za slobodu, treba iscrpiti hrvatsko bogatstvo a Hrvate onda uvesti u veliki konc logor nazvan EU kako bi tamo bili jeftina radna snaga i kako bi svojim krvavim radom doprinosili bogaćenju EU feudalaca......

A mi šutimo... Šutimo kada naše Tigrove, Pume i ostale heroje uhićuju komunistički sljedbenici, šutimo kada naše generale izručuju EU mafiji, šutimo kada nas sustavno pljačkaju komunisti i njihovi pomladak, šutimo kada se podižu četnički spomenici, šutimo kada se pljuje po nama, a kada nam lupe šamar mi im onako biblijski, okrenemo i drugi obraz.... Šutimo kada se srpski mediji u Hrvatskoj rugaju padu naših aviona, šutimo što srpski zločinci žive slobodno u Hrvatskoj... Pa do kada više tako!?

Samo naivci još uvijek daju kredit mafijaškom HDZ-u. HDZ iz 90-tih i HDZ danas nemaju veze jedno s drugim. SDP i HDZ ili neka druga stranka, sve je to isto, ali naivci još uvijek vjeruju da nije. Svi oni imaju isti cilj: što više svidjeti se svojim EU gazdama i samo se utrkuju tko će ispuniti više gazdinih zapovijedi. A u isto vrijeme svima su ruke umočene u kriminal i afere samo prestižu jedna drugu. A mi? Šutimo, naravno...

Trebamo li na ulici početi umirati od gladi, trebaju li nas branitelje na ulici početi tući klošari, pijanci i prosjaci, treba li se ukinuti hrvatska država, treba li se opet vijoriti srp i čekić ili kokarda, pa da bi smo tek onda reagirali?

Ili ne bi smo ni onda?

Recesija, afere, komunistički i četnički preporod, ponižavanje branitelja, lažiranje povijesti, bjesomučna pljačka, nesposobni političari, dezerteri, ratni profiteri, lopovi, mafijaši, gladni radnici.... To je današnja Hrvatska.

Jesmo li se za to borili? Jesmo li krvarili da bi smo danas šutjeli i gledali što nam rade od Hrvatske? Jesmo li depresivni i razočarani toliko da smo i mi hrvatski branitelji postali dio rezignirane mase koja tumara ulicama spuštene glave? Ima li u nama još ponosa i prkosa koji može pokrenuti lavinu i pomesti svu tu bagru onako kako smo pomeli i četničku bagru u Bljesku i Oluji!?

Iskreno se nadam da ima! Iskreno se nadam da će se konačno čuti glas hrvatskih domoljuba koji će napokon reći dosta!

A sada neka nas hapse jer se usuđujemo reći istinu, i gore smo proživjeli za Hrvatsku pa ćemo i to. Domovinski rat još nije gotov, i zato gore glavu Hrvati, borite se.

Ako ne za sebe, onda za svoju djecu i djecu njihove djece.

Tyson
www.uhd91.com

Saturday, November 13, 2010

UZORITOM KARDINALU VINKU PULJIĆU

By e-mail: from Fra Andrija Planinić, Mostar 13. nov./studeni2010.

******

Hrvatsko kulturno društvo Napredak Mostar

88000 MOSTAR, p.p. 17

Br. 172/2010.


UZORITOM KARDINALU VINKU PULJIĆU

SARAJEVO

Nakon odluke iz Sarajeva o deložaciji kardinala Vinka Puljića iz dijela upravne zgrade Nadbiskupije u Sarajevu sa zahtjevom da taj dio pripadne Fadilu i Emini Smajović, udbaškoj obitelji koja je "zaradila" stan špijuniranjem djelatnika Nadbiskupije, članovi Upravnog odbora Hrvatskog kulturnog društva Napredak Mostar su na svojoj sjednici koja je održana 9. studenog 2010. zaključili da je navedeni čin potvrda i nastavak višestoljetne prakse.

Ovaj slučaj nas vraća u komunističko razdoblje kada katolici, za razliku od pravoslavaca i muslimana, a na prvom mjestu svećenici i franjevci - 66 ubijenih hercegovačkih fratara-, časne sestre i ugledni katolici, nisu imali nikakva prava osim da budu ubijeni i da napunjaju kazamate - 91 hercegovačka fratra osuđena na preko 348 godina robije, u njima gnjiju i ostave svjedočanstvo vjernosti Bogu, Crkvi i narodu.

Nadalje, spomenuta sudska odluka podsjeća nas na brojna izvršenja smrtne kazne i oduzimanja posjeda, što je turska vlast bez odgovornosti tijekom četiri stoljetnog zulumćarenja provodila nad franjevcima, katolicima i njihovom imovinom na području Bosne i Hercegovine, što svjedoči franjevačka dokumentacija i Kronike. Nažalost, koliko je poznato, nije izdana ni jedna jednorečenična "ahdnama" kojom bi se zaustavio mač ili koje ubojito oružje u ruci bilo kojeg muslimana da ne udari na franjevca i katolika, a od čega su i tada istovjernici poturice Mehmeda Sokolovića i na jednoj i drugoj strani bili zaštićeni.

Da taj vapaj - po starom običaju, ne bi dopro do ušiju velikih, pronađeni su brojni popuzani koji su se pobrinuli da hrvatski narod nema svojih medija - ni svog kanala na TV u Sarajevu, a ni vlastite TV u Mostaru, kako ne bi "zatrovali" zrak, gdje žive ili bi trebali zaživjeti, odnosno teritorij koji ponovno treba biti muslimanski.

Dalekovidna kraljica Katarina Kosača predala je 1478. oporučno vlast nad Bosansko-hrvatskim kraljevstvom i katoličkim pukom Svetoj Stolici, pa podsjećam apostolskog nuncija da preuzme odgovornost i potrebu zaštite ne samo crkvene imovine, nego katoličkog puka i potakne da Crkva i na našim stranama dobije svoje medije.

U ime solidarnosti, za razliku od vapaja višestoljetnih pobijenih katolika i franjevaca u Bosni i Hercegovini - samo u Hercegovini su partizanski komunisti pobili preko 17.500 katolika, a u turskom razdoblju ni broja im se ne zna - sa preko 136 - franjevaca - nisu uspjeli zatvoriti jezike neprijateljskih medija da se ta vijest proširila cijelim svijetom. To je poruka potrebe važnosti medija - prvenstveno dalekovidnice i hrvatskog naroda na početku 21. stojeća.

Nedavno poruka o deložaciji je još jedna stoljećima uhodana i dokazana nepravedna poruka ne samo kardinalu Puljiću i katolicima nego i cijelom hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini.

Dragi kardinale Vinko, uime 1178 mostarskih napretkovaca poručujem Vam da niste sami, uz Vas su budnici koji iz povijesti uče i poručuju da opraštamo, ali ne možemo zaboraviti zatornike katoličanstva, svećenstva, franjevaštva, redovništva, katolika i kršćanske civilizacije - dok se ne pokaju i dadnu zadovoljštinu.

Uz Vas smo, Oče kardinale.

uz pozdrav,

fra Andrija Nikić,

predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak Mostar
Mostar, 10. studenoga 2010. god.



Thursday, November 11, 2010

Vojo, Vojo…..'četnički sroljo'!

Received by e-mail: 9. nov./studeni 2010.

Vojo, Vojo…..'četnički sroljo'!

Da je laž ključni meritum srbijan-skog domoljublja nije tvrdnja koja je potekla od mrskih im susjeda-Hrvata, ta 'naučna doktrina' potiče od Srba samih!

A da je tomu tako potvrđuje i činjenica da su naši istočni susjedi prije skoro trideset godina za omiljenog pisca izabrali baš 'neumrlog' Dobricu Ćosića.

A nije on tek pisac, Dobrica je i ideolog i tvorac po zlu čuvenog SANU-Memoranduma od kojeg je srpska agresija i potekla. Planski je začeta 1986., nastavila se ratnohuškačkim govorom Slobodana Miloševića na Gazimestanu 1989.g., preko kninskih balvana u jesen 1990., itd., itd…..pa stigla sve do Vukovara i 'Ovčare'!

S puno strasti taj je srbijanski spisatelj, i vodeći politički ideolog Velike Srbije, 'oslikao' jednu veliku ljudsku manu, LAŽ, promaknuvši je u vrhunsku nacionalnu vrlinu imanentnu njegovom, srpskom narodu;

A to za nevjerovat'!

Pa, pročitajmo zajedno tu bizarnu umotvorinu zapisanu u Ćosićevom 'umetničkom delu', 'DEOBE':

«Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno

Slijedom svog ideološkog uzora, Dobrice Ćosića, i ovaj vukovarski, 'četnički sroljo', namjerno laže u provokativnom intervjuu svojem srbijanskom dnevniku, 'Politici', kad kaže slijedeće:

'Tadić i Josipović zajedno su s premijerkom Jadrankom Kosor primili i delegaciju Srba čiji su najmiliji ubijeni prije početka ratnih operacija na tom području(?). To je vrlo važno kada se razgovara o tome kako je počeo rat u Vukovaru, jer je dosada uvijek govoreno da su Srbi počeli taj rat, što ne stoji'!

Drugim riječima, Hrvati su bili ti koji su prvi započeli rat!?

E, moj 'sroljo-četnički', lažeš kad zineš, pa, prisjeti se krvavog Uskrsa na Plitvicama, 31.ožujka 1991.g., kad je 'pala' prva žrtva srbo-četničke agresije, hrvatski redarstvenik Josip Jović; dana kada je uhićen i tvoj veliki prijatelj Goran Hadžić-krvnik Vukovara, kojeg i danas Tadićev Beograd krije, negdje u Crnoj Gori ili u Srbiji zajedno s Mladićem!?

Ili, zar si, 'sroljo', zaboravio što se dogodilo 2.svibnja 1991.g. u Borovu selu nedaleko 'tvog' Vukovara kada je ne samo ubijeno nego i zvjerski masakrirano dvanaest hrvatskih redarstvenika a za taj zločin, do danas, poznati egzekutori ostadoše nepoznati i, jasno, nekažnjeni!

Bez obzira na protokol ni Vukovarčanin Vojo, ratni gradonačelnik, kao ni 'prota'-Milorad nisu imali, eto, moralne snage doći na 'Ovčaru' pa iskazati barem žaljenje za pobijenim žrtvama, doduše, po Josipoviću 'žrtvama bezumne politike'. A zašto ih je nemoguće bilo kada vidjeti na 'Ovčari' očito je iz navedenog Vojinog intervjua beogradskoj 'Politiki'…..

a njih obadvojicu 'strašno smeta' to što:

«Hrvatska strana stalno potencira da su iz bolnice na 'Ovčaru' odvedeni hrvatski ranjenici, bolesnici i bolničko osoblje….a prema srpskim informacijama, u bolnici su bile (ustaške, nap. a.) oružane snage koje su se preobukle u bolesnike….», zajedno sa Sinišom Glavaševićem 'kojemu je kožu trebalo oderati', dodao bih!

Dakle, možemo zaključiti kako, i za jednog i za drugog, to nisu bile nevine/nedužne žrtve nego zločinci koji su zaslužili kaznu pa shodno tome nema ni potrebe odavati im ljudski pijetet, zar ne!?

Čudi nas ipak kako to da pravdoljubivi Ivo Josipović nije oduzeo odličje hrvatskom građaninu Vojislavu Stanimiroviću, kojim ga je odlikovao ratni mega-zločinac, Radovan Karadžić 1995.g. na Palama?

Ma, ne čudi nas više ništa, 'sroljo-četnik' najmanje, pa ću i završiti riječima s ovog portala…..dragog mi prijatelja ARJ-a:

«Gospode Bože, zašto nas Hrvate toliko kažnjavaš?

Zašto si nam poslije onog 'Ciganina-Predsjednika' poslao ovog 'debila YU-sipovića'?

Pa on je ili toliko naivan (kao Kalimero!) da ne shvaća s kim ima posla u Beogradu, ili je pak toliko blesav da mu je mjesto u domu za retardirane osobe!

Jer kako drukčije shvatiti čovjeka koji cijeli dan(u Vukovaru) ne može dokučiti podvalu Borisa Tadića??»

Uistinu, zar nije morbidno na kostima nevino pobijenih prikupljati političke poene za podilaženje demokratskoj Europi u koju ćemo i tako ući zajedno s Čosićevim lažovima, u balkanskom čoporu!?

damir kalafatić

Monday, November 8, 2010

Vukovarski 'Anđeo smrti' dr. Mengele Stanimirović...

AMAC-Hrvati.com/ Plodonosno koaliranje s četnicima/ 08 Studeni 2010


Plodonosno koaliranje s četnicima


Vijestima od kojih uzavrije mozak nikad kraja. Dok se Jutarnji List natječe s originalnim Volkische Beobachterom u razini vulgarne propagande na 'zadane teme' (u slučaju Morgenblatta radi se o privatnoj tj neslužbenoj posjeti Hrvatskoj (Vukovaru) srpskog predsjednika Tadića) i dok se svaki poziv na zadržavanje zdravog razuma u odnosu na službenu propagandu proglašava ultradesničarenjem (npr. pogledati komentare ispod redovne kolumne Tihomira Dujmovića u VL-u), na domaćoj političkoj sceni odvijaju se očekivani događaji.

U večernjem Dnevniku Hrvatske radio televizije i uobičajenoj shemi prešućivanja svega što nije moguće komentirati bez ugrožavanja po život važne koalicije HDZ-SDSS, objavljena je reportaža o prevažnom tajlandskom razbijanju zubi nogama ('to nije sport, to je način života'). Tako je izbjegnuto objavljivanje vijesti da je predsjednik SDSS-a Vojislav Stanimirović i HDZ-ov politički partner, odmah po odlasku Tadića iz Hrvatske dao interview beogradskoj Politici pojasnivši srpskoj političkoj i inoj javnosti da nisu Srbi oni koji su počeli rat.

Pričekali smo i kasne večernje vijesti u 23:20 koje je uređivala Slavica Babić i u njima smo čuli kako se u 13 američkih država ne grade zgrade prema propisima pa nastaju štete od preko osam milijardi dolara jer ih odnesu uragani. O Stanimirevićevom skandaloznom objašnjenju tko je kriv za početak ratovanja u Slavoniji, ni riječi.

Boris Tadić stigao je uz službene medijske fanfare do Vukovara u neslužbenu posjetu kako se ne bi uznemirila domaća srpska javnost jer bi u slučaju 'službene' posjete netko u prijateljskoj nam državi s druge strane Dunava mogao pomisliti da je Tadić odlučio preuzeti bar dio krivice za Vukovarsku tragediju. Smirivanje srpske javnosti preuzeo je na sebe Vojislav Stanimirović.

Za najveći broj pojedinaca u zaboravljivoj hrvatskoj javnosti nepoznato je da je upravo on osoba koja je po ulasku četnika u Vukovar zamijenila dr Vesnu Bosanac na vršnom položaju u sanitetu grada. Drugim riječima, uz Veselina Šljivančanina najodgovornija osoba za ono što se dogodilo s ranjenicima iz vukovarske bolnice - danas je nezamjenjivi koalicijski partner državotvornog HDZ-a.

Tako se medijske slobode u Hrvatskoj svode na konstatiranje sasvim neznatnog razočaranja što Tadić ipak nije donio svu dokumentaciju koja nestala iz bolnice po ulasku srpskih bandi u nju a istovremeno čovjek koji je prvi bio zadužen za njezino odnošenje doslovno govori sljedeće: Do sada je uvijek rečeno da su Srbi počeli taj rat, što ne stoji - rekao je Stanimirović u danas objavljenom intervjuu. Među ostalim, upitan za detalje o medicinskoj dokumentaciji iz vukovarske bolnice koju je Tadić u Vukovaru predao hrvatskoj strani, Stanimirović je odgovorio: Vidite, hrvatska strana stalno potencira da su iz bolnice na Ovčaru odvedeni hrvatski ranjenici, bolesnici i bolničko osoblje. S druge strane, imamo informacije da su u bolnici bile oružane snage koje su se preobukle u bolesnike. I sada ovi protokoli koji su predani mogu rasvijetliti što je tu istina, koliko je bilo stvarnih bolesnika, a koliko vojnika. Jer, oni koji nisu u tim protokolima, zapravo su preobučeni vojnici.

Stanimirović dakle ‘ima informacije' kao da ih je dobio od obavještajne službe, a u stvari on je taj koji ih je generirao! Nedostatak dokumentacije zapravo dokazuje srpsku tezu o tome kako su u bolnici zapravo bili pripadnici ustaške vojske. Ova ‘distinkcija po Stanimiroviću' zapravo je rezultat haškog procesa Veselinu Šljivančaninu tijekom kojeg su njegovi branitelji branili ovog srpskog bandita argumentom prema kojem su iz bolnice odvedeni ‘propadnici hrvatske vojske' a ne bolesnici. Oni su se naime samo skrivali u bolnici; nisu bili pravi bolesnici pa njihova bolesnička dokumetacija uopće nije postojala.

O temeljitosti kojom se u Hrvatskoj razbija relativno prihvaćena slika o Domovinskom ratu kao ratu u kojem smo stvorili državu nasuprot sveoubuhvatnom otporu službene srpske politike (koju već jednom treba početi nazivati ‘srpskim fašizmom') sada već treba početi razmišljati kao procesu koji će Hrvatima mnogo uspješnije nametnuti krivicu od notorno fabriciranih 700,000 jasenovačkih žrtava. Kažemo ‘relativno' prihvaćena jer taj isti JL koji je prije par dana slavio Tadića i njegova domaćina Josipovića sada navodi Stanimirovićev stav o tome tko je zapravo počeo rat - bez vlastita komentara!

A hrvatski Vjesnik, ‘vladin list'; što on kaže na Stanimirovićevo četnikovanje? Vjesnik uopće ne navodi što je zapravo ovaj rekao već je to moguće shvatiti tek na osnovu onoga što o svemu kaže Andrija Hebrang! Uredničkom mišljenju ponovno - ni traga ni glasa.

To je eto novinarska hrabrost u slobodnoj Hrvatskoj i njezinim slobodnim, privatiziranim medijima.

A koliko je važno djelovanje novina i novinara govori nam i vijest iz Istre gdje je donijeta odluka o radnoj obvezi te novinari Glasa Istre ne smiju u štrajk. Novina mora izaći jednako kao što mora raditi i gradski vodovod. Najnovija izmišljotina demokratske Hrvatske jest dakle da je doza dnevne propaganda jednako je važna kao i svježa voda iz vodovoda - iako je sličnija sadržaju kanalizacije. To je isti onaj 'Glas Istre' koji je u mnogo čemu a posebno u alergiji na razne hrvatske ikone bio sličan nekdašnjem Feral Tribune-u a sve u obrani prava na istinu i slobodu novinarskog mišljenja, izvještavanja i djelovanja.

Sada imaju svoju ‘slobodu djelovanja'.

Možda bi ipak mogli zatražiti zaštitu; možda od odlično plasiranog bivšeg glavnog urednika ‘Glasa Istre' Ivana Đikića čije su zasluge takve da je sada glavni urednik SDSS-ove verzije Volkische Beobachtera, tjednika ‘Vrijeme'.

To su mediji ‘hrvatske' države i plodovi koaliranja s vlastitim neprijateljem.

Spectator

Komentar Ante Rokova Jadrijevića i 'Snipera' iz Pule

08-11-2010 11:35

Vukovarski 'Anđeo smrti' dr. Mengele Stanimirović...

....pomogao je Borisu Tadiću donijeti preparirane (tj. falsificirane!!) dokumente iz ratne bolnice u Vukovaru (moj prekjučerašnji komentar!).

A za danas Vam nudim komentar mog starog prijatelja 'Snipera' na ovu istu temu u našem istarsom Ipress-u:

Ipress.hr/Stanimirović: Rat u Vukovaru nisu počeli Srbi/

Objavljeno: 07.11.2010. | 12:51

Stanimirović: Rat u Vukovaru nisu počeli Srbi

Mala usporedba
http://www.youtube.com/watch?v=5RMgt7OyCXA

3 Nedjelja, 07 Studeni 2010 15:43

sniper

Prigodom posjeta dobrodošlicu će sigurno izreći i dr. Vojislav Stanimirović, predsjednik SDSS-a, koji inače odlično poznaje navedeni pravac jer je to i njegov ratni put u kojem je sudjelovao vrlo aktivno 1991. godine po mobilizaciji u Beogradu. Krenuo je iz Šida s prostora države agresora. Rođen je u Tovarniku, a baš mu prva ratna postaja jest agresija na rodni Tovarnik. Mjesto danas pamti 68 ubijenih u velikosrpskoj agresiji.

Druga postaja je Lovas. Stanimirović je viđen 18. listopada 1991. godine u dvorištu poljoprivredne zadruge u Lovasu, zajedno s prvooptuženim za Lovas, Ljubanom Devetakom, kada je vršen odabir tko će ići u minsko polje. Mjesto danas pamti 90 ubijenih.

Treća postaja je Sotin s 63 ubijena, dok se dio žrtava i danas vodi kao „nestali“.

Ratni put Vojislav Stanimirović završio je „18. novembra 1991.“ iz kojeg pamtimo njegov ulazak u podrum Vukovarske bolnice, zajedno s ratnim zločincem majorom JNA Veselinom Šljivančaninom. Obojica znaju kako su odvoženi ranjenici na strijeljanje na Ovčaru.

Moramo napomenuti da Vojislav Stanimirović nije bio običan vojnik nego «glavni oficir saniteta za zapadni Srem».

Vojislav Stanimirović odlikovan je „Ordenom za ratne zasluge u Podunavlju“ od strane ratnog zločinca Radovana Karadžića 1995. godine na Palama.

Činjenica je da danas ne znamo za grobove gotovo 2000 žrtava Domovinskoga rata, a Srbi u spomenutim mjestima, kao i diljem Hrvatske, znaju.

Ali, najteže je bilo na kraju reintegracije, kada je Tuđman trijumfalno došao u Vukovar "vlakom mira“, čiji su vagoni bili puni ljudi raznih profila. I ja sam morao govoriti na tom neprijatnom skupu - sjeća se Stanimirović.


5 Nedjelja, 07 Studeni 2010 23:48

sniper

-Ozloglašeni dr.Mengele je bio časnik SS-a i liječnik u Auschwitzu. Nazvan je i ANĐEO SMRTI zbog svoje uključenosti u izbor zatvorenika koji će biti ubijeni.

Registered

Ante Rokov Jadrijević

Comments (4)

08-11-2010 11:43

Ante Rokov Jadrijević

Opet su me napali hackeri s Pantovščaka!

Crveni Pantovščak dobiva na brzini: dosad su kasnili za mnom jedan dan,
a danas su zakasnili svega tri minuta.

To je razlog ovog incidenta s dvostrukim objavljivanjem mog prethodnog komentara.

Ispričavam se! Dakako, samo u svoje ime, a ne u ime mojih udbaških neprijatelja s Pantovščaka!

Ante Rokov Jadrijević
Semper Paratus Croatiae (com)

Registered

Ante Rokov Jadrijević