Marko Francišković: Užas i nada

Marko Francišković Četvrtak, 28 Listopad 2010

Užas i nada

Trgovinski i monetarni rat je u punom zamahu

The Road (film o propadu sustava)

Prošli mjesec cijene hrane u Kini porasle su 8% dok je količina novčane mase kineskog huana u zadnjih godinu dana udvostručena.

Kina je sada u situaciji da ima veliku proizvodnju koja i dalje po inerciji radi pa se sada u Kini iz očaja grade skladišta u koja se pohranjuju stvari koje se više ne ukrcavaju na brodove za izvoz u Ameriku ili Europu. To je rješenje jako kratkog daha i to Kina zna. Da bi se spasila potpune propasti Kina ulazi u interesni savez sa Rusijom gdje se u sporazumu o gospodarskoj suradnji po prvi put ne navodi dolar kao valuta kojom mjere vrijednost razmjene. Rusija time postaje glavni opskrbljivač nafte i plina Kini, nešto poput Saudijske Arabije SAD-u, a već sada Rusija je izjednačena po proizvodnji nafte sa Saudijskom Arabijom.. Dolar je time gotov i kolaps dolara je nešto što je samo pitanje vremena, isto kao i sa eurom. Hodajući mrtvaci, zombiji financijskog svijeta, to su dolar i euro. Istovremeno se tiskaju dolari te traži još veća emisija bez pokrića što dodatno potiče Kinu koja posjeduje masu dolarskih obveznica da istima kupuje po svijetu sve što može. Amerikanci zahtijevaju da Kina oslabi svoj huan na što im se odgovara da Kina kao država suvereno upravlja svojom valutom u skladu sa svojim interesima te da SAD imaju svoju valutu i neka s njom rade kako žele a ostale puste na miru. Zlato je u stalnom porastu i po njemu će se vidjeti kada je došlo do potpunog raspada današnjeg financijskog sustava. Posebno je interesantno promatrati srebro u koje se isplati ulagati i više nego u zlato budući je za srebrom trend potražnje puno veći iz razloga njegove industrijske primjene u kojoj se troši kao što se i nafta troši pa je treba nadoknaditi novim količinama izvađenim iz zemlje. U ovom kontekstu sigurno je da će srebro višestruko poskupiti u odnosu na zlato te će uz ostale plemenite metale kao i naftu to biti cilj svima da što više ugrabe prije nego valute izgube svaku vrijednost. Hrana je ovdje posebna stvar i u biti kruna svega skupa te će sve ovo oko zlata, srebra i nafte biti minorno u odnosu na hranu koja će ogromnoj većini populacije postati vrhunski luksuz. I to na globalnoj razini. Zapad će sam iskusiti svu gorčinu globalizacije kroz globaliziranu glad. Ulice gradova biti će prepune gladnih ljudi bez posla i perspektive, a dodatni začin svemu skupa dolazi u vidu etničko-rasnih sukoba po europskim metropolama. Glad i siromaštvo imaju neka svoju snagu kojom kao po obrascu djeluju na društvo pa kada se to zna nije teško predvidjeti što će biti. Povijest je učiteljica života samo ako se želi učiti.

Trgovinski i monetarni rat je, kao što vidimo, u punom zamahu, sve ide prema potpunoj gospodarsko-financijskoj kataklizmi sa svim pratećim posljedicama.

Ponašanje svjetskih državnika pokazuje da su i oni svjesni neminovnosti globalne implozije. Velika je nervoza vidljiva praktički kod svih koji nešto znače u smislu moći i utjecaja. ''Nešto je divlje u zraku''.

No, sve to ni najmanje ne zabrinjava hrvatsku režimsku kliku. Moglo ih se sve skupa gledati ovih dana u Saboru kako žive u svojem svijetu fantazije bez uporišta u stvarnosti. Oni žive u svojim malim stranačkim svjetovima i još manjim osobnim probicima. Moglo ih se gledati i slušati kako proizvode užas besmisla, apsurda, jedne dugačke epizode zone sumraka u koju su nas stavili i niti ne znaju, a niti imaju volje izvesti nas van.

Uistinu je užasno gledati tko to nama upravlja, koji su to ljudi, koje kreature, njihova apsolutna nesposobnost za stvaranjem, imunitet na kreativnost. Nije lako to za vidjeti i spoznati kakve su to lutke od krvi bez trunke ideje koje su nam stvorile ovaj užas kao našu furku. Deprimirajuće je sve to i zato bolje što manje vremena trošiti na njihove ispraznosti.

Svi skupa, pozicija i opozicija, ta otuđena klika, i dalje hipnotički mantra o Europskoj uniji, kako je neupitno i bez alternative ući u tu raspadajuću EU.

Nije ih ni najmanje briga što čak i jedna okupirana i ponižena Njemačka počinje voditi politiku zaštite svojih državnih interesa.

Istina, i te eurobirokratske strukture nisu nešto puno bolje od naših, ali barem su počele i unutar svojih marionetskih uloga gledati kako da nešto naprave u zaštiti interesa svojih državljana. Ovi naši nesposobni su i za taj minimum, nemaju razvijene najosnovnije instinkte za preživljavanje. Osuđeni su na nestanak, to je sigurno i to je u svemu skupa ono dobro što se vidi. Ovako dalje više ne može.